2611 research outputs found
Sort by
Komparativna analiza normativno-političkog okvira referenduma u Hrvatskoj i Švicarskoj
No full textOvaj rad analizira normativne i političke okvire referenduma u Hrvatskoj i Švicarskoj, uspoređujući ključne aspekte njihovih pravnih sustava i političkih tradicija. Fokus je na vrstama referenduma i njihovoj ustavnoj osnovi, pri čemu se razmatraju različite zakonske odredbe koje definiraju obvezne, fakultativne i savjetodavne referendume te njihov značaj u političkom odlučivanju. Posebna pažnja posvećena je zahtjevima za kvorum i valjanost, uključujući pragove izlaznosti i pravila za validaciju rezultata, koji uvelike utječu na legitimnost referendumskih odluka. Nadalje, analiza obuhvaća postupke građanske inicijative, uspoređujući uvjete poput potrebnog broja potpisa i vremenskih rokova za njihovo pokretanje, čime se ističe uloga građana u oblikovanju političkog procesa. Konačno, razmatra se javno povjerenje u referendum kao demokratski alat te utjecaj političke kulture u Hrvatskoj i Švicarskoj na učestalost i uspješnost referendumskih inicijativa. Rad nastoji identificirati sličnosti i razlike u ovim dimenzijama te ponuditi širi uvid u funkcionalnost referenduma u dva različita politička konteksta
Television coverage of the 2024 parliamentary election - infotainment elements in the central news broadcasts of HRT, Nova TV and RTL
No full textKomercijalizacija medija dovela je do promjena u načinu izvještavanja. Imperativ je na sadržaju koji privlači više publike, stoga se fenomen infotainmenta, koji spaja informiranje i zabavu, pokazao pravim rješenjem za to. Među teoretičarima medija vode se rasprave o koristi i štetnosti tog hibridnog žanra. Ovaj rad bavi se upotrebom elemenata infotainmenta u središnjim informativnim emisijama hrvatskih televizijskih postaja (HRT, Nova TV, RTL) u izvještavanju o predizbornoj kampanji za parlamentarne izbore 2024. godine. Cilj istraživanja bio je utvrditi koriste li HRT, Nova TV i RTL elemente infotainmenta u svojim središnjim informativnim emisijama te identificirati o kojim se elementima radi. Provedena je analiza sadržaja u kojoj se bilježila učestalost elemenata. Rezultati istraživanja pokazali su da su sve televizijske postaje koristile elemente infotainmenta u izvještavanju o predizbornoj kampanji, pri čemu su se najučestalije koristili audiovizualni elementi takve prirode. Utvrđene su i razlike u korištenju elemenata između javne i komercijalnih televizija. Komercijalne televizije češće su u svojem izvještavanju koristile elemente infotainmenta. Audiovizualni elementi bili su zastupljeniji na komercijalnim televizijama, dok je javna televizija bila sklonija pripovjedačkim elementima.The commercialization of the media has led to changes in the way news is reported. The focus has shifted toward content that attracts larger audiences, with the phenomenon of infotainment, which blends information and entertainment, emerging as an effective solution for achieving that. Among media theorists, there is ongoing debate over the potential benefits and drawbacks of this hybrid genre. This paper examines the presence of infotainment elements in the main news programs of Croatian television stations (HRT, Nova TV, RTL) during their coverage of the 2024 parliamentary election campaign. The research aimed to determine whether these broadcasters incorporate infotainment elements into their main news programs and to identify which elements are most commonly used. A content analysis was conducted, recording the frequency of these elements. The results showed that all television stations employed infotainment elements in their election campaign coverage, with audiovisual features of that kind being the most prevalent. Differences also emerged between public and commercial broadcasters. Commercial television stations made greater use of infotainment elements in their reporting, particularly audiovisual elements, whereas the public broadcaster showed a stronger preference for narrative forms
Perception of professional conferences in the communication industry: the case of Dani komunikacija and the Weekend Media Festival
