Open Repository of the University of Zagreb Faculty of Humanities and Social Sciences
Not a member yet
8460 research outputs found
Sort by
Linguistic Analysis of Wordplay in Friends
No full textThis graduate thesis delves into the linguistics of humor and wordplay in the popular TV show Friends, through the lens of Relevance Theory and the General Theory of Verbal Humor (GTVH). By combining a corpus linguistics approach and discourse analysis, the research meticulously sifts through transcripts of 14 episodes of Friends to chart the frequency and variety of linguistic means of achieving humorous effects. Humor in Friends is deftly woven with puns, double entendres, rhetorical devices, lexical and phonological ambiguities, as well as other types of wordplay, necessitating a shared cultural and linguistic understanding for it to have full effect. The thesis aims to show how different characters’ personality traits are enhanced using different types of wordplay
The application of developmental bibliotherapy in working with children in public libraries in Croatia
No full textDanašnje društvo preplavljeno je upotrebom suvremene tehnologije. Ljudska sposobnost slušanja i govorenja oslabljela je pod naletom primjene elektroničkih uređaja i društvenih mreža. Njima zamjenjujemo izravnu komunikaciju, govor i čitanje koji su ključni za zdravi razvoj pojedinca. Međutim, primjenom književnih tekstova i posredstvom stručne osobe, pruža se mogućnost rada na sebi kroz sigurno proživljavanje emocija, ostvarivanje razgovora i buđenje osjećaja povjerenja. Biblioterapija stoga, generalno gledajući, predstavlja upotrebu biranih literarnih djela u terapeutske svrhe. Njezina temeljna podjela odnosi se na kliničku i razvojnu biblioterapiju. Klinička biblioterapija namijenjena je radu s osobama s dijagnosticiranim psihičkim problemima. Provodi se u bolnicama od strane medicinskih stručnjaka u suradnji s knjižničarima. S druge strane, razvojna (literarna/poetska) biblioterapija ili vođeno čitanje oblik je biblioterapije koji se provodi u odgojno-obrazovnim ustanovama, knjižnicama i udrugama koje nastoje unaprijediti kvalitetu života zdravoga pojedinaca. Provode je knjižničari, učitelji i osobe srodnih profesija koji njome nastoje pomoći osobi u otpuštanju emocionalne napetosti, boljem razumijevanju sebe i drugih, ali i pronalasku novih rješenja za životne probleme. Knjižničari, kao poznavatelji literature i potreba korisnika, osobe razvijenih pedagoških kompetencija i stručnjaci koji koriste kreativne tehnike rada, u knjižnicama provode radionice razvojne biblioterapije u obliku pričaonica za djecu, čitateljskih klubova, literarno-dramskih radionica, ali i kao suvoditelji projekata u suradnji sa stručnjacima iz područja psihologije i psihijatrije. Danas svjedočimo sve češćoj upotrebi razvojne biblioterapije u radu s djecom u narodnim knjižnicama u Hrvatskoj, a ponajviše u primjeni problemskih slikovnica, vođenog razgovora i likovnog izražavanja. Knjižničari, koji provedbom razvojne biblioterapije daju odgovor na potrebe suvremenog društva, trebaju biti otvoreni kontinuiranom stjecanju znanja i interdisciplinarnom pristupu književnom djelu.Today's society is increasingly permeated by the use of modern technology. People's ability to listen and talk has diminished under the influence of electronic devices and social media, which are replacing face-to-face communication, talking and reading — activities that are critical to the healthy development of the individual. It is through the use of literary texts and the guidance of a trained professional that individuals are given the opportunity to express their feelings in a safe environment, have conversations and build a sense of trust.
Bibliotherapy generally refers to the therapeutic use of selected literary works. It can be broadly divided into clinical and developmental bibliotherapy. Clinical bibliotherapy is intended for people who have been diagnosed with mental disorders and is carried out in hospitals by medical professionals in collaboration with librarians. In contrast, developmental (literary/poetic) bibliotherapy, also known as guided reading, is a form of bibliotherapy that is carried out in educational institutions, libraries and various organisations and aims to improve the quality of life of mentally healthy people. This form of bibliotherapy is carried out by librarians, teachers and related professionals who endeavour to help people reduce emotional tension, improve their understanding of themselves and others, and discover new strategies for coping with life’s challenges.
