2611 research outputs found
Sort by
Fukuyama's understanding of the end of history. The relation between the original version and the author's self-critique
No full textOvaj diplomski rad bavi se analizom Fukuyamine teze o „kraju povijesti“, koja je prvi put iznesena 1989. godine, a nedugo nakon toga razrađena u knjizi The End of History and the Last Man, te autorovom kasnijom samokritikom i revizijama vlastitih misli. Temeljna tvrdnja Francisa Fukuyame, koja čini srž ovog rada, jest pojam „kraja povijesti“, tvrdnja da liberalna demokracija predstavlja krajnju točku ideološke evolucije čovječanstva te konačan oblik vlasti. Upravo je ova teza bila ključ za možda i najvažniju raspravu s kraja 20. stoljeća. Fukuyama svoju argumentaciju izvodi iz hegelijanske filozofije te ideje thymosa. Rad pruža detaljan pregled povijesnog i teorijskog konteksta u kojem je teza nastala, kao i ključnih filozofskih utjecaja, pri čemu se posebno ističu Hegel i Kojève. U središnjem dijelu analiziraju se razlike i podudarnosti između Fukuyamine izvorne pozicije i njegovih kasnijih reinterpretacija, s naglaskom na institucionalne slabosti liberalne demokracije, izazove identitetske politike, jačanje populizma te promjene u globalnoj ravnoteži moći. Također su zahvaćene reakcije i kritike iz različitih ideoloških i akademskih pozicija, kao i aktualnost Fukuyamine misli u kontekstu 21. stoljeća. U radu se zaključuje se da Fukuyama ne odustaje od svoje temeljne teze, ali i da je prihvatio 'dinamičnu' teorijsku poziciju. Svoje je spoznaje spreman nadopuniti novim saznanjima u vremenu u kojem su na površinu izašle unutarnje slabosti liberalne demokracije. Fukuyamina dorađena teza time možda postaje recept za oprezniji društveni razvoj liberalnih demokracija. Ako je tako onda će to dati prinos boljem razumijevanju dinamike odnošenja ideologije, političke filozofije i suvremenih globalnih izazova.This thesis deals with the analysis of Fukuyama's thesis on the „end of history“, which was first presented in 1989 and shortly thereafter elaborated in the book The End of History and the Last Man, as well as the author's later self-criticism and revisions of his own thoughts. The fundamental claim of Francis Fukuyama, which forms the core of this work, is the concept of the „end of history“, the assertion that liberal democracy represents the ultimate point of ideological evolution of humanity and the final form of government. This thesis was key to perhaps the most important debate at the end of the 20th century. Fukuyama derives his argumentation from Hegelian philosophy and the idea of thymos. The work provides a detailed overview of the historical and theoretical context in which the thesis emerged, as well as key philosophical influences, particularly highlighting Hegel and Kojève. The central part analyzes the differences and similarities between Fukuyama's original position and his later reinterpretations, with an emphasis on the institutional weaknesses of liberal democracy, the challenges of identity politics, the rise of populism, and changes in the global balance of power. Reactions and critiques from various ideological and academic positions are also addressed, as well as the relevance of Fukuyama's thoughts in the context of the 21st century. The paper concludes that Fukuyama does not abandon his fundamental thesis, but has also accepted a 'dynamic' theoretical position. He is ready to supplement his insights with new knowledge in a time when the internal weaknesses of liberal democracy have come to the surface. Fukuyama's revised thesis may thus become a recipe for a more cautious social development of liberal democracies. If so, it will contribute to a better understanding of the dynamics of the relationship between ideology, political philosophy, and contemporary global challenges
Uloga društvenih mreža u percepciji vlastitog izgleda
No full textDruštvene mreže i influenceri u kreiranju svog sadržaja često mogu izazvati komplekse kod mladih. Vrlo često se na taj način razviju i poremećaji u prehrani te mnogobrojni problemi prouzročeni uspoređivanjem s ljudima koje smo vidjeli na nekoj društvenoj mreži
