Open Repository of the University of Zagreb Faculty of Humanities and Social Sciences
Not a member yet
8460 research outputs found
Sort by
Athena Ergane – Cult and Mythology
No full textBožica Atena u antičkoj je Grčkoj kao zaštitnica raznih obrta i umjetnosti bila štovana pod epitetom Ergane. Ovaj rad istražuje mitološke, ikonografske i kultne aspekte Atene Ergane. O posebnoj povezanosti s tkanjem, vještinom od velikog kulturnog i gospodarskog značaja, svjedoči poznati mit o natjecanju s Arahnom. Uz Atenu Ergane najčešće se vežu tkalački atributi, preslica i vreteno. Smatra se da takva ikonografija potječe iz zapadne Male Azije, gdje je nastala pod utjecajem drevnih susjednih kultura. Ateni Ergane odavana je počast na atenskim gradskim svetkovinama, ponajprije na Halkejama. Štovala se i na atenskoj akropoli, no lokacija njezinog svetišta još uvijek nije sa sigurnošću utvrđena. Osim u gradu Ateni, dokazi štovanja Atene Ergane pronađeni su diljem Grčke.As the patroness of various arts and crafts, the ancient Greek goddess Athena was given the epithet Ergane. This thesis explores the mythological, iconographic, and cultic aspects of Athena Ergane. Her particular connection with weaving, a skill of great cultural and economic significance, is attested in the well-known myth of her contest with Arachne. Athena Ergane is most often associated with weaving attributes, namely the distaff and spindle. It is believed that such iconography originated in western Asia Minor, where it developed under the influence of neighboring ancient cultures. Athena Ergane was honored at festivals in the city of Athens, especially at the Chalkeia. She was also worshipped on the Acropolis, although the exact location of her sanctuary is yet to be established. Aside from the city of Athens, evidence of the cult of Athena Ergane has been found throughout Greece
Relationship between personality traits, optimism and pessimism and subjective well-being
No full textSubjektivna dobrobit je definirana kao kognitivna i afektivna procjena vlastitog života. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati ulogu sociodemografskih varijabli, osobina ličnosti Pet-faktorskog modela i dispozicijskog optimizma te pesimizma u objašnjenju kompozitne (globalne) mjere subjektivne dobrobiti. Istraživanje je provedeno putem online upitnika na uzorku od 141 sudionika. Aspekti subjektivne dobrobiti procijenjeni su Skalom zadovoljstva životom i Skalom pozitivnog i negativnog afekta. Osobine ličnosti procijenjene su korištenjem BFI-44 upitnika ličnosti, dok je za procjenu optimizma i pesimizma upotrebljena Skala optimizma i pesimizma. Provedena je hijerarhijska regresijska analiza s kriterijem kompozitnom mjerom subjektivne dobrobiti. Sociodemografske varijable objasnile su značajnih 7% varijance subjektivne dobrobiti, pri čemu je samo socioekonomski status imao samostalan pozitivni doprinos. Osobine ličnosti objasnile su značajnih dodatnih 51% varijance subjektivne dobrobiti, pri čemu su pozitivni prediktori bile osobine ekstraverzija i savjesnost, dok je neuroticizam bio negativan prediktor. Završnim uključivanjem optimizma i pesimizma objašnjeno je sveukupno značajnih 66% varijance subjektivne dobrobiti, odnosno dodavanjem optimizma i pesimizma objasnili smo značajnih dodatnih 7% varijance kriterija. Pozitivni prediktori subjektivne dobrobiti bile su varijable savjesnost i optimizam, dok je neuroticizam bio negativan prediktor. Doprinos osobina ličnosti Pet-faktorskog modela i dispozicijskog optimizma te pesimizma u objašnjenju kompozitne mjere subjektivne dobrobiti može se smatrati podjednakim.Subjective well-being is defined as a cognitive and affective evaluation of one's own life. The aim of this study was to examine the role of sociodemographic variables, Five-Factor Model of Personality and dispositional optimism and pessimism in explaining composite (global) measure of subjective well-being. Research was conducted via online survey on a sample of 141 participants. Aspects of subjective well-being were assessed using Satisfaction with Life Scale and Positive and Negative Affect Schedule. Personality traits were assessed using Big Five Inventory and for the evaluation of optimism and pessimism we used Optimism and Pessimism Scale. A hierarchical regression analysis was conducted with a composite measure of subjective well-being as the