2611 research outputs found
Sort by
The United States' policy toward the war in Bosnia and Herzegovina
No full textRatovi na području bivše Jugoslavije, a posebice Bosne i Hercegovine, predstavljaju ključno poglavlje u evoluciji poslijehladnoratovske europske sigurnosne arhitekture i međunarodnih organizacija. U ovom specijalističkom radu cilj je, kroz prikaz konteksta unutarnjih i međunarodnih okolnosti, objasniti ulogu te analizirati vanjskopolitički pristup dviju predsjedničkih administracija Sjedinjenih Američkih Država prema ratu u Bosni i Hercegovini. Teorijsko polazište korišteno u ovom radu utemeljeno je na postavkama škole vanjskopolitičke teorije neoklasičnog realizma, koja pruža cjelovit uvid u čimbenike koji su determinirali vanjskopolitički narativ te motive kojima su se vodile administracije Georgea Herberta Busha i Billa Clintona prema ratu u Bosni i Hercegovini. Kombinacijom više istraživačkih metoda analizira se kako je, u gotovo četiri godine rata, Bosna i Hercegovina kao država od drugorazredne geopolitičke važnosti najviše utjecala na razvoj europske sigurnosne arhitekture te postala simbolom liderske uloge Sjedinjenih Američkih Država u poslijehladnoratovskom poretku.The armed conflicts on the territory of the former Yugoslavia, and especially in Bosnia and Herzegovina, represent a key chapter in the evolution of the post-Cold-War European security architecture and international organizations. In this specialist paper, the aim is to explain the role and analyze the foreign policy approach of the two presidential administrations of the United States of America towards the war in Bosnia and Herzegovina through the presentation of the context of internal and international circumstances. The theoretical starting point used in this paper is based on the settings of the neoclassical realism school of foreign policy theory, which provides a complete insight into the factors that determined the foreign policy narrative and the motives that guided the administrations of George Herbert Bush and Bill Clinton towards the war in Bosnia and Herzegovina. By combining several research methods, this paper analyzes how, in almost four years of war, Bosnia and Herzegovina, as a country of secondary geopolitical importance, had the most immense impact on the development of European security architecture and became a symbol of the United States of America's leadership role in the post-Cold War order
A comparison of the foreign policies of an American presidents Barack Obama and Donald Trump
No full textU specijalističkom radu prvotno se definira vanjska politika, navode akteri i procesi vanjske politike SAD-a te temeljne razlike između liberala i konzervativaca u kreiranju vanjske politike. Glavni dio rada obuhvaća korištenje komparativne metode pri analiziranju vanjske politike dvaju američkih predsjednika, Baracka Obame i Donalda Trumpa. Riječ je o dva različita stila donošenja vanjskopolitičkih odluka pri provođenju vanjske politike, kao i o dva predsjednika koji su predstavnici različitih političkih stranaka, Demokratske i Republikanske. Rad opisuje kreiranje vanjske politike navedenih američkih predsjednika po ključnim pitanjima kao što su: odnosu s EU i transatlantsko savezništvo , situacija na Bliskom istoku, odgovor na Rusko-ukrajinski rat te stav prema Kini i ostalim azijskim zemljama. Rad se vodi hipotezom da je predsjednik Donald Trump svojevrsni alter ego predsjednika Baracka Obame.The specialist paper initially defines foreign policy, lists the actors and processes of US foreign policy, and outlines the fundamental differences between liberals and conservatives in foreign policymaking. The main part of the paper involves the use of a comparative method in analyzing the foreign policy of two American presidents, Barack Obama and Donald Trump. These are two different styles of foreign policy decision-making in implementing foreign policy, as well as two presidents who are representatives of different political parties, the Democratic and the Republican. The paper describes the foreign policymaking of the aforementioned American presidents on key issues such as: relations with the EU and the transatlantic alliance, the situation in the Middle East, the response to the Russian-Ukrainian war, and the attitude towards China and other Asian countries. The paper is based on the hypothesis that President Donald Trump is a kind of alter ego of President Barack Obama
Foreign policy and economic interests of the People's Republic of China in African countries
No full textOvaj rad istražuje vanjskopolitičke i gospodarstvene interese Kine u afričkim zemljama, analizirajući kako kineski angažman oblikuje gospodarski razvoj i političke dinamike afričkih zemalja. Rad se fokusira na povijesnu evoluciju kinesko-afričkih odnosa, trenutne ekonomske strategije, te izazove poput dužničke ovisnosti i ekoloških utjecaja. Korištenjem kvalitativne analize i teorijskog okvira meke moći, rad procjenjuje kako kineska ulaganja i bilateralna suradnja doprinose rastu afričkih gospodarstava. Zaključuje se da, unatoč kritikama, kineski ekonomski angažman ima potencijal za stvaranje obostrano korisnih odnosa koji promiču dugoročnu suradnju i razvoj
Constitutional powers and practices of the president in parliamentary democracies: Croatia in a comparative perspective
