2611 research outputs found
Sort by
Političke ideje kardinala Alojzija Stepinca : odnos Katoličke crkve i hrvatske države
No full textOvaj rad analizira djelovanje nadbiskupa Alojzija Stepinca s posebnim naglaskom na odnose Katoličke Crkve i države, naročito u razdobljima Nezavisne Države Hrvatske i Federativne Narodne Republike Jugoslavije. Cilj rada jest prikazati ulogu kardinala Stepinca u spomenutim razdobljima, kao i njegove stavove o narodu, državi i moralnom zakonu. Rad analizira Stepinčevu trajnu povezanost i odanost prema Bogu i Katoličkoj Crkvi, neovisno o državnim vlastima i političkim režimima. Korištenjem povijesnih izvora i relevantnih autora (Goldstein, Batelja, Novak, Krišto i dr.) rad pokazuje kako se Stepinac tijekom cijele svoje službe zalagao za tri ključna načela: otvorenu suradnju Crkve i države u svrhu postizanja općeg dobra zajednice, jedinstvo s Rimom te slobodu savjesti i vjere. Rad posebno analizira njegove stavove o NDH i komunističkom režimu, pri čemu je Stepinac pravio jasnu razliku između ideje narodne države i političkog režima, osuđujući svako kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda. Analizom njegovih pisama i propovijedi, uočava se dosljednost u naglašavanju prava naroda na samoodređenje, moralnih granica vlasti te univerzalne vrijednosti ljudskog dostojanstva. Stepinčeva odanost Katoličkoj Crkvi i pokušaj otpora prema ideji nacionalizacije Crkve i ograničavanja vjerskih sloboda, doveli su do njegovog suđenja što je u konačnici izazvalo oštre reakcije na međunarodnoj sceni. Zaključuje se da je Alojzije Stepinac svojim djelovanjem postao simbol borbe za pravdu, jednakost i slobodu, a njegovo je nasljeđe ostavilo trajan učinak na hrvatsku povijest i savjest katoličkih vjernika
Transformacija sigurnosno-obavještajnih sustava: komparativni prikaz Hrvatske, Češke i Estonije
No full textRad istražuje transformaciju sigurnosno-obavještajnih sustava Hrvatske, Češke i Estonije nakon raspada komunističkih režima. Hrvatska je sustav oblikovala u ratnim okolnostima, što je uzrokovalo improvizacije i politizaciju, a unatoč reformama nakon 2000. godine i dalje postoje problemi s transparentnošću i nadzorom. Češka je prošla mirniju tranziciju, no naslijeđe starih kadrova i uništavanje arhiva ograničili su potpunu demokratizaciju sustava. Estonija se najuspješnije odmaknula od sovjetskog modela, rano uvela strogi parlamentarni nadzor i postala predvodnik u području kibernetičke sigurnosti. Komparativna analiza potvrđuje da je Estonija najbrže i najuspješnije razvila sustav, dok Hrvatska i Češka još uvijek bilježe manjkavosti u depolitizaciji i izgradnji povjerenja građana
Razvoj hrvatskog sigurnosnog sustava od neovisnosti do danas
No full textTema ovog rada je analiza razvoja hrvatskog sigurnosnog sustava od neovisnosti do danas s ciljem dokazivanja teze da je hrvatski sigurnosni sustav depolitiziran, odnosno, siguran od utjecaja političkih aktera koji bi ga koristili za povećanje svog interesa i opsega moći. Rad se fokusira na analizu postojećih struktura sigurnosti i njihov razvoj u posljednjih nekoliko desetljeća s naglaskom na globalne prijetnje i sigurnosne izazove
Uloga političkog marketinga i političkih savjetnika u transformaciji vlade Ujedinjenog Kraljevstva
No full textOvaj rad bavi se komparativnom analizom političkog marketinga i uloge političkih savjetnika kroz dva značajna razdoblja britanske politike, fokusirajući se na premijerske mandate Tonyja Blaira i Borisa Johnsona. Cilj rada je prikazati kako je kroz njihovu vlast došlo do revolucije političkog marketinga u Ujedinjenom Kraljevstvu, sve od tradicionalnog pristupa temeljenog na komunikaciji s masovnim medijima do suvremenih, digitalno orijentiranih i personaliziranih marketinških strategija. Tony Blair je sredinom 1990-ih pozicionirao „New Labour“ kao moderni politički brend, koristeći principe tržišne orijentacije i utemeljene komunikacije uz ključnu ulogu savjetnika Alastaira Campbella. Campbellova uloga spin doktora simbolizira početak nove ere u kojoj politički savjetnici ne samo da savjetuju, već i aktivno