1,721,007 research outputs found
LTRASOUND-GUIDED CORE NEEDLE BREAST BIOPSY
No full textKarcinom dojke predstavlja najčešće sijelo karcinoma i vodeći je uzrok smrti u žena. Rizik od karcinoma dojke raste sa dobi. Poznavanje patoloških lezija u dojci od iznimne je važnosti kako bi se moglo što prije započeti s praćenjem ili liječenjem pacijentica. Lezije u dojci mogu se podijeliti na benigne i maligne lezije. Dijagnostiku patologije dojke, nakon sistematske anamneze i fizikalnog pregleda, slijede slikovne metode kojima ćemo pobliže znati o kakvoj se leziji radi. Glavna metoda otkrivanja malignih lezija je mamografija. Naposljetku, odlučiti ćemo se i za moguće citološke i patohistološke metode. Perkutana biopsija osnovna je metoda u dijagnostici sumnjivih lezija dojke. Temeljni cilj perkutane biopsije (engl., core needle biopsy, CNB) je da se vidljiva ili suspektna lezija nađena radiološkim metodama ili fizikalnim pregledom pošalje na patohistološku analizu kako bi došli do konačne dijagnoze, ali i da izbjegnemo kirurški zahvat moguće benigne lezije i ne izlažemo pacijenticu većem stresnom čimbeniku. Ultrazvuk je metoda izbora za nadzor vođenja biopsija jer je jednostavna, najbrža i najmanje štetna za pacijente. Jedine apsolutne kontraindikacije su odbijanje intervencije i lezija koja se ne vidi na prisutnom UZV. Najčešće se javlja malena bolnost u području biopsije, a rijetke komplikacije koje se mogu pojaviti su hematom ili infekcija. U 2 % slučajeva široko iglene biopsije, iako je manja učestalost u odnosu na ostale metode, dolazi do lažno negativnih rezultata. Širokoiglena biopsija je dovoljno vrijedna i dostatna metoda za točnu dijagnozu.Globally, breast cancer is the most frequently diagnosed malignancy and the leading cause of cancer death in women. The risk of breast cancer increases with older age. Knowledge of pathological lesions in the breast is extremely important in order to begin monitoring or treatment of patients as soon as possible. Breast lesions can be divided into benign and malignant lesions. The diagnosis of breast pathology, after a systematic anamnesis and physical examination, is followed by imaging methods by which we will know in more detail what kind of lesion it is. The main method of detecting malignant lesions is mammography. Finally, we will decide on possible cytological and pathohistological methods. Percutaneous breast biopsy is widely practised to evaluate suspicious breast lesions. The primary goal of core needle biopsy (CNB) is to send a visible or suspicious lesion found by radiological methods or physical examination for pathohistological analysis to arrive at a definitive diagnosis, but also to avoid surgery for possible benign lesions and not expose the patient to a major stressor. Ultrasound is the method of choice for guiding biopsy management because it is simple, fastest, and least harmful to patients. The only absolute contraindications are refusal of intervention and lesions that are not visible on the present ultrasound. Minor pain in the biopsy area is most common and rare complications that may occur are hematoma or infection. In 2 % of cases of wide-needle biopsy, although the frequency is lower compared to other methods, false negative results can occur. Wide-needle biopsy is a sufficiently valuable and sufficient method for accurate diagnosis
Comparison of breast tumor size in contrast mammography and magnetic resonance imaging
No full textUvod: Rak dojke predstavlja značajan javnozdravstveni problem zbog visoke smrtnosti među ženama. Rano otkrivanje i precizna procjena veličine tumora ključni su za uspješno liječenje. Efikasne metode dijagnostike omogućuju bolje planiranje terapije i potencijalno poboljšavaju ishode liječenja. U ovom su kontekstu, kontrastna mamografija (CEM) i magnetska rezonancija (MR) dvije metode oslikavanja dojki koje se koriste za procjenu veličine tumora.
Cilj istraživanja: Cilj je ovog istraživanja bio usporediti preciznost kontrastne mamografije (CEM) i magnetske rezonancije (MR) u procjeni veličine tumora dojke.
