Univerzitet u Sarajevu: Zbornici Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije / Sarajevo University
Not a member yet
75 research outputs found
Sort by
Kriminologija, kriminalistika i sigurnosne studije u Sloveniji - između istraživanja, nastave i zapošljavanja diplomiranih varstvosloveca / Criminal justice and security studies in Slovenia - between research, teaching and employment of graduate
Kriminologija, kriminalistika i sigurnosne studije su jedano od najbrže razvijanih naučnih polja u društvenim naukama u Sloveniji. Fakultet za sigurnosne nauke Univerziteta u Mariboru nudi tri preddiplomska programa - “Policijskih studija i sigurnosti; Kriminologije, kriminalistike i informacijske sigurnosti, te zaseban Master i PhD program iz navedenih oblasti. Studenti magistarskog i doktorskog studija također su uključeni u različite istraživačke projekte Fakulteta došrinoseći tako nacionalnim i međunarodnim istraživačkim projektima iz oblasti kriminologije, kriminalistike i sigurnosnih studija uopšte. Nedavni istraživački projekti omogućili su studentima našeg Fakulteta da uče o ustanovama (formalnog) društvene kontrole, naročito o praktičnim postupanjima policijskih i zatvorskih (penitensijarnih) ustanova. Osim toga, stručnjaci iz vladinih institucija (policija, tužilaštvo, centri za socijalni rad etc..) ali i stručnjaci iz nevladinih organizacija su uključeni u realizaciju nastavnog programa na našem Fakultetu.Trenutna ekonomska kriza i mjere štednje Vlade republike Slovenije u javnom sektoru, stvaraju nepovoljnu situaciju u vezi zapošljavanja diplomiranihstudenata Fakulteta za sigurnosne nauke Univerziteta u Mariboru. Ova činjenica je svakako natjerala menadžment Fakulteta da traga za novim rješenjima u zapošljivost studenata Fakulteta i uključivanje šireg konteksta evropske dimenzije u obrazovanju s naglaskom na ispunjavanje zahtjeva za zapošljavanje u međunarodnim i drugim agencijama, tvrtkama, pogotovo u zemljama EU-a.-------------------------Criminal justice and security studies are one of the fastest developing fields in social sciences in Slovenia. The Faculty of criminal justice and security at the University of Maribor offers three undergraduate programmes - Policing and security, Criminal Justice and Information security, an MA programme in Criminal Justice and Security and a PhD programme in Criminal Justice and Security. Students of the MA and PhD programmes are also involved in research projects of the Faculty and contribute to national and international research projects. The recent research projects have enabled also students to learn about institutions of (formal) social control, especially about the police and prison administration. IN addition, professionals from social control institutions and NGOs are involved in teaching on under and post-graduate levels. Current economic crisis and austerity measures of the government in the public sector create an unfavourable situation regarding the employment of graduates of the Faculty of Criminal Justice and Security. The latter calls for new solutions regarding the employability of graduates of the Faculty and the inclusion of a wider, European dimension in education with the emphasis on meeting demands for employment in international and other agencies, companies, especially in the EU countries
EVROPSKI PROJEKTI EEMUS/EFUS I URBIS: PERSPEKTIVE ODREDNICA SIGURNOSTI U GRADOVIMA I MANJIM MJESTIMA / EUROPEAN PROJECTS EEMUS/EFUS AND URBIS: PERSPECTIVES ON SECURITY PROVISION IN THE CITIES AND TOWNS
