2611 research outputs found
Sort by
Media appearances as part of personal branding for Croatian public relations experts
No full textNastupi u medijima važan su segment u promociji osoba, događaja te usluga i proizvoda. Kroz medije se plasiraju poruke s ciljem privlačenja pozornosti javnosti a sudjelovanjem u medijima pokušava se graditi narativ o određenoj temi. Svaki put kada se u Republici Hrvatskoj dogodi politička kriza, kada je predizborno vrijeme ili rekonstrukcija Vlade, često se može vidjeti kako većina medija u goste poziva istaknute PR stručnjake, najčešće Krešimira Macana i Božu Skoku, s ciljem predstavljanja javnosti objektivnog stanja nekog događaja u danom trenutku. Često se i u tiskanim medijima mogu pročitati članci u kojima PR stručnjaci daju svoje stručno mišljenje i pretpostavku rezultata izbora. Svojom pojavom u medijima, analizom stanja i iskazivanjem stručnog mišljenja na trenutnu temu u javnosti, PR stručnjaci nameću se kao autoriteti svog posla i struke te samim time imaju priliku graditi svoj osobni brend. Kada se spomene autoritet, važno je i spomenuti metodu u istraživanjima a to je metoda autoriteta prema knjizi Vesne Lamze Posavec „Metodologija društvenih istraživanja temeljni uvidi“ koja kaže da su autoriteti „...moguće uvjerenje da će u stanovitoj zemlji na sljedećim izborima pobijediti neka od trenutačno oporbenih stranaka – jer ugledni politički analitičar tvrdi da je stranka na vlasti izgubila povjerenje javnosti zbog nesposobnosti članova aktualne vlade“. Dakle stvaranjem svoje prepoznatljivosti i prihvaćanjem od strane javnosti PR stručnjaci imaju veliku ulogu u stvaranju javnog mišljenja a da bi se istaknuli kao vodeći moraju koristiti medije kao svoje kanale i zadobiti povjerenje javnosti.Media appearances are a crucial segment in promoting individuals, events, services, and products. Messages are disseminated through the media with the aim of attracting public attention, and by participating in the media, a narrative about a particular topic is built. Whenever a political crisis occurs in the Republic of Croatia, during election periods, or government reconstructions, it's often seen that the majority of media invite prominent PR experts, most commonly Krešimir Macan and Božo Skoko, with the aim of presenting the public with an objective state of events at the given moment. Articles in print media can often be found where PR experts give their professional opinions and assumptions about election results. By appearing in the media, analyzing the situation, and expressing expert opinions on current topics in public, PR professionals establish themselves as authorities in their field, thus having the opportunity to build their personal brands. When mentioning authority, it's important to mention the authority method in research, as described in Vesna Lamza Posavec's book "Methodology of Social Research: Fundamental Insights", which states that authorities "...may include the belief that in a certain country, in the next elections, one of the current opposition parties will win because a respected political analyst claims that the party in power has lost the trust of the public due to the incompetence of the current government members." Therefore, by creating their recognizability and gaining public acceptance, PR professionals play a significant role in shaping public opinion, and to stand out as leaders, they must use the media as their channels and gain the public's trust
The Israeli-Palestinian conflict after the 1993. Oslo Accords
No full textOvaj rad analizira odnos Izraela i Palestine nakon potpisivanja Sporazuma iz Osla iz 1993. godine. Rad je u prvom poglavlju fokusiran na povijesni kontekst između Izraela i Palestine i njihova osnovna obilježja. Od osnutka države Izrael 1948. situacija se drastično promijenila, no potpisivanje Sporazuma iz Osla iz 1993. godine dalo je nadu da je put prema miru ipak moguć. Sadržaj Sporazuma iz Osla iz 1993. godine nije se bavio nekim ključnim pitanjima, ali je pokazao da Izrael i Palestina mogu sjesti zajedno i uspostaviti dijalog. No, implementacija Sporazuma na terenu pokazala se težom od očekivanog, a neuspjeh Sporazuma pripisuje se većem broju različitih čimbenika. Početak 21. stoljeća udaljio je Izrael i Palestinu od međusobne suradnje, Hamasovo preuzimanje kontrole u Pojasu Gaze dovelo je do podjela između palestinskog društva, a izraelske vojne intervencije pogoršale su humanitarnu krizu u Pojasu Gazi. Tako su Izrael i Palestina bili sve udaljeniji od međusobnog dijaloga i rješavanja problema. Uloga međunarodne zajednice, globalnih i regionalnih aktera, a osobito SAD-a imat će veliko značenje kako bi se uredio put za ponovni