Univerzitet u Sarajevu: Zbornici Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije / Sarajevo University
Not a member yet
75 research outputs found
Sort by
Mobbing kroz prostorni diskurs / Mobbing through Spatial Discourse
Get PDFMobbing, iako u svojoj biti postoji od kako postoji i organizirana društvena zajednica, još uvijek je nedovoljno istražen. Cilj rada je dati znanstveni doprinos kroz povezivanje dosada nedovoljno istraženih uvjeta radne sredine koji mogu utjecati na poticanje pojave mobbinga. U ovom radu mobbing se promatra kroz prostornu prizmu. Naime, autorica je pokušala kroz dosadašnja istraživanja, kako o mobbingu, tako i o ponašanju općenito, dati novi kut gledanja na ovaj problem. Posebno je pokušala povezati teorijske postavke tzv. “okolišne psihologije“ i pojedinih istraživanja o eventualnom utjecaju arhitektonskih rješenja na ponašanje pojedinaca u radnim organizacijama (prvenstveno na učinkovitost i kreativnost), kako bi se i u tom segmentu sagledali mogući etiološki temelji ovog problema. Prostor je u ovom radu gledan iz nekoliko kutova. Prvo je korišten tipično geografski pristup, u kojem su izneseni podaci iz različitih država, uzimajući u obzir kulturološke značajke. Potom je problem sagledan s aspekta odnosa urbano-ruralno, te na kraju mikro-prostorno, kroz fizionomiju radnog prostora. S obzirom da se dosada nitko nije konkretno bavio baš takvim vezama, u ovom radu postoje ograničenja, koja se svode na potrebu izvođenja dijela zaključaka i na temelju istraživanja koja se nisu konkretno odnosila na mobbing nego na druge oblike društveno neprihvatljivog ponašanja. Većina istraživanja pokazuju kako je mobbing službeno najzastupljeniji u državama s visoko razvijenom svijesti o tom problemu i s jakom neformalnom socijalnom kontrolom (zemlje sjeverne Europe), što posljedično dovodi do veće stope otkrivanja i prijavljivanja. Također, istraživanja pokazuju da su u urbanim sredinama veće mogućnosti za pojavu raznovrsnih stresora, a da jača socijalna kontrola u ruralnim sredinama onemogućava pojavu pojedinih vidova suvremenih devijacija u većoj mjeri. I sam dizajn, arhitektonska rješenja, boje, oblici u radnom prostoru, kroz o(ne)mogućavanje komunikacija i interakcije, prema različitim studijama, mogu utjecati na ponašanje pojedinca. Razmatranje svih prostornih varijabli moralo bi biti ozbiljnije razmatrano prvenstveno u smislu prevencije pojave mobbinga kako kroz državne strategije, tako i do samog planiranja strukturnih rješenja pojedinih radnih organizacija. Ovaj rad može tomu dati poticaj jer problemu mobbinga i dosadašnjih istraživanja pokušava dati novu dimenziju.-------------Mobbing (or bullying), although essentially part of society since the onset of organized community, is still insufficiently explored. The aim of this work is to give a scientific contribution by linking the thus far insufficiently explored conditions of the working environment which may in affect give the appearance of encouraging bullying. In this paper, mobbing or bullying is seen through a spatial aspect. Specifically, the author has tried through previous studies, both with regards to mobbing, and behavior in general, give a new perspective on this issue. The author has especially attempted to link the the so-called theoretical assumptions of „environmental psychology“ and individual research on the possible impact of architectural decisions on the the behavior of individuals in the workplace (primarily on efficiency and creativity), in order to comprehend the possible etiological foundations of this problem in this sector. The area in this paper is viewed from several angles. The first is from a typically geographic approach, which represents data from different countries, taking into account cultural characteristics. The problem is then observed in terms of urban-rural relations, and finally of the micro-spatial through the physiognomy of the workplace. Considering that thus far no one has distinctively dealt with these specific connections, in this paper, there are limitations which reduce the need for conducting conclusions and on the basis of studies that were not specifically related to mobbing than other forms of socially unacceptable behavior. The majority of studies show that mobbing is officially most common in countries with a highly developed awareness of this problem and with strong, informal social countrol (countries of Northern Europe). This consequently leads to higher rates of detection and reporting. Similarly, research shows that in urban areas, greater opportunites arise for the emergence of a variety of stressors and stronger social control in rural areas prevents the occurence of certain aspects of modern deviation to a greater extent. Also, by pure design, architectural solutions, colors, shapes in the workplace, the (un)communicability and interactions, according to various studies, can influence the behavior of certain individuals. Reveiwing of all spatial variables would have to be seriously considered primarily in terms of preventing mobbing through national strategies, as well as the planning of structural solutions to individual occupational organizations. This paper can give impetus because the problem of mobbing and previous research attempt to give a new dimension.