No full textU radu je istražena uloga stručnih konferencija u profesionalnom razvoju komunikacijskih stručnjaka, s naglaskom na dvije najistaknutije manifestacije u Hrvatskoj – Dane komunikacija i Weekend Media Festival. Cilj istraživanja bio je ispitati percepciju doprinosa ovih konferencija razvoju struke, s fokusom na njihovu edukativnu, profesionalnu i mrežnu funkciju. Istraživanje je provedeno metodom online ankete od 5. svibnja do 9. lipnja 2025. godine, a u uzorak su uključeni stručnjaci iz komunikacijske industrije. Rezultatima je utvrđeno da Dani komunikacija ostvaruju veći profesionalni utjecaj kroz strukturiran sadržaj i relevantna predavanja, dok je Weekend Media Festival primarno percipiran kao društveni događaj s naglaskom na umrežavanje, ali manjkom stručne dubine. Zaključeno je da strateški oblikovane konferencije mogu poslužiti kao učinkovit alat neformalnog učenja i profesionalnog umrežavanja, uz potencijal za daljnje unapređenje kroz sustavnije praćenje učinaka i širenje edukativnih sadržaja.The role of professional conferences in the development of communication practitioners was examined in this thesis, with focus placed on two leading events in Croatia – Dani komunikacija and the Weekend Media Festival. The aim was to explore how the contribution of these conferences to the profession is perceived, emphasizing their educational, professional and networking functions. The research was conducted via an online survey between May 5 and June 9, 2025, with participants drawn from the communication industry. The findings indicated that Dani komunikacija exerted a stronger professional impact through structured content and relevant lectures, while the Weekend Media Festival was mainly perceived as a social event focused on networking but lacking in-depth professional content. It was concluded that strategically designed conferences can serve as an effective tool for non-formal learning and networking, with potential for further improvement through more systematic impact assessment and expansion of educational components
The role of brand ambassadors in the cosmetics industry: the case of L'Adria
No full textOvaj rad bavi se ispitivanjem uloge brend ambasadora kao suvremenog alata odnosa s javnošću, s posebnim naglaskom na kozmetičku industriju. Cilj istraživanja bio je utvrditi kako suradnje s brend ambasadorima i influencerima utječu na percepciju, vidljivost i uspjeh brenda te u kojoj mjeri doprinose izgradnji povjerenja kod potrošača. Istraživanje je provedeno metodom kvantitativne ankete na uzorku ispitanika, kako bi se prikupili podatci o njihovim stavovima i iskustvima vezanima uz utjecaj preporuka, recenzija i suradnji s brend ambasadorima. Također, korištena je deskriptivna statistička analiza za obradu i interpretaciju rezultata. Rezultati istraživanja pokazuju kako najveći utjecaj na potrošače imaju preporuke bliskih osoba, zatim korisničke recenzije, dok su preporuke brend ambasadora i influencera ocijenjene kao umjereno poticajne. Također, uloga vjerodostojnosti i autentičnosti brend ambasadora pokazala se ključnom za izgradnju povjerenja. Zaključno, ovaj rad ukazuje na potrebu za strateškim i autentičnim angažmanom brend ambasadora, osobito u industrijama koje se temelje na emocijama i povjerenju. Doprinos ovog rada očituje se u povezivanju teorijskih spoznaja o digitalnim odnosima s javnošću s konkretnom analizom tržišne prakse i percepcije potrošača u kontekstu domaćeg brenda.This paper examines the role of brand ambassadors as a contemporary public relations tool, with particular emphasis on the cosmetics industry. The aim of the research was to determine how collaborations with brand ambassadors and influencers affect brand perception, visibility, and success, as well as the extent to which they contribute to building consumer trust. The study was conducted through a quantitative survey on a sample of respondents in order to gather data on their attitudes and experiences related to the impact of recommendations, reviews, and brand ambassador collaborations. Descriptive statistical analysis was employed to process and interpret the findings. The results reveal that personal recommendations from close contacts have the strongest influence on consumers, followed by user reviews, while endorsements from brand ambassadors and influencers were perceived as moderately persuasive. Furthermore, the credibility and authenticity of brand ambassadors proved to be crucial in building trust. In conclusion, this paper highlights the importance of strategic and authentic engagement with brand ambassadors, particularly in industries driven by emotions and trust. The contribution of this research lies in bridging theoretical insights into digital public relations with a concrete analysis of market practice and consumer perception in the context of a domestic brand