kreiraju političku stvarnost. Boris Johnson je, s druge strane, u kontekstu Brexita i političke polarizacije, primijenio digitalno sofisticirane, populističke metode političkog marketinga, oslanjajući se na savjetnika Dominica Cummingsa, čija je uloga nadilazila tradicionalne komunikacijske funkcije i uključivala dizajniranje političke strategije na temelju analitike i mikrotargetiranja. Rad želi pokazati kako su se politički savjetnici od tehničkih pomagača razvili u ključne kreatore političkih kampanja i odluka, te kako je njihovo djelovanje, zajedno s evolucijom političkog marketinga, značajno utjecala na transformaciju načina upravljanja i komunikacije u britanskoj vladi. Revolucija političkog marketinga, od Blairove sofisticirane retorike do Johnsonove digitalno-populističke mobilizacije, ilustrira širu promjenu političke kulture u Ujedinjenom Kraljevstvu, s dugoročnim posljedicama za demokraciju, odgovornost i transparentnost
Komparativna analiza polupredsjedničkog sustava Francuske Republike i Republike Hrvatske
No full textKroz ovaj rad postavit će se ogledna slika povijesnog, institucionalnog i političkog konteksta stvaranja i provedbe polupredsjedničkog sustava Francuske Republike i Republike Hrvatske. Početno, nakon postavljanja teorijske osnove i terminologije polupredsjedništva, prelazi se na sami nastanak Francuske Pete Republike. Fokus se stavlja na uvjete koji su doveli do prijelaza s parlamentarnog na polupredsjednički sustav, a i time transformacije Četvrte Republike u Petu Republiku. Zatim, postavlja se pregled nastanka Republike Hrvatske kao države koja je nastala odvajanjem od ostatka SFRJ, te koja kroz ratno razdoblje razvija svoj demokratski sustav i uzima kao uzor zapadne demokracije. Također, sagledat će se potrebe demokratske konsolidacije i državotvorstva pod vodstvom Franje Tuđmana koje su bile podmirene izabiranjem polupredsjedništva. Na posljetku, politički sustavi, konteksti i posljedice stavljaju se u izravnu komparaciju, te se ispituje udio inspiracije i izravnog kopiranja sustava Pete Republike za formiranje političkog sustava Hrvatske. Zaključno, iznose se osobna mišljenja i kratak rezime pronalazaka analize
Contemporary transatlantic relations : the role of the USA in NATO from 2011 to 2024
No full textOvaj rad istražuje ulogu Sjedinjenih Američkih Država u NATO savezu od 2001. godine iz perspektive politika predsjednika Busha mlađeg, Obame, Trumpa i Bidena. U ovom radu analiziraju se glavne teorije u međunarodnim odnosima kroz prizmu djelovanja SAD-a u okviru NATO saveza kako bi bolje razumjeli dinamiku transatlantskih odnosa. Jednako tako ispituje se NATO uloga kao vojnog saveza ili sigurnosne zajednice. Analizirajući ključne događaje od 2001. do danas, od terorističkih napada i ratova koji su potom uslijedili, do ekonomske krize, pandemije, i naposljetku najvećeg rata na tlu Europe nakon II. svjetskog rata, rad prikazuje kako se američka podrška NATO-u kao i vanjsko-politička agenda SAD-a prema globalnim izazovima mijenjala kroz godine, ovisno o okolnostima i novim krizama. Također detaljnije se analizira politika spomenutih predsjedničkih administracija prema NATO-u, različiti pristupi koje je imao svaki od predsjednika ovisno o tadašnjim potpuno međunarodnim okolnostima. U radu se ističe kako je NATO do dolaska predsjednika Trumpa bio ključni oslonac američke vanjske politike s nagovještajem neizvjesnosti koja na s očekuje u razdoblju koje dolazi.This paper explores the role of the United States in the NATO alliance since 2001 from the perspective of the policies of presidents George W. Bush, Obama, Trump, and Biden. The paper studies key theories in international relations through the lens of U.S. actions within NATO with the aim of better understanding the dynamics of transatlantic relations. It also examines NATO’s role as a military alliance or a security community. By analysing key events from 2001 to the present, from terrorist attacks and subsequent wars to economic crises, the pandemic, and ultimately the largest war on European soil since World War II, the paper illustrates how U.S. support for NATO and its foreign policy agenda have evolved over the years, depending on circumstances and emerging crises. Additionally, the paper provides a detailed analysis of the NATO policies of the mentioned presidential administrations, highlighting the different approaches each president took based on the prevailing international circumstances. The study emphasizes that, until the arrival of President Trump, NATO was a cornerstone of U.S. foreign policy, with uncertainty looming over what the future holds
