2611 research outputs found
Sort by
US-Cuba diplomatic relations during presidencies of Obama, Trump and Biden
No full textOvaj rad istražuje kompleksne i dinamične diplomatske odnose između Sjedinjenih Američkih Država i Kube u mandatima trojice američkih predsjednika – Baracka Obame, Donalda Trumpa i Joea Bidena – analizirajući njihove vanjskopolitičke strategije, ciljeve i konkretne mjere koje su oblikovale bilateralne odnose. Povijesno gledano, američko-kubanski odnosi obilježeni su dugotrajnim političkim, ekonomskim i sigurnosnim sukobima, koji su, ovisno o administraciji na vlasti, oscilirali između postupne normalizacije i ponovne eskalacije napetosti.
Za vrijeme predsjednika Baracka Obame došlo je do značajnog pomaka u politici prema Kubi, pri čemu su poduzeti ključni koraci ka normalizaciji odnosa, uključujući obnovu diplomatskih veza, ukidanje određenih sankcija, otvaranje veleposlanstava te povijesni posjet Havani 2016. godine, što je predstavljalo prvi dolazak američkog predsjednika na Kubu nakon gotovo devet desetljeća. Obamina administracija zagovarala je pristup temeljen na postupnom otvaranju i ekonomskoj suradnji, polazeći od pretpostavke da će povećana interakcija s Kubom potaknuti unutarnje političke i ekonomske reforme te dugoročno dovesti do transformacije kubanskog režima.
Nasuprot tome, dolaskom Donalda Trumpa na vlast 2017. godine, vanjska politika SAD-a prema Kubi doživjela je radikalan preokret, pri čemu je administracija republikanskog predsjednika ukinula gotovo sve mjere liberalizacije koje su bile implementirane tijekom Obaminog mandata. Pooštravanje ekonomskih sankcija, ograničenje putovanja američkih građana na Kubu, zabrana poslovanja s kubanskim tvrtkama povezanim s vojskom te vraćanje Kube na popis država sponzora terorizma samo su neki od koraka koji su doveli do ponovnog zahlađenja odnosa između dviju država. Trumpova politika bila je vođena idejom da će maksimalnim pritiskom oslabiti kubanski režim, dodatno izolirati Havanu na međunarodnoj sceni i spriječiti bilo kakve unutarnje političke promjene koje bi mogle osnažiti kubansku vladajuću strukturu.
S druge strane, administracija Joea Bidena, iako je u određenoj mjeri ublažila neke od Trumpovih restriktivnih mjera, nije se u potpunosti vratila Obaminom modelu suradnje, čime su odnosi između SAD-a i Kube ostali u stanju neizvjesnosti. Biden je dozvolio povećanje broja letova između dviju zemalja, ublažio ograničenja na slanje doznaka obiteljima te ponudio selektivne diplomatske kanale za komunikaciju, no nije uklonio Kubu s popisa država sponzora terorizma, što je nastavilo ograničavati ekonomske mogućnosti otočne države.
Zaključno, analiza diplomatskih odnosa između SAD-a i Kube u mandatu Obame, Trumpa i Bidena pokazuje da, unatoč promjeni retorike i metoda koje su različite administracije koristile, temeljni američki ciljevi prema Kubi ostaju isti – potaknuti političke i ekonomske promjene na otoku, umanjiti utjecaj kubanske vlade te osigurati dugoročnu dominaciju SAD-a u regiji. Dok je Obama nastojao ostvariti te ciljeve putem diplomacije i ekonomske suradnje, Trump se oslonio na politiku sankcija i izolacije, dok Bidenova administracija nastoji pronaći kompromis između ta dva pristupa, uzimajući u obzir unutarnjopolitičke i geopolitičke čimbenike. Ovaj rad naglašava kako američko-kubanski odnosi nisu samo bilateralno pitanje, već su i odraz šire strategije SAD-a prema Latinskoj Americi te globalne dinamike moći u kontekstu međunarodnih odnosa.This paper examines the complex and dynamic diplomatic relations between the United States and Cuba during the presidencies of Barack Obama, Donald Trump, and Joe Biden. It analyzes the foreign policy strategies, objectives, and key measures that shaped bilateral relations. Historically, U.S.-Cuba relations have been marked by long-standing political, economic, and security conflicts, shifting between periods of normalization and increased tensions depending on the administration in power.