Artificial intelligence and journalism - applications, perception and attitudes
No full textOvaj diplomski rad analizira stajališta studenata novinarstva prema umjetnoj inteligenciji, a u određenoj mjeri i njihovim vještinama prepoznavanjau novinarskih tekstova koje je generirala umjetna inteligencija. Kroz teorijski dio analizirane su osnovne značajke generativne umjetne inteligencije i njezina primjena u novinarstvu, s posebnim naglaskom na izazove vezane uz kvalitetu, vjerodostojnost i transparentnost sadržaja. U istraživačkom dijelu provedena je anketa među studentima novinarstva, koja je obuhvatila pitanja o medijskim navikama, stavovima prema umjetnoj inteligenciji (AI) te eksperimentalni dio u kojem su ispitanici trebali procijeniti je li određeni članak napisao čovjek ili umjetna inteligencija. Rezultati su pokazali da studenti redovito koriste AI alate, ali da im je teško s visokom točnošću razlikovati ljudski i AI-generirani tekst, osobito u kraćim, informativnim formama. Većina ispitanika smatra da bi AI sadržaj trebao biti jasno označen i da ne doseže kvalitetu novinarskog sadržaja koji piše čovjek. Ovi nalazi otvaraju prostor za daljnje rasprave o edukaciji novinara, medijskoj pismenosti i etičkim standardima u digitalnom okruženju.This thesis explores journalism students' attitudes towards artificial intelligence in journalism and their abilities in recognising news articles written by artificial intelligence. The theoretical part provides an overview of generative AI, its implementation in journalism, and the challenges it raises in relation to content quality, credibility, and transparency. The research was conducted through a survey of journalism students, which included questions on media habits, attitudes towards AI, and an experimental section in which respondents were asked to determine whether specific articles were written by humans or by AI. The findings show that while students frequently use AI tools, they often struggle to accurately differentiate between human-written and AI-generated texts, especially in short, fact-based formats. Most respondents believe that AI content should be clearly labeled and that it still lacks the quality of human journalism. These insights contribute to ongoing discussions about journalistic education, media literacy, and ethical standards in the evolving digital media landscape
Odnosi s javnošću u suradničkom upravljanju : razvoj modela u HNK Hajduku Split
No full textRad obrađuje teoriju odnosa s javnošću, suradničkog upravljanja te specifičnije, suradničkog upravljanja u sportu. Nakog samog teorijskog okvira, dotiče se i povijesti splitskog nogometnog kluba Hajduka. Zatim se pobliže objašnjava Hajdukov model suradničkog upravljanja pomoću modela Našeg Hajduka. Nakon predstavljanja općenitijih podataka, rad se bazira na studiju slučaja-odnosi s javnošću Hajduka. Obrađuje se krizno komuniciranje, ključni potezi uprave te razvoj modela odnosa s javnošću ovog kluba u suradničkom upravljanju
Predizborne kampanje u hibridnom medijskom okolišu : znanstveni pristup, rezultati i izazovi
No full textRad se bavi transformacijom političke komunikacije u kontekstu hibridnog medijskog okruženja u kojem se tradicionalni mediji isprepliću s digitalnim platformama. Takvo okruženje karakterizira višesmjerna komunikacija između političkih aktera i publike, pri čemu se mijenjaju ustaljeni obrasci prijenosa političkih poruka. Poseban naglasak stavljen je na društvene mreže koje, zahvaljujući dostupnosti i mogućnostima personalizacije, omogućuju političkim subjektima oblikovanje imidža i izravno obraćanje biračima uz znatno manja materijalna ulaganja u odnosu na tradicionalne oblike kampanja. U prvom dijelu rada obrađuju se teorijski okviri hibridnog medijskog sustava i opće značajke političke komunikacije, s posebnim osvrtom na predizborne kampanje. Slijedi analiza relevantnih