Librarians as persons knowledgeable about literature and the needs of users, having pedagogical competencies and being trained in the use of creative work techniques, conduct developmental bibliotherapy workshops in libraries in the form of storytelling sessions for children, reading clubs, literary-dramatic workshops and as co-facilitators of projects in collaboration with professionals from the fields of psychology and psychiatry. Today, developmental bibliotherapy is increasingly used in working with children in public libraries in Croatia, particularly through the use of problem-orientated picture books, guided discussions and artistic expression. Librarians who, through the application of developmental bibliotherapy, respond to the needs of contemporary society, must remain open to continuous learning and take an interdisciplinary approach to literary works
Imaginary threats from nuclear disasters - from Chernobyl to Krško
No full textTema rada fokusira se na utjecaj narativa o Černobilskoj katastrofi na percepciju nuklearnog rizika u Hrvatskoj i na načine na koje narativno (re)kreirane ugroze utječu na stavove prema nuklearnoj elektrani Krško. Cilj rada je analizirati priče stanovnika Hrvatske o Černobilskoj katastrofi, prvenstveno priče o medicinskoj i zdravstvenoj ugrozi, o upozorenjima na radioaktivnu kontaminaciju, te priče o strahu od nuklearne energije nastale nakon nesreće u Černobilu. U kontekstu tih lokalnih priča, cilj je propitati i načine na koje su mlađe generacije kroz priče starijih i utjecaj popularne kulture, poput filmova i serija o Černobilu, stvorile vlastite strahove od nuklearne opasnosti. Metodologija obuhvaća provođenje intervjua s ljudima različitih generacija na području Samobora, zbog njegove blizine nuklearnoj elektrani Krško. Istražujući načine na koje povijesna iskustva oblikuju sadašnje i buduće stavove prema životu u blizini nuklearnih objekata, očekivani doprinos rada je ponuditi objašnjenje percepcija i stavova o nuklearnoj energiji i potencijalnim katastrofama
The role of perfectionism, optimism, and pessimism in understanding the mental health of students at the University of Zagreb
No full textStudentska populacija sve je izloženija stresu uslijed akademskih i društvenih pritisaka, što dovodi do sve češćih teškoća u području mentalnog zdravlja. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati doprinos perfekcionizma (dimenzije standarda i diskrepance), optimizma i pesimizma u objašnjenju mentalnog zdravlja studenata Sveučilišta u Zagrebu, uz kontrolu sociodemografskih čimbenika poput roda, godine studija i socioekonomskog statusa. Podaci su prikupljeni putem online upitnika, koji je bio dio većeg istraživanja, na uzorku od 771 studenta. Korišteni su validirani instrumenti: SAPS za perfekcionizam, O-P skala za optimizam i pesimizam te CORE-10 za procjenu psihološke uznemirenosti kao indikatora mentalnog zdravlja. Hijerarhijska regresijska analiza provedena je u tri koraka: prvi korak uključivao je sociodemografske varijable, u drugom koraku dodane su dimenzije perfekcionizma, a u trećem koraku dodatno su uključeni optimizam i pesimizam. Svi modeli su statistički značajni. Rezultati su pokazali da su žene, osobe koje se identificiraju kao nebinarnog roda, studenti nižih godina i nižeg socioekonomskog statusa imali višu razinu psihološke uznemirenosti. Diskrepanca je pozitivno, a standardi negativno povezani s uznemirenošću u drugom koraku regresije, no učinak standarda prestaje biti značajan nakon uključivanja optimizma i pesimizma u trećem koraku. Diskrepanca se istaknula kao najsnažniji samostalni prediktor mentalnog zdravlja. Rad razmatra i ograničenja istraživanja te implikacije dobivenih rezultata.The student population is increasingly exposed to stress due to academic and social pressures, leading to a rise in mental health difficulties. The aim of this study was to examine the contribution of perfectionism (dimensions of standards and