No full textU ovom radu se analiziraju i uspoređuju ustavne ovlasti i prakse predsjednika u parlamentarnim demokracijama kako bi se dobilo bolje razumijevanje institucije predsjednika. Hrvatsku se uspoređuje sa Slovenijom i Češkom u kojima predsjednik ima ograničene ovlasti i ceremonijalnu ulogu, te Poljskom u kojoj vlada polupredsjednički sustav i predsjednik ima veće ovlasti. Navedene države su imale komunističke političke sustave, te su u isto vrijeme počele sa demokratizacijom što je dovelo do potrebe za dizajniranjem novih institucija, a time i institucije predsjednika. Za slučaj Hrvatske analizira se ustav i predsjednici od Franje Tuđmana u polupredsjedničkom sustavu, pa sve do aktualnog predsjednika Zorana Milanovića u parlamentarnom sustavu, dok se za ostale slučajeve analiziraju ustavi i relevantni primjeri predsjednika. U parlamentarnim demokracijama predsjednici ima različite razine aktivnosti korištenja ustavnih ovlasti s obzirom na njihove interese i odnos sa vladom i premijerom. Uglavnom djeluju unutar definiranih ovlasti, no zbog političkih i društvenih okolnosti također ulaze u sukobe za političku nadmoć.This paper analyzes and compares the constitutional powers and practices of presidents in parliamentary democracies in order to gain a better understanding of the institution of the president. Croatia is compared with Slovenia and the Czech Republic, where the president has limited powers and a ceremonial role, and Poland, where the semi-presidential system is in force and the president has greater powers. The aforementioned countries had communist political systems, and at the same time began democratization, which led to design of new institutions, and thus the institution of the president. In the case of Croatia, the constitution and presidents from Franjo Tuđman in the semi-presidential system to the current president Zoran Milanović in the parliamentary system are analyzed, while for other cases, the constitutions and relevant examples of presidents are analyzed. In parliamentary democracies, presidents have different levels of activity in using constitutional powers, considering their interests and relationship with the government and the prime minister. They mostly operate within defined powers, but due to political and social circumstances they also enter into conflicts for political supremacy
Vietnam's foreign policy : from American wartime enemy to Asian tiger
No full textAutorica nastoji dati uvid u specifikum Socijalističke Republike Vijetnam kao hibridnog modela države komunističkoga ideološkog predznaka s kapitalistički otvorenim gospodarstvom. Pedeset godina od kraja Drugog indokineskog rata i ujedinjenjem teritorija, Vijetnam se etablirao kao samostalna država koja se reformama na unutarnjem i vanjskopolitičkom planu transformirala u jedno od najbrže rastućih gospodarstava na svijetu. U radu su kronološki prikazani i interpretirani ključni događaji vijetnamske povijesti, s naglaskom na vanjskopolitičke odnose i savezništva koja su se ovisno o nacionalnim interesima mijenjala, dovodeći do rekonfiguracije regionalnih i međunarodnih odnosa. Fenomen po pitanju Vijetnama proizlazi iz savezništva sa Sjedinjenim Američkim Državama, kao prethodnim višegodišnjim neprijateljem, zbog promjena na globalnoj političkoj sceni i suparništva s Narodnom Republikom Kinom. Otvaranjem tržišta zapadnim investitorima Vijetnam je postigao streloviti razvoj koji mu u bližoj budućnosti nagovještava primat u prestižnoj zajednici azijskih tigrova. Cilj je rada valorizirati osobitosti vanjske politike Vijetnama koja se kroz godine mijenjala, ovisno o nacionalnim interesima i osobama na poziciji moći, te koja mu je ujedno omogućila postati tihi saveznik nekadašnjem neprijatelju.The author seeks to give insight into the peculiarity of the Socijalist Republic of Vietnam as a hybrid model of a communist ideological sign country with the capitalist open economy. Fifty years since the end of the Second Indochinese war and the teritory unification, Vietnam has become an independent state which through reforms of domestic and foreign policy transformed into a fastest growing economy in the world. The paper presents in chronological order all the key events of vietnamese history, with highlight on foreign affairs and alliances that changed depending on national interests, leading to a reconfiguration of international relations. A phenomenon regarding Vietnam results from the alliance with the United States of America, as a former yearlong enemy, over the change of the global political scene and rivalry with People's Republic of China. With opening of the economy for the investors from the west, Vietnam has achieved rapid development which portends him a membership in a prestigous community of asian tigers in the near future. The purpose of the paper is to point the peculiarity of Vietnams foreign policy that changed through the course of years, depending on national interests and the persons in position of power, which also enabled him to becoma a silent ally to a former enemy
Hostage diplomacy as an international security threat
No full textTalačka diplomacija ima dugu povijest, od drevne Kine, preko stare Grčke i Rima, Osmanskog carstva pa do modernog doba. S vremenom se oblik mijenjao, no svrha i cilj su ostali isti, a to je primorati drugu stranu, odnosno drugu državu na određene ustupke u vanjskopolitičkom smislu. U takvim okolnostima, države čiji su državljani ugroženi, primorane su poduzeti određene radnje kako bi izbavile svoje državljane. Terorizam, uzimanje talaca i talačka diplomacija imaju nekoliko dodirnih točaka, ali i osnovnu razliku u tome tko je adresat, odnosno meta otmice.
