Procter & Gamble (United Kingdom)
RAF - Repository of the Faculty of Architecture - University of BelgradeNot a member yet
3129 research outputs found
Sort by
Aкцелератор Крагујевац [44. салон архитектуре, 2022]
Архитектонски факултет Универзитета у Београду (АФ УБ) и Филолошко-уметнички факултет Универзитета у Kрагујевцу (ФИЛУМ УK), у сарадњи са Градом Kрагујевцем, су заједнички реализовали пројекат током 2021.године. Пројекат је обухватао израду предлога иновативних архитектонских идеја и урбаних акција на локацији Војно техничког завода и широј територији града. Сарадња је остварена са генерацијом 49 студената у процесу израде: мастер теза и пројеката МАС Архитектура на АФ УБ (ред. проф. И.Рашковић, ас. др М.Kостић); иновативних урбаних акција прве године МАС Архитектура и четврте године ИАСА на АФ УБ на предмету Стратегија интегралног урбаног развоја (доц. др Р.Чолић, ас. Ј.Бугарски), и пројеката на предметима Урбани дизајн и Ентеријер кроз ликовну транспозицију на ОАС Одсека за примењену и ликовну уметност ФИЛУМ УK (ван. проф. др Ј.В.Атанасијевић, ван. проф. мр С.Дрвеница, ван. проф. др ум. И.Павловић).
Различити програми оба факултета имају за циљ да обезбеде образовање и квалификације за професионални профил архитеката, урбаниста и дизајнера у складу са новим потребама друштва. Фокус рада је на проблемима, недовољно препознатим потенцијалима, практично-оријентисаном учењу и колаборативном приступу. Успостављени оквир за образовање кроз ко-креацију ствара сложен и изазован полигон за примену и тестирање иновативних приступа образовању. Kо-креација се сагледава као пут ка реформи планирања, дизајнирања и активних заједница, у циљу разумевања путања и исхода ко-креативних процеса неопходан је експеримент, који доприноси: унапређењу квалитета живота у контексту одрживог урбаног развоја; јачању културног идентитета и позиционирању Kрагујевца на пољу културних, социјалних и дигиталних иновација; промоцији високо-квалитетних амбијенталних урбанистичких целина, архитектонског и индустријског наслеђа, јачању препознатљивости и атрактивности за улагања, и укључивању у међународне мреже креативних градова, индустријског и градитељског наслеђа
Goran Vojvodić - Аrchitecture must have a future
Intervju sa Goranom Vojvodićem: Jedan je od najodlikovanijih domaćih arhitekata. Za realizovana dela, u zemlji i inostranstvu, osvojio je desetine nagrada i priznanja od strane Muzeja primenjenih Umetnosti, Salona arhitekture u Novom Sadu, Saveza Arhitekata Srbije, BPB trofeja. BIG SEE Architecture Award, dobitnik „Borbine“ nagrade za arhitekturu, nagrade grada Beograda za arhitekturu i urbanizam, Velike nagrade arhitekture Saveza arhitekata za životno delo.
