2611 research outputs found
Sort by
Američki mediji u Hladnom ratu od 1945. do 1965.
No full textNa temelju ovoga završnog rada Hladni rat se opisuje kao doba velikih previranja u međunarodnim odnosima. Nakon Drugog svjetskog rata nastali su značajni disbalansi u svjetskom odnosu snaga. Vodila se borba između dviju ideologija i društvenih uređenja: kapitalizma Sjedinjenih Američkih Država te komunizma Sovjetskog Saveza. Nadalje, dolazilo je i do zaokreta politika unutar država, a tajne operacije postale su glavno oružje hladnoratovskih nadmetanja. Glavni američki mediji postali su radio i televizija, a tehnologija se iz desetljeća u desetljeće sve više razvijala. Iako su radio i novine držali ugled, televizija se postupno razvijala te ih je početkom 1960.-ih naslijedila na mjestu medija kojemu se najviše vjeruje. Propaganda je bila glavno sredstvo komunikacije vlasti prema ciljanoj publici i pronašla je put u svaki dom. Televizijske serije i filmovi pružali su uvid u političke stavove za vrijeme Hladnog rata
Europska unija i upravljanje klimatskim krizama : Green Deal i političke strategije
No full textRad istražuje Europski zeleni plan kao središnju strategiju Europske unije u borbi protiv klimatske krize. Analiziraju se ključni mehanizmi provedbe: Just Transition Mechanism, InvestEU, Climate Social Fund, Modernisation Fund, EU ETS te izazovi na nacionalnoj i međudržavnoj razini. Kroz primjere Njemačke, Francuske i Poljske pokazuje se kako različiti politički i ekonomski konteksti utječu na uspješnost tranzicije. Poseban naglasak stavljen je na važnost socijalne pravednosti, političke volje i administrativnih kapaciteta, kao i na geopolitičke čimbenike poput rata u Ukrajini koji diktira odnos s Rusijom i ovisnosti o strateškim sirovinama
Turbofolk u Hrvatskoj : od kulturnog otpora do komercijalnog uspjeha
No full textRad istražuje razvoj i značenje turbofolka u Hrvatskoj. Premda je nastao u Srbiji 1990-ih, brzo se ukorijenio na hrvatskoj sceni, unatoč kontroverzama i stereotipima. Analiza tekstova otkriva motive kriminala, luksuza, droga i objektivizacije žena, ali i dimenziju eskapizma te očuvanja „jugo identiteta“ u dijaspori. Fenomeni Lepe Brene i Aleksandre Prijović pokazuju put od kulturnog otpora do današnjeg mainstream uspjeha
Usporedba uporabe personaliziranih razmjernih izbora u Njemačkoj i na Novom Zelandu
No full textRad uspoređuje uporabu personaliziranih razmjernih izbora (Mixed Member Proportional - MMP) u Njemačkoj i na Novome Zelandu te analizira kako isti institucionalni model proizvodi različite političke ishode u različitim kontekstima. Metodološki, riječ je o komparativnoj analizi utemeljenoj na sekundarnoj literaturi i relevantnim studijama slučaja. U Njemačkoj je MMP uveden 1949. kao preventivni mehanizam konsolidacije poslijeratne demokracije: sustav s dva glasa spaja personalizaciju i razmjernost, a prag od 5 % ograničava fragmentaciju. Sustav je dugoročno generirao stabilne koalicije, ali i specifičnu anomaliju prekomjernih mandata (Überhangmandate), koja povremeno narušava razmjernost i potiče rasprave o reformi. Novi Zeland prihvaća MMP 1996., nakon referenduma 1992./1993. i krize legitimiteta FPTP-a. Posljedice su snažnija pluralizacija stranačkog sustava, veća zastupljenost žena i etničkih manjina te očuvanje maorskih mandata kao institucionalne posebnosti; istodobno, koalicijsko formiranje postaje složenije, a očekivano povećanje izlaznosti izostaje. Usporedba potvrđuje da MMP povećava predstavljenost i legitimnost, ali su konkretni učinci posredovani političkom kulturom i povijesnim okolnostima. Zaključno, MMP nije univerzalno rješenje, no nudi robustan okvir za balansiranje pravedne zastupljenosti i funkcionalne stabilnosti
"Vietnamization" of U.S. policy toward Afghanistan and withdrawal of military forces in 2021
No full textKao odgovor na terorističke napade od 11. rujna 2001., SAD su predvodile vojnu kampanju protiv Al - Qaede i talibanske vlade. U sljedećih dvadeset godina Amerikanci su izgubili tisuće vojnika i izdvojili oko 146 milijardi dolara namijenjenih obnovi i obučavanju afganistanskih sigurnosnih snaga. U tom periodu izabrana vlada zamijenila je Talibane i uz značajnu američku i međunarodnu pomoć provela mjere usmjerene ka poboljšavanju standarda života i ljudskih prava, iako je Afganistan ostao jedna od najsiromašnijih i najkorumpiranijih svjetskih država. U radu se analizira američka politika prema Afganistanu s naglaskom na povlačenje vojnih snaga 2021. godine, odnosno „vijetnamizaciju“ Afganistana. U uvodnom dijelu definira se američka vanjska politika u 21. stoljeću, odnosno politike administracija predsjednika Busha mlađeg, Obame, Trumpa i Bidena, kao i politika „vijetnamizacije“ Afganistana. Vijetnamizacija je naziv za američku politiku za vrijeme Vijetnamskog rata pod predsjednikom Nixonom, koja je predviđala zaustavljanje američke intervencije, povlačenje trupa i preusmjeravanje odgovornosti za rat na vladu