Pregovaranje o krivici u slučajevima korupcijskih krivičnih djela / Plea Bargaining in Corruption Cases
Get PDFIako se opstanak instituta „pregovaranja o krivici“ sve manje dovodi u pitanje, njegova primjena biva predmet brojnih rasprava među naučnom i stručnom javnošću. Posebno žučne rasprave vode se o primjeni pregovaranja o krivici na najteže oblike kriminaliteta i počinitelje čija su krivična djela plod umišljajnog i racionalnog djelovanja. Takve karakteristike se često nalaze kod korupcijskih krivičnih djela i njihovih počinitelja. Osnovni cilj ovoga rada je opisati primjenu pregovaranja o krivici u slučajevima korupcijskih krivičnih djela, koja su u periodu od 2005. do 2011. godine dokazana na Opštinskom i Kantonalnom sudu u Sarajevu. Sarajevo, kao veliko administrativno središte, odabrano je zbog naravi analiziranih delikata i mjesne nadležnosti sudova. Istraživanjem je obuhvaćena populaciji predmeta, a ukupan broj iznosio je 89 predmeta sa 108 optuženih lica. Utvrđeno je da su sudovi u nešto više od polovine slučajeva (N=60) optužene proglasili krivim za djela koja su im stavljena na teret. Od ukupnog broja osuđenih osoba, više od 40% je osuđeno nakon sklapanja sporazuma o priznanju krivice. Takav sporazum se u pravilu sklapao i u najtežim korupcijskim krivičnim djelima. Epilog je gotovo uvijek bio odabir blaže vrste sankcije ili odmjeravanje kazne ispod zakonom propisanog minimuma. Nalaz da je pregovaranje o krivici najčešće inicirano od strane tužitelja, te da se to u pravilu dešavalo u toku glavnog pretresa, ukazuje na značajne izazove i poteškoće u dokazivanju korupcijskih delikata. Čini se da se u nastojanju za dokazivanjem korupcijskih krivičnih djela često poseže za pregovaranjem o krivici, a to doprinosi da svrha kažnjavanja u određenim slučajevima bude dovedena u pitanje.----------------The institute „plea bargaining” is not a questionable category in the modern criminal justice system, but its practical application is a subject of numerous debate within scientific and professional public. Heated discussions is led about applicability of plea bargaining on the most serious crimes and crimes as a consequence of rational choice and intention of a defendant. We can usually find these characteristics in corruption offences and their perpetrators. The overall goal of this paper is to describe application of plea bargaining in the corruption cases, at the Municipal and Cantonal court in Sarajevo, in the 2005 – 2011 period. The whole population of cases was analyzed, and Sarajevo, as a big administrative center, was selected due to the nature of crimes and territorial jurisdiction of courts. The research encompassed 89 cases with 108 defendants. Results suggests that in more than a half of analyzed cases the defendants were found guilty (N=60). In the total number, more than 40% perpetrators was convicted after making a plea agreement. The agreements like this was made in the most serious corruption cases. Usually, a result of these process is selection of milder type of sanctions and reduction of punishment below the limit prescribed by the law. The finding that plea bargaining is usually initiated by the prosecutor, ordinarily during the main trial, indicate significant challenges and difficulties in proving corruption cases. It seems that prosecutors in intention to prove corruption often offer plea agreement. Because of that, the purpose of punishment was called into question in some cases.
