Open Repository of the University of Zagreb Faculty of Humanities and Social Sciences
Not a member yet
8460 research outputs found
Sort by
Anthroposophy and Christianity – connections and contestations
No full textTema ovoga diplomskog rada je odnos antropozofije i katoličanstva s naglaskom na njihove poveznice i prijepore u tumačenju temeljnih kršćanskih ideja i koncepata. Ključna istraživačka pitanja odnose se na (1) utvrđivanje zajedničkih ključnih kršćanskih simbola, pojmova i koncepata te srodnosti ili prijepora u njihovim interpretacijama, (2) stavove o religijskom „drugom“ te (3) korištenje „drugoga“ u samopredstavljanju. Uži fokus rada je prostor Hrvatske. Rad se temelji na kvalitativnom istraživanju koje uključuje etnografske polustrukturirane intervjue s pripadnicima Antropozofskog društva „Marija Sofija“ iz Zagreba i Centra dr. Rudolfa Steinera u Donjem Kraljevcu, i s katoličkim svećenikom i teologom, te sadržajnu i diskurzivnu analizu katoličkih medija i antropozofskih izdanja i mrežnih stranica. Time se stvorila građa za komparativnu analizu dvaju sustava. Radom se stekao uvid u povezanosti, ali i prijepore koji nastaju u susretu antropozofskog i katoličkog pogleda na temeljne kršćanske koncepte, i općenitije, na duhovnost i religijsku praksu u kontekstu Hrvatske.The thesis explores the relationship between anthroposophy and Catholicism, with a particular focus on their points of convergence and divergence in the interpretation of core Christian ideas and concepts. The central research questions address (1) the identification of shared Christian symbols, terms and concepts, and the ways these are similarly or differently interpreted, (2) attitudes towards the religious „other“, and (3) the use of "other" in processes of self-representation. The research was conducted in Croatia and is based on a qualitative methodology. It includes ethnographic semi-structured interviews with members of the Anthroposophical Society „Marija Sofija“ in Zagreb and the Dr. Rudolf Steiner Center in Donji Kraljevac, as well as with a Catholic priest and theologian. Additionally, the study involves content and discursive analysis of Catholic media and anthroposophical publications and websites. This approach enables a comparative analysis of the two systems. The thesis offers insighta into both the connections and contestations that emerge in the encounter between anthroposophical and Catholic prespectives on fundamental Christian concepts, and more broadly, on spirituality and religious practice in the Croatian context
Plan upravljanja istraživačkim podacima projekta TerraNullbord (Terra nullius - na granici i iza granice od 8. do 12. stoljeća)
No full textPrikupljat će se tekstualni, slikovni i video podaci koji će obrađivati u svrhu dobivanja konačnog rezultata istraživanja, odnosno postizanja projektnih ciljeva. Osnovni formati bit će: .docx, .ppt, .xslx, .dwg, .tiff, .jpg, .mp4, .pdf i drugi, prema potrebi. Zbog veličine pojedinih formata i brojnosti podataka koji se namjeravaju prikupiti očekuje se oko 1 TB podataka
Use of the mother tongue in learning Spanish at level B1
No full textA lo largo del pasado se utilizaron diversos métodos de enseñanza y aprendizaje de una lengua extranjera. Algunos de estos métodos estaban estrechamente relacionados con el uso de la lengua materna, mientras que otros la rechazaban por completo. Investigaciones recientes, revelando que no existe un método perfecto para la enseñanza de lenguas, cambian la percepción sobre cuál es la mejor forma de enseñar y dejan espacio para que los profesores adapten su enseñanza a los alumnos (Santos Rovira, 2012). Este trabajo aborda el papel de la lengua materna en la enseñanza del español como lengua extranjera.