Države, a i neke organizacije koje imaju podršku države koriste uzimanje talaca kao oblik asimetričnog ratovanja. U slučajevima talačke krize, bitan je stav države i sam proces upravljanja krizom, o kojemu često ovisi i ishod. Početkom Hladnog rata i dostupnošću medijskog prostora, određene grupacije šalju svoje poruke u javnost, pa i ilegalnim aktivnostima. Slučajeva otmice stranih državljana, pa i diplomatskog osoblja neke zemlje bilo je na Bliskom i Dalekom Istoku, Južnoj Americi, pa čak i u Europi. Završetkom Hladnog rata prijetnje nisu prestale i nije nastupilo vrijeme mira, već se otvorio prostor za terorističke aktivnosti i talačke krize koje su rezultirale diplomatskim ili ekonomskim ustupcima. Objekt otmice često su i ranjive skupine, žene i djeca.
U radu su prikazani neki od najpoznatijih primjera talačke krize, odnosno talačke diplomacije u prošlom stoljeću, pa i presjek talačke krize koja je u tijeku. Različite talačke situacije, ovisno o akterima, imaju u konačnici različite ishode.
Uz tada postojeći međunarodni pravni okvir, koji se pokazao nedovoljan, neke od talačkih situacija potaknule su zemlje da iniciraju uređenje toga područja u okvirima Ujedinjenih naroda, što je rezultiralo donošenjem niza međunarodnih pravnih akata koji reguliraju pitanja uzimanja talaca, odnosno talačku diplomaciju te zaštitu osoba koje bi mogle biti ili jesu iz nekog razloga zadržani te im je uskraćena sloboda.Hostage diplomacy has a long history, from ancient China, through ancient Greece and Rome, the Ottoman Empire to modern times. Over time, the form has changed, but the purpose and goal have remained the same, and that is to force the other side, i.e. the other country, to make certain concessions in the foreign policy sense. In such circumstances, states whose citizens are at risk are forced to take certain actions to rescue their citizens. Terrorism, hostage-taking and hostage-taking diplomacy have several points of contact, but also the basic difference in who is the addressee, i.e. the target of the kidnapping.
States and some state-backed organizations use hostage-taking as a form of asymmetric warfare. In cases of hostage crisis, the attitude of the state and the crisis management process itself are important, on which the outcome often depends. With the beginning of the Cold War and the availability of media space, certain groups sent their messages to the public, even through illegal activities. There have been cases of kidnapping of foreign nationals, including diplomatic staff of a country, in the Middle and Far East, South America, and even in Europe. With the end of the Cold War, the threats did not cease and the time of peace did not come, but opened up space for terrorist activities and hostage crises that resulted in diplomatic or economic concessions. Vulnerable groups, women and children, are often the object of abduction.
This paper presents some of the most famous examples of the hostage crisis, i.e. hostage diplomacy in the last century, as well as a cross-section of the ongoing hostage crisis. Different hostage situations, depending on the actors, ultimately have different outcomes.