Implementacija i unapređenje rada Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH u okviru Ministarstva bezbjednosti BiH / Implementation and Improvement of Directorate for Coordination of Police Bodies within the Ministry of Security
Get PDFBosna i Hercegovina ima veoma složeno ustrojstvo policijskih tijela sa mješavinom različitih organizacionih rešenja što je čini unikatnim primjerom u regionu. Entitet Federacije Bosne i Hercegovine ima decentralizovani sistem policijske organizacije koji karakterišu posebna ministarstva unutrašnjih poslova za svaki kanton. Pored toga postoji Federalno Ministarstvo unutrašnjih poslova koje ima propisane nadležnosti u okviru Federacije i u okviru kantona. Drugi entitet je Republika Srpska koja ima Ministarstvo unutrašnjih poslova ustrojeno na centralizovanom sistemu organizacije. I na kraju u okviru teritorijalne organizacije policijskih tijela postoji i Distrikt Brčko, kao zasebna administrativno-upravna jedinica, sa sopstvenom policijskom agencijom.Konkretno na državnom nivou BiH nalazi se Ministarstvo bezbjednosti u okviru koga funkcioniše nekoliko policijskih upravnih organizacija s operativnom samostalnošću. Najprije su formirane Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) i Granična policija Bosne i Hercegovine (GPBiH). U narednom periodu Zakonom o Direkciji za koordinaciju policijskih tijela i o agencijama za podršku policijskoj strukturi Bosne i Hercegovine ustrojeno je još nekoliko upravnih organizacija s operativnom samostalnošću.U tom momentu jedna od osnovanih je i Direkcija za koordinaciju policijskih tijela BiH. Direkcija je osnovana 2008.godine kao pokušaj odgovora na ovako složenu organizaciju policijskih tijela u BiH. I onako već komplikovana organizacija policijskih tijela u BiH postavlja mnoge izazove, otvara niz pitanja vezanih za policijsku funkcionalnost, efikasnost i efektivnost, uspešnu kontrolu kriminaliteta, policijsku koordinaciju, komunikaciju i saradnju u ostvarenju javne sigurnosti, zaštite ljudskih prava, sigurnosti ljudi i imovine na teritoriji čitave BiH.S toga je neophodno izvršiti edukaciju policijskih službenika, državnih službenika i zaposlenika u vezi sa potrebom unapređenja komunikacije, saradnje i razmjene informacija. U njihovoj realizaciji bila bi potrebna pomoć u osmišljavanju konkretnih tema, sadržaja edukacija i unapređenje ljudskih resursa. Edukacija kadrova ne može se ostvariti samo praktičnim radom i sticanjem praktičnih iskustava. Izbor kadrova za određene društvene funkcije i zadatke ima dokazano prvorazredno značenje. To u punom smislu riječi vrijedi i za sva radna mjesta koja su predviđena u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela BiH.------------------------------------Bosnia and Herzegovina has a very complex structure of the police authorities with a mixture of different organizational solutions which makes it a unique example in the region. The entity of the Federation of Bosnia and Herzegovina has a decentralized system of police organization that characterize the special ministry of the interior of each canton. In addition there is the Federal Ministry of Interior, which is prescribed responsibilities within the Federation and within cantons. The second entity, the Republic of Serbian, which has the Ministry of Interior established the centralized system of the organization. And finally in the territorial organization of police authorities there and Brcko District, as a separate administrative-administrative unit, with its own police agency.In particular at the state level of BiH is Ministry of Security within which operates several police administrative organization with operational autonomy. First they formed State Investigation and Protection Agency (SIPA) and the Border Police of Bosnia and Herzegovina (Border Police of BiH). In the coming period, the Law on Directorate for Coordination of Police Bodies and Agencies for police structure support of Bosnia and Herzegovina was established on several administrative organization with operational autonomy.At that moment one of the established and the Directorate for Coordination of Police Bodies of Bosnia and Herzegovina. The Directorate was established in 2008 as an attempt to respond to this complex organization of police bodies in BiH. And as already complicated organization of the police authorities in BiH poses many challenges, raises a series of questions relating to police functionality, efficiency and effectiveness, successful control of crime, police coordination, communication and cooperation in achieving public safety, protection of human rights, security of persons and property on the territory the entire country.Therefore, it is necessary to educate police officers, civil servants and employees in connection with the need to improve communication, cooperation and exchange of information. In their implementation would require help in designing specific topics, content education and improvement of human resources. Education of staff can not be achieved only by practical work and gaining practical experience. The selection of personnel for social functions and tasks has proven first-rate importance. It's in the full sense of the word applies to all workplaces that are established in the Directorate for Coordination of Police Bodies of Bosnia and Herzegovina