Japanska civilizacija u 21. stoljeću
No full textRad istražuje položaj japanske civilizacije u 21. stoljeću, s posebnim naglaskom na povijesni razvoj, demografske promjene i suvremene izazove. Povijesni pregled obuhvaća razdoblje izolacionizma koje je oblikovalo jedinstveni japanski identitet i kulturu, te restauraciju Meiji iz 1868. godine koja je modernizirala Japan i transformirala naciju. Demografski trendovi, poput starenja populacije i smanjenja stope nataliteta, predstavljaju izazove za japansko društvo, dok promjene u društvenim stavovima prema obitelji i radu reflektiraju globalizacijske i ekonomske pritiske. Cilj rada je pružiti sveobuhvatan pregled utjecaja povijesnih događaja i demografskih promjena na suvremenu japansku civilizaciju te identificirati ključne izazove i prilike za budući razvoj Japana u 21. stoljeću
Prema jedinstvenoj političkoj ekonomiji: integracija austrijske ekonomske škole i teorije javnog izbora
No full textRad se osniva na inkorporiranju Austrijske ekonomske škole i njene metodologije s teorijskim okvirom Teorije javnog izbora. S obzirom na prividnu i dijelom činjeničnu konvergenciju ideja i pristupa ovih dvaju škola, prvo će se genealoški dati prikaz razvoja istih, te će se kategorizirati neke osnovne iste ili slične polazne točke. Nakon toga će se razložiti neke bitne razlike u pristupima, te pokušati omeđiti obujam analize koji nude, s obzirom na eksplicitnu deskriptivnost austrijskog pristupa, koji nije nužno toliko definitivan u teoriji javnog izbora. Na potonju teoriju se kritički osvrće kroz metodološki pogled, pogotovo po pitanju neoklasične metodologije pristupa teorije javnog izbora, te koncepata rente i javnog dobra. Također se referira na Buchananov doprinos ustavnoj ekonomiji i polemikama o demokraciji unutar javnog izbora. Dio rada također kritički analizira neke policy implikacije Teorije javnog izbora, poput anti-trust zakona kroz kombinaciju austrijske deskriptivne te libertarijanske normativne teorije. Zaključno se daje kratak primjer dva studija slučaja koji su uspješno inkorporirali metodologiju oba pristupa. Oni služe da se ukaže na komplementarnost dvaju pristupa u analizi političke ekonomije i političkog procesa s ekonomskim alatima
Unapređenje odgoja i obrazovanja politoloških studenata za političku edukaciju u sekundarnom obrazovanju
No full textRad se bavi usporedbom i analizom pedagoškog obrazovanja na Fakultetu političkih znanosti, Fakultetu hrvatskih studija i Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U teorijskom okviru predstavlja se važnost političkog obrazovanja i političke pismenosti mladih danas, a središnji dio rada usredotočuje se na usporedbu pedagoškog obrazovanja studenata na sva tri navedena fakulteta. Kako bi se dobio bolji uvid u način izvođenja nastave provest će se intervju sa studentima tih fakulteta radi prikupljanja njihovih iskustava i mišljenja. Na temelju navedenog, u raspravi će se zaključiti koje su prednosti, a koji nedostaci različitih izvođenja nastave te osvrnuti se na pitanje treba li i kako Fakultet političkih znanosti unaprijediti svoj način izvođenja nastave kako bi bolje pripremio studente za političku edukaciju u sekundarnom obrazovanju
IDEOLOŠKI RAT NA VELIKOM EKRANU : ULOGA PROPAGANDNIH FILMOVA TIJEKOM HLADNOGA RATA
No full textOvaj završni rad istražuje propagandne filmove tijekom Hladnoga rata te način na koji su oblikovali percepciju javnosti i učvršćivali ideološke podjele između Sjedinjenih Američkih Država i Sovjetskoga Saveza. Rad se temelji na kvalitativnoj analizi odabranih filmova te komparativnom pristupu kojim se prikazuje kako su obje supersile koristile film u propagandne svrhe. Pristup analizi uključuje teorijski okvir propagande, filma kao medija i ideologije, povijesni pregled razvoja filmske industrije u razdoblju Hladnoga rata te deskriptivnu i ideološku analizu filmskih primjera. Rezultati pokazuju da su se metode razlikovale; od suptilnih poruka u holivudskoj produkciji do otvorene državne kontrole u sovjetskoj kinematografiji, ali da je cilj bio isti: stvoriti jasnu moralnu podjelu između „nas” i „njih” te osigurati dugotrajnu podršku javnosti u ideološkom sukobu. Time se potvrđuje da je film, osim umjetničkoga izraza, bio i jedno od ključnih propagandnih oružja Hladnoga rata