pokušaj mira. S druge strane, neizostavnu ulogu imaju i arapske države čiji se utjecaj odražava na sam sukob između Izraela i Palestine. Izraelsko-palestinskom sukobu ni nakon Sporazuma iz Osla iz 1993. godine, ne nadzire se kraj.This paper analyzes the relationship between Israel and Palestine after the signing of the Oslo Accords in 1993. In the first chapter, the work focuses on the historical context between Israel and Palestine and their basic characteristics. Since the foundation of the state of Israel in 1948, the situation has changed drastically, but the signing of the Oslo Accords in 1993 gave hope that the path to peace is still possible. The content of the Oslo Accords of 1993 did not address some key issues, but it showed that Israel and Palestine could sit down together and establish a dialogue. However, the implementation of the Agreement on the ground proved to be more difficult than expected, and the failure of the Agreement was attributed to several different factors. The beginning of the 21st century has distanced Israel and Palestine from mutual cooperation, Hamas's takeover of the Gaza Strip has led to divisions within Palestinian society, and Israeli military interventions have exacerbated the humanitarian crisis in the Gaza Strip. Thus, Israel and Palestine were increasingly distant from mutual dialogue and problem solving. The role of the international community, global and regional actors, and especially the US, will be of great importance in order to pave the way for a renewed attempt at peace. On the other hand, Arab states also play an indispensable role, whose influence is reflected in the conflict between Israel and Palestine. Even after the Oslo Agreement of 1993, there is no end in sight to the Israeli-Palestinian conflict
Defense planning of the development of the Croatian Armed Forces and the challenges of modernization and equiping
No full textPlanski dokumenti koji definiraju obrambeno planiranje i modernizaciju OSRH-a predstavljaju stratešku odrednicu dugoročne sigurnosti države. U ovom radu analizirani su ključni strateški dokumenti – Strategija nacionalne sigurnosti (2017), Strateški pregled obrane (2018) i Dugoročni plan razvoja OSRH-a 2015.-2024. Na temelju tih dokumenata i stvarnog stanja izvršena je procjena u kojoj su mjeri ostvareni planirani ciljevi modernizacije te s kojim se ograničenjima Republika Hrvatska suočavala tijekom njihove provedbe. Dugoročni plan razvoja dobro je procijenio potrebe za modernizacijom i održavanjem dostignutih sposobnosti tijekom svojeg razdoblja. S druge strane, dinamika njegove provedbe često je bila usporena, ponajprije zbog nedostatka financijskih sredstava i dugotrajnih postupaka nabave kao i promjenjivih sigurnosnih uvjeta. Povećanje financijskih sredstava za obranu na 2 % BDP-a (uz naznaku povećanja do 3 %) stvara priliku za znatnija ulaganja u opremu i infrastrukturu, međutim, samo povećanje sredstava nije dovoljno, ključ uspjeha leži u racionalnoj i učinkovitoj raspodjeli resursa. Samoodrživa dugoročna modernizacija OSRH-a može biti u potpunosti ispunjena samo ako se uz planiranu modernizaciju u dugoročnom planiranju osiguraju dostatna financijska sredstva te uspostavi ravnoteža među svim potrebama OSRH-a u cjelini. Domaća obrambena industrija ima važnu ulogu u jačanju obrambenih sposobnosti, no njezin potencijal još uvijek nije u potpunosti iskorišten niti jasno definiran kroz potrebe OSRH-a. Produktivna suradnja s domaćim proizvođačima, postavljanje dugoročnih strateških ugovora i daljnja integracija domaćih proizvoda u obrambeni sustav mogli bi smanjiti ovisnost o stranim dobavljačima i podržati razvoj nacionalne industrije. Glavni naglasak, uz modernizaciju, stavljen je na konsolidaciju komunikacijsko-informacijskih sustava te stvaranje preduvjeta za siguran prijenos podataka kroz nabavu sigurnosnih uređaja i obuku ključnog osoblja.The planning documents that define the defense planning and modernization Croatian Armed Forces (CAF) represent a strategic determinant of the long-term security of the state. This paper analyzes the key strategic documents - the National Security Strategy (2017), the Strategic Defense Review (2018), and the Long-Term Development Plan of the CAF 2015-2024. Based on these documents and the actual situation, an assessment was made of the extent to which the planned modernization goals were achieved and what limitations Croatia faced during their implementation. The Long-Term Development Plan well assessed the needs for modernization and maintenance of achieved capabilities during its period. On the other hand, the dynamics of its implementation were often slowed down, primarily due to the lack