criterion. Sociodemographic variables explained a significant 7% of the variance in subjective well-being, with only socioeconomic status making an independent positive contribution. Personality traits explained a significant additional 51% of the variance in subjective well-being, with extraversion and conscientiousness as positive predictors, and neuroticism as a negative predictor. With the final inclusion of optimism and pessimism, a total of 66% of the variance in subjective well-being was significantly explained, or in other words, by adding optimism and pessimism, we explained a significant additional 7% of the variance in the criterion. Positive predictors of subjective well-being were conscientiousness and optimism, while neuroticism was a negative predictor. The contribution of Five-Factor Model personality traits and dispositional optimism and pessimism in explaining the composite measure of subjective well-being can be considered equal
Methodical approach to film art in selected elementary school textbooks of Croatian language and literature
No full textU ovom se radu istražuje metodika nastave filma s posebnim naglaskom na njegovu prisutnost u nastavi Hrvatskoga jezika i književnosti od petog do osmog razreda osnovne škole. Polazi se od činjenice da je nastava filma, unatoč svojoj odgojnoj i obrazovnoj vrijednosti, nedovoljno zastupljena u formalnom sustavu, iako se o važnosti medijske kulture i filmske pismenosti u posljednje vrijeme sve intenzivnije raspravlja. U analizi su obuhvaćene čitanke različitih izdavača, uz praćenje načina na koji se u nastavu uvode osnovni filmski pojmovi, izražajna sredstva, rodovi i žanrovi, kao i povijesni i teorijski aspekti filma. Poseban naglasak stavlja se na primjere žanrovskih i autorskih filmova koji su zastupljeni u čitankama, ali i na mogućnosti njihove primjene u razredu. Rad se također bavi i problematikom kompetencija nastavnika za izvođenje kvalitetne filmske nastave te ostale tehničke poteškoće u izvođenju poput manjka sadržaja, vremena u nastavi i sl. Istodobno se ističe snažan odgojni potencijal filma, koji pridonosi razvoju kritičkog mišljenja, estetskoga senzibiliteta i funkcionalnih sposobnosti učenika. Film se sve više prepoznaje kao jedinstven i nezamjenjiv oblik umjetničkog i odgojno-obrazovnog medija. Kao perspektivno rješenje predlaže se njegovo sustavnije uključivanje u kurikul, pa i u obliku fakultativnog predmeta, što bi omogućilo kvalitetniju i cjelovitiju filmsku edukaciju.This paper explores the methodology of film teaching, with a special emphasis on its presence in the teaching of subject Croatian language and literature from the fifth to the eighth grade of elementary school. It starts from the fact that film teaching, despite its educational and training value, is insufficiently represented in the formal system, although the importance of media culture and film literacy has been increasingly discussed recently. The analysis includes textbooks from various publishers, while monitoring the way in which basic film concepts, means of expressions and genres, as well as historical and theoretical aspects of film, are introduced into teaching. Special emphasis is placed on examples of genre and auteur films that are represented in textbooks, but also on the possibilities of their application in the classroom. The paper also deals with the issue of teachers' competences for delivering quality film teaching and other technical difficulties in delivering it, such as lack of content, time in class, etc. At the same time, it highlights the strong educational potential of film, which contributes to the development of critical thinking, aesthetic sensibility and functional abilities of students. Film is increasingly recognized as a unique and irreplaceable form of artistic and educational media. A promising solution is proposed to include it more systematically in the curriculum, even in the form of an optional subject, which would enable a higher quality and more comprehensive film education
A Contrastive Linguistic Analysis of Vulgarism Usage in Croatian and Russian