Croatia’s Soft Power through the Example of Sports Diplomacy
No full textU završnom radu istražuje se koncept meke moći na primjeru sportske diplomacije s naglaskom na Hrvatskoj. U prvom dijelu se teorijski razrađuju pojmovi meke moći i sportske diplomacije te se analizira njihova međusobna povezanost. U drugom dijelu rada se obrađuju elementi meke moći Hrvatske te se analiziraju strateški dokumenti koji su povezani s hrvatskom mekom moći. Treći dio se fokusira na sport kao ključni alat za brendiranje Hrvatske, a naglasak se stavlja na nogomet kao jedan od simbola nacionalnog identiteta i njegov utjecaj na globalnu vidljivost. Osim nogometa, razmatra se i važnost drugih sportova za brendiranje Hrvatske, a osobito uspjeha na Olimpijskim igrama. U četvrtom dijelu rada istražuje se uporaba sporta kao alata meke moći u drugim državama. Peti dio rada istražuje širi utjecaj sportskih uspjeha, i to na turizam, politiku i sigurnost, osobito kibernetičku sigurnost. U glavnom dijelu rada se analizira stvarno korištenje sporta kao alata meke moći u Hrvatskoj, s naglaskom na (ne)postojanje sustavne strategije, usporedbu s drugim državama i konkretne preporuke za unapređenje potencijala sportske diplomacije za jačanje meke moći Hrvatske. Dakle, cilj rada je istražiti potencijale meke moći Hrvatske u sportu, s posebnim naglaskom na sportskoj diplomaciji, te analizirati načine njezina korištenja, kao i mogućnosti poboljšanja u komparaciji s drugim državama.This final thesis examines the concept of soft power through the lens of sports diplomacy, with a focus on Croatia. The first section provides a theoretical discussion of soft power and sports diplomacy, exploring their connection. The second section analyzes Croatia's soft power elements and reviews related strategic documents. The third section highlights sports as a key tool for branding Croatia, especially football as a symbol of national identity and its impact on global visibility. It also considers the role of other sports, particularly Olympic successes, in Croatia's branding. The fourth section investigates how other countries use sport as a soft power tool. The fifth section examines the broader effects of sporting success on tourism, politics, and security, including cybersecurity. The main part of the thesis assesses how sport is used as a soft power tool in Croatia, focusing on the presence or absence of a systematic strategy, comparing it with other countries, and offering specific recommendations to improve the effectiveness of sports diplomacy in enhancing Croatia's soft power. Therefore, the goal of this thesis is to explore Croatia's potential in soft power through sports, with a particular emphasis on sports diplomacy, and to analyze how it is currently utilized and how it can be improved compared to other nations
(Im)possibilities of founding the social: the political in Hannah Arendt and Carl Schmitt
No full textPolazeći od pretpostavke o nedovoljnosti konvencionalnog shvaćanja politike kao težnje za sudjelovanjem u distribuciji moći unutar ili između država (Weber) i njenih političko-teorijskih implikacija pokušava se iznaći izlaz iz teorijske slijepe ulice koja je upućena na stalnu krizu fundacionalističke (foundational) paradigme. Ta se kriza očituje u krajnjoj nemogućnosti pružanja utemeljenja društvene izvjesnosti čime upitnim postaje i jasno definiranje samog predmeta političke znanosti budući da je politika mjesto ukupnosti ljudskih odnosa koji su permanentno kontingentni. Kao izlaz iz aporije nudi se uvođenje pojmovne razlike razdvajanjem