Diplomirao na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Beogradu (1986). Profesionalni angažmani u IMS-u, Energoprojektu, CIP-u i od 1989. god. u arhitektonskom birou prof. W. J. Krine u Nemačkoj. Od 1992. god. radi u sopstvenom birou. 2007 sa Jelenom Ivanović Vojvodić osniva BIRO.VIA, a od 2014. angažovan kao vanredni profesor Arhitektonskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.Interview with Goran Vojvodić: He is one of the most decorated national architects. For the works produced, both in the country and abroad, he has won tens of awards and recognitions from the Museum of Applied Arts, the Salon of Architecture in Novi Sad, the Association of Architects of Serbia, BIG SEE Architecture Award the BPB trophy, he is the winner of the “Borbina” award for architecture, the city of Belgrade award for architecture and urbanism, Grand Architecture Awards of the Association of Architects for Lifetime Achievement
He graduated from the Faculty of Architecture, University of Belgrade (1986). His professional engagements are in IMS, Energoprojekt, CIP and since 1989 in the architectural office of Prof. W.J. Krings in Germany. Since 1992 he has been employed in his own office. In 2007, together with Jelena Ivanović Vojvodić, he founded BIRO.VIA, and since 2014 he has been engaged as an associate professor at the Faculty of Architecture at the University of Belgrade
Daily Mobility Patterns: Publicness as a Lived Experience in a Hidden Pedestrian Hub
Publicness can be considered as a way of experiencing the contemporary city. In creating
publicness, we often focus just on places. There is ambiguity about publicness in transport
infrastructure point as place or non-place. In that space, groups of individuals are formed, all set
on the goal of reaching a destination. That groups can be named momentary communities. This
paper sets out to examine how momentary communities have formed, their needs and aspects
of usage, and how they have brought publicness as a lived experience.
The study area is Mostar Interchange - an important transport point of Belgrade that connects
the city and highway system. It is an intersection point of civic and transport infrastructure. At
the same time, interchange connects and separates the city. Historically, by its forming, it erased
this part of the city and made the radical cut in the urban tissue. Today, the important parts of
the development of the city are urban tissue toward the center, as well as the riverfront, while
the transport part remains neglected and witnesses radical urban changes in its environment.
Therefore, this space can be considered as a liminal space that has potential.
The purpose of this paper is to open the questions and reconsider possibilities of inquiries values
of liminal spaces treatment, especially in the context of planning practice. In that sense, the focus
of methodology is on literature review, historic research, and walking interview as input data
and observations as mapping (urban reading) through different frameworks, and also testing
that combined approach in the pedestrian hub of Mostar Interchange as a case study of liminal
space. The results should show that although interchange is a liminal space, it has its hidden
values in the daily mobility patterns of users that reveal the life of a pedestrian hub with its rules
and problems. It is necessary to work on new pedestrian mobility in the development of this
space in the city which will include neglected needs of momentary communities
OK [Годишња изложба Дизајн секције УЛУПУДС-а 2022]
Рад представља графичко истраживање на тему неизвесности, појединачне запитаности и контрадикторних порука којима смо изложени у данашњем времену. Разнородност тих категорија дочарава се кроз јаке контрасте, акценте бојом, те у смислу технике комбиновањем слободоручног цртежа и дигиталне типографије
How the atlas should be understood?