During Barack Obama’s presidency, there was a significant shift in U.S. policy toward Cuba. His administration took major steps in order to normalize relations and restore diplomatic ties, including lifting certain sanctions, opening embassies, and making a historic visit to Havana in 2016—the first by a U.S. president in nearly 90 years. Obama’s approach was based on the idea that gradual engagement and economic cooperation would encourage political and economic reforms within Cuba, ultimately leading to a transformation of the Cuban regime.
In contrast, during Donald Trump’s presidency, beginning in 2017, U.S. foreign policy toward Cuba underwent a radical shift. His administration rolled back almost all of the liberalization measures that had been put in place during Obama's presidency, imposing tougher economic sanctions, restricting American travel to Cuba, banning business transactions with Cuban military-affiliated companies and reclassifying Cuba as a state sponsor of terrorism, consequently leading to a renewed deterioration in relations between the two countries. Trump’s strategy was built on the belief that applying maximum pressure would weaken the Cuban government, further isolate Havana on the international stage, and prevent any internal political changes that could strengthen Cuba’s ruling structure.
Joe Biden’s administration, on the other hand, loosened some of Trump’s restrictions but did not fully go back to Obama’s cooperation model, leaving U.S.-Cuba relations in a state of uncertainty. Biden allowed more flights between the two countries, eased restrictions on remittances, and reopened selective diplomatic channels of communication. However, he did not remove Cuba from the U.S. list of State Sponsors of Terrorism, which continued to hurt Cuba’s economy.
In conclusion, an analysis of U.S.-Cuba relations under Obama, Trump, and Biden reveals that despite differences in their strategies and rhetoric, the core American objectives remained the same: to push for political and economic change in Cuba, reduce the influence of its government, and maintain U.S. dominance in the region. Obama tried to achieve these goals through diplomacy and economic cooperation, Trump pursued a strategy of isolation and sanctions, and Biden attempted to find a balance between the two, considering both domestic political factors and broader geopolitical dynamics. This paper highlights that U.S.-Cuba relations are not merely a bilateral issue but also a reflection of the United States' broader strategy toward Latin America and of global power dynamics
Evolution of NATO's strategic concepts : responding to contemporary security threats
No full textOvaj rad analizira evoluciju strateških koncepata NATO-a u smislu odgovora na suvremene prijetnje sigurnosti, obuhvaćajući ključne aspekte NATO-a, razvoj strateških koncepata, sigurnosne prijetnje i njihov razvoj kroz povijest Saveza. Naglasak je stavljen na promjene u strateškim dokumentima, od Hladnog rata do posthladnoratovskog razdoblja, pri čemu se istražuje kako su novi izazovi poput terorizma, cyber prijetnji i rastuće geopolitičke napetosti oblikovali strateške prioritete Saveza. Posebna pažnja posvećena je transformaciji NATO-a u globalnog aktera koji osigurava kolektivnu obranu i stabilnost, uz očuvanje solidarnosti i politike otvorenih vrata. Analizirani su odnosi Saveza s ključnim akterima, uključujući Rusiju i Kinu, te njihova uloga u redefiniranju globalne sigurnosne arhitekture. Rad se također osvrće na temeljne vrijednosti NATO-a, poput demokratskih principa, međusobne konzultacije i solidarnosti, kao i na prilagodbu suvremenim tehnološkim i operativnim zahtjevima. Iz Strateških se koncepata može zaključiti kako je NATO tijekom Hladnog rata bio pretežito vojni savez, da bi se u posthladnoratovskom razdoblju razvio u političko-sigurnosni savez, da bi se u najnovijem Strateškom konceptu Savez vratio tradicionalnim vrijednostima kolektivne obrane. Prijetnje su postale raznovrsnije, obuhvaćajući i cyber prijetnje, terorizam, migracije itd., a mobilnost snaga dobila je na važnosti.This paper analyzes the evolution of NATO's strategic concepts in terms of responding to contemporary security threats, covering key aspects of NATO, the development of strategic