U ovom radu ćemo prezentirati dva evropska projekta, pod nazivom: EEMUS / EFUS (http://masterinurbansecurity.eu/index.php?id=31814) i URBIS (http://www.urbisproject.eu/index.php/en/) i studiju o upravljanju urbanom sigurnosti u glavnim gradovima bivših jugoslavenskih republika: Ljubljani (Slovenija), Zagreb (Hrvatska), Sarajevo (Bosna i Hercegovina), Belograd (Srbia) i Skoplje (Makedonija). Urbana sigurnost u ovom radu proučavana je sa aspekta individualne sigurnosti stanovništva, stavljajući težište na činjenicu kakva je sigurnost ljudi koji žive u lokalnim zajednicama, potiskujući stavove zvaničnih organa o tome kakva je sigurnost države ili nacije u cjelini. U radu istraživani fenomeni kao što su: kriminal, prirodne nepogode i druge sigurnosne prijetnje u regiji pomoću polu-strukturiranih intervjua s općinskim sigurnosnim stručnjacima i dužnosnicima, kao i sveučilišnim istraživačima koji se bave ili upravljaju sigurnosnim pitanjima u pomenutim gradovima. Glavni nalazi pokazuju da je nužna saradnja raznih državnih i lokalnih organizacija za pružanje sigurnosti i sigurnosti u lokalnim zajednicama (u općinama).------------------------------This paper presents two European projects, namely EEMUS/EFUS (http://masterinurbansecurity.eu/index.php?id=31814) and URBIS (http://www.urbisproject.eu/index.php/en/) and a study on urban security management in the capitals of the former Yugoslav republics Ljubljana (Slovenia), Zagreb (Croatia), Sarajevo (Bosnia and Herzegovina), Belgrade (Serbia) and Skopje (FYR Macedonia). Urban security was studied from a human security perspective, the concern of which is the safety and security of people living in local communities, and not of the state or the nation as a whole. The paper presents crime, natural disasters and other security threats in the region using semi-structured interviews with municipal security experts and officials as well as university researchers who deal with or manage security issues in the respected cities. The main findings show that collaboration of various state and local organizations is necessary for the provision of safety and security in local communities (municipalities)
Praćenje sigurnosnih prijetnji i unaprjeđenje usluga privatne sigurnosti prilikom obezbjeđivanja javnih manifestacija / Monitoring Security Threats and Improving Private Security Services During Public Events
Pored ljudskih resursa (i upravljanja ljudskim resursima) koji su najvažniji segment pružanja sigurnosnih usluga u privatnoj sigurnosti, prilikom obezbjeđenja javnih manifestacija nepohodni su i adekvatni i kvalitetni tehnički instrumenti poput komunikacijskih uređaja, tehničkih naprava za otkrivanje nedozvoljenih predmeta, zaštitnih sredstava i pomagala za grupe ljudi kojim se upravlja, itd. Pored izdvojenog veoma važan segment kojem se ne pridaje posebna pažnja zbog loše ekonomske situacije jeste i sistem tehničke zaštite, odnosno videonadzor, tehnološki element kojim bi se u mnogome doprinijelo praćenje sigurnosnih prijetnji, i samim tim povećanja razine sigurnosti svih posjetilaca i učesnika manifestacija, odnosno svođenje prijetnji na masovnim okupljanjima na najmanju moguću mjeru.--------------------Apart from human resources, and human resource management, as the most important element of private security services, securing public events requires the use of adequate and quality technical instruments including communication devices, devices for the detection of illegal objects, protective gear and tools for group control, etc. Technical support system, i.e. video monitoring, is another important element, which is often overlooked due to financial constraints, but which can greatly improve the monitoring of security threats, thus minimizing them and increasing the level of security of all visitors and participants in the public event
Viktimološki aspekt porodičnog nasilja u Srbiji / Victimology Aspect of Domestic Violence in Serbia