Istraživanje bezbjednosnih pojava u nebezbjednim uslovima / Reachers on Security Phenomena and Security in Unsafe Conditions
Get PDFEvolutivnim progresom civilizacijskih tokova i samim napredkom tehničko-tehnoloških dostignuća u oblasti vojne industrije i konvencionalnih subjekata koji učestvuju u struktuisanju bezbjednosnih pojava, doprinijelo je postojanju činjenice da se u savremenoj današnjici sve više može govoriti o uslovima življenja koji su manje bezbjedni ili nebezbjedni.Globalni geopolitički i geostrateški hegemonizam malih i velikih igrača, odnosno zemalja u svijetu, rezultira nastajanje nebezbjednih uslova življenja koji su različitih fenomenoloških oblika i dimenzija. Takođe, kao rezultat navedenog se pojavljuje i problematika istraživanja bezbjednosnih pojava u nebezbjednim uslovima. Porastom nasilja i konflikata u svijetu i sve većim interesovanjima naučnih akademskih zajednica upravo za proučavanje ovih fenomena, doprinosi se postojanju atmosfere u kojoj se sprovodi istraživanje bezbjednosnih pojava sa deficitom sistematizovanog formulisanja kako prevazići problematiku sa kojom se susreće istraživač u procesu svog rada. Obzirom da je 21. vijek generalno nestabilan i protkan različitim oblicima bezbjednosnih hazarda, u ovom radu će biti riječi o problematici istraživača koji se susreću tokom svog rada u uslovima koji su nebezbjedni.-------------------------Evolutionary process of civilization and thus progress of tehnical and technological anchievements in the fieled of milirary industry and konverzation entities that participate in strukturing security phenomena contrabuted to the existence of the fackt that in contemporary today increasingly speak of living conditions that are less safe and unsafe.Global geo strategic and geo political hegemony of small and large players or countries in the world,resulting in the formation of unsafe conditions that are phenomenological snapes and sizes also as a results of above occurs and research issues of occurrences in unsafe conditions. Increase in violence and conflict are the world and the increasing in teres of scientific academic community just for styding this phenomena contribute to the existence of an atmosphere in which to conduct research on security phenomena whit a defict systematized formulation by the researcher in the process of their work. Given that the 21.st. Century is generally unstable and riddled various forms of security hazards,in this paper will discuss the issues that reasearchers encounter in the work in conditions that are not unsafe
Istražna psihologija kao okvir za primjenu psihologijskih znanja i vještina u procesu kriminalističkog istraživanja / Investigative Psychology as a Framework for Applying Psychological Kowledge and Skills in Criminal Investigation Process
Get PDFRad razmatra specifičnosti istražne psihologije kao naučne discipline koja implicira koherentan konglomerat psihologijskih i kriminalističkih znanja i vještina aplikabilan u različitim stadijima procesa kriminalističkog istraživanja, a čiji primarni cilj jeste unaprjeđenje efikasnosti i efektivnosti kriminalističkog postupanja. Uzimajući u obzir činjenicu da osnovu procesa kriminalističkog istraživanja čine opažanje, prikupljanje i evaluiranje kriminalističkih informacija (kriminalističko razmišljanje) te donošenje odluka na osnovu istih, evidentno je da znanja i vještine iz oblasti psihologije imaju par excellence značaj za kriminalističke operativne i istražne procedure. Shodno tome, u fokusu rada su tri široke oblasti kriminalističke djelatnosti u kojima psihologijska znanja i vještine imaju najveći značaj: (1) ispitivanje načina i obrazaca vršenja kriminalnih aktivnosti i razjašnjavanje njihove povezanosti sa psihološkim i socijalnim karakteristikama učinitelja krivičnih djela, koje se naziva i kriminalističko profiliranje; (2) analiza procesa istraživanja krivičnih djela, obuhvatajući operativno-taktičku i istražnu komponentu kriminalističke djelatnosti; te (3) procjena kriminalističkih informacija i unaprjeđenje procesa utvrđivanja činjeničnih okolnosti koje direktno ili indirektno utječu na postojanje krivičnog djela i učinitelja. S obzirom da navedeno područje kriminalističke teorije i prakse nije dovoljno elaborirano u akademskim okvirima na regionalnom nivou, cilj rada je objasniti značaj primjene psihologijskih znanja i vještina u procesu kriminalističkog istraživanja. Pored toga, teorijski postulati sadržani u ovom radu trebaju poslužiti kao osnov za konceptualiziranje novih istraživačkih pitanja koja razmatraju primjenu psihologijskih znanja i vještina u procesu kriminalističkog istraživanja.