concepts, security threats and their development throughout the Alliance's history. Emphasis is placed on changes in strategic documents from the Cold War to the post-Cold War era, exploring how new challenges such as terrorism, cyber threats and growing geopolitical tensions have shaped the Alliance's strategic priorities. Special attention was paid to the transformation of NATO into a global actor that ensures collective defense and stability, while preserving solidarity and an open door policy. The Alliance's relations with key actors, including Russia and China, and their role in redefining the global security architecture are analyzed. The paper also looks at NATO's core values, such as democratic principles, mutual consultation and solidarity, as well as adaptation to modern technological and operational requirements. It can be concluded from the Strategic Concepts that during the Cold War NATO was predominantly a military alliance, that in the post-Cold War period it would develop into a political-security alliance, and that in the latest Strategic Concept the Alliance would return to the traditional values of collective defense. Threats have become more diverse, including cyber threats, terrorism, migration, etc., and the mobility of forces has gained importance
The formation of the Ukrainian national identity in the period between 1991 to 2024
No full textOvaj rad analizira razvoj ukrajinskog nacionalnog identiteta u razdoblju od 1991. do 2024. godine, uzimajući u obzir različite čimbenike koji su utjecali na njegovo oblikovanje. Autor istražuje kakvu su ulogu u izgradnji nacije imale političke elite i koliko su predsjednici republike, kao najsnažniji politički akteri, utjecali na taj proces. U tom istraživanju analizira se tridesetogodišnji razvoj ključnih politika nacionalnog identiteta, politika povijesti i jezičnih politika te se posebno razmatra utjecaj značajnih društveno-političkih događaja poput Narančaste revolucije, Euromajdana i ruske invazije 2022. godine. Na kraju, jasno je kako je proces izgradnje nacije u Ukrajini bio manjkav budući da su politike nacionalnog identiteta uglavnom su bile dvosmislene i neujednačene, gotovo uvijek bez dugoročne strategije. Međutim, važni prijelomni čimbenici poput masovnih demonstracija i rata uspjeli su konsolidirati podijeljeno društvo i tako su ubrzali izgradnju nacije u Ukrajini.This paper analyzes the development of Ukrainian national identity from 1991 to 2024, considering various factors that influenced its formation. The author examines the role played by political elites in the nation-building process and to what extent the presidents of the republic, as the most powerful political actors, influenced that process. The study explores the thirty-year evolution of key national identity policies, historical memory politics, and language policies, with special attention given to the impact of significant socio-political events such as the Orange Revolution, Euromaidan, and the Russian invasion of 2022. Ultimately, it becomes clear that the nation-building process in Ukraine has been flawed, with national identity policies often ambiguous and inconsistent, and almost always lacking a long-term strategy. However, critical turning points—such as mass demonstrations and war—succeeded in consolidating a divided society and thus accelerated the process of nation-building in Ukraine
Zones of neutrality emerged from frozen conflicts and failed states
No full textPojam zone neutralnosti ili tampon zone može se definirati kao države ili regije koje su geografski, ali i politički smještene između dvije ili više globalnih sila, s temeljnom zadaćom održavanja neutralnosti i sprječavanje mogućeg sukoba. Uzimajući u obzir da su zone neutralnosti iz doba Hladnog rata i nakon Hladnog rata uvelike promijenjene, predmet ovog rada je provedba analize zamrznutih sukoba i propalih država koji se nalaze na području granica utjecaja NATO saveza i Ruske Federacije. Zamrznuti sukobi mogu se definirati kao situacije prilikom kojih su oružani sukobi između država okončani, no trajna politička rješenja nisu pronađena, uz uvijek prisutnu potencijalnu eskalaciju koja u većini slučajeva akterima nije u interesu. Osim zamrznutih sukoba rad se bazira i na propalim državama odnosno državama