of financial resources and lengthy procurement procedures, as well as changing security conditions. Increasing financial resources for defense to 2% of GDP (with an indication of increase to 3%) creates an opportunity for more significant investments in equipment and infrastructure; however, increasing resources alone is not enough, the key to success lies in the rational and efficient distribution of resources. Self-sustainable long-term modernization of the CAF can be fully fulfilled only if, along with the planned modernization in long-term planning, sufficient financial resources are provided, and a balance is established between all the needs of the CAF as a whole. The domestic defense industry has a significant role in strengthening defense capabilities, but its potential is still not fully utilized or clearly defined through the needs of CAF. Productive cooperation with domestic manufacturers, establishment of long-term strategic contracts and further integration of domestic products into the defense system could reduce dependence on foreign suppliers and support the development of the national industry. The main emphasis, along with modernization, was placed on the consolidation of communication and information systems and the creation of prerequisites for secure data transmission through the procurement of security devices and the training of key personnel
Comparative Analysis of the First and Second Rounds of NATO Enlargement After the End of the Cold War
No full textOvaj rad analizira transformaciju NATO saveza nakon završetka Hladnog rata, s posebnim naglaskom na usporedbu dva vala proširenja. U prvom valu proširenja, NATO-u su se pridružile zemlje srednje Europe poput Poljske, Mađarske i Češke Republike, dok je drugi val obuhvatio sedam zemalja istočne Europe. Rad istražuje kriterije za ulazak u NATO, instrumente korištene za olakšavanje integracije novih članica te geopolitički utjecaj proširenja na globalnu sigurnost.This paper analyzes the transformation of the NATO alliance after the end of the Cold War, with a particular emphasis on the comparison of two waves of enlargement. In the first wave of enlargement, Central European countries such as Poland, Hungary, and the Czech Republic joined NATO, while the second wave included seven Eastern European countries. The paper explores the criteria for joining NATO, the instruments used to facilitate the integration of new members, and the geopolitical impact of the enlargement on global security
Totalitarian diplomacy as a phenomenon of party politics, ideology and its decision-making
No full textOvaj rad bavi se analizom i komparativnim razmatranjem pojmova totalitarizma i autoritarizma, s posebnim naglaskom na njihov utjecaj na diplomaciju. Cilj je definirati ključne karakteristike totalitarnih režima, istražiti mehanizme kroz koje „partija“ preuzima centralnu ulogu u procesu donošenja odluka te objasniti kako diplomacija postaje sredstvo širenja ideoloških ciljeva. Kroz povijesne primjere, rad prikazuje kako totalitarni sustavi koriste vanjsku politiku za legitimizaciju vlasti, izolaciju protivnika i proširenje ideološkog utjecaja. Osim povijesne dimenzije, rad se osvrće i na suvremene autoritarne režime, analizirajući načine na koje zadržavaju kontrolu nad diplomatskim aparatom i oblikuju međunarodne odnose. Poseban naglasak stavlja se na ulogu suvremenih tehnoloških i informacijskih instrumenata, kao i na pojavu „mekih“ oblika kontrole koji zadržavaju obilježja totalitarne prakse, ali se provode izvan tradicionalnog državnog okvira. U tom kontekstu razmatra se pojam modernog hibridnog totalitarizma, u kojem dominantnu ulogu više ne igra isključivo država, već i nadnacionalni akteri poput korporacija i oligarhijskih struktura.This paper analyzes and compares the concepts of totalitarianism and authoritarianism, with particular emphasis on their impact on diplomacy. The aim is to define the key characteristics of totalitarian regimes, examine the mechanisms through which the "party" assumes a central role in decision-making processes, and explain how diplomacy is used as a tool for advancing ideological goals. Through historical examples, the paper illustrates how totalitarian systems employ foreign policy to legitimize power, isolate opponents, and expand ideological influence. Beyond the historical dimension, the paper also addresses contemporary authoritarian regimes, analyzing how they maintain control over diplomatic structures and shape international relations. Special attention is given to the role of modern technological and informational tools, as well as the emergence of "soft" forms of control that preserve the essence of totalitarian practices but operate outside traditional state structures. In this context, the paper explores the concept of modern hybrid totalitarianism, in which dominant power is no longer exercised solely by the state but increasingly by transnational actors such as corporations and oligarchic networks