Ovaj rad predstavlja analizu rezultata istraživanja koja su sprovedena u Srbiji u periodu od 1997. do 2010. godine, od strane nezavisnih istraživača ili nevladinih organizacija koje se bave pružanjem pomoći i podrške žrtvama kriminaliteta, a koji se odnose na karakteristike žrtava porodičnog nasilja u Srbiji. Rad ima za cilj da predstavi i ukaže na osnovna viktimološka obeležja nasilja u porodici i nasilja nad ženama (socio-demografska, psihička, bihejvioralna obeležja žrtava i dr.). Istovremeno, njime su identifikovane su i posledice porodičnog nasilja koje direktno ili indirektno utiču na kvalitet života žrtava.Kroz analizu istraživanja, prezentovani su i oblici/modeli pružanja pomoći, podrške i zaštite žrtvama porodičnog nasilja koji su u vreme realizovanih istraživanja funkcionisali u Srbiji.Istraživanja su pokazala da najveći deo žrtava čine žene (oko 80%), ali da su i deca direktne ili indirektne, sekundarne žrtve porodičnog nasilja, čime je potvrđena korelacija između nasilja nad decom i nasilja nad ženama. Nasilje nad decom predstavlja jednu od strategija produženog nasilja, kao oblika kontrole nad ženom.Studije porodičnog nasilja u Srbiji identifikovale su sledeće faktore primarne viktimizacije žrtava: kreiranje identiteta buduće žrtve u primarnoj porodici, socijalizaciju učenjem tradicionalnih muško-ženskih uloga i relacija, tzv. “uhvaćenost u zamku roda” i život u okruženju opterećenom nasiljem. Istraživanja su, takođe, odredila profil žrtava nasilja u vezi sa njihovim uzrastom, obrazovanjem ili zaposlenjem, to jest, ekonomskom (ne)zavisnošću.Nasilje u porodici nosi sa sobom različite posledice psihološke prirode. Gubljenje samopouzdanja i samopoštovanja, depresija, nesanica, izolovanost od spoljašnjeg sveta, strahovi i drugo, pokazatelji su njegovog negativnog uticaja na život i zdravlje ispitanica.Kao oblici pružanja pomoći, podrške i zaštite žrtvama porodičnog nasilja u Republici Srbiji prepoznati su: pravni (zakonski) model, socijalna zaštita i modeli delovanja službi civilnog, nevladinog sektora. -------------This paper presents an analysis of the results of research conducted in Serbia in the period from 1997 to 2010, by independent researchers or non-governmental organizations engaged in providing assistance and support to victims of crime, which are related to the characteristics of victims of domestic violence in Serbia. The paper aims to present and highlight the main features of victimology domestic violence and violence against women (socio-demographic, psychological, behavioral characteristics of victims, etc.). At the same time, they are identified and consequences of domestic violence that directly or indirectly affect the quality of life of the victims.Through the analysis of the research were presented and forms / models of assistance, support and protection to victims of domestic violence who have realized at the time of the research function in Serbia.Studies have shown that most of the victims are women (about 80%), but that the children direct or indirect, secondary victims of domestic violence, which confirmed the correlation between violence against children and violence against women. Violence against children is one of the strategies of prolonged violence as a form of control over women. Studies of domestic violence in Serbia have identified the following factors of primary victimization: creating identities of future victims of the nuclear family, socialization, learning traditional male-female roles and relations, so-called. „Entrapment in the genus” and living in an environment subject to violence. Studies have also determined the profile of victims of violence in relation to their age, education or employment, that is, economic (in) dependence.Domestic violence carries with it various consequences of a psychological nature. Loss of self-confidence and self-esteem, depression, insomnia, isolation from the outside world, fears and other indicators have its negative impact on the lives and health of subjects. As forms of assistance, support and protection to victims of domestic violence in Serbia were identified: legal (statutory) model, social protection and models of operation of the civil service, non-governmental sector.in-left:0cm;margin-bottom:.0001pt;text-align:justify;line-height:11.05pt; mso-layout-grid-align:none;text-autospace:none'>Kao oblici pružanja pomoći, podrške i zaštite žrtvama porodičnog nasilja u Republici Srbiji prepoznati su: pravni (zakonski) model, socijalna zaštita i modeli delovanja službi civilnog, nevladinog sektora.