Existen muchas interpretaciones y definiciones de la lengua materna, pero si tomamos en cuenta la definición de Jelaska (2005) según la cual la lengua materna es la lengua que una persona aprende en su infancia y que le sirve como herramienta natural para pensar y comunicar, su influencia es difícil de rechazar a la hora de aprender una nueva lengua. Por esta razón, algunos lingüistas mencionan la transferencia positiva y negativa en la adquisición de otra lengua, donde la lengua materna facilita la adquisición o la dificulta debido a las diferencias lingüísticas. Por diferentes formas de pensar, muchos docentes se negaron a utilizar su lengua materna en la enseñanza de una lengua extranjera, creyendo que esto tiene consecuencias negativas. Sin embargo, las investigaciones muestran que en determinadas situaciones la lengua materna puede contribuir en gran medida a una mejor comprensión de la lengua (Carlsson, 2010).
La primera parte del trabajo presentará los puntos de partida teóricos relacionados con la lengua materna y su papel en la enseñanza y el aprendizaje de una lengua extranjera. Además, se describirán los motivos del uso de la lengua materna y se destacarán sus ventajas y desventajas. A continuación se describirán brevemente investigaciones previas sobre el uso de la lengua materna en la enseñanza. En la segunda parte, partiendo de la suposición de que en determinadas situaciones la lengua materna puede contribuir en gran medida a una mejor comprensión de la lengua que se aprende, se llevarán a cabo las investigaciones en las que se recogerán datos cuantitativos y cualitativos sobre el uso de la lengua croata utilizando un cuestionario a los alumnos, la entrevista a la profesora y la observación de las clases en las clases de la lengua española en el nivel B1.Kroz prošlost koristile su se razne metode poučavanja i učenja stranog jezika. Neke od tih metoda bile su usko vezane uz korištenje materinskog jezika, dok su ga druge u potpunosti odbacivale. Novija istraživanja, otkrivajući kako ne postoji savršena metoda poučavanja jezika, mijenjaju percepciju najboljeg načina poučavanja te ostavljaju prostora nastavnicima da svoje poučavanje prilagode učenicima (Santos Rovira, 2012). Ovaj rad bavi se ulogom materinskog jezika u nastavi španjolskoga jezika kao stranoga. Postoje brojna shvaćanja i definicije materinskog jezika, no uzmemo li u obzir definiciju
autorice Jelaske (2005) da je materinski jezik onaj jezik koji čovjek nauči u svome djetinjstvu i koji mu služi kao prirodno oruđe razmišljanja i komunikacije, njegov je utjecaj teško odbaciti pri učenju novog jezika. Zbog toga neki lingvisti spominju pozitivan i negativan prijenos u usvajanju inoga jezika, čime materinski jezik ili olakšava usvajanje ili otežava zbog razlika u
jeziku. Mnogi su nastavnici zbog različitih načina razmišljanja odbijali koristiti se materinskim jezikom u poučavanju stranoga, smatrajući da to ima negativne posljedice. No, istraživanja pokazuju kako u određenim situacijama materinski jezik može uvelike pridonijeti boljem razumijevanju jezika (Carlsson, 2010). U prvom dijelu rada prikazat će se teorijska polazišta vezana uz materinski jezik i njegovu ulogu u nastavi i poučavanju stranog jezika. Osim toga, opisat će se razlozi zbog kojih dolazi ili može doći do upotrebe materinskog jezika te time istaknuti koje su njihove prednosti i mane. Nakon
toga kratko će se opisati i prijašnja istraživanja o korištenju materinskog jezika u nastavi. U drugom dijelu, polazeći od pretpostavke da u određenim situacijama materinski jezik može uvelike pridonijeti lakšem razumijevanju jezika koji se uči, prikazat će se rezultati istraživanja u okviru kojeg su se pomoću ankete za učenike i nastavnike te promatranjem nastave prikupili kvantitativni i kvalitativni podaci o uporabi hrvatskoga jezika u nastavi španjolskog jezika na razini B1
Barriers in cultural participation in the city of Rijeka and Primorsko-goranska county