Propaganda discourse of Serbia's pro-regime media during the student protests of 2024 and 2025
No full textRad se bavi analizom propagandnog narativa prisutnog u dijelu srpskih medija. Iako je propagandni diskurs u Srbiji prisutan već duži niz godina, njegov intenzitet značajno se povećao tijekom studentskih prosvjeda usmjerenih protiv aktualne vlasti. Neovisni i slobodni mediji predstavljaju temelj svakog demokratskog društva, dok prisutnost propagandnog modela koji se temelji na pet filtera, te široke primjene propagandnih tehnika, ukazuje na ozbiljne prijetnje slobodi medija u Srbiji. Analizom propagandnog modela i identificiranjem propagandnih tehnika detektirani su elementi propagandnog diskursa u srpskom medijskom prostoru. U ovom radu korištena je kombinacija kvalitativnih istraživačkih metoda: kritička analiza diskursa, analiza uokviravanja (framing) te tematska analiza. Kao istraživački uzorak odabrano je oko četrdeset članaka i naslova iz četiri srpska medija: Alo!, Informer, Pink i Kurir.This paper analyzes the propaganda narrative present in certain Serbian media outlets. Although propaganda discourse has been present in Serbia for many years, its intensity has significantly increased during the student protests directed against the current government. Independent and free media represent a cornerstone of any democratic society, while the presence of the propaganda model based on the five filters proposed by Herman and Chomsky, combined with the extensive use of propaganda techniques, indicates serious threats to media freedom in Serbia. By analyzing the propaganda model and identifying propaganda techniques, it is possible to detect elements of propaganda discourse within the Serbian media landscape. This study employs a combination of qualitative research methods: critical discourse analysis, framing analysis, and thematic analysis. The research sample consists of approximately forty articles and headlines from four Serbian media outlets: Alo!, Informer, Pink, and Kurir
Why Croatian healthcare policies are failing to combat cardiovascular diseases: an analysis of public policies and institutional obstacles
No full textOvaj rad istražuje razloge zbog kojih hrvatske zdravstvene politike ne postižu željene rezultate u prevenciji i smanjenju incidencije kardiovaskularnih bolesti, koje su vodeći uzrok smrtnosti u Republici Hrvatskoj. Analiza se temelji na kvalitativnom istraživačkom pristupu koji uključuje tematsku analizu strateških i normativnih dokumenata u razdoblju od 2012. do 2025. godine, kao i polustrukturirane intervjue s kreatorima politika i „uličnim birokratima“, odnosno akterima neposredno uključenima u provedbu preventivnih mjera. Dobiveni rezultati pokazuju da ključne prepreke uspješnoj implementaciji leže u nedostatku političke podrške, ograničenim institucionalnim i financijskim kapacitetima, slaboj unutar i međusektorskoj koordinaciji i suradnji, te odsutnosti sustavne evaluacije učinaka postojećih politika. Posebno se naglašava nesklad između formalno definiranih strateških ciljeva i njihove stvarne provedbe na terenu, što dovodi do fragmentiranosti i neodrživosti preventivnih intervencija. Rad zaključuje da unapređenje zdravstvenih politika u području prevencije kardiovaskularnih bolesti i rizičnih čimbenika zahtijeva jačanje kapaciteta uličnih birokrata, osiguravanje jasnijih mehanizama vertikalne komunikacije između različitih razina vlasti, kao i razvoj institucionalizirane međusektorske suradnje i evaluacijskih mehanizama. Samo integriran i koordiniran pristup može dugoročno doprinijeti smanjenju smrtnosti i poboljšanju zdravstvenih ishoda u skladu sa standardima razvijenijih europskih zemalja.This thesis examines the reasons why Croatian health policies fail to achieve the desired outcomes in the prevention and reduction of cardiovascular diseases, which remain the leading cause of mortality in the Republic of Croatia. The analysis is based on a qualitative research approach that combines thematic analysis of strategic and normative documents from 2012 to 2025 with semi-structured interviews conducted with policymakers and “street-level bureaucrats,” i.e. actors directly involved in the implementation of preventive measures. The findings reveal that the main obstacles to effective policy implementation lie in the lack of political support, limited institutional and financial