koje nisu u mogućnosti izvršavati dvije temeljne funkcije suverene države u modernom svijetu, što se odnosi na održavanje vlasti nad vlastitim teritorijem i narodom te nije u mogućnosti zaštiti nacionalne granice. Analizirajući zamrznute sukobe na području Gorskog Karabaha, Abhazije i Južne Osetije zaključci su vrlo slični gdje Rusija nastoji razviti političku, ekonomsku i sigurnosnu dominaciju te umanjiti utjecaj zapada tako da se i sama aktivno uključuje u ratne sukobe podržavajući proruske države i priznavanjem samoproglašenih država. Dok druga strana u sukobu okreću se suradnji s NATO savezom što omogućuje širenje političkih, ekonomskih i sigurnosnih utjecaja na regije bogate naftnim derivatima i dugogodišnjim utjecajem Ruske politike. Krajnji rezultat svega navedenog je status quo koji odgovara svim stranama i predstavlja zonu neutralnosti. Analizirajući propale države u zamrznutim sukobima zaključuje se da one nisu propale države nego se u skladu sa svojim dijeljenim indeksima svrstavaju u kategoriju slabih država. Ni jedna zemlja nad kojim se je provodila analiza zamrznutog sukoba nije u kategoriji propalih država tijekom ovog rada se nije mogla povući zajednička poveznica koja bi povezala zamrznute sukobe i propale države sa zonama neutralnosti. Propale države iz područja utjecaja NATO saveza i Ruske Federacije ne mogu se smatrati zonama neutralnosti barem ne na temelju analiziranih država u ovome radu. Zbog učestalih sukoba koji se odvijaju na području propalih država vidljivo je da dolazi do kompeticije između velikih sila gdje svaka podržava svoju frakciju s ciljem stvaranja uvjeta da ostvari dominaciju nad područjem ili regijom.The concept of neutrality zone or buffer zone can be characterized as state or region that are geographically but also politically located between two or more global powers with the basic task of maintaining neutrality and preventing possible conflict. Considering that the zones of neutrality from the Cold War era and after the Cold War have been greatly changed, the subject of this work is the analysis of frozen conflicts and failed states located in the area of the borders of influence of the NATO alliance and the Russian Federation. Frozen conflicts can be defined as situations where armed conflicts between states have ended, but without permanent political solutions been found, with the ever-present potential escalation, which in most cases is not in the interests of the factors. In addition to frozen conflicts, the work is also based on failed states, states that are unable to perform the two fundamental functions of a sovereign state in the modern world, which refers to maintaining power over its own territory, people and is unable to protect national borders. Analysing the frozen conflicts in the area of Nagorno-Karabakh, Abkhazia and South Ossetia, the conclusions are very similar, where Russia seeks to develop political, economic and security dominance and reduce the influence of the West by actively engaging in war conflicts by supporting pro-Russian states and recognizing self-proclaimed states. While the other side in the conflict is turning to cooperation with the NATO alliance, which enables the expansion of political, economic and security influences on regions rich in oil derivatives and the long-term influence of Russian politics. The end result of all of the above is a status quo that suits all parties and represents a zone of neutrality. Analysing failed states in frozen conflicts, it is concluded that they are not failed states, but in accordance with their fragile indexes, they are classified in the category of weak states. Not a single country on which the analysis of the frozen conflict was carried out is in the category of failed states. During this work, a link that would connect frozen conflicts and failed states with neutrality zones was not found. Failed states from the sphere of influence of the NATO alliance and the Russian Federation cannot be considered neutral zones, at least not on the basis of the states analysed in this paper. Because of the frequent conflicts that take place in the area of failed states, it is evident that there is a competition between the great powers, where each one supports its faction with the aim of creating the conditions to achieve dominance over the area or region