Značaj edukacije u oblasti kriminalistike i kriminologije kao faktor uspjeha u sigurnosnom sistemu na Kosovu / The importance of education in the field of criminal justice and criminology as a success factor in the security system in Kosovo
Opšte poznato je da sigurnosni sistem i drugi sistemi određeni su i zavisni od političkog sistema i Ustavnog poretka, takođe i kvalitet sigurnosnog sistema u jednoj državi zavisi i od mnogih drugih faktora , ali značajnih u određenim vremenskim periodima. Edukacija, profiliranje u edukacionom smislu je faktor od značaja u današnjem vremenu, pogotovo kada imamo u vidu transnacionalne sigurnosne izazove i razne druge izvore ugrožavanja. Sigurnosni sistem Kosova je, vremenski rečeno, kasnije konsolidiran u uporedbi sa drugim sistemima, poznavajući delikatnost oblasti sigurnosti u mladoj državi, ali zahvaljujući i edukaciji i školovanjem mladih kadrova kroz nekoliko programa studija,ovaj sistem je kvalitetno kosolidiran u profesionalnom smislu, i kvalitet usluga ovog sistema je bio na očekivajućem nivou. To znači da sigurnosnostanje na Kosovu je bilo, a i sada je na zadovoljavajućem nivou, ili drugačije rečeno, u prosjeku stanje je sigurnosno gledajući stabiljnije nego u drugim državama u regiji. Profil kriminalista i kriminologa na Kosovu do 2009.godine bio manje poznat u javnosti dok u raznim konkursima nije nigdje bio evidentiran kao profil ili smjer, dok poslije završetka i diplomiranja kadrova iz prve generacije programa Kriminalistike i Kriminologije i zaposlenja određenog broja istih, javnost i institucije su sa skepsom prihvatili, ali brzo i shvatili značaj i doprinos ovog profila u sigurnosnom sistemu Kosova. Danas svjedočimo implementaciji tih mladih kvalificiranih školovanih kadrova koji stvaraju radne odnose i ugovore u zaposlenju u podsistemima sigurnosnog sistema Kosova. Prezentacija geneze, tog sada već dugoročnog, uspjeha cilj je ovog autorskog uradka.--------------------------It is generally known that the security system and other systems are defined by and dependent on the political system and constitutional order;also the quality of the security system in one country depends on many other factors, relative to given time periods. Education, profiling in an educational sense, is the factor of importance today, especially when we take into account the transnational security challenges and a variety of other sources of threats. Security system in Kosovo is recently consolidated in comparison with other systems, given the delicacy of the area of security in the young country, but thanks to the training and education of young staff through a number of programs of study, one can say that this system is well consolidated in the professional sense, and in the quality of its services. This means that security in Kosovo was, and still is at a satisfactory level, or in other words, the average balance of the security appears more stable than in other countries in the region. Profile of a criminalist and criminologists in Kosovo was less known to the public until 2009 when the first cohort graduated in Criminal Justice and Criminology. They were consequently employed even thouhg not without a doze of initial scepticism; however, employers quickly realized the importance and contribution of the profiles in the security system in Kosovo. Today we are witnessing performance of these young qualified educated professionals employed in the subsystems of the security system in Kosovo. The main purpose of this article is to present the this already long-termsuccess of this new profile of professionals in the Kosovo security system
Uloga i status žena u sigurnosnom sektoru Republike Hrvatske / The Role and Status of Women in Security Sector of the Republic of Croatia