No full textRad se bavi komunikacijskom funkcijom vulgarne psovke u hrvatskom i ruskom jeziku. U teorijskom dijelu daju se definicije psovke, vulgarizma i vulgarne psovke. Zatim se predstavljaju teorije o izvoru i nastanku psovke općenito, kao i u pojedinim jezicima. Nakon toga, govori se o sociokulturnim konotacijama njezine upotrebe. Navode se i čimbenici koji utječu na percepciju primjerenosti, pristojnosti i uvredljivosti psovke u govornika, kako bi se uspostavila podloga za istraživanje. Razlikuju se dvije osnovne komunikacijske funkcije: invektivna (namjera da se koga uvrijedi) i neinvektivna (izraz neke druge namjere ili emocije), a kontekst u kojemu se pojavljuju dijeli se na negativan i pozitivan. Zatim je iz mrežnih korpusa obaju jezika prikupljen uzorak različitih konteksta u kojima se nalaze vulgarizmi. Na temelju uzorka provedena je pragmalingvistička analiza kojom se utvrđuje jesu li vulgarizmi češće u invektivnoj ili neinvektivnoj komunikacijskoj funkciji, kao i odnos između dvaju jezika, kako bi se potvrdile ili osporile ustaljene ideje o psovanju kao činu uvrede.This paper deals with the communicative function of vulgar swearing in Croatian and Russian. The theoretical section provides definitions of swearing, vulgarism, and vulgar swear words. It then presents theories about the origin and development of swearing in general, as well as in specific languages. This is followed by a discussion of the sociocultural connotations associated with its use. Factors influencing the speaker’s perception of appropriateness, politeness, and offensiveness of swearing are also outlined in order to establish a foundation for the research. Two main communicative functions are distinguished: invective (the intention to insult someone) and non-invective (the expression of another intention or emotion), and the context in which swearing occurs is categorized as either negative or positive. A sample of various contexts containing vulgarisms was collected from online corpora of both languages. Based on this sample, a pragmalinguistic analysis was conducted to determine whether vulgarisms appear more frequently in invective or non-invective communicative functions, as well as to explore the relationship between the two languages. The goal is to confirm or challenge common assumptions about swearing as an inherently insulting act
Oral Poetry in Banovina
No full textTema je ovoga diplomskog rada usmeno pjesništvo Banovine s naglaskom na lirske pjesme,
kao najrasprostranjeniji i najizražajniji oblik usmenoknjiževnog stvaralaštva. Analiza se
temelji na odabranom korpusu iz prijepisa rukopisnih zbirki Josipa Ciganovića (Narodne
pjesme iz Zrinja, Rogulja i Gline, 1885, MH 64) i Ivana Kraljevića (Narodne pjesme iz
Hrvatske i Slavonije, 1886, MH 47) te iz tiskanih izdanja Stjepana Hrvačića (Narodne pjesme,
plesovi i običaji Posavine, Donjeg Pokuplja i susjednih krajeva, 2000), Josipa degl’ Ivellia
(Folklorni zvuci Sisačko-moslavačke županije, 2009), Ljubana Maričića (Regionalno folklorno
stvaralaštvo: Dnevnik 1978. – 1991, 2006) i Vlade Šoštarića (Banovino glinska pjevaj, pleši i
sviraj!, 2006) .
Cilj je rada analizirati vrste, tematsko-motivske slojeve i stilske značajke usmenog lirskog
pjesništva Banovine. U pjesmama se prepoznaju temeljne životne situacije – ljubav i brak, rad
i obred, vjera i smrt – oblikovane kroz tipične motive i formule hrvatske usmene lirike. Stilski
sustav obilježavaju figure ponavljanja (anafora, epifora, anadiploza, pripjev), metaforičke
slike, stalni epiteti, simboli, alegorije i metonimije, a koje zajedno pridonose ritmu,
melodičnosti, formulativnosti i emocionalnoj izražajnosti pjesama.
Iako nastale u kontekstu tradicijskog života i običaja, pjesme Banovine i danas žive u
suvremenim izvedbama kulturno-umjetničkih društava i lokalnih manifestacija. Time se
potvrđuje njihova trajna estetska i društvena vrijednost te uloga u očuvanju identiteta i kulturne
baštine Banovine kao i hrvatske usmene književnosti u cjelini.This thesis explores the oral poetry of Banovina, with a particular emphasis on lyric songs as
the most widespread and expressive form of oral literary creativity. The analysis is based on a
selected corpus of transcripts of manuscript collections (Josip Ciganović, Narodne pjesme iz
Zrinja, Rogulja i Gline, 188, MH 64; Ivan Kraljević, Narodne pjesme iz Hrvatske i Slavonije,
1886, MH 47) and printed editions (Stjepan Hrvačić, Narodne pjesme, plesovi i običaji
Posavine, Donjeg Pokuplja i susjednih krajeva, 2000; Josip degl’ Ivellio, Folklorni zvuci
Sisačko-moslavačke županije, 2009; Ljuban Maričić, Regionalno folklorno stvaralaštvo.