In addition to the existing international legal framework at the time, which proved to be insufficient, some of the hostage situations encouraged countries to initiate the regulation of this area within the framework of the United Nations, which resulted in the adoption of a series of international legal acts that regulate the issues of hostage-taking, i.e. hostage diplomacy and the protection of persons who could be or are detained for some reason and are deprived of their freedom
Celebrity political activism: the 2024 United States presidential election
No full textRad istražuje fenomen političkog aktivizma celebrityja u kontekstu američkih predsjedničkih izbora 2024. godine. Kroz teorijski i metodološki okvir političke komunikacije, medijskog diskursa i političkog marketinga, analiziraju se načini na koje poznate osobe utječu na stavove birača, političku mobilizaciju i ishod izbora. Poseban fokus stavljen je na ulogu društvenih mreža i digitalnog aktivizma, kao i na konkretne primjere celebrity podrške Kamali Harris i Donaldu Trumpu od Taylor Swift i Elona Muska. Kvalitativna analiza obuhvaća objave, javne nastupe i medijsko pokrivanje kampanja, a zaključci ukazuju na sve veću ulogu poznatih osoba kao posrednika između političkih elita i javnosti.The paper explores the phenomenon of celebrity political activism in the context of the 2024 United States presidential elections. Through a theoretical and methodological framework of political communication, media discourse, and political marketing, it analyzes the ways in which celebrities influence voter attitudes, political mobilization, and electoral outcomes. Special attention is given to the role of social media and digital activism, as well as to specific examples of celebrity endorsements for Kamala Harris and Donald Trump by Taylor Swift and Elon Musk. The qualitative analysis includes social media posts, public appearances, and media coverage of the campaigns, and the findings highlight the growing role of celebrities as intermediaries between political elites and the public
European Union between NATO and neutrality
No full textEuropska unija, kao sui generis politička i ekonomska zajednica, po pitanju sigurnosti nalazi se između NATO-a i koncepta neutralnosti koji još uvijek primjenjuju pojedine članice. Analizirajući povijesni i suvremeni kontekst, rad proučava složene odnose između Europske unije, NATO-a i neutralnih članica te istražuje kako NATO i neutralnost utječu na oblikovanje Zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP) Unije. Teorijski okvir rada temelji se na realizmu i institucionalizmu, a primijenjena je metoda studije slučaja. Poseban je naglasak stavljen na ulogu NATO-a kao dominantnog sigurnosnog aktera te na ulogu neutralnih država u europskoj sigurnosnoj arhitekturi i njihov utjecaj na koherentnost i funkcionalnost sigurnosnih mehanizama EU-a. U uvjetima novih prijetnji, poput rata u Ukrajini, rad postavlja pitanje koliko je koncept neutralnosti održiv i sklanjaju li se članice EU-a sve više pod sigurnosni kišobran NATO-a.The European Union, as a sui generis political and economic community, occupies a position between NATO and the concept of neutrality, which continues to be upheld by certain member states. By analyzing both historical and contemporary contexts, this paper explores the complex relationship between the European Union, NATO, and neutral members, and examines how both NATO and neutrality influence the shaping of the Union’s Common Security and Defence Policy (CSDP). The theoretical framework is based on realism and institutionalism, with a case study methodology employed. Special emphasis is placed on NATO’s role as the dominant security actor, as well as on the position of neutral states within the European security architecture and their impact on the coherence and functionality of the EU’s security mechanisms. In light of emerging threats such as the war in Ukraine, the paper raises the question of how sustainable the concept of neutrality remains, and whether EU member states are increasingly seeking shelter under NATO’s security umbrella
The role of economic and institutional factors in energy transition: a comparative analysis of selected EU member states in the solar energy sector
No full textObnovljivi izvori energije se smatraju jednim od glavnih rješenja za ublažavanje i zaustavljanje klimatskih promjena i smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima u svijetu. Od svih obnovljivih izvora energije, solarna energija je najbrže rastući sektor u EU, koji ima velik potencijal daljnjeg razvoja. Za taj su razvoj važni brojni čimbenici i bolje razumijevanje utjecaja tih čimbenika na energetsku tranziciju pridonosi razvoju sektora solarne energije na europskoj razini. U istraživanju je analiziran utjecaj BDP-a po stanovniku, ulaganja BDP-a po institucionalnim sektorima, učinkovitosti vlade i regulatorne kvalitete na instalirane solarne kapacitete, kao pokazatelj razvoja sektora solarne energije. Istraživanje je provedeno na uzorku od 20 država EU, u razdoblju od 2014. do 2023. godine. U istraživanju su postavljene četiri hipoteze da BDP po stanovniku i ulaganja BDP-a po institucionalnim sektorima utječu pozitivno, te da niža razina učinkovitosti vlade