U Vijeću sigurnosti UN-a usvojene su dvije rezolucije koje obvezuju sve države da žene trebaju ravnopravno sudjelovati u svim segmentima koji se tiču sigurnosnih pitanja jedne države. Republika Hrvatska aktivno sudjeluje i čini konkretne korake kako bi zadovoljila zahtjeve UN-a i EU te dokazuje zrelost samog sigurnosnog sektora u razvijanju odgovornog i pozitivnog radnog okruženja. Razmjerno naglašen trend porasta participacije žena u posthladnoratovskom sigurnosnom sektoru karakterističan je i za strukturu osoblja sigurnosnog sektora Republike Hrvatske. Broj žena zaposlenih u okviru sektora sigurnosti znatno je povećan u zadnjem desetljeću. Republika Hrvatska se demokratizira, a žene su u tom procesu izborile svoje mjesto i prihvaćene su u do jučer nedostupnim zanimanjima. Veliku ulogu i doprinos promjeni strukture zaposlenog osoblja sektora sigurnosti imale su brojne reorganizacije i transformacije ovog sektora. Sve navedeno iziskuje i prilagodbu sektora sigurnosti na izmjenjeni rodni sastav. U odnosu na procjene uloge i statusa žena u sigurnosnom sektoru Republike Hrvatske stajališta hrvatske javnosti su podijeljena. Relativna većina građana zastupa stajalište o potpunoj rodnoj integraciji organizacijskih sigurnosnih uloga. Ulogu i status žena u sigurnosno sektoru Republike Hrvatske autori će prikazati kroz sve sastavnice sigurnosng sektora: Ministartstvo obrane i Oružane snage, Ministarstvo unutarnjih poslova, Sigurnosno obavještajnu agenciju, Sustav zaštite i spašavanja, Privatno zaštitarstvo i institucije zadužene za nadzor sektora sigurnosti.-------------------------------The UN Security Council has adopted two resolutions that oblige all states that women should participate equally in all aspects relating to security issues in a state. The Republic of Croatia actively participates and makes concrete steps to meet the demands of the UN and the EU, and is proving the maturity of the security sector through the development of responsible and positive working environment. Relatively pronounced upward trend of women’s participation in the post-Cold War security sector is also characteristic for the structure of personnel of the security sector of the Republic of Croatia. The number of women employed in the framework of the security sector has increased considerably in the last decade. The Republic of Croatia is becoming more democratic and women have, through this process, won their place and were accepted in, until recently, inaccessible occupations. Numerous reorganizations and transformations played a major role and contributed to the changing of the structure of the staff in the security sector. All this requires an adjustment of the security sector in regards of changed gender composition. In relation to the assessment of the role and status of women in the security sector of the Republic of Croatia the standpoint of the Croatian public is divided. A relative majority of the citizens advocates the full gender integration in organizational security roles. The role and status of women in the security sector of the Republic of Croatia the authors will present through all components of the security sector: Ministry of Defence and Armed Forces, Ministry of Internal Affairs, Security and Intelligence Agency, System of protection and rescue, private security services and institutions responsible for oversight of the security sector
Značaj kriminologijskih istraživanja za suvremenu politiku suprotstavljanja kriminalitetu / The Relevance Of Criminological Research For Contemporary Criminal Policy
Još od svojih početaka, najprije kao praktična djelatnost, a kasnije kao zasebna znanstvena disciplina, politika suprotstavljanja kriminalitetu imala je za svrhu predlaganje i utvrđivanje mjera i aktivnosti kojima se prevenira i suzbija kriminalitet. No, proces donošenja odluka u tako važnoj oblasti državnih politikâ više je (kao i u mnogim drugim oblastima) pod utjecajem određenih drugih faktora, poput odnosa snaga u političkim i drugim tijelima, populizma, ideologijskih opredjeljenja, i sl., nego pod utjecajem objektivno i pouzdano prikupljenih podataka i činjenica kao osnove za donošenje tih odluka. Kriminologija, kao izrazito empirijska disciplina, ima, inter alia, za svrhu