Dnevnik 1978–1991, 2006; Vlado Šoštarić, Banovino glinska pjevaj, pleši i sviraj!, 2006).
The aim of the thesis is to analyze the types, thematic and motivic layers, and stylistic features
of Banovina’s oral lyric poetry. These songs reflect fundamental aspects of human experience
— love, marriage, work, rituals, faith, and death — articulated through typical motives and
formulas of Croatian oral lyricism. Stylistic expression is shaped by figures of repetition
(anaphora, epiphora, anadiplosis), metaphorical imagery, fixed epithets, symbols, allegories,
and metonymies, all of which contribute to rhythm, melodiousness, and emotional intensity.
Although rooted in the traditional contexts of everyday and ritual life, Banovina’s songs remain
alive today through performances by cultural societies and local festivities. Their continued
presence confirms both their aesthetic and social value, as well as their role in preserving the
cultural identity and heritage of Banovina and Croatian oral literature more broadly
Vrijednosti i načini upotrebe čestice se: korpusno istraživanje
No full textEn este trabajo de fin de grado se investiga la frecuencia de uso de las construcciones con se en el español contemporáneo. El trabajo consta de la parte teórica y la parte práctica. Para la investigación, se utilizan diversas gramáticas, entre ellas la Nueva gramática de la lengua española (2009), la Enciclopedia de lingüística hispánica (Gutiérrez-Rexach, 2016), la Gramática descriptiva de la lengua española (Bosque Muñoz y Demonte Barreto, 1999), la Gramática de la lengua española (Alarcos Llorach, 1999) y la Gramática didáctica del español (Gómez Torrego, 2006). Además de estas gramáticas mencionadas, también se utilizan artículos académicos como «Pasivas con se e impersonales con se en español actual» (Devís Márquez, 2017) y «El desarrollo histórico de la pasiva con se en español» (Melis y Peña Alfaro, 2007). En la parte teórica se explicarán las características de las construcciones con se. La parte práctica está basada en el análisis de 500 ejemplos de un corpus (CORPES XXI), y el objetivo principal es determinar la frecuencia de uso de las construcciones analizadas.U ovom završnom radu istražuje se učestalost upotrebe konstrukcija koje sadrže česticu se u suvremenom španjolskom jeziku. Rad se dijeli na teorijski i praktični dio. U svrhu istraživanja koriste se razne gramatike, među njima Nueva gramática de la lengua española (2009), Enciclopedia de lingüística hispánica (Gutiérrez-Rexach, 2016), Gramática descriptiva de la lengua española (Bosque Muñoz y Demonte Barreto, 1999), Gramática de la lengua española (Alarcos Llorach, 1999) te Gramática didáctica del español (Gómez Torrego, 2006). Isto tako, pored navedenih gramatika, koriste se i znanstveni članci kao što su «Pasivas con se e impersonales con se en español actual» (Devís Márquez, 2017) i «El desarrollo histórico de la pasiva con se en español» (Melis i Peña Alfaro, 2007). U teorijskom dijelu rada objasnit će se karakteristike konstrukcija koje sadrže česticu se. Praktični dio se temelji na analizi 500 primjera iz korpusa (CORPES XXI), a glavni je cilj odrediti učestalost korištenja pojedinih analiziranih konstrukcija
Sculptural furnishings of the Church of Our Lady of the Snows in Kutina
No full textU diplomskom radu istražena je, analizirana te predstavljena kiparska oprema crkve Majke Božje Snježne u Kutini. U prvom dijelu rada iznesen je povijesni kontekst grada Kutine i župe Blažene Djevice Marije u Kutini, a obrađen je i titular Gospe Snježne. Dalje u radu opisana je sama crkva te cinktor koji ju okružuje. Ukratko su opisane i zidne i štafelajne slike koje ju rese. Od kiparske opreme opisani su detaljno orgulje, bočni oltari Trepećeg Krista i sv. Petra, ispovjedaonice, zatim propovjedaonica Franje Antuna Strauba te glavni oltar crkve Josipa Weinachta.This thesis explores, analyzes, and presents the sculptural furnishings of the Church of Our Lady of the Snow in Kutina. The first part of the paper provides the historical context of the town of Kutina and the parish of the Blessed Virgin Mary in Kutina, including a discussion of the title "Our Lady of the Snow." The thesis then describes the church itself and the surrounding cemetery wall (cincture). The frescoes and easel paintings that adorn the church are also briefly discussed. Among the sculptural furnishings, detailed descriptions are given of the organ, the side altars of the Suffering Christ and St. Peter, the confessionals, the pulpit by Franz Anton Straub, and the church’s main altar by Joseph Weinacht