politike iznutra – razlike između (ontički shvaćene) politike i (ontološki shvaćenoga) političkoga koja upravo implicira nemogućnost krajnjeg društvenog utemeljenja. Političko tako nije moguće svesti na ekonomizam niti na bilo koju društvenu sferu čime ono zadržava vlastitu logiku i autonomnost. Rad se usmjerava na dva paradigmatska mislioca političkog, Hannu Arendt kao teoretičarku asocijativnog i Carla Schmitta kao teoretičara disocijativnog političkog. Za Arendt političko se očituje u djelovanju i govoru odnosno brizi za 'zajedničko' u uvjetima ljudske pluralnosti, a u moderni u revolucionarnim momentima koji streme utemeljenju poretka slobode. Schmitt pak političko vidi u odnosu prijatelj–neprijatelj, kao egzistencijalnoj kategoriji koja se ne može derivirati iz drugih područja. Oboje, unatoč razlikama, potvrđuju autonomiju političkog koje izmiče racionalističkim i normativnim redukcijama. Političko je neuhvatljivo i uvijek kontingentan pokušaj uspostave kolektiviteta. Zato ga ni Arendt ni Schmitt ne svode na funkcionalne ili racionalne dimenzije, već ga misle kao ono što prethodi svakom poretku. Konačno, razmatra se pitanje iz polazišta rada: je li moguća politička znanost kao znanost o političkomu? Ako bi to postala, ona bi izgubila prestiž stečen neutralnom metafizikom tipičnom za novovjekovno shvaćanje znanosti (Strauss). Čini se da političko teško može biti predmet političke znanosti, ali misliti političku razliku znači otvoriti ontologijsku dimenziju politike odvojenu od uvjeta 'datosti'. Time se pokazuje da se politička zajednica uvijek može zasnivati i na drukčijim principima od danih zbog čega političko ostaje mogućnost i izraz kontingentnosti svakog utemeljenja.Departing from the assumption of the insufficiency of the conventional understanding of politics as the struggle for power within or among the states (Weber) and its political-theoretical implications, an attempt is made to find a way out of the theoretical dead end tied to the permanent crisis of the foundational paradigm. This crisis manifests itself in the impossibility of providing an ultimate foundation for social certainty, which also renders problematic the clear definition of the very object of political science, since politics is the site of the entireness of human relations that are permanently contingent. As a way out of this aporia, the introduction of a conceptual distinction is proposed - an internal split of politics: the distinction between (ontically understood) politics and (ontologically understood) the political, which precisely implies the impossibility of ultimate social grounding. The political thus cannot be reduced either to economism or to any particular social sphere, thereby retaining its own logic and autonomy. This paper focuses on two paradigmatic thinkers of the political: Hannah Arendt as the theorist of an associative, and Carl Schmitt as the theorist of a dissociative political. For Arendt, the political is manifested in action and speech, that is, in care for the “common” under the conditions of human plurality, and in modernity, in revolutionary moments striving toward the foundation of an order of freedom. Schmitt, by contrast, sees the political in the friend–enemy relation, as an existential category that cannot be derived from other domains. Both, despite their differences, affirm the autonomy of the political, which eludes rationalist and normative reductions. The political is elusive and always a contingent attempt at establishing collectivity. Thus neither Arendt nor Schmitt reduce it to functional or rational dimensions, but think of it as something that precedes every order. Finally, the question posed at the outset of the paper is considered: is a political science as a science of the political possible? If it were to become such, it would lose the prestige it had secured under the influence of the neutral metaphysics typical of modern conceptions of science (Strauss). It appears that the political can hardly become the object of political science, yet to think the political difference means to open the ontological dimension of politics, separated from the conditions of “givenness". In doing so, it becomes clear that the political community can always be grounded on principles different from those already “given”, which is why the political remains a possibility and an expression of the contingency of every foundation