This atlas combines data from different scientific fields, such as geography, history, economy, demography or sociology, by innovatively presenting this content through urban morphological maps and plans, as well as through regional maps, but including also the other, up-to-date forms of the presentation for an atlas, such as the schemes and diagrams of urban morphology. Apart from the already underlined focus of the atlas on shrinking urban areas along the Danube River, it is important to clarify the other key issues for its prospective readers and users. One of the aims of the atlas is to explore (still) undiscovered urban heritage along the Danube. Therefore, it is oriented to the region of the MIDDLE AND LOWER DANUBE, which is generally less developed and more physically isolated than the Upper Danube Region; thus, the region is more attached to traditional life and culture and with a lot of preserved cultural heritage, which is still less visited by globetrotters.Након прибављених Мишљења о наведеној монографији/тематском зборнику чланови МНО за саобраћај, урбанизам и грађевинарство су их, на седници одржаној 31.01.2024. године разматрали и сачинили предлог да монографија/тематски зборник “D+ Atlas: Atlas of Hidden Urban Values along the Danube” аутори проф. Александра Ђукић и ас. Др Бранислав Антонић из 2022. године ИСПУЊАВА све услове предвиђене Правилником о стицању истраживачких и научних звања (“Службени гласник РС”, број 159/20 и 14/23) за доделу категорије М16 – Лексикографска јединица или карта у публикацији међународног значаја
Metro stanice linije 1 (faza 1) beogradskog metroa [1. nagrada]
Koncept -- Kombinovani pristup -- Unifikacija/Autentičnost Glavni pristup koncipiranju dizajna i oblikovanja metro stanica bio je pristup stvaranja novog brenda koji će biti autentičan i prepoznatljiv, ali u svemu dostupan i prijatan korisniku. Dizajn je jednostavan, čistih linija i formi, izvedenih iz istorijskog konteksta kao i materijala iz prirode. Uz dodatak savremenih tehnologija koje olakšavaju kretanje i korišćenje svih zona, ostvarena je ekonomičnost u realizaciji, kao i ekonomičnost i ušteda vremena. Svaka od stanica prepoznatljiva je kao obeležje lokacije na kojoj se nalazi, dok se korišćeni elementi interponiraju i sistematski uklapaju medjusobno na svakoj od stanica, što čini koncept i prepoznatljiv brend Metro Beograd. Unifikacija je jedna od osnovnih karakteristika, kao i racionalizacija i lakoća eksploatacije. Gradski kontekst i okruženje, projektovanje objekta sa dodatnim sadržajima, kao i formiranje paviljona ili nadstrešnice, glavni je izazov u kreiranju autentičnosti svake stanice. Ovi karakteristični prostori, bilo da su objekti ili nadstrešnice, orjentisani su tako da su pristupi omogućeni iz zona sa najvećom frekvencijom kretanja i uočljivi sa svih pozicija trga. Pristup je omogućen i osobama sa invaliditetom, podjednako kao i svim ostalim korisnicima, što daje dodatni akcenat na važnost signalizacije stanica, koja je obuhvaćena ovim konkursnim rešenjem. Ventilacioni i drugi šahtovi nalaze se u okviru javnih zelenih površina, ali ne ugrožavaju nivo dizajna niti bezbednost korisnika prostora, obogaćeni su vegetacijom i doprinose skladu celokupnog načina uredjenja partera i zelenih površina. Značajno je napomenuti da ovakvim rešenjem i karakterom koje stvaraju, doprinose očuvanju veoma značajnih postojećih kulturno-istorijskih vrednosti. Kako je i naglašeno u raspisu konkursa, dizajn metro stanica može postati tematski nosilac stila javnog prostora kome pripada. U okviru predloženog rešenja pažljivo su planirani pristupi, kao i parterno rešenje. Zelenilo je dominantno, dok su planirane i pristupne trase pogodne za boravak i kretanje osoba sa otežanim kretanjem, osoba sa invaliditetom, starijim građanima, kao i roditelja sa malom ili decom u kolicima. Takodje, omogućen je u velikoj meri i lak pristup biciklistima, kao i njihovo parkiralište.
Keywords
Arhitektura i bezbednost u nepredvidivim okolnostima grada 21. veka [predavanje po pozivu štampano u celini]
Savremeno društvo propagira otvorenost, ekonomski prosperitetnost i pluralizam, društvenu
jednakost, ekološku odgovornost i političku mnogostrukost kao formu demokratije.
Nikada ranije društvo i grad se nisu susreli sa tako velikom brzinom promena i nepredvidivim
izazovima od onih geopolitičkih i od ljudske ruke stvorenih, do onih prirodnih i ekoloških.
Ovakve okolnosti stavljaju arhitekturu pred nove izazove u kojima je bezbednost
izgrađene sredine i ljudi upitna. U pokušaju da zadovlji zahteve za otvorenošću, maksimalnom
fl eksibilnošću, participativnošću i transformabilnošću, arhitektura se prepustila
tehnologiji kao mogućem izlazu. Bilo da je reč o unutrašnjem, privatnom ili javnom otvorenom
prostoru, danas, u ekološki, ekonomski, politički i društveno nepredvidivo doba,
bezbednost se pre svega posmatra kao tehnološki dodatak arhitekture. Takozvana „smart
rešenja“ nadziranja i kontrole propagiraju se kao idealni modeli apsolutne bezbednosti.