Materijali i metode: U istraživanje su uključene dvadeset i dvije pacijentice kod kojih se patohistološki potvrdila maligna lezija u dojci, a koje su prije operacije podvrgnute oslikavanju CEM-om i MR-om dojki. Podaci su prikupljeni i analizirani retrospektivno kako bi se utvrdila razlika u procijenjenoj veličini tumora između CEM-a i MR-a u odnosu na patohistološki nalaz. Analizom su obuhvaćeni slijedeći parametri: veličina tumora na CEM-u, na MR-u te na konačnom patohistološkom nalazu. Evidentirani su status estrogenskih receptora (ER), progesteronskih receptora (PR), indeks proliferacije Ki67, ekspresija HER2 receptora te status limfnih čvorova. U statističkoj obradi koristio se Pearsonov koeficijent korelacije za usporedbu različitih slikovnih modaliteta te statistička značajnost razlika uz pomoć t-testa.
Rezultati: Obje metode imaju tendenciju precjenjivanja veličine tumora u odnosu na konačnu, patohistološki određenu veličinu tumora. Statistički značajna razlika između veličina tumora određenih pomoću CEM-a i MR-a nije pronađena (p=0,08). Međutim, CEM je pokazao veću preciznost u određivanju veličine tumora u odnosu na PHD u usporedbi s MR-om. Ova otkrića sugeriraju da, iako su obje metode korisne za preoperativnu procjenu, postoji potreba za poboljšanjem njihove preciznosti u odnosu na PHD. Zaključak: Istraživanje je pokazalo da su i CEM i MR korisni alati za preoperativnu procjenu proširenosti raka dojke, no s tendencijom precjenjivanja veličine tumora. Obje metode komplementarne su te se nadopunjuju no u slučaju kontraindikacija za MR, može se koristiti CEM i obrnuto, čime se osigurava sveobuhvatan pristup preoperativnoj procjeni proširenosti raka dojke. Daljnja istraživanja su potrebna kako bi se optimizirali protokoli za precizno mjerenje tumora i smanjila varijabilnost među različitim slikovnim metodama u cilju bolje kliničke prakse i povoljnijih ishoda za pacijente.Introduction: Breast cancer represents a significant public health issue due to its high mortality rate among women. Early detection and precise assessment of tumor size are crucial for successful treatment. Effective diagnostic methods enable better therapy planning and potentially improve treatment outcomes. In this context, contrast-enhanced mammography (CEM) and magnetic resonance imaging (MRI) are two imaging methods used to assess breast tumor size.
Research objective: The objective of this study was to compare the accuracy of contrast- enhanced mammography (CEM) and magnetic resonance imaging (MRI) in assessing breast tumor size. Materials and Methods: The study included twenty – two patients with pathologically confirmed malignant breast lesions, who underwent preoperative breast imaging both CEM and MRI. Data were collected and analyzed retrospectively to determine the difference in estimated tumor size between CEM and MRI in relation to the pathological findings. The analysis covered the following parameters: tumor size on CEM, tumor size on MRI, and the final pathological tumor size; estrogen receptor (ER) status, progesterone receptor (PR) status, Ki67 proliferation indeks, HER2 receptor expression, and lymph node status were recorded. Pearson correlation coefficient was used for comparing different imaging modalities, and the statistical significance of differences were assessed using the t-test. Results: Both methods tend to overestimate tumor size compared to the final pathologically determined tumor size. No statistically significant difference was found between the tumor sizes determined by CEM and MRI (p=0.08). However, CEM showed greater accuracy in determining tumor size compared to the pathological findings than MRI. These findings suggest that, although both methods are useful for preoperative assessment, there is a need to improve their accuracy relative to pathological findings.
Conclusion: The study demonstrated that both CEM and MRI are valuable tools for preoperative assessment of breast cancer extent, though with a tendency to overestimate tumor size. The methods are complementary and can be used interchangeably in case of contraindications for MRI or CEM, ensuring a comprehensive approach to preoperative assessment of breast cancer extent. Further research is needed to optimize protocols for preciese tumor measurement and reduce variability among different imaging methods to achieve better clinical practice and more favorable patient outcomes
Comparison of dose indicators of contrast mammography and digital tomosynthesis
No full textUvod: Rak dojke je najčešća zloćudna bolest žena s visokom stopom smrtnosti u razvijenim zemljama. U Hrvatskoj je učestalost raka dojke veća nego u ostatku Europe i stalno raste. Razvoj novih metoda oslikavanja dojki i organizirani mamografski probir značajno smanjuju smrtnost.