No full textOvo istraživanje bavi se barijerama u kulturnoj participaciji u Primorsko-goranskoj županiji prema modelu prediktora kulturne neparticipacije za svaki od sedam različitih tipova kulture. Ovim istraživanjem utvrđeno je postojanje prediktora nesudjelovanja za svaki od sedam tipova kulture putem statističke analize binarne logističke regresije. Središnja analiza istraživanja rađena je na uzorku građana grada Rijeke (N=410) i ostatka Primorsko-goranske županije (N=425) koji su sudjelovali u anketnom istraživanju 2019. godine provedenom u svrhu projekta Monitoring i evaluacija projekta Rijeka 2020 Europska prijestolnica kulture. Glavni prediktori nesudjelovanja u kulturi na uzorku građana Rijeke i Primorsko-goranske županije bili su spol, obrazovanje i dob, dok su određeni utjecaj na nesudjelovanje u kulturi imali i kulturna ponuda, mjesto stanovanja, imanje djece, slobodno vrijeme te financijska moć kućanstva. Radni status bio je jedini testirani prediktor koji nije bio značajan za nesudjelovanje u niti jednom tipu kulture. Putem ovog istraživanja možemo zaključiti kako je pri razvoju publike i kulturnog sadržaja na području od interesa potrebno uzeti u obzir društvena i socioekonomska obilježja stanovništva i načine na koje kultura, u svim svojim oblicima, može postati pristupačna širem broju ljudi, čime se poboljšava i razvija zadovoljstvo stanovnika, kao i kulturna scena područja od interesa.This research addresses the barriers to cultural participation in the Primorsko-goranska county based on a model of predictors of cultural non-participation for each of the seven types of culture. The study identified the existence of predictors of non-participation for each of the seven types of culture through statistical analysis using binary logistic regression. The central analysis was conducted on a sample of citizens from the city of Rijeka (N=410) and the rest of the Primorsko-goranska county (N=425), who took part in a survey conducted in 2019 as part of the project "Monitoring and Evaluation of the Rijeka 2020 – European Capital of Culture". The main predictors of cultural non-participation among the citizens of Rijeka and the Primorsko-goranska county were gender, education, and age. Other factors that had a certain influence on cultural non-participation included quality of cultural activities, place of residence, having children, free time, and the household's financial capacity. Employment status was the only tested predictor that did not show significance for non-participation in any type of culture. Through this research, it can be concluded that the development of audiences and cultural content in the area of interest should take into account the social and socioeconomic characteristics of the population, as well as the ways in which culture, in all its forms, can become accessible to a wider range of people. This approach develops both residents' satisfaction and the cultural scene in the area of interest
Strategies of user experience design and their effect on user experience
No full textRad se bavi pitanjem dobrog dizajna korisničkog iskustva, njegovim prednostima i strategijama kojim se korisničko iskustvo može poboljšati. Dizajn korisničkog iskustva može se definirati kao postupak dizajniranja sučelja s obzirom na korisnika, tj. uzimajući u obzir karakteristike ovisno o tipu korisnika i kombinirajući ih s pristupačnošću i korisnosti informacija, kako bi se izazvala pozitivna reakcija kod ciljanog korisnika. U radu je naglašeno kako razumijevanje šireg pojma korisničkog iskusva doprinosi stvaranju strategija koje uspješno zadovoljavaju potrebe i očekivanja korisnika. U radu se, osim teorijskog dijela, daje i pregled primjene zakona korisničkog iskustva.The paper touches on the question of proper user experience design, it's advantages as well as strategies used to make user experience better. User experience design can be defined as an action of designing the user interface with users in mind, taking into consideration characteristics depending on the type of user and combining them with accessibility and usability of information with the end goal of achieveing a positive reaction from the user. The paper accentuates the understanding of the wider definition of user experience and it's help in creating strategies which successfully satisfy the users' needs and expectations. Other than just theory, this paper provides a look into basic methods of applying the laws of user experience
First Names of the Baptized in the Parish of St. James in Prelog (1866–1870)