capacities, weak intra- and intersectoral coordination and collaboration, as well as the absence of systematic evaluation mechanisms. Particular emphasis is placed on the discrepancy between formally defined strategic objectives and their practical implementation in the field, which results in fragmented and unsustainable preventive interventions. The study concludes that improving health policies in the area of cardiovascular disease prevention and risk factor management requires strengthening the capacities of street-level bureaucrats, establishing clearer mechanisms of vertical communication across different levels of government, and developing institutionalized structures for intersectoral collaboration and evaluation. Only an integrated and coordinated approach can contribute to reducing mortality rates and improving health outcomes in line with the standards of more developed European countries
Media Framing of Marko Perković Thompson from the 2017 international bans to the 2025 Zagreb Concert
No full textOvaj diplomski rad analizira medijsko uokvirivanje Marka Perkovića Thompsona i to u periodu od 2017. godine, kada su njegovi koncerti suočeni s međunarodnim zabranama, do 2025. godine, kada je srušio svjetski rekord u prodaji ulaznica na koncertu u Zagrebu. Cilj istraživanja je ispitati kako se izvještavanje o Thompsonu razvijalo kroz godine i je li se dominantni okvir promijenio. Istraživanje se fokusira na tri prominentna hrvatska medija: Index, 24sata i Večernji list, te uspoređuje kako su oni uokvirivali Thompsona kroz različita razdoblja. Rad koristi metodologiju analize sadržaja za procjenu članaka objavljenih od 2017. do 2025. godine, uz fokus na pet ključnih događaja definiranih u tom razdoblju. Članke se kategorizira ih u četiri dominantna okvira definirana za potrebe ovog rada: domoljubno-humanitarno-ratnog, poslovno-glazbenog, kontroverznog i društveno-političkog, te analizira ton izvještavanja (pozitivan, neutralan ili negativan). Kroz ovo istraživanje, rad nastoji odgovoriti na pitanje: Kako su mediji izvještavali o Marku Perkoviću Thompsonu tijekom godina, i je li se te na koji način promijenio dominantni medijski okvir? Istraživanje pokazuje da su mediji primjenjivali različite strategije uokvirivanja, a uočene su značajne promjene od njegovih ranijih kontroverznih godina do njegove novije slike uspješnog i popularnog glazbenika.This thesis examines the media framing of Marko Perković Thompson from 2017, when his concerts faced numerous international bans, to 2025, when he set a world record for ticket sales during a concert in Zagreb. The research aims to explore how media coverage of Thompson has evolved over the years and whether the dominant frames surrounding his image have shifted. The study focuses on three prominent Croatian media outlets: Index, 24sata, and Večernji list, comparing how they framed Thompson across different periods. The research uses a content analysis methodology to assess articles published from 2017 to 2025, highlighting five crucial events in that timeline categorizing them into dominant frames such as patriotic-humanitaran- war, business-musical, controversial, and socio-political, and examining the tone of the coverage (positive, neutral, or negative). Through this research, the thesis aims to answer the question: How have media outlets reported on Marko Perković Thompson over the years, has the approach changed and if so how has the dominant media frame shifted? The study reveals that the media have employed various framing strategies with significant changes observed from his earlier controversial years to his more recent image as a successful and popular musician
Bosnia and Herzegovina as a captured state
No full textU ovom radu bavimo se Bosnom i Hercegovinom analizirajući na njezinom primjeru koncepte zarobljene i duboke države kako bi smo uvidjeli koji od ova dva fenomena bolje opisuje političko-pravni sistem i funkcioniranje institucija u BiH, uzimajući u obzir specifičnosti političkog konteksta i institucionalne strukture zemlje. Također razmatramo politički kontekst i institucionalnu strukturu BiH kako bi se identificirali sistemski problemi koji omogućuju djelovanje neformalnih mreža moći i klijentističkih struktura. Rad se temelji na relevantnoj literaturi o navedenim političkim fenomenima, povijesti BiH kao i međunarodnim izvještajima te slučajevima političke korupcije i zloupotrebe institucija u BiH. Poseban naglasak stavljen je na ulogu političkih elita, pravosuđa i sigurnosnih struktura u procesu zarobljavanja države te na moguće indikacije postojanja paralelnih centara moći koji djeluju izvan demokratskog sustava. Razmatranje duboke države i