Cilj: Glavni je cilj istraživanja utvrditi vrijednost srednje glandularne doze (AGD) za postupke digitalne tomosinteze (DBT) i kontrastne mamografije (CEM) na uređaju Siemens Revelation u Centru za prevenciju i dijagnostiku kroničnih bolesti Doma zdravlja Primorsko-goranske županije (DZ PGŽ). Također, utvrdit će se postoji li statistički značajna razlika u vrijednostima AGD između DBT i CEM u DZ PGŽ te jesu li ove vrijednosti usporedive s onima objavljenim u recentnim međunarodnim publikacijama.
Metode: Medicinska dokumentacija pacijentica koje su prethodno podvrgnute dijagnostičkim postupcima CEM i DBT dojki analizirana je retrospektivno za svaku pretragu, uključujući dob pacijentica, ekspozicijske parametre pregleda (napon – kV, naboj – mAs), debljinu komprimirane dojke i AGD. Za razliku od standardne mamografije ili DBT, CEM uključuje primjenu intravenskog kontrastnog sredstva.
Rezultati: Pacijentice podvrgnute digitalnoj tomosintezi bile su, u prosjeku, mlađe od onih podvrgnutih kontrastnoj mamografiji, dok su tehnički parametri, poput debljine dojke, bili slični za sve tehnike oslikavanja. AGD za DBT bila je veća nego za standardni CEM protokol (CEM SP), ali nije bila statistički značajna (p=0,78). AGD za odgođeni CEM protokol (CEM OP) bila je veća nego kod DBT, a razlika je bila statistički značajna (p<0,001). Usporedbom AGD vrijednosti s drugim publikacijama pokazalo se da protokoli oslikavanja dojki koji se koriste u DZ PGŽ ne odstupaju od drugih centara te su usporedivi s vrijednostima objavljenim u recentnim publikacijama.
Zaključak: Rezultati istraživanja pokazali su da nema statistički značajne razlike u AGD za DBT i CEM SP preglede. Međutim, kod CEM OP protokola AGD je značajno veća. Uspostava i periodično praćenje doznih indikatora te usporedba s nacionalnim dijagnostičkim referentnim razinama ključni su za održavanje sigurnosti i kvalitete mamografskih pregleda. AGD vrijednosti u DZ PGŽ u skladu su s međunarodnim preporukama, što potvrđuje visoku kvalitetu mamografske prakse.Introduction: Breast cancer is the most common malignant disease in women with a high mortality rate in developed countries. In Croatia, the incidence of breast cancer is higher than in the rest of Europe and continues to rise. The development of new breast imaging techniques and organized mammography screening significantly reduce the mortality rate.
Objective: The primary objective of this study is to determine the average glandular dose (AGD) for digital breast tomosynthesis (DBT) and contrast-enhanced mammography (CEM) on the Siemens Revelation mammography unit at the Center for Prevention and Diagnosis of Chronic Diseases of the Primorsko-Goranska County Health Center (DZ PGŽ). In addition, the study aims to determine whether there is a statistically significant difference in AGD values between DBT and CEM at DZ PGŽ and whether these values are comparable to those published in recent international publications.
Methods: The medical records of patients who previously underwent diagnostic procedures of CEM and DBT were retrospectively analyzed for each examination, including the patients' age, exposure parameters (voltage - kV, charge - mAs), compressed breast thickness, and AGD. Unlike standard mammography or DBT, CEM involves the use of an intravenous contrast agent.
Results: Patients who underwent digital breast tomosynthesis were younger than those who underwent contrast-enhanced mammography, while technical parameters, such as breast thickness, were similar for all imaging techniques. AGD for DBT was higher than for the standard CEM protocol (CEM SP), but this difference was not statistically significant (p=0.78). AGD for the delayed CEM protocol (CEM OP) was higher than for DBT, and this difference was statistically significant (p<0.001). By comparing the AGD values with other publications, it was shown that the breast imaging protocols used in the DZ PGŽ do not deviate from other centers and are comparable to the values published in recent literature.