Medijska konstrukcija skandala s Josipom Dabrom
No full textOvaj rad istražuje kako su hrvatski mediji konstruirali politički skandal bivšeg ministra poljoprivrede Josipa Dabre početkom 2025. godine. Skandal je započeo objavom videosnimke u kojoj Dabro puca iz pištolja tijekom vožnje automobilom, što je izazvalo snažnu javnu i političku reakciju. Analiza se temelji na deset članaka s portala Index.hr, Jutarnji list i 24sata, a provedena je korištenjem metode analize sadržaja. Rad se oslanja na teorijske okvire Johna B. Thompsona (faze skandala), Roberta Entmana (framing), Galtunga i Rugea te Harcupa i O’Neilla (vrijednosti vijesti), kao i Andréa Hallera (samo-skandalizacija) te Benoita (strategije obrane). Rezultati pokazuju da je skandal prolazio kroz sve klasične faze – otkrivanje, eskalaciju, obranu i posljedice. Mediji su ga oblikovali na različite načine: Index.hr naglašavanjem političke odgovornosti, Jutarnji list institucionalnim reakcijama, dok je 24sata pristupio senzacionalistički, ističući vizualne i zabavne elemente. Najdominantnije vrijednosti vijesti bile su negativnost, personalizacija i konflikt. Dabrina strategija obrane, temeljena na negiranju i minimiziranju, pokazala se neučinkovitom te je završila njegovom ostavkom. Političke posljedice bile su višestruke – gubitak ministarske funkcije i reputacije za Dabru, oslabljeni položaj Domovinskog pokreta u koaliciji, ali očuvana stabilnost vlade. Rad potvrđuje da su politički skandali u Hrvatskoj izrazito medijski posredovani procesi koji oblikuju javnu percepciju i ravnotežu političke moći
The implementation of artificial intelligence in business and newsroom processes in Croatian media outlets
No full textTema rada je primjena umjetne inteligencije u poslovnim i redakcijskim procesima u hrvatskim medijima.Prvi dio rada donosi teorijski okvir o umjetnoj inteligenciji, njezinu definiciju, razvoj i primjena u području medija i novinarstva. Poseban naglasak stavljen je na njezine prednosti i nedostatke, kao i na etička, pravna i vrijednosna pitanja koja proizlaze iz njezine upotrebe. Analizirani su strani i domaći primjeri primjene tehnologija umjetne inteligencije u poslovnim i redakcijskim procesima, s ciljem prikazivanja potencijala, ali i izazova koje ova tehnologija donosi. Cilj istraživanja je ispitati na koji način novinari u hrvatskim medijima koriste umjetnu inteligenciju u svakodnevnom radu te njihove stavove i vrijednosti prema njezinoj upotrebi. Za potrebe rada provedeni su polustrukturirani intervjui s novinarima i urednicima, a dobiveni podaci analizirani su kvalitativnom metodom. Nalazi istraživanja upućuju na to da je primjena umjetne inteligencije u hrvatskim redakcijama još uvijek u početnoj fazi, najčešće kroz alate za automatizaciju i obradu podataka, dok je kreativna i urednička upotreba znatno rjeđa. Novinari prepoznaju prednosti umjetne inteligencije u ubrzanju procesa i povećanju produktivnosti, ali istovremeno izražavaju zabrinutost zbog mogućeg narušavanja profesionalnih standarda, pitanja autorskih prava te etičkih dilema vezanih uz transparentnost i odgovornost. Istraživanje zaključuje da je umjetna inteligencija tehnologija koja će sve više oblikovati poslovne i redakcijske procese, ali da je za njezinu odgovornu i održivu primjenu nužna kontinuirana edukacija novinara, razvoj jasnih etičkih i pravnih okvira te kritički pristup u implementaciji.The topic of the paper is the application of artificial intelligence in business and editorial processes in Croatian media. The first part of the paper provides a theoretical framework on artificial intelligence, its definition, development and application in the field of media and journalism. Special emphasis is placed on its advantages and disadvantages, as