istraživanja s naglaskom na hrvatski kontekst te načine na koje su politički subjekti prilagodili komunikacijske strategije novim medijskim trendovima. U završnom dijelu rada identificiraju se ključni izazovi u istraživanju političkih kampanja, uključujući fragmentiranost pristupa usmjerenih na pojedinačne medije, nedovoljnu analizu međusobne povezanosti platformi te ograničeno razumijevanje uloge publike i razlika u percepciji političkih poruka među različitim društvenim skupinama. Cilj rada jest pružiti sustavan pregled transformacija predizbornih kampanja u digitalnom dobu te ukazati na pravce daljnjih istraživanja u području političke komunikacije
Odnosi s javnošću Svjetske nogometne organizacije (FIFA)
No full textOvaj rad bavi se sportskim odnosima s javnošću na primjeru Svjetske nogometne organizacije (FIFA). U teorijskom okviru definiraju se odnosi s javnošću u sportu, kao i njihovi ciljevi, funkcije i ciljana publika: javnost i mediji. Nadalje, prikazuje se povijest i struktura FIFA-e, odnosno na koji je način organizacija nastala i koja je njena uloga u nogometu. Također, daje se teorijski uvid u pojmove brend i brendiranje i potkrepljuje FIFA-inim najvećim brendom - Svjetskim prvenstvom. Isto tako, prikazuje se kako organizacije i klubovi u sportu komuniciraju za vrijeme kriza i koliko je u takvim situacijama može pomoći krizni plan te kako komunicirati s medijima. Na kraju, studijom slučaja FIFA-e za vrijeme pandemije Covida-19 prikazuje se uspješna provedba kriznog komuniciranja te koliko to može popraviti imidž i reputaciju organizacije
Vulgarizmi i pogrdni izrazi u popularnoj kulturi na temelju odabranih medijskih sadržaja
No full textOvaj završni rad bavi se fenomenom vulgarizama i pogrdnih izraza u popularnoj kulturi, s posebnim naglaskom na njihovu ulogu u serijama i filmovima. Analizirani su primjeri sa domaće scene – serija Bitange i princeze i film Metastaze – te iz stranih produkcija – animirana serija South Park i film Ted (2012). Cilj istraživanja bio je pokazati na koji način vulgarizmi i pogrdni izrazi funkcioniraju unutar medijskog diskursa te koja je njihova funkcija u komunikacijskom i kulturnom kontekstu. U teorijskom dijelu rada objašnjeni su osnovni pojmovi vezani uz vulgarizme, psovke i pogrdne izraze. Posebna pažnja posvećena je sociolingvističkom pristupu, gdje se vulgarizmi promatraju kao markeri identiteta, pripadnosti i društvenih razlika, te pragmatičkom pristupu, koji ih analizira u konkretnim komunikacijskim situacijama. U radu se ističe i važnost humora u jeziku, budući da se vulgarizmi često koriste za postizanje komičnog efekta, kao i uloga medija, koji kroz popularnu kulturu reflektiraju i oblikuju društvene stavove. Analitički dio rada temelji se na kvalitativnoj analizi sadržaja. U seriji Bitange i princeze vulgarizmi služe kao sredstvo humora i karakterizacije likova, dok u filmu Metastaze funkcioniraju kao realističan prikaz surove društvene svakodnevice i pripadnosti određenim društvenim slojevima. Strani primjeri pokazuju širu dimenziju uporabe vulgarizama: u seriji „South Park“, oni imaju satiričnu funkciju i kritički komentiraju društvene fenomene poput cenzure ili političke korektnosti, dok u filmu „Ted“ naglašavaju kontrast između naizgled nevine dječje figure i eksplicitnog, odraslog humora. Rezultati analize potvrđuju da vulgarizmi u popularnoj kulturi nisu samo izrazi nepristojnosti, nego višeznačni komunikacijski alati. Oni izražavaju emocije, pojačavaju komični učinak, oblikuju identitet likova i publike te omogućuju društvenu kritiku. Njihova prisutnost u medijskim sadržajima također pokazuje kako se mijenjaju društvene norme i granice dopuštenog izražavanja. Rad doprinosi boljem razumijevanju uloge jezika u popularnoj kulturi i ukazuje na važnost analize tabu i vulgarnih izraza u širem društvenom kontekstu. Zaključno, vulgarizmi u medijima nisu samo puka provokacija, već moćan oblik komunikacije koji otkriva složenost odnosa između jezika, društva i kulture
Coercive Diplomacy and Political Communication : Relations Between Kosovo and Serbia During Albin Kurti’s Second Mandate