Conclusion: The results of the research showed no statistically significant difference in AGD for DBT and CEM SP examinations. However, AGD is significantly higher in the CEM OP protocol. Establishing and periodically monitoring dose indicators and comparing them with national diagnostic reference levels are crucial for maintaining the safety and quality of mammographic examinations. AGD values at DZ PGŽ are in line with international recommendations, confirming the high quality of mammographic practice
Utjecaj prijeoperacijske magnetske rezonancije dojke na kirurško liječenje bolesnica s invazivnim lobularnim karcinomom : diplomski rad
No full textCilj: Odrediti utječe li molekularni podtip tumora na vrijeme od postavljanja dijagnoze do početka
kirurškog liječenja. Sekundarni cilj našeg istraživanja je procijeniti u kojoj mjeri magnetska
rezonancija utječe na predoperativnu obradu bolesnika s dijagnosticiranim invazivnim lobularnim
karcinomom.
Ispitanici i metode: Retrospektivno smo analizirali medicinsku dokumentaciju pacijenata u dobi
od 38 do 84 godine koji su u razdoblju od 2019 do 2022. godine podvrgnuti MR zbog ILC. Podaci
o veličini tumora, datumima slikovnih pretraga, operacije i obilježjima tumora zabilježeni su u
tablici. Kontrolnu skupinu čini 30 pacijentica sa IDC-om koje su liječene i operirane u KBC-u Rijeka.
Rezultati: Vrijeme od dijagnoze do kirurškog liječenja kraće je u eksperimentalnoj skupini, no nije
statistički značajno u odnosu na kontrolnu skupinu. Magnetska rezonancija utjecala je na tijek
liječenja u 25% ispitanika, na načina da je tražena dodatna obrada, ali se nije statistički značajno
produljilo vrijeme do operacije.
Zaključak: Magnetska rezonancija je najosjetljivija metoda pri procjeni veličine tumora. Vrijeme
od dijagnostike do operativnog zahvata nije dulje kod ILC-a odnosu na IDC. U četvrtine pacijenata
s ILC-om nakon MR potrebna je dodatna obrada, no unatoč tome, vrijeme do operacije nije
kompromitiranoAim: To determine whether the molecular subtype of a tumor affects the time from diagnosis to
the start of surgical treatment. The secondary objective of our research is to assess the extent to
which magnetic resonance imaging (MRI) affects the preoperative workup of patients diagnosed
with invasive lobular carcinoma (ILC).
Participants and Methods: We retrospectively analyzed the medical records of patients aged 38
to 84 who underwent MRI for ILC between 2019 and 2022. Data on tumor size, dates of imaging
tests, surgery, and tumor characteristics were noted in a table. The control group consisted of 30
patients with IDC who were treated and operated in Clinical Hospital Center of Rijeka.
Results: The time from diagnosis to surgical treatment was shorter in the experimental group but
not statistically significant compared to the control group. Magnetic resonance imaging
influenced the course of treatment in 25% of the patients, resulting in additional workup, but it
did not statistically significantly prolong the time to surgery.
Conclusion: Magnetic resonance imaging is the most sensitive method for assessing tumor size.