No full textU ovom diplomskom radu analizirana su osobna imena krštenih ekscerpirana iz Matične knjige Župe svetoga Jakoba u Prelogu u razdoblju od 1866. do 1870. godine. Osobna imena i ostali podaci o krštenima iščitani su iz digitalizirane verzije Matične knjige Župe svetoga Jakoba u Prelogu, s internetske stranice FamilySearch. Prikupljeno je i analizirano ukupno 835 osobnih imena krštenika, a analizirana su jednostruka i višestruka osobna imena djevojčica i dječaka (te njihovih roditelja i kumova) prema čestotnosti, njihovo jezično podrijetlo te nasljednost osobnih imena od roditelja, nadijevanje imena po kumovima ili dobivanje imena prema crkvenom kalendaru. Usto su analizirana i osobna imena blizanaca, osobna imena nezakonite djece i osobna imena učenika nižih razreda OŠ Prelog (Prelog). Cilj je ovoga rada ponajprije iščitati značajke osobnoimenskoga dijela antroponimije Preloga u drugoj polovici 19. stoljeća. Budući da je antroponimijska analiza nepotpuna bez konteksta, u prvom se dijelu rada objašnjava politički i zemljopisni položaj Preloga i Međimurja u analiziranom razdoblju, a daju se i opći podaci o onomastici kao znanosti i o matičnim knjigama.In this thesis, the personal names of baptized individuals extracted from the Parish Register of the Parish of St. James in Prelog for the period from 1866 to 1870 are analyzed. The personal names and other data about the baptized were read from the digitized version of the Parish Register of the Parish of St. James in Prelog, available on the FamilySearch website. A total of 835 personal names of the baptized were collected and analyzed. Both single and multiple personal names of girls and boys (as well as their parents and godparents) were analyzed in terms of frequency, linguistic origin, and the inheritance of personal names from parents, naming after godparents, or naming according to the church calendar. In addition, the personal names of twins, illegitimate children, and students in the lower grades of Prelog Primary School were also analyzed. The main goal of this thesis is to identify the characteristics of the personal naming system (anthroponymy) in Prelog in the second half of the 19th century. Since anthroponymic analysis is incomplete without context, the first part of the thesis explains the political and geographical position of Prelog and the Međimurje region during the analyzed period, along with general information about onomastics as a science and about parish registers
The concepts of eating and drinking as a source domain of metaphors in Italian and their Croatian equivalents
No full textLo scopo di questa tesi è quello di evidenziare le metafore concettuali italiane con i verbi del mangiare e bere come domini sorgente e i loro equivalenti croati, evidenziando le differenze e similitudini tra le due lingue e culture. Nella parte teorica sono presentati diversi aspetti della metafora, tra cui le definizioni e teorie di diversi teorici e autori come Aristotele, Cicerone, Lakoff e Johnson e Kövecses. Viene trattata anche la relazione tra la metafora e la cultura, con esempi dell’uso della metafora nel ruolo linguistico e quello non linguistico, evidenziando l’ampiezza delle metafore concettuali. Nella seconda parte sono analizzati i verbi mangiare, nutrire, divorare, mordere, masticare, vomitare, bere, ubriacare, assorbire, succhiare, ingoiare e la locuzione verbale mandare giù. Le espressioni metaforiche contenenti questi domini sorgente sono state trovate nei corpora linguistici e paragonate con i loro equivalenti croati, mostrando l’interconnessione tra le due lingue in base alla loro equivalenza. Tutte e due le lingue usano i verbi del mangiare e bere per concettualizzare diversi concetti astratti come emozione, comportamento e diverse azioni.Cilj je ovog diplomskog rada odrediti konceptualne metafore u talijanskom jeziku s glagolima jedenja i pijenja kao izvornom domenom i njihove ekvivalente u hrvatskom jeziku, određujući razlike i sličnosti između oba jezika i kulture. U teorijskom dijelu predstavljeni su različiti aspekti metafore, definicije i teorije različitih teoretičara i autora, poput Aristotela, Cicerona, Lakoffa i Johnsona te Kövecsesa. Primjerima uporabe metafore u njezinoj jezičnoj i nejezičnoj ulozi predstavljen je odnos metafore i kulture, te je iznesen opseg konceptualne metafore. U praktičnom dijelu analizirani su glagoli mangiare, nutrire, divorare, mordere, masticare, vomitare, bere, ubriacare, assorbire, succhiare, ingoiare i glagolski izraz mandare giù. Metaforički izrazi koji sadrže navedene glagole kao izvorne domene, pronađeni su u jezičnim korpusima i uspoređeni su sa svojim hrvatskim ekvivalentima, prikazujući međusobnu povezanost dvaju jezika na temelju njihove ekvivalentnosti. Oba jezika koriste glagole jedenja i pijenja kako bi konceptualizirali različite apstraktne pojmove, poput emocija, ponašanja i različitih radnji