Sunni-Shia conflict in the context of the regional relations between Saudi Arabia and Iran
No full textOvaj rad analizira odnose Saudijske Arabije i Irana kroz povijesni, teološki i politički okvir, s posebnim naglaskom na njihov sukob i uspostavu dominacije na područje Bliskog istoka. Njihov odnos prikazan je od početnih faza suradnje pa do postupnog pogoršanja i eskalacije sukoba. Sljedeći dio rada usmjeren je na teološki dio u kojemu se objašnjavaju ključne razlike između sunita i šijita. Nadalje, u radu su posebno naglašeni posrednički (proxy) ratovi u kojima obje države sudjeluju, a koji se vode u Iraku, Bahreinu, Siriji i Jemenu kao glavna polja njihova nadmetanja za dominaciju u regiji. Njihov se odnos analizira kroz dvije teorije međunarodnih odnosa - (neo)realizam i konstruktivizam, a posebno su naglašeni pojmovi anarhije, balansiranja (balancing) i priklanjanja jačem (bandwagoning). Naposljetku, zaključuje se kako se saudijsko-iranski sukob ne temelji samo na ideološkim razlikama, već i na nastojanju državaThis paper analyzes the relations between Saudi Arabia and Iran through a historical, theological and political framework, with a special emphasis on their conflict and the establishment of dominance in the Middle East. Their relationship is shown from the initial stages of cooperation to the gradual deterioration and escalation of the conflict. The next part of the paper focuses on the theological part, where the key differences between Sunnis and Shiites are explained. Furthermore, the paper particularly emphasizes proxy wars in which both countries participate, which are fought in Iraq, Bahrain, Syria and Yemen as the main fields of their competition for dominance in the region. Their relationship is analyzed through two theories of international relations - (neo)realism and constructivism, and the concepts of anarchy, balancing and bandwagoning are especially emphasized. Ultimately, it is concluded that the Saudi-Iranian conflict is not based only on ideological differences, but also on the states' efforts to expand their political influence over the entire Middle East region
Challenges of Lobbying in the EU Comitology System
No full textOvaj diplomski rad analizira izazove s kojima se suočavaju lobistički akteri unutar sustava komitologije Europske unije. Komitologija, kao tehnički i proceduralni mehanizam za provedbu sekundarnog zakonodavstva, pokazala se ključnom, ali i kontroverznom komponentom upravljanja u EU. Fokus rada je na problemima transparentnosti, ograničenom pristupu procesima odlučivanja te institucionalnoj neravnoteži koja pogoduje akterima s većim tehničkim i financijskim resursima. Kroz studiju slučaja ponovne autorizacije herbicida glifosata, rad ilustrira kako industrijski lobisti i nevladine organizacije koriste različite strategije za utjecaj na odluke, te kako institucionalna struktura EU ograničava demokratski nadzor. Zaključuje se kako su potrebne reforme sustava kako bi se povećala transparentnost i osigurala legitimnost odlučivanja.This master’s thesis explores the challenges faced by lobbying actors within the European Union's comitology system. Comitology, as a procedural mechanism for implementing secondary legislation, is central to EU governance yet often criticized for its opacity. The thesis focuses on issues of transparency, restricted access to decision-making, and institutional imbalance favoring actors with greater technical and financial capacities. Using the case study of glyphosate reauthorization, the paper illustrates how industry groups and NGOs pursue different lobbying strategies and how EU institutional design limits democratic oversight. The conclusion emphasizes the need for reform to enhance transparency and institutional accountability