Political violence in Latin America
No full textU ovom diplomskom radu analizirano je političko nasilje na primjeru četiri zemlje (Argentina, El Salvador, Kolumbija i Meksiko) i dva tipa aktera (državnih i nedržavnih) u povijesnom i suvremenom kontekstu. Polazište je hipoteza o postojanju obrazaca politilčkog nasilja koji se ponavljaju u specifičnim nedemokratskim uvjetima te ne ovise o vremenu i prostoru. Cilj je identificirati obrasce nasilja državnih institucija, poput vojne diktature i umjerene autokracije te nedržavnih aktera, poput gerile i narko-kartela. Metodologija rada temelji se na analizi sekundarnih izvora i komparativnoj analizi slučaja. Rezultati istraživanja pokazali su da političko nasilje dolazi povodom duboko ukorijenjenih kulturnih, institucionalnih i ekonomskih problema, a posljedice na stanovništvo u svakom su slučaju iste. Za suzbijanje političko nasilja potrebne su dugoročne reforme te osnaživanje demokratskih institucija i civilnog društva, uz pomoć međunarodnih aktera.This thesis analyzes political violence through the case studies of four countries (Argentina, El Salvador, Colombia and Mexico) and two types of actors (state and non-state), in historical and contemporary contexts. The starting point is the hypothesis that certain patterns of political violence reoccur under specific non-democratic conditions, no matter the time and place. The aim is to identify the patterns of violence used by state institutions, such as military dictatorships and moderate autocracies, as well as by non-state actors, such as guerilla groups and drug cartels. The methodology is based on the analysis of secondary sources and comparative case study analysis. The results show that political violence comes from deeply rooted cultural, institutional and economic problems, while the consequences for the population remain the same. Long term reforms and strengthening of democratic institutions and civil society, supported by international actors, are necessary to deal with political violence
Celebrity politics on TikTok in the 2024 U.S. presidential election campaign
No full textOvaj rad istražuje kako su Donald Trump i Kamala Harris koristili TikTok u predsjedničkoj kampanji 2024. godine za oblikovanje svoje političke persone i mobilizaciju birača. Fokus je na retoričkim strategijama prema Campbellu (volja, razum, mašta, osjećaj), demagogiji prema Ericu Posneru te kako slavne osobe svojom podrškom utječu na realizaciju te persone na društvenoj mreži TikTok. Primijenjena je kvantitativna i kvalitativna analiza TikTok objava oba kandidata. Kvantitativno su analizirane objave, pregledi i angažman, a kvalitativno retoričke tehnike i celebrity podrška. Rezultati pokazuju da je Trump bio učinkovitiji na TikToku zahvaljujući agresivnoj retorici, emocionalnim apelima i podršci slavnih. Harris je koristila inkluzivne poruke i trendove, ali s manjim dosegom. Rad pokazuje kako TikTok oblikuje političku komunikaciju kroz autentičnost i viralan sadržaj, čime doprinosi razumijevanju digitalne politike.This thesis examines how Donald Trump and Kamala Harris used TikTok during the 2024 U.S. presidential campaign to build their political personas and engage voters. The analysis focuses on rhetorical strategies according to Campbell (will, reason, imagination, feeling), demagogy according to Eric Posner, and how celebrities, through their support, influence the realization of this persona on the social network TikTok. A combination of quantitative and qualitative content analysis was applied to the candidates’ TikTok posts. Quantitative elements included frequency and engagement, while qualitative analysis focused on rhetoric and celebrity support. Findings show that Trump was more effective due to his aggressive tone, emotional appeals, and celebrity endorsements. Harris used inclusive messaging and viral trends but reached a smaller audience. The study highlights TikTok’s role in shaping political communication through perceived authenticity and viral dynamics
FM radio as part of the tourist promotion of Istria