Relacje leksykalno-semantyczne między oryginałem a przekładem – Ostatnie życzenie i Posljednja želja Andrzeja Sapkowskiego
No full textU ovom diplomskom radu analiziraju se odnosi leksičkih jedinica na semantičkoj razini, potvrđeni u poljskom tekstu Ostatnie życzenie i hrvatskom prijevodu knjige Posljednja želja Andrzeja Sapkowskog. Cilj rada bio je obuhvatiti ostvarenje značenja kroz jezični stil, imenovanje, idiome i izraze prenesenog značenja. Radom se pokušava prikazati koliko je leksik fleksibilan i kreativan, a s druge strane koliko je prijevod složen proces i uglavnom i izazov samom prevoditelju. Prijevodi su važni jer prenose informaciju iz izvornog jezika u ciljni i omogućuju prevoditelju interpretaciju i stvaranje novog književnog djela, uspješno povezujući čitatelje unatoč njihovim kulturnim i jezičnim razlikama.W tej pracy magisterskiej analizuje się relacje jednostek leksykalnych na poziomie semantycznym, potwierdzone w polskim tekście oryginalnym Ostatnie życzenie a chorwackim przekładem Posljednja želja, książki Andrzeja Sapkowskiego. Celem pracy było obejmowanie sposobów osiągania znaczenia za pomocą stylu językowego, nazewnictwa, idiomów i wyrażeń o przeniesionym znaczeniu. Praca stara się pokazać, jak elastyczny i kreatywny jest leksykon, ale jednocześnie jak złożonym procesem jest tłumaczenie, a głównie wyzwaniem dla samego tłumacza. Tłumaczenia są ważne nie tylko, że przenoszą informacje z języka źródłowego na język docelowy, ale także, że tłumacz interpretuje i tworzy nowe dzieło literackie skutecznie łącząc czytelników pomimo ich różnic kulturowych i językowych
Settlements during the Late Bronze Age in the Lika region with special reference to the municipality of Lovinac
No full textOvaj rad se fokusira na kasno brončano doba na području Like te naseljima u Lici. Tijekom razdoblja kasnog brončanog doba, područje Like je naseljavala skupina naroda koji su danas poznati kao Japodi. Živjeli su u naseljima gradinskog karaktera, na brdima koja su imala strateški položaj nad udolinama i prometnim pravcima. Naselja su fortificirali jednostrukim ili dvostrukim bedemima, koji su najčešće građeni tehnikom suhozida, ali postoje primjeri bedema građenih tehnikom suhozida u kombinaciji s drvenim palisadama ili zemljanih bedema. Kuće su bile jednoprostorne, pravokutnog oblika građene najčešće tehnikom suhozida, a rjeđe u kombinaciji s drvom. Krovovi su uglavnom bili od slame ili drveni, a podovi su bili nivelirani nabijenom ilovačom ili je nivelirana živa stijena. Područje Like se istražuje preko 150 godina, ali unatoč tome, i dalje postoje veliki problemi prilikom istraživanja ovog područja, poput fokusiranja na groblja, oskudnost dokumentacije ili objava, manjak konteksta te generalna nezainteresiranost istraživanja na ovom području. Osim toga, navodi se postojanje preko 150 gradinskih naselja na području Like, ali za većinu njih se ne zna koja su ili gdje se nalaze. Tek su u posljednjih nekoliko godina ponovno započeta veća istraživanja na području Like. Drugi fokus ovog rada je općina Lovinac. U općini Lovinac su istražene samo dvije gradine, Cvituša i Piplica. Ipak, na ovom području je poznato više gradina koje su dokazane terenskim pregledom, ali nikada nisu sustavno istraživane. Proveden je studentski projekt 2024. godine na području Lovinca i bliže okolice, koji je dodatno upotpunio arheološku baštinu ovog prostora.This paper focuses on the Late Bronze Age in the Lika region and settlements in Lika. During the Late Bronze Age, the Lika region was inhabited by a group of peoples known today as the Iapodes. They lived in settlements of a hillfort character, on hills that had a strategic position above valleys and traffic routes. They fortified the settlements with single or double ramparts, which were most often built using the dry stone wall technique, but there are examples of ramparts