informirati donositelje odluka o obilježjima kriminaliteta i delinkvenata, kretanju, posljedicama i uzrocima kriminaliteta, itd., kako bi se pomoglo donositi odluke i politike zasnovane na činjenicama i analizi problema. Ona to i uspijeva, ali, čini se, samo u manjoj mjeri. Stoga je interesantno razmotriti načine utjecaja kriminologijskih spoznaja na procese donošenja (kriminalnopolitičkih) odluka i uzroke slabe prihvaćenosti takvih spoznaja u svakodnevnom, pragmatičnom djelovanju donositelja odluka. Pregledom relevantne literature može se zaključiti da su tipični načini djelovanja kriminologijskih spoznaja na donošenje (kriminalnopolitičkih) odluka instrumentalni (ako se rezultati istraživanja izravno koriste kao osnova za donošenje odluka), simbolički (ako se istraživanjima tek ima potvrditi ono što je već u formi zvanične odluke realizirano ili čija realizacija traje) i konceptualni (istraživanja uzrokuju efekte neizravno, tek nakon što postanu uvriježen, općeprihvaćeni sistem spoznaja), a da je potonji najčešći. Najčešći, pak, razlozi slabog utjecaja rezultata kriminologijskih istraživanja na kreiranje politikâ i donošenje odluka leži u slabom kredibilitetu tih istraživanja, pristranosti u pristupu istraživačkom problemu i ograničenim sredstvima za istraživanja. Na temelju iznesenoga izložit će se razmišljanja o mogućim pravcima povećanja spomenutog utjecaja.-----------------Since its onset, criminal policy, understood foremost as practice and later as scientific discipline, aimed at conceiving measures and actions to prevent and repress crime. The process of decision-making in such important branch of state policies is (as elsewhere) influenced by pragmatic circumstances, such as balance of power in political and other bodies, populism, ideological orientations, etc., rather than by objective and reliable facts as foundation for such decisions. Criminology, widely considered as eminently empirical, desires to inform decision-makers on features of crime and criminals, dynamics, consequences and causes of crime, etc., to help decision- and policy- making to be based on facts and problem analysis. It succeeds to do so, but on a modest scale. Therefore it seems intriguing to consider manners of influence of criminological research on (criminal policy) decision-making processes and the causes of low relevance of their results in everyday, practical decision-making process. Literature review suggest that three typical ways of criminological research influence on policy making are instrumental (when policy makers use research results as direction for decision making), symbolic (research is used to justify what decision makers have implemented or still implement anyway) and conceptual (the decisions are not directly based on research, but in longer term, only after they become „the new common wisdom“), with the latter one most common. Typical reasons for low relevance of criminological research on decision- and policy-making process lies in their low credibility, researcher bias and limited research resources. Based on these premises, some thoughts how to enhance relevance of criminological research shall be presented
UPRAVLJANJE U TERORISTIČKIM VANREDNIM SITUACIJAMA IZAZVANIM UPOTREBOM OPASNIH MATERIJA
Opasne materije su neminovni pratilac savremenog vremena i njihova raznovrsnost posebno dolazi do izražaja kada se analiziraju mogućnosti njihove terorističke upotrebe čime bi se izazvala ozbiljna vanredna situacija. Naravno, radioaktivne, eksplozivne, zapaljive, toksične materije i biološki agensi, po svojoj samoj prirodi predstavljaju opasne materije koje se mogu na jednostavan način upotrebiti u takve svrhe. Efikasno otklanjanje nastalih posledica u takvim vanrednim situacijama u velikoj meri zavisi od međusobne saradnje i koordinacije interventno-spasilačkih službi kao i podrške šire zajednice. Generalno posmatrano, ne postoji interventno-spasilačka služba koja može samostalno sa isključivo sopstvenim kapacitetima i resursima pružiti