discrepancy), optimism, and pessimism in explaining the mental health of students at the University of Zagreb, controlling for sociodemographic factors such as gender, year of study, and socioeconomic status. Data were collected through an online questionnaire, which was part of a larger study, from a sample of 771 students. Validated instruments were used: the SAPS scale for perfectionism, the O-P scale for optimism and pessimism, and the CORE-10 scale to assess psychological distress as an indicator of mental health. Hierarchical regression analysis was conducted in three steps: the first step included sociodemographic variables, the second step added perfectionism dimensions, and the third step additionally included optimism and pessimism. All models were statistically significant. Results showed that women, individuals identifying as non-binary, students in earlier years, and those with lower socioeconomic status exhibited higher levels of psychological distress. Discrepancy was positively and standards negatively associated with distress in the second step, but the effect of standards ceased to be significant after including optimism and pessimism in the third step. Discrepancy emerged as the strongest independent predictor of mental health. The study discusses the limitations of the research and the implications of the findings
Analysis of metalinguistic processes in teaching/learning vocabulary in French as a Foreign Language Class: Teachers’ awareness and strategies
No full textCe mémoire propose une analyse approfondie des procédés métalinguistiques mobilisés dans l’enseignement/apprentissage du vocabulaire en classe de français langue étrangère (FLE), en mettant en lumière la prise de conscience lexicale et les stratégies pédagogiques adoptées par les enseignants. S’appuyant sur un cadre théorique articulé autour de la compétence lexicale, du métalangage, du métadiscours, des procédés métalinguistiques et des stratégies métacognitives, cognitives et socio-affectives, l’étude met en évidence l’importance de ces démarches pour structurer un apprentissage contextualisé, interactif et durable du vocabulaire.
On a mené une enquête combinant des analyses quantitatives et qualitatives auprès de vingt enseignants à l’aide d’un questionnaire comprenant des questions à choix multiples, des questions ouvertes, ainsi que des échelles de Likert (de 1 à 5) permettant d’évaluer la fréquence d’utilisation et la perception de l’utilité des différentes stratégies.
Les résultats montrent que les enseignants privilégient majoritairement des stratégies favorisant l’interaction orale, la contextualisation et l’autonomie des apprenants, tout en faisant preuve d’une capacité d’adaptation constante face aux besoins hétérogènes de leurs élèves. L’analyse confirme ainsi les trois hypothèses principales, révélant que l’enseignement du vocabulaire repose sur une approche flexible, dynamique et réfléchie, fondée sur une sélection consciente des stratégies pédagogiques en fonction du thème lexical abordé et des besoins spécifiques des apprenants, afin d’optimiser l’acquisition du vocabulaire.Ovaj rad donosi detaljnu analizu metalingvističkih postupaka koji se primjenjuju u poučavanju i učenju vokabulara na nastavi francuskog kao stranog jezika (FLE), s posebnim naglaskom na leksičku svjesnost i pedagoške strategije koje koriste nastavnici. Oslanjajući se na teorijski okvir koji obuhvaća leksičku kompetenciju, metajezik, metadiskurs, metalingvističke postupke te metakognitivne, kognitivne i socio-afektivne strategije, istraživanje ističe važnost ovih pristupa za strukturirano, kontekstualizirano, interaktivno i trajno usvajanje vokabulara.
Empirijsko istraživanje, koje kombinira kvantitativnu i kvalitativnu analizu, provedeno je među dvadeset nastavnika pomoću upitnika koji sadrži pitanja zatvorenog i otvorenog tipa te pitanja procjene (Likertova skala od 1 do 5) učestalosti korištenja i percepcije korisnosti različitih strategija.