No full textOvaj diplomski rad analizira ulogu FM radija u turističkoj promociji Istre. S obzirom na turističku posjećenost Istre, cilj istraživanja je saznati kakav utjecaj u tome imaju lokalne radijske postaje. Istraživanje je provedeno putem polustrukturiranog intervjua na ekspertnom uzorku glavnih urednika/ca i/ili direktora FM radija sa sjedištem u Istarskoj županiji. Istraživanje pokazuje kako FM radio ima veliku ulogu u promociji Istre kao turističke zajednice i da urednici radija aktivno rade na mijenjanju i prilagodbi sadržaja turistima tijekom ljetnih mjeseci. Radijski urednici koriste različite metode kako bi to ostvarili – prevode vijesti, imaju specijalizirane emisije te surađuju s turističkim zajednicama i gradskim ili općinskim vlastima. Rad doprinosi boljem shvaćanju uloge tradicionalnog medija poput radija u modernom svijetu, pružajući uvid u suvremene prakse urednika lokalnih radio postaja.This thesis analyzes the role of FM radio in the tourist promotion of Istria. Considering the tourist attendance of Istria, the goal of the research is to find out what influence local radio stations have in this. The research was conducted through a semi-structured interview on an expert sample of chief editors and/or directors of FM radio in Istria. The research shows that FM radio plays a major role in the promotion of Istria as a tourist board and that radio editors actively work to change and adapt content to tourists during the summer months. Radio editors use different methods to make it happen – translate news, have specialized shows and cooperate with tourist boards and city or municipal authorities. The work contributes to a better understanding of the role of traditional media such as radio in the modern world, providing insight into the contemporary practices of local radio station editors
The role of electoral systems in the formation of dominant parties in authoritarian regimes: the cases of Russia, Kazakhstan, and Azerbaijan
No full textOvaj rad analizira ulogu izbornih sustava u stvaranju i održavanju dominantnih stranaka u autoritarnim režimima Rusije, Kazahstana i Azerbajdžana. Fokus je na institucionalnim mehanizmima poput izbornih pravila, registracije stranaka, financiranja kampanja i kontrole medija, koji omogućuju političku hegemoniju vladajućih elita unutar formalno višestranačkih sustava. Komparativna analiza pokazuje kako izborni sustavi služe kao ključni instrument za ograničavanje političke konkurencije i legitimiranje autoritarne vlasti, istovremeno osiguravajući dugoročnu stabilnost dominantnih stranaka kroz manipulaciju pravila igre i marginalizaciju oporbe. Rad doprinosi razumijevanju strategija izbornog autoritarizma i pruža smjernice za buduća istraživanja u ovom području.This study analyzes the role of electoral systems in the creation and maintenance of dominant parties in the authoritarian regimes of Russia, Kazakhstan, and Azerbaijan. The focus is on institutional mechanisms such as electoral rules, party registration, campaign financing, and media control, which enable the political hegemony of ruling elites within formally multiparty systems. The comparative analysis demonstrates how electoral systems serve as a key instrument for limiting political competition and legitimizing authoritarian rule, while simultaneously ensuring the long-term stability of dominant parties through manipulation of the rules of the game and marginalization of the opposition. The study contributes to the understanding of electoral authoritarianism strategies and provides directions for future research in this field
The influence of European Union public policies on smart agriculture development in Croatia
No full textU radu se istražuje utjecaj javnih politika Europske unije na razvoj pametne poljoprivrede u Hrvatskoj s ciljem razumijevanja načina na koji europski instrumenti oblikuju nacionalne politike i prakse na gospodarstvima. Predmet analize jest digitalizacija poljoprivrede promatrana kroz administrativne, proizvodne i podatkovne dimenzije te kroz mehanizme poluge, uvjetovanosti i učenja. Metodološki, istraživanje se temelji na kvalitativnoj analizi službenih dokumenata i polustrukturiranim intervjuima s relevantnim dionicima. Rezultati pokazuju da su “tvrdi“ elementi europeizacije ponajprije ubrzali administrativnu digitalizaciju kroz elektroničke prijave i standardizirane nadzorne procedure; u proizvodnji su pomaci selektivni i