well as on ethical, legal and value issues arising from its use. International and domestic examples of the application of artificial intelligence technologies in business and editorial processes are analyzed, with the aim of demonstrating the potential, but also the challenges that this technology brings. The aim of the research is to examine how journalists in Croatian media use 44 artificial intelligence in their everyday work and their attitudes and values towards its use. For the purposes of the paper, semi-structured interviews were conducted with journalists and editors, and the data obtained were analyzed using a qualitative method. The research findings indicate that the application of AI in Croatian newsrooms is still in its initial phase, most often through automation tools and basic assistance in research or data processing, while creative and editorial use is much rarer. Journalists recognize the advantages of artificial intelligence in speeding up processes and increasing productivity, but at the same time they express concern about the possible violation of professional standards, copyright issues and ethical dilemmas related to transparency and responsibility. The research concludes that artificial intelligence is a technology that will increasingly shape business and editorial processes, but that its responsible and sustainable application requires continuous education of journalists, the development of clear ethical and legal frameworks, and a critical approach to implementation
Novinarsko izvještavanje o navijačkom nasilju kao tema znanstvenog istraživanja
No full textMedijsko izvještavanje o navijačkom nasilju ima značajan utjecaj na javnu percepciju i društvene stavove. Način na koji novinari prikazuju ove događaje kroz izbor riječi, fotografija i konteksta, može oblikovati sliku o navijačkim skupinama i njihovim postupcima. Ovo istraživanje fokusiralo bi se na analizu medijskog izvještavanja o navijačkom nasilju, ispitujući kako mediji balansiraju između objektivnog informiranja i senzacionalizma te kakve posljedice takvo izvještavanje može imati. Poseban naglasak bio bi na analizi novinskih članaka i online sadržaja kako bi se utvrdilo u kojoj mjeri izvještaji pridonose stvaranju stereotipa ili potencijalno potiču daljnje sukobe. Također bi se istražilo kako se kroz medijsko izvještavanje oblikuje javni diskurs o navijačkim skupinama i nasilju u sportu. Pitanja etike u novinarstvu bila bi ključna komponenta analize, uključujući granicu između izvještavanja i potencijalnog promicanja nasilnih obrazaca ponašanja. Istraživanje bi ponudilo dublji uvid u ulogu medija u oblikovanju društvene percepcije nasilja, analizirajući konkretne primjere izvještavanja i uspoređujući različite pristupe medijskih kuća. Time bi se osigurao širi kontekst za razumijevanje utjecaja medija na ponašanje i stavove publike
Medijsko praćenje pandemije COVID-19
No full textSvrha ovog rada je utvrditi kako su odabrani hrvatski portali (Index, Večernji list i HRT) izvještavali za vrijeme pandemije COVID-19 u Hrvatskoj. Također i upoznati se s pojmom zdravstvena politika. Kako bi se došlo do tog rezultata, kvalitativnim kodiranjem kodirano je ukupno 86 stranica građe, odnosno po deset članaka na svakom ranije navedenom portalu, što čini brojku od ukupno 30 analiziranih portala. Za potrebe kodiranja definirana su dva glavna koda: Ton izvještavanja i Teme izvještavanja od kojih svaki ima po četiri podkoda. Pod kodom Teme izvještavanja podkodovi su: broj zaraženih, umrlih i testiranih, nove mjere i pravila, službene izjave članova Stožera civilne zaštite i individualne izjave članova Stožera civilne zaštite. Podkodovi za Ton izvještavanja su: kritike Stožeru, pohvale Stožeru, alarmantan ton (širenje panike) i smiren ton. Analiziranjem članaka došlo se do zaključka da je tijekom trajanja pandemije fokus analiziranim hrvatskim portalima bio na izvještavanju o broju zaraženih, umrlih i testiranih te na tome da izvještavaju smirenim tonom. Najmanje zastupljeni podkodovi bili su kritike i pohvale Stožeru