Rezultati pokazuju da nastavnici najčešće upotrebljavaju i smatraju korisnima one strategije koje potiču usmenu interakciju, kontekstualizaciju i samostalnost učenika, istovremeno pokazujući stalnu sposobnost prilagodbe različitim potrebama svojih učenika. Analiza na taj način potvrđuje tri glavne hipoteze, otkrivajući da se poučavanje vokabulara temelji na fleksibilnom, dinamičnom i promišljenom pristupu, zasnovanom na svjesnom odabiru pedagoških strategija u skladu s poučavanom leksičkom temom i specifičnim potrebama učenika, s ciljem trajnijeg usvajanja vokabulara
Unreliable narrator in Vladimir Nabokov's "Lolita"
No full textВ данной статье анализируется ненадёжное повествование и ненадёжный рассказчик на примере романа Владимира Набокова «Лолита» (1955). Основная цель статьи — показать посредством анализа, почему Гумберт Гумберт является хорошим примером ненадёжного рассказчика. Термин «ненадёжный рассказчик» был впервые введёен литературным критиком Уэйном С. Бутом еще в 1960-х годах, который определил ненадёжного рассказчика как того, кто не говорит от имени автора. Гумберт Гумберт обманывает читателя через призму ненадёжного рассказчика, пытается вызвать в нём сочувствие, оправдывает себя, но при этом не просит прощения за свои поступки и не признает вины. Он субъективен и не только искажает историю по своему усмотрению, но и конструирует её, и именно поэтому Гумберт Гумберт считается ненадёжным рассказчиком.U ovome radu analizira se motiv nepouzdanog pripovijedanja i nepouzdanog pripovjedača na primjeru romana Vladimira Nabokova Lolita (1955). Glavni cilj rada je preko analize pokazati zašto je Humbert Humbert dobar primjer nepouzdanog pripovjedača. Termin nepouzdanog pripovjedača prvi put je uveo književni kritičar Wayne C. Booth, još 1960-ih godina, koji je definirao nepouzdanog pripovjedača kao onog koji ne govori u ime autora. Humbert Humbert kroz prizmu nepouzdanog pripovjedača obmanjuje čitatelja, pokušava u njemu izazvati suosjećanje, opravdava se, ali u isto vrijeme ne traži oprost za svoja djela i priznaje krivicu. Subjektivan je i ne samo da preokreće priču kako njemu odgovara, već je i konstruira i upravo zbog toga se Humbert Humbert smatra nepouzdanim pripovjedačem
Бедность в романе «Униженные и оскорбленные» Ф. М. Достоевского
No full textTema ovog završnog rada je analiza prikaza siromaštva u romanu Poniženi i uvrijeđeni
(Unižennye i oskorblennye, 1861) Fedora Mihajloviča Dostoevskog. Prikaz siromaštva u
ovome romanu višeslojan je, te se analizira kroz različite aspekte, kao što su odjeća i izgled
glavnih junaka, opis prostora i nedostatak novaca. Osim toga, u ovome romanu vrlo je jasno
izražen kontrast između bogatstva i siromaštva, te se tako siromaštvo proučava u odnosu na
bogatstvo. No siromaštvo ne utječe samo na vanjštinu junaka, već i na njihovu psihologiju. Uz
kontrast između bogatstva i siromaštva veže se moralno suprotstavljanje bogatih likova
siromašnima, te se tako knez Valkovskij, kao predstavnik bogate aristokracije, suprotstavlja
siromašnim junacima. Dok se siromašni junaci vežu uz visoke moralne vrijednosti, knez
Valkovskij opisuje se kao čovjek niskog morala koji je spreman učiniti sve za novac i
zadržavanje visokog položaja u društvu. Siromaštvo u romanu Poniženi i uvrijeđeni nije samo
pozadinska tema, već zauzima vrlo važno mjesto u cjelokupnoj strukturi romana. Siromaštvo
je postalo dio karaktera siromašnih junaka, koji se ne stide tog istog siromaštva, već se njime
ponose
Collection of Italian XIX century graphic art from the Baltazar Bogišić Collection in Cavtat : Condition, protection, digitalization and documentation
No full textDiplomski rad donosi teorijski pregled literature vezan uz digitalizaciju i dokumentiranje muzejskih predmeta, povijesni pregled proizvodnje papira, te oštećenja pri pohrani i izlaganju papirne građe s fokusom na promjenama u proizvodnji papira tijekom XIX stoljeća. Drugi dio rada i samog diplomskog istraživanja predstavlja praktični dio koji uključuje formalnu obradu dijela bogate Bogišićeve zbirke grafika te njihovu digitalnu inventarizaciju unutar sustava Modulor++.The thesis provides a theoretical overview of the literature related to the digitization and documentation of museum objects, a historical overview of paper production and the types of damage occurring during the storage and exhibition of paper materials with the focus on changes in paper manufacturing during the XIX century. The second part of the thesis, which also constitutes the core of the research, is a practical section that includes the formal processing of part of the rich Baltazar Bogišić Collection of graphic prints of art and their digital inventory within the Modulor++ system
Preservation of Glagolitic written heritage and its accessibility based on the example of the portal Glagoljica.hr
No full textTematski portal Glagoljica.hr osmišljen je kao mjesto koje okuplja svu glagoljsku baštinu u obliku digitalnih preslika iz hrvatskih, ali i iz inozemnih ustanova. Na portalu se nalaze različite jedinice građe od knjižnih do rukopisnih te glagoljskih natpisa. Posebnoj skupini pripadaju e-izvori kao važan izvor informacija za studente i istraživače.