najizraženiji ondje gdje se financijska potpora kombinira s demonstracijama i savjetodavnom podrškom; dok su u području podataka postavljeni normativni temelji, ali operativna interoperabilnost i povjerenje korisnika ostaju izazov. Zaključuje se da javne politike EU sustavno oblikuju digitalnu tranziciju hrvatske poljoprivrede, pri čemu se puni učinci ostvaruju tek kada se “tvrdi“ zahtjevi usklade s “mekim“ instrumentima i lokalnim kapacitetima. Rad time doprinosi razumijevanju dinamike europeizacije i pruža praktične uvide za oblikovanje budućih mjera i strateških planova u razdoblju nakon 2027. godine.This thesis explores the impact of European Union public policies on the development of smart agriculture in Croatia, with the aim of understanding how European instruments shape national policies and on-farm practices. The analysis focuses on the digitalization of agriculture, examined through administrative, production, and data-related dimensions, as well as through mechanisms of leverage, conditionality, and learning. Methodologically, the research is based on a qualitative analysis of official documents and semi-structured interviews with relevant stakeholders. The findings indicate that the “hard” elements of Europeanization have primarily accelerated administrative digitalization through electronic applications and standardized monitoring procedures; in production, progress has been selective and most visible where financial support is combined with demonstrations and advisory services; while in the field of data, normative foundations have been established, but operational interoperability and user trust remain a challenge. The study concludes that EU public policies systematically shape the digital transition of Croatian agriculture, with full effects being achieved only when “hard” requirements are aligned with “soft” instruments and local capacities. In doing so, the thesis contributes to understanding the dynamics of Europeanization and provides practical insights for designing future measures and strategic plans in the post-2027 period
The role of the Tourist Board of Central Istria in the promotion of Central Istria as a tourist destination
No full textU doba kada je turizam jedan od najbrže rastućih grana gospodarstva moderni gost sve više cijeni autentičnost i održivost turističke destinacije koju posjećuje. Zbog svoje bogate kulturne baštine, netaknute prirode i jedinstvenog načina života središnja Istra postaje sve prepoznatljivija turistička destinacija. Da bi kao takva maksimalno iskoristila svoj potencijal i učinkovito se predstavila tržištu, potrebna je kvalitetna i strateška promocija. U promociji središnje Istre kao turističke destinacije ključnu ulogu ima Turistička zajednica središnje Istre. Ovaj rad analizira njezine promotivne strategije i načine pozicioniranja regije kao poželjne destinacije, s naglaskom na izazove koje nosi promocija unutrašnjosti Istre te na prilike koje proizlaze iz sve veće potrebe gostiju za bijeg iz destinacija koje karakterizira masovni turizam. O trenutačnom stanju, izazovima i prilikama iz prve ruke kroz provedene polu-strukturirane intervjue govore oni koji na promociji središnje Istre rade 365 dana u godini.In an era where tourism is one of the fastest-growing global industries, today’s traveler increasingly seeks authenticity and sustainability in the destinations they choose. Central Istria, with its rich cultural heritage, unspoiled nature, and distinctive way of life, is steadily gaining recognition as an attractive alternative to more commercialized locations. Strategic and thoughtful promotion is essential to fully unlock its potential and present itself effectively to the market. The Central Istria Tourist Board plays a key role in shaping the region's identity and positioning it as a desirable destination. This thesis explores the Board’s promotional strategies, focusing on the specific challenges of marketing an inland region and the opportunities emerging from travelers’ growing desire to escape the crowds and experience something more genuine. Through semi-structured interviews with those directly involved in promoting central Istria year-round, the study provides firsthand insight into the current landscape, as well as the region’s future prospects