---------------------------Work considers features of investigative psychology as a scientific discipline which implies a coherent conglomeration of psychological and investigative knowledge and skills in different stages of criminal investigation process, whose main aim is improving efficiency and effectiveness of a criminal investigation activities. Considering the fact that the observation, gathering and evaluation information (investigative reasoning), as well as information based decision making, constitute the basis of the criminal investigation process, it is obvious that psychological knowledge and skills have par excellence significance for the operational and investigative procedures. Therefore, the focus of this work is on three broad areas of criminal investigation in which psychological knowledge and skills have the greatest significance: (1) examination of styles and patterns of criminal activities and unravelling their relation to offenders' psychological and social characteristics, sometimes referred to as criminal profiling; (2) analysis of criminal investigation process itself, including its operational and investigative components; and (3) assessment of information and improving the process of establishing the facts that directly or indirectly indicate the existence of crime and perpetrator. Given that the mentioned theoretical and practical field of criminal investigation is not sufficiently elaborated within the regional academic framework, the aim of the work is to explain the importance of application of psychological knowledge and skills in criminal investigation process. Furthermore, theoretical postulates presented in this work should serve as a basis for conceptualizing a new research topics which consider the application of psychological knowledge and skills in criminal investigation process
BEZBEDNOST DRUMSKOG SAOBRAĆAJA KAO FAKTOR RAZVOJA TURIZMA REPUBLIKE SRBIJE / SAFETY OF THE ROAD TRAFFIC AS FACTOR OF DEVELOPMENT IN TOURISM IN THE REPUBLIC OF SERBIA
No full textSavremeni turizam se smatra najvećom izvoznom industrijom. Prihodi koje ostvaruje turistički sektor u svetu, naveli su mnoge države da u ovoj uslužnoj delatnosti potraže mogućnost povećanja neto deviznog prihoda i zaposlenosti stanovništva. Jedan od značajnih preduslova za razvoj turizma je i bezbednost drumskog saobraća i prateće infrastrukture. Iako je razvoj avio saobraćaja omogućio ekspanziju turizma i dostupnost dalekih destinacija, za putovanja u zemlje okruženja, ali i za putovanja po dalekim destinacionionim zemljama, drumski je saobraćaj i dalje ima izuzetan značaj. Kvalitetna putna mreža, prateća infrastruktura, saobraćajna i turistička signalizacija, predstavljaju jedan od prvih relevantnih elemenata koji zapažaju, kako putnici koji su u tranzitu, tako i turisti koji su se opredelili za konkretnu turističku destinaciju, a koji konkretnoj destinaciji može da obezbedi značajnju komparativnu prednost u odnosu na druge. S druge strane, brojne okolnosti koje stvaraju povećane rizike po sve učesnike u drumskom saobraćaju, a po turiste u još većoj meri, umanjuju konkurentnost inače atraktivnih turističkih destinacija. S obzirom da razvoj turizma utiče na mnoge sfere ekonomskog razvoja, turističke kompanije i vlade zemalja koje u ovoj uslužnoj delatnosti vide mogućnost ekonomskog razvoja, nastoje da urade što je moguće više kako bi drumski saobraćaj učinile bezbednijim za sve, pa i za turiste. U ovom radu sagledaćemo značaj i uzajamnu povezanost bezbednosti drumskog saobraćaja i razvoja turizma uz poseban osvrt na stanje u Republici Srbiji.