Svakako bez njih se ne može, posebno kada je reč o javnim kritičnim prostorima kao što
su infrastrukturni objekti trasporta robe, ljudi i usluga, kao i druge visoko rizične tipologije.
One su važan deo savremene svakodnevice ali ne smeju zameniti praksu dobrog projektovanja
koje artikuliše principe zaštite i sagledivosti kao osnove bezbednog prostora.
Potrebno je preispitati principe i postulate bezbedne arhitekture koje su još 70tih godina
prošlog veka postavili Oskar Njuman (Oscar Newman) promovišući bezbedno stanovanje
kroz teritorijalnost i odgovornost zajednice, kao i Džejn Džejkobs (Jane Jacobs) promovišući
siguran grad prilagođen ljudima. Arhitektura mora integralno da sagleda koncipiranje
i artikulaciju prostora, te da nađe meru i uskladi komponente otvorenosti i fl eksibilnosti
sa komponentama nepredvidivosti i nađe ravnotežu između obezbeđivanja i dobrog projektovanja
kako iskustvo svakodnevnog ne bi iz domena prividne mnogostrukosti prešlo u
domen neprijanog nadziranja i kontrole
100 godina transformacije koncepta javnog interesa u prostornom razvoju Srbije: razumevanje društvenog konteksta
U organizaciji istraživačkih jedinica Laboratorija za kulturu planiranja i dizajn prostornih politika i Laboratorija za kolaborativne urbane prakse, koje rade pod okriljem Centra za istraživačku delatnost Arhitektonskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, pokrenut je istraživački projekat pod nazivom 100 godina transformacije koncepta javnog interesa u prostornom razvoju Srbije. Projekat se sprovodi kroz saradnju sa partnerskim organizacijama Ministarstvo prostora i Nova planska praksa i uključuje veći broj istraživača. Osnovni cilj projekta je sagledavanje razvoja koncepta javnog interesa u prostornom razvoju Srbije u poslednjih sto godina. Težišno se posmatra razvoj ideje javnog interesa i način formulacije politika prostornog razvoja i instrumenata implementacije kroz tri vremenska razdoblja: od perioda Kraljevine Jugoslavije kao jedne od prvih evropskih država sa ustanovljenim legislativnim i regulativnom okvirom javnog interesa, preko socijalističkog perioda i njegovih modaliteta u vidu državnog socijalizma, socijalističkog samoupravljanja i centralizovane demokratije, do savremenog perioda post-socijalističke ekonomske, političke i institucionalne transformacije. Ako se pođe od teze da javni interes oblikuje vladajuća ideologija i skup dominantnih vrednosti i normi, moguće je pratiti uticaj njihovih transformacija na promene u planskom sistemu, planskoj praksi i shodno tome prostornim ishodima. Očekuje se da se u procesu traganja za osnovama koncepta javnog interesa u domenu prostornog razvoja i njihovoj promeni kroz vreme može doći do važnih uvida od značaja za unapređenje savremene planske prakse u Srbiji. U ovom radu će biti prikazani preliminarni rezultati prve faze istraživanja.Organized by research units of the Laboratory for the Planning Culture of Spatial
Policy Design and the Laboratory for Collaborative Urban Practices, which work under the
auspices of the Research Center at the Faculty of Architecture, University of Belgrade, a
research project entitled 100 years of transformation of public interest concept in the spatial
development of Serbia was launched. The project is implemented through cooperation with
partner organizations Ministry of Space collective and New Planning Practice and includes a
large number of researchers. The main goal of the project is to consider the development
of the concept of public interest in the spatial development of Serbia in the last hundred
years. The development of the idea of public interest and the way of formulating spatial
development policies and implementation instruments through three time periods are
focused on: from the period of the Kingdom of Yugoslavia as one of the fi rst European
states with established legislative and regulatory framework of public interest, through the
socialist period and its modalities in the form of state socialism, self-government socialism
and centralized democracy, to the modern period of post-socialist economic, political and