Izazovi u poučavanju engleskog kao stranog jezika u višim razredima osnovne škole
No full textThis thesis examines the challenges of teaching English as a foreign language (EFL) in the upper grades of Croatian elementary schools. By combining theoretical insights with qualitative interviews from five experienced teachers, it explores key issues such as declining student motivation, diverse learning needs, curriculum demands, assessment practices, and institutional support. Findings show that student motivation significantly drops in 7th and 8th grades, influenced by many factors. Teachers frequently adapt by using digital tools, real-life topics, and interactive tasks, though large class sizes and time constraints limit their effectiveness. Mixed-ability classrooms present another challenge, particularly when working with students with learning difficulties. By centering teachers’ voices, this thesis offers a grounded view of the realities they face and emphasizes the importance of flexibility, creativity, and better systemic support. It highlights the need for education policies that align more closely with classroom realities and teacher needs
Islam, women's rights and education in Croatia – a sociological and cultural perspective
No full textOvaj diplomski rad istražuje položaj muslimanki u Hrvatskoj u kontekstu prava na obrazovanje, analizirajući ga kroz sociološku i kulturološku perspektivu. Kroz kvalitativno istraživanje i polustrukturirane intervjue s petnaest sudionica različite dobi i obrazovnog statusa, rad se fokusira na osobna iskustva, prepreke i strategije kojima se muslimanke koriste u ostvarivanju obrazovnih ciljeva. Teorijski okvir rada oslanja se na koncept intersekcionalnosti, teorije reprezentacije te interpretacije islama koje naglašavaju ravnopravnost i pravo na znanje. Poseban naglasak stavljen je na utjecaj društvenih normi, institucionalnih politika i kulturnih percepcija na pristup obrazovanju, ali i na moć osobne otpornosti, podrške zajednice i vjerskog identiteta kao resursa. Kroz analizu rezultata istaknuta je potreba za inkluzivnijim obrazovnim politikama i većom senzibilizacijom društva prema različitim identitetskim slojevitostima, kako bi se omogućio ravnopravan i dostojanstven pristup obrazovanju svim građankama Republike Hrvatske, uključujući muslimanke. Rad također propituje dominantne diskurse o islamu, ženama i obrazovanju, ukazujući na raskorak između teorijskih prava i svakodnevne stvarnosti.This thesis explores the position of Muslim women in Croatia regarding their right to education, through a sociological and cultural perspective. Using qualitative research and semi-structured interviews with fifteen participants of various ages and educational backgrounds, the study focuses on personal experiences, barriers, and strategies employed by Muslim women in achieving their educational goals. The theoretical framework is grounded in the concept of intersectionality, theories of representation, and Islamic feminist interpretations that emphasize equality and the right to knowledge. Special attention is given to the influence of social norms, institutional policies, and cultural perceptions on access to education, as well as the empowering role of personal resilience, community support, and religious identity. The analysis highlights the need for more inclusive educational policies and greater societal awareness of intersecting identities, in order to ensure equal and dignified access to education for all citizens of the Republic of Croatia, including Muslim women. The thesis also challenges dominant discourses on Islam, women, and education, pointing to the gap between theoretical rights and everyday realities
Posttraumatski rast nakon pandemije koronavirusa i potresa u Republici Hrvatskoj