The time from diagnosis to surgical intervention is not longer for ILC compared to IDC. In a quarter
of patients with ILC, additional workup is required after MRI, but despite that, the waiting time
for surgery is not prolonged
THE ROLE OF RADIOLOGY IN THE TREATMENT OF A PATIENT WITH CRANIOFACIAL TRAUMA
No full textKraniofacijalne ozljede su vrlo širok pojam koji obuhvaća različite frakture lica i kostiju lubanje. Danas je na raspolaganju široki spektar metoda dijagnostike u cilju pravovremene dijagnoze prijeloma te uspješnog liječenja koji doprinosi kvaliteti života. U povijesti je prva metoda izbora bila klasična radiografija, no napretkom tehnike danas je klasičnu radiografiju u većini slučajeva zamijenila kompjutorizirana tomografija (CT) koja je dovela do revolucije zbog brzine izvođenja pretrage, multiplanarnog prikaza slikovnih podataka. CT prikuplja podatke bez manipulacije bolesnika te nudi mogućnost detaljnog prikaza koštanih i mekotkivnih struktura. Magnetska rezonancija (MR) ima izvrsnu kontrastnost mekih tkiva te ne koristi ionizirajuće zračenje za razliku od CT. Zbog dužine trajanja pretrage nije pogodna za pregled unesrećenih u hitim stanjima zbog čega se najčešće koristi pri kontroli liječenja nakon prijeloma.Craniofacial injuries are a very broad term that encompasses various fractures of the face and skull bones. Today, a wide range of diagnostic methods is available for the timely diagnosis of fractures and successful treatment that contributes to the quality of life. In history, the first method of choice was classical radiography, but with advances in technology today, classical radiography has in most cases been replaced by computed tomography (CT), which has led to a revolution in search speed, multiplanar imaging. CT collects data without manipulating the patient and offers the possibility of a detailed presentation of bone and soft tissue structures. Magnetic resonance imaging (MR) has excellent soft tissue contrast and does not use ionizing radiation unlike CT. Due to the length of the examination, it is not suitable for the examination of victims in emergencies, which is why it is most often used in the control of treatment after a fracture
THE ROLE OF A RADIOLOGICAL TECHNOLOGIST IN THE TREATMENT OF PATIENTS AFTER MAMMOGRAPHY CARRIED OUT WITH THE NATIONAL PROGRAM FOR EARLY DETECTION OF BREAST CANCER
No full textZbog sve veće incidencije raka dojke, 2006. g. pokrenut je Nacionalni preventivni program ranog otkrivanja raka dojke u Republici Hrvatskoj u kojemu sudjeluju stručnjaci različitih specijalnosti i brojne bolničke ustrojstvene jedinice. Cilj ovog istraživanja je procjena uloge radiološkog tehnologa u obradi pacijentica koje zahtijevaju daljnje radiološke procedure koje proizlaze iz mamografije učinjene u sklopu Nacionalnog preventivnog programa ranog otkrivanja raka dojke. Za istraživanje su korišteni podaci svih korisnica zdravstvenih usluga koje su se odazvale na mamografsku proceduru u sklopu preventivnog programa u 2019. i 2020. g. Analizirali su se svi radiološki postupci koji su uslijedili nakon mamografske procedure učinjene u sklopu Nacionalnog preventivnog programa kao i intervencijski postupci te njihovi ishodi. Programi korišteni za prikupljanje i usporedbu podataka su Microsoft Excel i Statistica. Rezultati istraživanja pokazuju da je daljnja obrada učinjena u 6,84% pacijentica. Karcinom dojke detektirao se u 0,88% pacijentica od kojih su svi bili u ranom stadiju (< 2 cm). Uočila se statistički značajna razlika u smanjenju broja dodatnih mamografskih procedura što je rezultiralo smanjenju radnog opterećenja radiološkog tehnologa. Ovo istraživanje je potvrdilo važnost Nacionalnog preventivnog programa obzirom na to da su svi invazivni tumori dojke detektirani u razdoblju istraživanja bili u ranom stadiju. Uloga radiološkog tehnologa kao i ostalih medicinskih i zdravstvenih struka od velike je važnosti za kvalitetno provođenje programa, jer se time omogućuje uspješnije liječenje i povećava kvalitetu života bolesnica.Due to the growing incidence of breast cancer, in 2006 the National Preventive Program for Early Detection of Breast Cancer in the Republic of Croatia was launched, in which experts of various specialties and numerous hospital organizational units participate. The aim of this study is to assess the role of a radiographers in the assesment of patients who require further radiological procedures arising from mammography performed as part of the National Preventive Program for Early Detection of Breast Cancer. The research used data from all health care users who responded to the mammography procedure within the screening program in 2019 and 2020. All radiological procedures that followed the mammography procedure performed under the National Prevention Program as well as intervention procedures and their outcomes were analyzed. The programs used to collect and compare data are Microsoft Excel and Statistics. The results of the study show that further processing was done in 6,84% of patients. Breast cancer was detected in 0,88% of patients, all of whom were at an early stage (less than 2 cm). There was a statistically significant difference in the reduction in the number of additional mammography procedures, which resulted in a reduction in the workload of the radiographers. This study confirmed the importance of the National Prevention Program given that all invasive breast tumors detected during the study period were at an early stage. The role of the radiographers as well as other medical and health professions is of great importance for the quality implementation of the program, because it enables more successful treatment and increases the quality of life of patients
Comparison of dose indicators of contrast mammography and digital tomosynthesis
No full textUvod: Rak dojke je najčešća zloćudna bolest žena s visokom stopom smrtnosti u razvijenim zemljama. U Hrvatskoj je učestalost raka dojke veća nego u ostatku Europe i stalno raste. Razvoj novih metoda oslikavanja dojki i organizirani mamografski probir značajno smanjuju smrtnost.