i trupe Južnog Vijetnama. U radu se polazi od teze da je „vijetnamizacija“ Nixonove politike koja je nastojala okončati američki prekomorski vojni angažman u Vijetnamu, kroz jačanje i obučavanje južnovijetnamskih snaga, replicirana u Afganistanu kroz misije NATO-a i SAD-a s ciljem obuke, savjetovanja i pomoći afganistanskim sigurnosnim snagama i institucijama. U drugom dijelu rada posebno se adresira pitanje povlačenja američkih snaga iz Afganistana, kontekstualizirajući potpisivanje sporazuma s Talibanima iz Dohe u veljači 2020. za vrijeme Trumpovog mandata i konačno povlačenje snaga u jesen 2021. u mandatu predsjednika Bidena. Nekoliko tjedana nakon što je predsjednik Biden najavio povlačenje, Talibani su osvojili niz gradova i preuzeli vlasti nad zemljom. Slike kaotičnih posljednjih dana američke misije u Afganistanu često se poistovjećuje sa scenama evakuacije iz Saigona 1975. Baš kao što su Amerikanci počeli brzo vojno povlačenje iz Vijetnama nakon potpisivanja Pariških mirovnih sporazuma sa Sjevernim Vijetnamom 1973., slična situacija se ponovila nakon potpisivanja Sporazuma iz Dohe 2020. između SAD i Talibana. U oba slučaja vrijeme i nedostatak strateške strpljivosti predstavljali su najveću slabost SAD-a. Ponovno vladanje Talibana Afganistanom ima posljedice za regionalnu, američku i politiku Afganistana, što predstavlja predmet analize u trećem poglavlju (jačanje terorističkih grupa, ljudska prava, socijalne i ekonomske implikacije).In response to the terrorist attacks of September 11, 2001, the United States led a military campaign against Al-Qaeda and the Taliban government. Over the next twenty years, the U.S. lost thousands of soldiers and allocated approximately $146 billion for the reconstruction of Afghanistan and the training of Afghan security forces. During this period, an elected government replaced the Taliban and, with substantial American and international support, implemented measures aimed at improving living standards and human rights, although Afghanistan remained one of the poorest and most corrupt countries in the world. This paper analyzes U.S. policy toward Afghanistan with a focus on the withdrawal of military forces in 2021, that is, the “Vietnamization” of Afghanistan. The introductory section defines U.S. foreign policy in the 21st century, specifically the policies of the Bush Jr., Obama, Trump, and Biden administrations, as well as the policy of “Vietnamization” in the Afghan context. Vietnamization refers to the U.S. policy during the Vietnam War under President Nixon, which aimed to end American intervention, withdraw troops, and shift responsibility for the war to the South Vietnamese government and military. The paper starts from the thesis that the “Vietnamization” of Nixon’s policy—intended to end the American overseas military engagement in Vietnam by strengthening and training South Vietnamese forces—was replicated in Afghanistan through NATO and U.S. missions aimed at training, advising, and assisting Afghan security forces and institutions. The second part of the paper specifically addresses the issue of the U.S. withdrawal from Afghanistan, contextualizing the signing of the Doha Agreement with the Taliban in February 2020 during Trump’s presidency, and the final withdrawal in the fall of 2021 under President Biden. A few weeks after Biden announced the withdrawal, the Taliban captured a number of cities and took control of the country. The images of the chaotic final days of the American mission in Afghanistan are often compared to the scenes of the evacuation from Saigon in 1975. Just as the U.S. began its rapid military withdrawal from Vietnam following the signing of the Paris Peace Accords with North Vietnam in 1973, a similar situation occurred after the signing of the Doha Agreement in 2020 between the U.S. and the Taliban. In both cases, time and a lack of strategic patience represented America’s greatest weakness. The return of Taliban rule in Afghanistan has implications for regional, U.S., and Afghan policy, which is analyzed in the third chapter (strengthening of terrorist groups, human rights, and social and economic implications)
Israel's secret diplomacy in the Middle East