Svrha je rada prikazati kako sustavna digitalizacija hrvatske pisane baštine i njezino objedinjenje na digitalnom portalu doprinosi popularizaciji glagoljice i povećanju njezine pristupačnosti, ne samo istraživačima i akademskom osoblju, već i široj publici. Digitalizacija fonda zbirki NSK, ali i djela iz fonda ostalih hrvatskih institucija te suradnja s međunarodnim institucijama te njihovo podizanje na portal Glagoljica.hr omogućili su kako razmjenu znanja, tako i objedinjavanje glagoljske pisane baštine.The thematic portal Glagoljica.hr is designed as a place that brings together all Glagolitic heritage in the form of digital copies from Croatian and foreign institutions. The portal contains various units of material from books to manuscripts and Glagolitic inscriptions. A special group includes e-sources as an important source of information for students and researchers.
The purpose of the paper is to show how the systematic digitization of Croatian written heritage and its unification on a digital portal contributes to the popularization of Glagolitic and increasing its accessibility, not only to researchers and academic staff, but also to the wider public. The digitization of the NSK collection fund, as well as works from the funds of other Croatian institutions, as well as cooperation with international institutions and their uploading to the Glagoljica.hr portal, have enabled both the exchange of knowledge and the unification of Glagolitic written heritage
The Semantic Competence of ChatGPT : Taxonomies and Meronymy
No full textU ovom se radu predstavlja istraživanje semantičke kompetencije najnovije verzije (4.0) ChatGPT-a, trenutno najpoznatijeg javno dostupnog velikog jezičnog modela. Služeći se analogijama i drugim vrstama upita preuzetih iz istraživanja semantičke kompetencije na drugim jezicima, ispituje se proizvodnja taksonomskih odnosa i meronimije, s posebnim naglaskom na pitanje temeljne razine kategorizacije kod taksonomskih odnosa te (ne)prijelaznosti i antisimetričnosti meronimije. Čini se da pojam kategorija temeljne razine utječe na generirane odgovore kod biološke taksonomije, pri čemu ona odgovara razini razreda, ali kod pučkih taksonomija nema znakova temeljne razine. Model vrlo uspješno generira hiperonime i meronime te vrlo precizno odgovara na upite o antisimetričnosti meronimije. Pri procjenjivanju prihvatljivosti (ne)prijelaznosti meronimije, ChatGPT je nešto blaži od istraživača i ispitanika u literaturi, ali se uglavnom poklapa s ljudskim procjenama.This thesis presents research on the semantic competence of the newest version (4.0) of ChatGPT, which is currently the most prominent publicly available large language model. Using analogies and other types of prompts adapted from similar studies, it tests the model’s competence in taxonomies and meronymy, with a special focus on basic level categorization in taxonomies, as well as the (in)transitivity and asymmetry of meronymy. The phenomenon of basic level categorization appears to affect the generation of hypernyms in biological taxonomies, with the model’s basic level corresponding to the Linnaean class, but there are few signs of basic level phenomena in folk taxonomies. The model is very successful in generating hypernyms and meronyms, and it responds very accurately to prompts about the antisymmetry of meronymy. Its evaluation of the acceptability of (in)transitive meronymic relations is somewhat more lenient than that of the researchers and research subjects described in the literature, but its responses broadly align with those of humans