Cilj: Glavni je cilj istraživanja utvrditi vrijednost srednje glandularne doze (AGD) za postupke digitalne tomosinteze (DBT) i kontrastne mamografije (CEM) na uređaju Siemens Revelation u Centru za prevenciju i dijagnostiku kroničnih bolesti Doma zdravlja Primorsko-goranske županije (DZ PGŽ). Također, utvrdit će se postoji li statistički značajna razlika u vrijednostima AGD između DBT i CEM u DZ PGŽ te jesu li ove vrijednosti usporedive s onima objavljenim u recentnim međunarodnim publikacijama.
Metode: Medicinska dokumentacija pacijentica koje su prethodno podvrgnute dijagnostičkim postupcima CEM i DBT dojki analizirana je retrospektivno za svaku pretragu, uključujući dob pacijentica, ekspozicijske parametre pregleda (napon – kV, naboj – mAs), debljinu komprimirane dojke i AGD. Za razliku od standardne mamografije ili DBT, CEM uključuje primjenu intravenskog kontrastnog sredstva.
Rezultati: Pacijentice podvrgnute digitalnoj tomosintezi bile su, u prosjeku, mlađe od onih podvrgnutih kontrastnoj mamografiji, dok su tehnički parametri, poput debljine dojke, bili slični za sve tehnike oslikavanja. AGD za DBT bila je veća nego za standardni CEM protokol (CEM SP), ali nije bila statistički značajna (p=0,78). AGD za odgođeni CEM protokol (CEM OP) bila je veća nego kod DBT, a razlika je bila statistički značajna (p<0,001). Usporedbom AGD vrijednosti s drugim publikacijama pokazalo se da protokoli oslikavanja dojki koji se koriste u DZ PGŽ ne odstupaju od drugih centara te su usporedivi s vrijednostima objavljenim u recentnim publikacijama.
Zaključak: Rezultati istraživanja pokazali su da nema statistički značajne razlike u AGD za DBT i CEM SP preglede. Međutim, kod CEM OP protokola AGD je značajno veća. Uspostava i periodično praćenje doznih indikatora te usporedba s nacionalnim dijagnostičkim referentnim razinama ključni su za održavanje sigurnosti i kvalitete mamografskih pregleda. AGD vrijednosti u DZ PGŽ u skladu su s međunarodnim preporukama, što potvrđuje visoku kvalitetu mamografske prakse.Introduction: Breast cancer is the most common malignant disease in women with a high mortality rate in developed countries. In Croatia, the incidence of breast cancer is higher than in the rest of Europe and continues to rise. The development of new breast imaging techniques and organized mammography screening significantly reduce the mortality rate.
Objective: The primary objective of this study is to determine the average glandular dose (AGD) for digital breast tomosynthesis (DBT) and contrast-enhanced mammography (CEM) on the Siemens Revelation mammography unit at the Center for Prevention and Diagnosis of Chronic Diseases of the Primorsko-Goranska County Health Center (DZ PGŽ). In addition, the study aims to determine whether there is a statistically significant difference in AGD values between DBT and CEM at DZ PGŽ and whether these values are comparable to those published in recent international publications.
Methods: The medical records of patients who previously underwent diagnostic procedures of CEM and DBT were retrospectively analyzed for each examination, including the patients' age, exposure parameters (voltage - kV, charge - mAs), compressed breast thickness, and AGD. Unlike standard mammography or DBT, CEM involves the use of an intravenous contrast agent.