No full textOvaj rad ispituje komunikaciju vanjske politike i diplomatske strategije u sukobu između Kosova i Srbije, za vrijeme drugog mandata Albina Kurtija. Središnje pitanje odnosi se na ulogu političkih akcija kao sredstva komunikacije i stupanj u kojem simbolične i eskalativne mjere dominiraju službenim diplomatskim kanalima. U kontekstu složenog povijesnog sukoba, rad analizira političku dinamiku koja dovodi do konsolidacije bilateralnih napetosti i objašnjava ulogu koju u tom procesu imaju međunarodni akteri. Teoretski, studija se temelji na konceptima diplomacije prisile i krizne komunikacije. Postaje jasno da vanjskopolitičku komunikaciju u sukobu između Kosova i Srbije sve više karakterizira eskalirajuća retorika i simbolički činovi. Istovremeno, raspravlja se o ulozi međunarodnog posredovanja EU-a i SAD-a, koji pokušavaju održati proces dijaloga unatoč ponovljenim neuspjesima. Empirijski se analizira pet ključnih studija slučaja: sukob oko registarskih oznaka (2021. – 2022.), Ohridski sporazum (ožujak 2023.), lokalni izbori i srpski bojkot (travanj 2023.), incident u Banjskoj (rujan 2023.) i zatvaranje paralelnih srpskih institucija na sjeveru Kosova (2024./2025.). Ove studije slučaja pokazuju da i Kosovo i Srbija namjerno koriste političke mjere kao komunikacijske alate za mobilizaciju domaće političke podrške i jačanje vlastitog položaja u međunarodnoj zajednici. Kurti, posebno, provodi strategiju usmjerenu na naglašavanje nacionalnog suvereniteta i odbacivanje kompromisa u vezi sa srpskim paralelnim strukturama. Studija zaključuje da je vanjskopolitička komunikacija oba aktera prvenstveno usmjerena na demonstraciju moći, a manje na diplomatsko rješavanje sukoba. Simbolička politika i namjerne provokacije istiskuju diplomatsku raspravu i vode do strateškog zastoja. Posrednički napori EU-a i SAD-a nailaze na strukturni otpor, koji je prvenstveno ukorijenjen u asimetričnoj percepciji suvereniteta i autonomije. Rezultati doprinose boljoj teorijskoj osnovi političke komunikacije u konfliktnim situacijama i nude analizu konkretnih slučaja, na osnovu koje bi se mogle osmisliti buduće diplomatske mjere u kontekstu sukoba između Kosova i Srbije.This paper examines foreign policy communication and diplomatic strategies in the conflict between Kosovo and Serbia during the second term of Albin Kurti. The central question concerns the role of political actions as a mean of communication and the extent to which symbolic and escalative measures dominate official diplomatic channels. In the context of a complex historical conflict, the paper analyses the political dynamics leading to the consolidation of bilateral tensions and explains the role of international actors in this process. Theoretically, the study is based on concepts of coercive diplomacy and crisis communication. It becomes evident that foreign policy communication in the Kosovo-Serbia conflict is increasingly characterized by escalating rhetoric and symbolic actions. At the same time, the role of international mediation by the EU and the USA is discussed, as they attempt to maintain the dialogue process despite repeated failures. Empirically, the paper analyses five key case studies: the conflict over license plates (2021–2022), the Ohrid Agreement (March 2023), local elections and the Serbian boycott (April 2023), the Banjska incident (September 2023), and the closure of parallel Serbian institutions in northern Kosovo (2024/2025). These case studies show that both Kosovo and Serbia deliberately use political measures as communication tools to mobilize domestic political support and strengthen their position within the international community. Kurti pursues a strategy focused on emphasizing national sovereignty and rejecting compromises related to Serbian parallel structures. The study concludes that the foreign policy communication of both actors is primarily aimed at demonstrating power rather than diplomatically resolving the conflict. Symbolic politics and deliberate provocations displace diplomatic discourse, leading to a strategic deadlock. Mediation efforts by the EU and the USA face structural resistance, primarily rooted in the asymmetric perception of sovereignty and autonomy. The findings contribute to a better theoretical foundation for political communication in conflict situations and provide an analysis of concrete cases that could guide the formulation of future diplomatic measures in the context of the conflict between Kosovo and Serbia