adekvatan odgovor. Pri tome, potrebno je uspostaviti efikasnu organizaciju rada, tj. sistem upravljanja u vanrednim situacijama koji će adekvatno odgovoriti svim potrebama na licu mesta. Pri tome, u terorističkim vanrednim situacijama postojaće potreba za uspostavljanjem strateškog, taktičkog i operativnog nivoa organizacije rada. U radu se neće analizirati strateški, već će se akcenat staviti na taktički i operativni nivo organizacije rada interventno-spasilačkih službi.Upravo stoga, autor u radu opisuje organizaciju i međusobnu koordinaciju rada interventno spasilačkih službi, poštujući proceduru od ,,8 koraka“: 1. upravljanje i kontrolisanje područja; 2. identifikacija problema; 3. evaluacija opasnosti i rizika; 4. selekcija lične zaštitne odeće i opreme; 5. kontrola protoka informacija i koordiniranje resursa; 6. sprovođenje prioritetnih akcija; 7. dekontaminiranje i čišćenje terena; i 8. okončanje vanredne situacije. Najzad, u radu se ukazuje i na potencijalne opasnosti po život i zdravlje pripadnika službi u postupku otklanjanja nastalih posledica, sa posebnim osvrtom na mere zaštite
„NEVIDLJIVE“ POSLJEDICE OPSADE (1992. - 1995.) I ODBRANE (1992. - 2012.) SARAJEVA / “INVISIBLE“ EFFECTS OF THE SIEGE (1992-1995) AND DEFENSE OF SARAJEVO (1992-2012)
Cilj je ukazati na problem posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) i samoubistava u Bosni i Hercegovini, sa fokusom na sarajevsku traumatsku priču 1992.-1995.(-2012.) i njene nevidljive rane. Rezultati naučnih istraživanja pokazuju da svako ko je bio u Sarajevu ima određene posljedice (sa umjerenim simptomima koji se kontrolišu), manji broj ima neke manifestne simptome, ali, ima i onih koji imaju komplicirani oblik PTSP. Na drugoj strani, oni koji su držali Sarajevo u opsadi, prema povjerenim pričama, imaju noćne košmare praćenje teškim i dugim neprospavanim noćima i krikovima žrtava, a prema rezultatima istraživanja većina ih je oboljela od posttraumatskog stresnog poremećaja, usljed čega su mnogi počinili i samoubistvo. Stope samoubistava u Republici Srpskoj 1992.-2005. su visoke i kritično visoke, što je alarmantan podatak ne samo za bosanskohercegovačko društvo i državu već i za Svjetsku zdravstvenu organizaciju. Odgovor na visoke i kritično visoke stope samoubistava u Republici Srpskoj – posebno na kritično visoke stope samoubistava kod demobilisanih boraca Vojske Republike Srpske (37,2) treba tražiti (i) u činjenici da su pripadnici Vojske Republike Srpske bili (i) nosioci planiranja, naređivanja i izvršavanja brojnih ratnih zločina (izrečena im je ukupno 1.761 godina zatvora), a njih 19.473 (i) zločina genocida nad Bošnjacima. Najilustrativniji primjer do koga se čovjek može spuštati u činu zločina je naredba ratnog zločinca Ratka Mladića, izdata početkom maja 1992. godine potčinjenim oficirima, od kojih se rezolutno traži da bombardiraju stambene četvrti Sarajeva sve dok tamošnjem stanovništvu „ne razvuče pamet“! U periodu agresije na Bosnu i Hercegiovinu, tačnije od 01.01.1992. do 31.12.1995., na području Sarajeva u opsadi registrovano je 176 samoubistava. U poslijeratnom periodu, od 01.01. 1996. do 31.12.2005., na području Kantona Sarajevo registrovano je 468 samoubistava. Sarajevo, ipak, bilježi mali broj samoubistava, u odnosu koliko se to (naučno) očekivalo. Tačnije, prisutan je nesrazmjer između obima i jačine traume kroz koju je prolazilo stanovništvo Sarajeva u opsadi i broja izvršenih samoubistava. ------------------------The aim is to show the problem of post-traumatic stress disorder (PTSD) and suicides in Bosnia and Herzegovina, with a focus on traumatic story of Sarajevo 1992-1995 (2012) and invisible wounds of that story.Results of scientific research show that anyone who was in Sarajevo has a certain consequences (with moderate symptoms which are controlled ), fewer have some manifest symptoms, but, there are those who have a complicated form of PTSD. On the other side, those who kept Sarajevo in siege, according to entrusted stories, have