No full textTema rada je tajna diplomacija Izraela na Bliskom istoku, regiji obilježenoj povijesnim sukobima, složenim političkim odnosima i dubokim kulturnim razlikama. Tajna diplomacija definira se kao oblik diskretnog diplomatskog djelovanja koji omogućuje postizanje dogovora izvan vidokruga javnosti i medija, čime se otvara prostor za fleksibilnije pregovore o osjetljivim pitanjima. Kroz primjere poput pregovora u Camp Davidu, Sporazuma iz Osla, Operacije Entebbe, tajnih pregovora oko Golanske visoravni te Abrahamovih sporazuma, istražuje se kako je Izrael koristio tajne kanale za rješavanje ključnih sigurnosnih, političkih i teritorijalnih pitanja. U pojedinim su situacijama izraelske obavještajne službe, poput Mossada, imale osobito važnu ulogu u provedbi tajnih pregovora, omogućujući sigurnost i podršku tijekom osjetljivih diplomatskih procesa. Iako tajna diplomacija ima mnoge prednosti, uključujući smanjenje političkog pritiska, povećanje diskrecije i izgradnju povjerenja, rad ukazuje i na izazove kao što su nedostatak transparentnosti i ograničena podrška javnosti.Tajna diplomacija ostaje ključan alat za rješavanje osjetljivih međunarodnih pitanja, osobito u regijama poput Bliskog istoka. Međutim, dugoročni uspjeh zahtijeva uravnotežen pristup koji kombinira tajnost s transparentnošću i uključivanjem javnosti kako bi se osigurala održivost postignutih sporazuma.The topic of the paper is Israel's secret diplomacy in the Middle East, a region marked by historical conflicts, complex political relations and deep cultural differences. Secret diplomacy is defined as a form of discreet diplomatic action that allows for reaching agreements outside the public and media, thus opening up space for more flexible negotiations on sensitive issues. Through examples such as the Camp David negotiations, the Oslo Accords, Operation Entebbe, the secret negotiations over the Golan Heights and the Abraham Accords, it is explored how Israel has used secret channels to resolve key security, political and territorial issues. In some situations, Israeli intelligence services, such as Mossad, have played a particularly important role in conducting secret negotiations, providing security and support during sensitive diplomatic processes. While secret diplomacy has many advantages, including reducing political pressure, increasing discretion and building trust, the paper also points to challenges such as a lack of transparency and limited public support. Secret diplomacy remains a key tool for resolving sensitive international issues, especially in regions such as the Middle East. However, long-term success requires a balanced approach that combines secrecy with transparency and public involvement to ensure the sustainability of agreements reached
Virtual Influencers - Social Media Users' Perception
No full textVirtualni influenceri, računalno generirani likovi koji osvajaju digitalne platforme, mijenjaju način na koji komuniciramo i stvaramo odnose na društvenim mrežama. Ovaj rad istražuje percepciju korisnika društvenih mreža prema novoj vrsti digitalnih promotora. Istraživanje pokazuje da korisnici virtualne influencere najčešće prate zbog zabave, estetski privlačnog sadržaja i inspiracije za stil života. Ispitanici su istaknuli autentičnost i bliskost u komunikaciji kao bitne elemente koji oblikuju njihovo iskustvo. Virtualni influenceri prepoznati su kao vjerodostojni promotori, a korisnici društvenih mreža također vide njihov potencijal u promociji javnog zdravlja i edukaciji. Takvi uvidi pružaju dublje razumijevanje utjecaja virtualnih influencera i otvaraju prostor za daljnje istraživanje njihove uloge u digitalnom okruženju i mogućnostima primjene u komunikacijskim strategijama od javnog interesa.Virtual influencers, computer-generated characters conquering digital platforms, are transforming the way we communicate and form relationships on social media. This paper examines social media users' perceptions of this emerging type of digital promoter. The research indicates that users primarily follow virtual influencers for entertainment, visually appealing content, and lifestyle inspiration. Respondents emphasized authenticity and intimacy in communication as key elements shaping their experience. Virtual influencers are acknowledged as credible promoters, with social media users also recognizing their potential in promoting public health and education. These insights offer a deeper understanding of the influence of virtual influencers and create opportunities for further exploration of their role in the digital environment, as well as their possible applications in public interest communication strategies
Personalization of parliamentary elections in Croatia
No full textOvaj rad analizira utjecaj personalizacije politike na biračko ponašanje u Hrvatskoj kroz motivaciju birača na temelju kandidatskih preferencija tijekom parlamentarnih izbora od 2011. do 2024. godine. Istraživanje je provedeno na osnovi anketa Fakulteta političkih znanosti, obuhvaćajući četiri izborna ciklusa. Rezultati pokazuju da, unatoč povremenim porastima važnosti kandidata, personalizacija nije postala dominantan faktor jer birači i dalje uglavnom donose odluke prema stranačkoj pripadnosti, dok je problemska orijentacija u padu. Zabilježeno je da birači HDZ-a češće nego birači SDP-a kao motivaciju ističu kandidatske preferencije, što potvrđuje teorije o jačoj personalizaciji desnog biračkog tijela. Također, birači s višom razinom obrazovanjem manje su skloniji personalizaciji, dok spol nema značajan utjecaj na tu odrednicu glasanja. Ukupno gledano, personalizacija u Hrvatskoj ima ograničen doseg i ne ugrožava stranačku stabilnost