------------------------Contemporary tourism is considered to be the biggest export industry. Incomes that contemporary tourism achieved in the world, had led many states to look in this service activity to increase net financial income and to increase population employment. One of the significant preconditions for development of tourism is safety of the road traffic and supporting infrastructure. Although the development of air traffic enabled expansion of tourism and accessibility of far destinations, for travelling to surrounding countries but also for travelling to far destinations, road traffic still has significant importance. Road network that has quality, supporting infrastructure, traffic and touristic signaling represents one of the first relevant elements that are noticeable by the travelers that are in transit as well as the tourists who have determined concrete touristic destination, which can provide significant comparative advantage for that concrete touristic destination compared to another. On the other hand, numerous circumstances that create increased risks to all participants in road traffic, especially for tourists, decrease competitiveness of destinations that are otherwise tourist attractive. Considering that the development of tourism affects many spheres of economical development, touristic companies and governments of countries that see possibility of economical development in this service activity, strive to do as much as possible to secure road traffic for all, as well for the tourists. In this article, we will look into significance and correlativity of connection between road traffic and development of tourism, with special review on situation in Republic Serbia
CENTRI ZA NADZOR I UPRAVLJANJE SAOBRAĆAJEM KAO SAVREMENI SEGMENTI U SMANJENJU SAOBRAĆAJNE DELINKVENCIJE I KRIMINALITETA U GRADOVIMA / CENTERS FOR TRAFIC MONITORING AND CONTROL AS MODERN SEGMENTS IN REDUCING TRAFIC DELINQUENCY AND CRIME IN CITIES
Get PDFCentri za nadzor i upravljanje saobraćajem u gradovima služe za lociranje incidentnih situacija kako u saobraćaju tako i na svim nadzornim lokacijama kao dijelovima opće sigurnosti u gradovima. U radu su prezentirani pojedini savremeni sistemi koji se koriste u nadziranju i kontroli kretanja vozila i pješaka u blizini i na saobraćajnicama u gradskim sredinama. Pokazane su strategije u sigurnosti saobraćaja koje su u korelaciji za centrima za upravljanje i nadziranje. U radu je predstavljena slika evropskih gradova koji su kroz ovakav način značajno smanjili saobraćajnu delinkvenciju i opći kriminalitet u gradovima.--------------Control centers and traffic management in cities are used to locate incidental situations both in traffic and at all monitoring locations as part of general security in the cities. The paper presents some modern systems used in monitoring and controlling the movement of vehicles and pedestrians in the vicinity and on the roads in urban areas. There are shown different strategies in traffic safety that are correlated to the centers for management and monitoring. The paper presents a image of European cities that are through this method significantly minimize the traffic delinquency and general criminality in the cities
STRATEGIJE BORBE PROTIV TERORIZMA: PRIMJERI SAD, EUROPSKE UNIJE I REPUBLIKE HRVATSKE / STRATEGIES OF COMBATING TERRORISM: EXAMPLES FROM USA, EUROPEAN UNION AND REPUBLIC OF CROATIA
No full textU suvremenim uvjetima globalni terorizam je izborio visoko mjesto na listi prioriteta nacionalne sigurnosti. Geopolitika terorizma globalna je i ako se neka zemlja ne želi baviti terorizmom, terorizam će se sigurno baviti njom – izravno ili neizravno. Globalizacija je stvorila gotovo idealne uvjete za lakši protok ljudi, roba, financijskih sredstava i što je posebno važno, maksimalno je povećan protok informacija. To je olakšalo razvoj i operacije terorističkih organizacija. No, ipak su danas države i međunarodne organizacije postale svjesne opasnosti kojima je suvremeno društvo izloženo djelovanjem organiziranih terorističkih skupina. Međunarodna zajednica, i posebno SAD i EU, pa i Republika Hrvatska, razvile su opsežan i prije svega kompliciran sustav za borbu protiv terorizma. Postoje brojni dokumenti koji čine pravnu, političku i akcijsku osnovu za učinkovitu borbu protiv terorizma.Predmet ovog rada je kratki komparativni prikaz načina na koji SAD, Europskaunija i Republika Hrvatska tretiraju terorizam u svojim strategijskim dokumentima: National strategy for combating terorism – SAD, European security strategy – EU, i Nacionalna strategija za prevenciju i suzbijanje terorizma – Republika Hrvatska. Namjera je autora, analizirati, utvrditi i pokazati načine na koji su u strategijskim dokumentima definirani i poimani teroristička prijetnja, njen sadržaj i značenje, kao i uzroci i posljedice na vlastitu i globalnu sigurnost. Cilj rada je otkriti, analizira i utvrdi da li se i u čemu navedene strategije razlikuju. Kvalitativnom analizom sadržaja navedenih strategijskih dokumenata kao i njihovom komparativnom analizom, autori će ukazati na sigurnosne posljedice različitih strateških odgovora na terorizam.