institutional transformation. If we start from the thesis that the public interest is shaped by
the ruling ideology and a set of dominant values and norms, it is possible to monitor the
impact of their transformations on changes in the planning system, planning practice and,
consequently, spatial outcomes. It is expected that in the process of searching for the basics
of the concept of public interest in the fi eld of spatial development and their change over
time, important insights for the improvement of modern planning practice in Serbia can
be gained. This project goes a step further than focusing on contemporary planning issues
in Serbia and emphasizes the truly transitional nature of the Serbian planning system and
planning practices. This paper will present the preliminary results of the research fi rst phase
Izazovi i mogućnosti transformacije grada u "Zero Waste City"
Fenomen nultog otpada koji se razvija obuhvata teoriju, praksu i učenje pojedinaca, porodica, preduzeća, zajednica i vladinih organizacija, koji odgovaraju na percepcije krize i neuspeha oko konvencionalnog upravljanja otpadom. Trenutno, naše društvo vođeno potrošnjom doprinosi proizvodnji velike količine otpada svakog dana u urbanim sredinama. Niske stope reciklaže vrše pritisak na gradske vlasti da se sa otpadom ponašaju na održiviji način. Uprkos ovom pritisku, sistemi upravljanja otpadom su posvetili malo pažnje procesima urbanog planiranja. Evidentno je da značajan broj globalno neobnovljivih resursa kao što su kadmijum, živa i telur će doživeti trajni nedostatak globalne ponude u naredne dve do tri decenije. Trenutna stopa recikliranja ovih vrlo oskudnih metala je značajno niska u svim gra- dovima širom sveta. Koncept grada bez otpada uključuje 100 procentnu reciklažu čvrstog komunalnog otpada i 100 procentni oporavak svih resurse iz otpadnih materijala. Shodno tome, postoje uočljive značajne praznine u pogledu upravljanja otpadom, pa je neophodno strateško upravljanje otpadom i preterano održiv model potrošnje, posebno u zemljama u razvoju koje su prilično ranjive na klimatske promene. Međutim, transformacija gradova koji trenutno previše troše u gradove bez otpada je izazov. Istraživanje ima za cilj da razume ključne faktore sistema upravljanja otpadom u gradovima kao što su potrošnja, iscrpljivanje resursa I moguća prilika za razdvajanje kroz implementaciju koncepta „ Zero waste city “. Istraživanje doprinosi tumačenju, kako se kroz koncept i implementaciju cilja nultog otpada može povećati angažovanje zajednice koja je katalizator dizajna pri upravljanju cirkularnijim urbanim metabolizmom
Who Plans What for Whom Under the “Iron Law” of Megaprojects? The Discourse Analysis of the Belgrade Waterfront Project
Urban megaprojects exhibit various distortions: special regulations, budget overrun, additional funding sources, long-term timeframes, and ad-hoc actor networks. Coping with such challenges seems to be demanding even for the welfare states and advanced democracies built upon the governmental control of megaproject development. Therefore, it is interesting to observe the nature of urban governance of megaproject development in a transitional society facing immature institutional and regulatory frameworks. Against such background, this article examines the main forces behind the flagship project of contemporary Serbia—the Belgrade Waterfront megaproject. By collecting 38 articles from the daily press, the paper identifies relevant stakeholders and present their statements to depict their positions, interests, and specific value frameworks. Using the discourse analysis to interpret the statements, the paper offers the following results: first, recognition of conflicts and coalitions; second, elucidation of the decision-making flows, and third, identification of power structures in the mentioned project. In addition, valuable insights into the problematic contextual features, e.g., tycoon-initiated urban development, the politics-led planning process, and weak civil engagement mechanisms, are elucidated. Concluding lessons on how to curb the extra-nature of urban megaprojects appear relevant for similar socio-spatial settings