biračkog tijela, no izrazitija je unutar određenih skupina birača, osobito desno orijentiranih i slabije obrazovanih.This paper analyzes the impact of the personalization of politics on voter behavior in Croatia through voter motivation based on candidate preferences during parliamentary elections from 2011 to 2024. The research was conducted based on surveys by the Faculty of Political Science, covering four electoral cycles. The results show that, despite occasional increases in the importance of candidates, personalization has not become a dominant factor, as voters still mainly make decisions based on party affiliation, while issue orientation is in decline. It was noted that HDZ voters more often than SDP voters cite candidate preferences as their motivation, which confirms theories about stronger personalization among the right-wing electorate. Also, voters with a higher level of education are less inclined toward personalization, while gender does not have a significant impact on this voting determinant. Overall, personalization in Croatia has a limited reach and does not threaten the party stability of the electorate, but it is more pronounced within certain voter groups, especially right-oriented and less educated ones
The effectiveness of the rule of law conditionality instruments in the European Union's enlargement and neighbourhood policies : a comparative study of Serbia and Ukraine
No full textU fokusu rada nalazi se tematika razvoja i primjene koncepta uvjetovanosti vladavinom prava u okviru politike proširenja Europske unije i Europske politike susjedstva. Namjera ovog rada jest istražiti djelotvornost instrumenata uvjetovanja EU-a, u okviru dviju navedenih politika, u području vladavine prava s posebnim naglaskom na borbu protiv korupcije, te razmotriti ulogu svjetskih i europskih kriza na europeizaciju susjedstva Europske unije. Provedena je komparativna fokusirana studija učinaka korištenja ovih instrumenata na slučajevima Srbije i Ukrajine, a provedeno je i četrnaest polustruktuiranih dubinskih intervjua s predstavnicima europskih institucija uključenih u oblikovanje i provedbu politike proširenja i Europske politike susjedstva, predstavnicima organizacija civilnoga društva, akademske zajednice te projekata tehničke pomoći EU-a u području vladavine prava.
Rad daje pregled evolucije politike proširenja EU-a, s fokusom na kriterije za pristupanje, reforme metodologije pristupnog procesa te kriznu dinamiku koja je utjecala na samu EU i države kandidate, kao i pregled razvoja Europske politike susjedstva, njenih instrumenata i metoda, a u svjetlu dvaju preispitivanja politike. Razrađuju se i koncept europeizacije koji čini širi teorijski okvir rada, ključne značajke politike uvjetovanosti s fokusom na tzv. model vanjskih poticaja, vladavina prava kao temeljna vrijednost EU-a i jedan od ključnih političkih kriterija za članstvo te borba protiv korupcije u kontekstu dviju politika. U svom empirijskom dijelu, rad donosi analizu i usporedbu nalaza o napretku u područjima vladavine prava i borbe protiv korupcije u Srbiji i Ukrajini u razdoblju od 2014. do 2022. godine, te usporedbu djelotvornosti instrumenata uvjetovanosti u politici proširenja i Europskoj politici susjedstva. U radu su utvrđeni bitni čimbenici utjecaja na djelotvornost instrumenata uvjetovanosti zajednički za obje politike, opovrgnuta je pretpostavka o većoj djelotvornosti instrumenata uvjetovanja u zemljama s perspektivom članstva u EU-u, a potvrđena ona prema kojoj u zemljama s niskom podrškom javnosti EU-u i izraženim unutarnjim krizama politički troškovi usklađivanja u području zaštite vladavine prava ugrožavaju djelotvornost instrumenata uvjetovanosti. U konačnici, daje se interpretacija nalaza u širem kontekstu europskih politika i teorija o proširenju i susjedstvu, kao i razmatranje teorijskih i praktičnih implikacija rezultata.The focus of this dissertation is the topic of development and application of the concept of rule of law conditionality within the framework of the European Union’s enlargement policy and the European Neighborhood Policy. The purpose of this dissertation is to investigate the effectiveness of the EU’s conditionality instruments, within the framework of the two aforementioned policies, in the area of the rule of law with a particular emphasis on the fight against corruption, as well as to consider the role of global and European crises on the Europeanization of the EU's neighborhood. A comparative, focused study of the effects of using these instruments was conducted on the cases of Serbia and Ukraine, and fourteen semi-structured in-depth interviews were conducted with representatives of European institutions involved in the design and implementation of the enlargement policy and the European Neighborhood Policy, representatives of civil society organizations, the academic community, and EU technical assistance projects in the area of the rule of law.