i lošija kvaliteta regulatornog okvira ograničavaju razvoj sektora solarne energije u državama članicama EU. Na temelju korelacijske i regresijske analize podataka sve četiri hipoteze su odbačene. Nije utvrđena značajna povezanost istraživanih čimbenika i solarnih kapaciteta, iako je utvrđena mala pozitivna povezanost BDP-a po stanovniku i regulatorne kvalitete sa instaliranim solarnim kapacitetima. Također je utvrđena vrlo mala pozitivna povezanost učinkovitosti vlade sa instaliranim solarnim kapacitetima, dok nije utvrđena povezanost ulaganja BDP-a po institucionalnim sektorima sa solarnim kapacitetima. Dobiveni rezultati su posljedica specifičnog uzorka država, vremenskog okvira i promjena u regionalnim i globalnim ekonomskim i energetskim okolnostima posljednjih godina. Rad doprinosi boljem razumijevanju koji sve čimbenici utječu na razvoj sektora solarne energije u EU.Renewable energy sources are considered some of the main solutions for mitigating and halting climate change, as well as reducing dependence on fossil fuels globally. Among all renewable energy sources, solar energy is the fastest-growing sector in the EU, with significant potential for further development. Numerous factors influence this growth, and a better understanding of its impact on the energy transition can contribute to the advancement of the solar energy sector at the European level. The research analyzed the impact of GDP per capita, GDP investment by institutional sectors, government effectiveness and regulatory quality on installed solar capacities, used as an indicator of solar energy sector development. The research was conducted on a sample of 20 EU countries, over the period 2014-2023. The study set four hypotheses: that GDP per capita and GDP investment by institutional sectors have a positive effect, and that lower levels of government effectiveness and poorer regulatory quality limit the development of the solar energy sector in EU member states. Based on correlation and regression analyses, all four hypotheses were rejected. No statistically significant correlation was found between the examined factors and installed solar capacity, although a small positive correlation emerged between GDP per capita and regulatory quality with installed solar capacity. A very small positive correlation observed between government effectiveness and installed solar capacity, while no correlation was found between GDP investment by institutional sectors and installed solar capacity. The results obtained reflect the specific sample of countries, the time frame, and changes in regional and global economic and energy circumstances in recent years, thereby contributing to a better understanding of the factors influencing the development of the solar energy sector in the EU
Industrial development in China - strategy and implications for the global economy
No full textKljučni strateški dokumenti Kine su postavili razvoj novih industrija kao nacionalni prioritet kineskog gospodarstva. Industrijske strategije uključene u Petogodišnji plan ciljaju jačanju samodostatnosti stvaranjem vlastitog opskrbnog lanca te razvijanjem industrija visoke dodane vrijednosti. Snažna državna intervencija je usmjerila razvoj prioritetnih industrija subvencijama, poreznim olakšicama i ulaganjima. Ulaganja u inovativnost pospješili su modernizaciju industrije te doveli do industrijskog unapređenja. Proizvodnja u Kini je danas kapitalno intenzivna, visokotehnološka i proizvodi visoku dodanu vrijednost. Kineski industrijski razvoj je ostvario strelovit rast ka globalnoj konkurentnosti, a kineska poduzeća su postala globalni lideri u mnogim novim industrijama. Kina danas ima gotovo monopolsku poziciju u industriji obnovljivih izvora energije i proizvodnji električnih automobila. Kina se učinila neizostavnim dijelom svjetskog opskrbnog lanca te geopolitički i ekonomski osnažila odnose sa Globalnim jugom. Tako je postala utjecajni globalni investitor, kreator novih međunarodnih institucija te glavni promotor dublje svjetske ekonomske integracije i globalizacije.China's key strategic documents have made the development of new industries a national priority for the Chinese economy. Industrial strategies included in the Five-Year Plan aim to strengthen self-sufficiency by creating own supply chain and developing high-value-added industries. Strong state intervention has guided the development of priority industries through subsidies, tax breaks and investments. Investments in innovation have accelerated industrial modernization and led to industrial upgrading. Manufacturing in China is now capital-intensive, high-tech and produces high added value. China's industrial development has achieved rapid growth towards global competitiveness, and Chinese companies have become global leaders in many new industries. China now has a near-monopoly position in the renewable energy industry and the production of electric cars. China has made itself an indispensable part of the global supply chain and has geopolitically and economically strengthened relations with the Global South. Thus, it has become an influential global investor, a creator of new international institutions and a main promoter of deeper world economic integration and globalization