------------------------In contemporary conditions global terrorism has won a high ranking on the list of the priorities of national security. The geo-politics of terrorism is global and even if a country does not wish to deal with terrorism, terrorism will certainly wish to deal with it – directly or indirectly. Globalisation has created almost ideal conditions for easier flow of people, goods, financial means and, particularly important, maximally increased flow of information. This has facilitated the development and operations of terrorist organizations. However, the governments and international organizations have become aware of the dangers to which modern society has been exposed by the activities of the organized terrorist groups. The international community, and especially USA and EU, as well as the Republic of Croatia have developed an extensive and above all complicated system to combat terrorism. There are numerous documents that constitute legal, political, and action basis for efficient fighting against terrorism. The subject of this paper is a short comparative presentation of the methods inwhich the USA, European Union and the Republic of Croatia have been treating terrorism in their strategic documents: National Strategy for Combating terrorism – USA, European Security Strategy – EU, and National Strategy for Prevention and Combating Terrorism – the Republic of Croatia. The intention is to analyze, determine, and present methods in which strategic documents define and treat the terrorist threat, its contents, and meaning, as well as the causes and consequences for one’s own and global security. The aim of the paper is to discover, analyze, and determine whether the mentioned strategies differ and in what. Qualitative analysis of the contents of the mentioned strategic documents as well as with their comparative analysis, the authors will indicate the security consequences of different strategic responses to terrorism
Uvodno obraćanje dekana Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije
Get PDFOvaj članak ne sadrži sažetak
Pravno organizacioni aspekti vršenja uviđaja mesta događaja u Republici Srbiji / Legal and Organizational Aspects of Crime Scene Investigations in the Republic of Serbia
Get PDFPolazeći od činjenice da je mesto događaja prostorni okvir preduzimanja niza mera i radnji čiji je cilj što kvalitetnije očuvanje i fiksiranje zatečenog stanja, odnosno utvrđivanja što je moguće većeg broja pouzdanih odgovora na „zlatna“ pitanja kriminalistike, organizacioni aspekati postupanja po saznanju za događaj i vršenja uviđaja, s razlogom, se prepoznaju kao jedne od ključnih pretpostavki uspešnog postupanja u svakom konkrentnom slučaju. U ovom kontekstu posmatrano, od značaja su brojne okolnosti, a među njima i one definisane zakonskim i podzakonskim aktima iz oblasti krivičnoprocesnog prava, prava unutrašnjih poslova i drugih kojima se preciziraju normativni okvir postupanja na mestu krivičnog događaja i granice odgovornosti nadležnih organa, institucija i pojedinaca, a potom i organizacioni aspekti onih segmenta unutrašenjeg uređenja nadležnih organa i institucija koji su od značaja za postupanje na mestu događaja i komunikaciju sa subjektima čije je angažovanje u konkretnim slučajevima neophodno, a ne može se podvesti pod aktivnosti uviđajnih organa. Postojeća rešenja i njihovi praktični aspekti biće predstavljeni kroz analizu prakse postupanja povodom različitih krivičnih dela i događaja.------------------Considering the fact that a crime scene is a is a spatial framework for conducting series of measures and actions whose aim is preserving and fixing the found state, ie for determining as many answers as possible to the “golden” questions of Criminalistic, organizational aspects of conducting investigation, immediately after the knowledge of the event, with good reason, are recognized as one of the key prerequisites for successful investigation in each saparately case. In this context, it is important to emphasize that there are many important circumstances, among which are those defined by the Criminal Procedural Law, by legal acts which are applied by the police departments and by other branches of law, which serve to specify the normative frame for conducting investigations, the limits of responsibility of competent authorities, institutions and individuals, as well as the organizational aspects of internal structure of competent authorities and institutions which are important for case menagement and communication with those whose engagement is necessary, which cannot be incorporated in activities of those who acctually conduct investigations. Existing solutions and their practical aspects will be presented through analizing the practise of conducting investigations regarding different criminal offences and events.