The dissertation provides an overview of the evolution of the EU enlargement policy, with a focus on the accession criteria, the reform of the accession methodology and the crisis dynamics that affected the EU and the candidate countries, as well as an overview of the development of the European Neighborhood Policy, its instruments and methods, in the light of two policy reviews. The concept of Europeanization, which forms the broader theoretical framework of this dissertation, is also elaborated, as well as the key features of the conditionality policy with a focus on the External incentives model, rule of law as a fundamental value of the Union and one of key political criteria for EU membership, and the fight against corruption in the context of two policies. In its empirical part, the dissertation provides an analysis and comparison of findings on progress in the areas of the rule of law and the fight against corruption in Serbia and Ukraine in the period from 2014 to 2022, and a comparison of the effectiveness of conditionality instruments in the enlargement policy and the European Neighborhood Policy. The dissertation identified important factors influencing the effectiveness of conditionality instruments common to both policies. The hypothesis about greater effectiveness of conditionality instruments in countries having a membership perspective was disproved, and the one according to which in countries with low public support and pronounced internal crises, the political costs of harmonization in the area of rule of law threaten the effectiveness of conditionality instruments, was confirmed.
Finally, an interpretation of the findings in the wider context of European policies and theories on enlargement and neighborhood is given, as well as a consideration of the theoretical and practical implications of the results
Communication of Donald Trump through the prism of objectivism
No full textOvaj je diplomski rad nastojao odgovoriti na dva pitanja. Je li u političkoj komunikaciji Donalda Trumpa moguće pronaći naznake objektivističkih ideja i ukoliko je to slučaj, u koje od četiri izdvojene razine su one prisutne? Kritičkom analizom diskursa, odabranom zbog sposobnosti da u naglašeno polariziranoj objektivističkoj misli istakne odnose moći kako se odražavaju u komunikaciji, obrađena su tri teksta Trumpovih govora neposredno prije, tijekom i neposredno nakon njegovog prvog mandata na mjestu predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. Njome je utvrđeno da ideje koje iskazuje pokazuju bitnu sličnost u kategorijama ontologije i epistemologije, etike i estetike. S druge strane, s objektivističkom mišlju nije usklađen kada je riječ o ekonomiji. Zaključuje se da, premda Trumpova misao kako je izražena u njegovoj političkoj komunikaciji nije u potpunosti identična onoj Ayn Rand, može predstavljati partikularnu alternativnu izvedbu nekih od ideja koje iznosi začetnica objektivizma te objektivistička prizma može poslužiti kao korisno sredstvo za tumačenje i daljnje istraživanje političke komunikacije Donalda Trumpa.This thesis intended to answer two questions. Are traces of objectivist ideas identifiable in the political communication of Donald Trump and if so, in which of four distinct levels of analysis they appear to be present. Using critical discourse analysis, chosen for the advantage of stressing power relations as they manifest in highly polarized objectivist thought, three texts of Trumps public speeches given immediately before, during and immediately after his first term as the President of the United States of America were analyzed. It was wound that his expressed ideas highly correspond with the objectivist ones in categories of ontology and epistemology, ethics and aesthetics. However, low correspondence was found in the category of economics. It is concluded that, even though Trumps thought as it finds its expression in his political communication is not absolutely identical to the one of Ayn Rand, it can represent a particular alternative practical view upon it and at the least the prism of objectivism can serve as a useful device by which to interpret and further investigate political communication of Donald Trump