zarobljene države u BiH omogućuje dublje razumijevanje postojećih sistemskih problema koji omogućuju klijentističke prakse i korupciju. Ujedno, ovo istraživanje ukazuje na moguće indikacije postojanja paralelnih centara moći koji, suprotno službenim institucijama, oblikuju političke odluke i utječu na funkcioniranje države. Za daljnje istraživanje, bilo bi korisno detaljno analizirati ulogu vanjskih čimbenika (poput međunarodnih organizacija) u oblikovanju političkog okvira BiH, kao i mogućnostima za napredak koje leže u građanima, civilnim organizacijama i građanskom aktivizmu.This paper analyzes Bosnia and Herzegovina, using it as a case study to examine the concepts of a captured state and a deep state, in order to determine which of these two phenomena better describes the political-legal system and functioning of institutions in BiH, considering the specificities of the political context and institutional structure of the country. We also discuss the political context and institutional structure of BiH to identify systemic problems that enable the functioning of informal networks of power and clientelist structures. The paper is based on relevant literature on the mentioned political phenomena, the history of BiH, as well as international reports and cases of political corruption and abuse of institutions in BiH. Special emphasis is placed on the role of political elites, the judiciary, and security structures in the process of state capture, as well as on possible indications of the existence of parallel centers of power operating outside the democratic system. The consideration of the deep state and captured state in BiH provides a deeper understanding of the existing systemic problems that enable clientelist practices and corruption. Moreover, this research points to possible indications of the existence of parallel centers of power that, contrary to official institutions, shape political decisions and influence the functioning of the state. For further research, it would be useful to analyze in detail the role of external factors (such as international organizations) in shaping the political framework of BiH, as well as the opportunities for progress that lie with citizens, civil organizations, and civic activism
Ideologies of fascism and national socialism in popular culture
No full textOvaj rad istražuje složeni odnos između fašističkih ideologija i njihovih reprezentacija u popularnoj kulturi, s posebnim naglaskom na sagu Ratovi zvijezda. Nadovezujući se na analitičke okvire Roberta O. Paxtona o fašizmu kao političkoj praksi i povijesnom procesu, te Hanne Arendt o totalitarnim režimima; rad ispituje kako se fašizam može shvatiti ne samo kao povijesni fenomen već i kao narativna i simbolička struktura. Kroz komparativnu analizu uspona Mussolinija u Italiji i Hitlera u Njemačkoj, studija ističe mitove o "Maršu na Rim" i "preuzimanju vlasti" 1933. kao temeljne elemente fašističke ideologije. Ti se mitovi suprotstavljaju filmskom svemiru Georgea Lucasa, gdje autoritarizam, manipulacija strahom i slom demokracije odražavaju povijesnu fašističku dinamiku. Nadalje, rad istražuje kako film funkcionira kao medij političke kritike, odražavajući i oblikujući javnu percepciju, te kako publika na različite načine interpretira ideološki sadržaj. U konačnici, Ratovima zvijezda pristupa se i kao političkoj paraboli i kao globalnom kulturnom proizvodu, oscilirajući između kritičkog promišljanja o moći i ograničenja masovne zabave.This thesis explores the complex relationship between fascist ideologies and their representations in popular culture, with a particular focus on the Star Wars saga. Building on Robert O. Paxton’s analytical framework of fascism as a political practice and historical process, the paper examines how fascism can be understood not only as a historical phenomenon but also as a narrative and symbolic structure. Through comparative analysis of the rise of Mussolini in Italy and Hitler in Germany, the study highlights the myths of the "March on Rome" and the "seizure of power" in 1933 as foundational elements in fascist self-legitimation. These myths are juxtaposed with George Lucas’ cinematic universe, where authoritarianism, manipulation of fear, and the collapse of democracy echo historical fascist dynamics. Furthermore, the thesis investigates how cinema functions as a medium of political critique, both reflecting and shaping public perception, and how audiences interpret ideological content in different ways. Ultimately, Star Wars is approached both as a political parable and as a global cultural product, oscillating between critical reflection on power and the constraints of mass entertainment