No full textU ovom se istraživanju ispitivao posttraumatski rast kao rezultat pandemije koronavirusa i potresa u Hrvatskoj. Posttraumatski rast odnosi se na pozitivne promjene koje ljudi mogu doživjeti kao odgovor na traumatske događaje. S obzirom na globalnu pandemiju koronavirusa i razorne potrese koji su pogodili područje Republike Hrvatske, cilj ovog istraživanja bio je ispitati razliku u percipiranom posttraumatskom rastu izazvanom pandemijom i potresima uz ispitivanje uloge sociodemografskih i psiholoških čimbenika u tom procesu. Istraživanje je provedeno na 202 sudionika, od kojih je 118 doživjelo potrese. Sudionici su ispunili upitnike koji su obuhvatili sljedeće varijable: sociodemografski podaci, psihološka fleksibilnost, emocionalna iskustva i povezanost s drugima te razinu percipiranog posttraumatskog rasta. Prikupljeni podaci analizirani su pomoću statističkih metoda, uključujući t-testove za zavisne i nezavisne uzorke, Pearsonovu korelaciju i regresijske analize. Rezultati su pokazali da je pandemija koronavirusa imala snažniji učinak na posttraumatski rast od potresa. Sudionici su izvještavali o višoj razini posttraumatskog rasta kao rezultata pandemije, što može biti povezano s globalnim karakterom pandemije i dugoročnom nesigurnosti koju je izazvala. Suprotno tome, posttraumatski rast kao rezultat potresa bio je niži, što može biti posljedica specifičnog lokalnog karaktera tih trauma i bržeg povratka u normalu za pogođena područja. Korelacije između posttraumatskog rasta uzrokovanog pandemijom i potresom bile su visoke, što sugerira da se posttraumatski rast može generalizirati na različite vrste trauma. Socijalna podrška i sklonost doživljavanju ugodnih i neugodnih emocija pokazali su se kao ključni čimbenici u posttraumatskom rastu, dok su sociodemografski čimbenici, poput obrazovanja, imali umjeren utjecaj. Psihološka fleksibilnost nije imala značajan doprinos posttraumatskom rastu u ovom istraživanju, što ukazuje na potrebu za daljnjim istraživanjima kako bi se bolje razumjela njezina uloga u procesu emocionalnog oporavka. Ovo istraživanje potvrđuje da pandemija koronavirusa, kao globalni stresor, može izazvati snažniji posttraumatski rast nego lokalizirani događaji poput potresa te da posttraumatski rast nije specifičan za vrstu traume, već je povezan s emocionalnim procesiranjem traume.This study examined post-traumatic growth as a result of the COVID-19 pandemic and earthquakes in Croatia. Post-traumatic growth refers to positive changes that people can experience in response to traumatic events. Given the global COVID-19 pandemic and the devastating earthquakes that affected the Republic of Croatia, the aim of this research was to investigate the difference in perceived post-traumatic growth caused by the pandemic and earthquakes, along with examining the role of sociodemographic and psychological factors in this process. The research was conducted with 202 participants, of whom 118 experienced the earthquakes. Participants completed questionnaires covering variables such as sociodemographic data, psychological flexibility, emotional experiences, and social connectedness, as well as the level of perceived post-traumatic growth. The collected data were analyzed using statistical methods, including dependent and independent sample t-tests, Pearson correlation, and regression analyses. The results showed that the COVID-19 pandemic had a stronger effect on post-traumatic growth than the earthquakes. Participants reported higher levels of post-traumatic growth as a result of the pandemic, which may be related to the global nature of the pandemic and the long-term uncertainty it caused. In contrast, post traumatic growth resulting from the earthquakes was lower, which could be due to the specific local nature of these traumas and a quicker return to normalcy in the affected areas. The correlations between post-traumatic growth caused by the pandemic and the earthquake were high, suggesting that post-traumatic growth can be generalized to different types of trauma. Social support and the tendency to experience both positive and negative emotions were found to be key factors in post-traumatic growth, while sociodemographic factors, such as education, had a moderate impact. Psychological flexibility did not have a significant effect on post traumatic growth in this study, indicating the need for further research to better understand its role in the emotional recovery process. This research confirms that the COVID-19 pandemic, as a global stressor, can trigger stronger post-traumatic growth than localized events such as earthquakes, and that post-traumatic growth is not specific to the type of trauma but is related to emotional processing of the trauma