nightmares followed by hard and long sleepless nights and screams of the victims, and according to results of research most of them were suffering of posttraumatic stress disorder (PTSD), causing many suicides. Suicide rate in Republic of Srpska 1992-2005 are high and critically high, which is alarming information, not only for the Bosnia and Herzegovina’s society and country itself but also for the World’s health organization. Answer to high and critically high suicide rates in Republic of Srpska , especially on critically high suicide rates on demobilized soldiers from Republic of Srpska Army (37,2 %) should be sought in the fact that members of Republic of Srpska Army were responsible for planning, ordering and executing numerous of war crimes (they got 1.761 years of prison in total) , and 19.473 of them for genocide crimes on Bosnians. The most illustrative example of how man can descend in the act of war crimes is an order of criminal Ratko Mladic, issued at the beginning of May 1992 to his subordinate officers, from whom he asked to constantly bomb residential areas of Sarajevo until the residents “get out of their minds”!During the period of aggression on Bosnia and Herzegovina, to be more specificfrom 01.01.1992 to 31.12.1995 on territory of Sarajevo during its siege 176 suicide cases were registered. In a postwar period from 01.01. 1996 to 31.12.2005, on territory of Sarajevo canton 468 suicides were registered. However, Sarajevo has less suicides than it was scientifically expected. To be more accurate, there is disparity between the volume and complexity of trauma which people of Sarajevo passed through during the siege and the number of suicides committed
MOBBING U FEDERACIJI BIH: IZLOŽENOST I STRUKTURA / WORKPLACE BULLYING IN THE FEDERATION BIH: EXPOSURE AND THE STRUCTURE
Pitanje mobbinga, kao društveno neprihvatljivog ponašanja, tek je zadnjih desetak godina prepoznato kao tema znanstvenih istraživanja u različitim oblastima. Naime, sve više raste svijest o štetnim posljedicama uznemiravanja na radnome mjestu i to ne samo za pojedinca, nego i za širu društvenu zajednicu. Upravo stoga u svijetu se sve više pozornosti daje preventivnim programima, kao najučinkovitijem načinu sprječavanja pojave ovog fenomena. Sukladno tomu, cilj ovoga rada je ukazati na moguće posljedice mobbinga, te važnost strateškog pristupa razvijanju, implementiranju i evaluaciji programa prevencije mobbinga, ali i učinkovitih mjera represivnog djelovanja. U radu su predstavljeni rezultati istraživanja provedenog u Federaciji BiH (n=271) koje pokazuje kako je 38,7 % osoba doživjelo neki oblik mobbinga {od ukupnog broja anketiranih muškaraca njih 31% je doživjelo mobbing (45/144), dok je kod žena takvih 48% (60/126)}. Na temelju toga su stvoreni i zaključci, te date određene preporuke.-------------------------The question of mobbing (workplace bullying), as a socially unacceptable behavior, has been recognized as a topic of scientific research in the various fields in the last ten years. But, the awareness of the harmful effects of harasssing on the work place, increases, not only for the individuals, but also for the wider community. Because of that, more attention is given to preventive programs worldwide, as the most effective way to prevent the occurrence of this phenomenon. Accordingly, the main aim of this work is to point at the possible consequences of mobbing, and the importance of the strategic approach to developing, implementing and evaluating of the prevention programs of mobbing,and also effecacious modules of the repressive action. The results of the research implemented in the Federation of BiH (n = 271),which are presented in this paper, show that 38.7% of people have experienced some kind of mobbing (of the total number of the males, which were surveyed, 31% had experienced some form of the mobbing (45/144), while the result of surveyed women is 48% (60/126)). On the basis of it, the conclusions and specific recommendations were created.