built using the dry stone wall technique in combination with wooden palisades or earthen ramparts. The houses were single-room, rectangular in shape, built most often using the dry stone wall technique, and less often in combination with wood. The roofs were mostly made of straw or wood, and the floors were leveled with rammed clay or leveled with live rock.The Lika region has been researched for over 150 years, but despite this, there are still major problems when researching this area, such as focusing on cemeteries, scarcity of documentation or publications, lack of context, and general lack of interest in research in this area. In addition, it is stated that there are over 150 hillfort settlements in the Lika region, but most of them are unknown or it is unknown where they are located. It is only in the last few years that major research in the Lika region has resumed. The second focus of this paper is the municipality of Lovinac. Only two hillforts have been investigated in the Lovinac municipality, Cvituša and Piplica. However, several hillforts are known in this area that have been proven by field surveys, but have never been systematically investigated. A student project was conducted in 2024 in the Lovinac area and the surrounding area, which further complemented the archaeological heritage of this area
The Role of Sound in Medieval Church Architecture: A Case Study of the Monastic Church of St. Francis in Pula
No full textOvaj diplomski rad istražuje međusobni odnos arhitekture i akustike u kontekstu srednjovjekovne crkvene gradnje, fokusirajući se na samostansku crkvu sv. Franje u Puli kao reprezentativan primjer. Cilj rada je pokazati kako zvuk, kao često zanemaren ali izuzetno važan čimbenik, utječe na koncepciju prostor te kakvu ulogu ima u oblikovanju liturgijskog i društvenog iskustva vjernika. Kroz analizu arhitektonskih i arheoloških podataka, u kombinaciji s eksperimentalnim arheoakustičkim mjerenjima, argumentirano je da akustika nije tek posljedica arhitekture, već i jedan od faktora njenog oblikovanja. Rad je strukturiran u dvije glavne cjeline. Prvi dio pruža pregled povijesti samostana i crkve, njihovog razvoja kroz stoljeća, arhitektonskih karakteristika i arheoloških nalaza. Drugi dio se bavi arheoakustičkim eksperimentom, koji je izveden kombinacijom terenskih mjerenja i virtualne simulacije akustike. Rezultati pokazuju da crkva ima izvanredne akustične karakteristike prilagođene govoru, što je posebno važno za propovjednički karakter franjevačkog reda. Kroz sintezu arheoloških, povijesno-umjetničkih i tehničkih pristupa, rad doprinosi razumijevanju akustičkog potencijala srednjovjekovne arhitekture i afirmira važnost interdisciplinarnog pristupa u istraživanju sakralnih objekata.This thesis explores the interrelationship between architecture and acoustics in the context of medieval church construction, with a particular focus on the monastic Church of St. Francis in Pula as a representative example. The aim of the study is to demonstrate how sound, although often overlooked, is a crucial factor influencing spatial conception and plays a key role in shaping the liturgical and social experience of the faithful. By combining the analysis of architectural and archaeological data with experimental archaeoacoustic measurements, the thesis argues that acoustics are not merely a consequence of architectural design but also one of its formative elements. The thesis is structured into two main sections. The first part provides an overview of the history of the monastery and church, architectural features, and relevant archaeological findings. The second part focuses on the archaeoacoustic experiment, conducted through a combination of field measurements and virtual acoustic simulation. The results indicate that the church possesses outstanding acoustic qualities adapted to speech, which is particularly significant given the preaching character of the Franciscan order. Through a synthesis of archaeological, art-historical, and technical approaches, this research contributes to a deeper understanding of the acoustic potential of medieval architecture and affirms the importance of an interdisciplinary approach in the study of sacred spaces