Results: Patients who underwent digital breast tomosynthesis were younger than those who underwent contrast-enhanced mammography, while technical parameters, such as breast thickness, were similar for all imaging techniques. AGD for DBT was higher than for the standard CEM protocol (CEM SP), but this difference was not statistically significant (p=0.78). AGD for the delayed CEM protocol (CEM OP) was higher than for DBT, and this difference was statistically significant (p<0.001). By comparing the AGD values with other publications, it was shown that the breast imaging protocols used in the DZ PGŽ do not deviate from other centers and are comparable to the values published in recent literature.
Conclusion: The results of the research showed no statistically significant difference in AGD for DBT and CEM SP examinations. However, AGD is significantly higher in the CEM OP protocol. Establishing and periodically monitoring dose indicators and comparing them with national diagnostic reference levels are crucial for maintaining the safety and quality of mammographic examinations. AGD values at DZ PGŽ are in line with international recommendations, confirming the high quality of mammographic practice
OPTIMISATION OF COMPUTED TOMOGRAPHY PROTOCOLS FOR ABDOMINAL AND PELVIC CT
No full textCilj: Cilj ovog rada je utvrđivanje razlike u vrijednostima parametara koji utječu na predanu apsorbiranu dozu u pacijenata podvrgnutih CT oslikavanju abdomena i zdjelice prije i nakon provođenja procesa optimizacije za navedenu proceduru.
Ispitanici i postupci: U ovoj retrospektivnoj nalazi prikupili smo parametre koji utječu na apsorbiranu dozu predanu pacijentu prije i nakon provedene optimizacije protokola za CT procedure abdomena i zdjelice te demografske podatke pacijenata (dob i spol). U ovu analizu uključeni su standardni pacijenti prosječne mase 60 -90 kg (75 ±15 kg). Parametri koji su se prikupljali, a proizlaze iz procedure CT abdomena i zdjelice su: dose-lenght product (DLP) i computed tomography dose index (CTDIvol).
Rezultati: Prije optimizacije prosječna vrijednost DLP iznosi 518,28 mGy.cm (218 - 822 mGy.cm). Prosječna vrijednost CTDIvol iznosi 8,95 mGy (4,46 – 16,35 mGy). Nakon provedene optimizacije prosječna vrijednost DLP iznosi 276,08 mGy.cm (190,87 – 387,06 mGy.cm). Prosječna vrijednost CTDIvol iznosi 5,86 mGy (3,84 – 8,03 mGy).
Zaključak: Optimizacijom CT protokola postigla se značajna redukcija u svim parametrima na temelju koji se određuje predana apsorbirana doza za pacijenta što je nužno zbog svih negativnih učinaka koje X-zračenje ima na ljudsko tijelo. Unatoč svemu navedenom potrebno je osigurati zadovoljavajuću kvalitetu slikovnih podataka kako bi procedura bila valjana i dala odgovor na zadano kliničko pitanje.Aim: Our study aimed to determinate the difference in dosage parameters of patients undergoing CT examination of the abdomen and pelvis before and after protocol optimization.
Patients and methods: This retrospective analysis is based on documentation of dosage parameters measured before and after optimization of CT protocols in 2017. We also noted patients age and sex. Included patients had standard body weight (60 – 90 kg). Collected dosage parameters were: dose-length product (DLP) and computed tomography dose index (CTDIvol).
Results: Before optimization average value of DLP was 518,28 mGy.cm (218 – 822 mGy.cm). Average value of CTDIvol was 8,95 mGy (4,46 – 16,35 mGy). After optimization average value of DLP was 276,08 mGy.cm (190,87 –387,06 mGy.cm), while average value of CTDIvol was 5,86 mGy (3,84 – 8,03 mGy).
Conclusion: By optimizing CT protocols, a significant reduction in all dosage parameters was achieved. The optimisation is necessary due to the adverse effects X-radiation has on the human body. However, all of the above satisfactory image quality must be ensured for the procedure to be valid and answer a specific clinical question
Utjecaj prijeoperacijske magnetske rezonancije dojke na kirurško liječenje bolesnica s invazivnim lobularnim karcinomom : diplomski rad
No full textCilj: Odrediti utječe li molekularni podtip tumora na vrijeme od postavljanja dijagnoze do početka
kirurškog liječenja. Sekundarni cilj našeg istraživanja je procijeniti u kojoj mjeri magnetska
rezonancija utječe na predoperativnu obradu bolesnika s dijagnosticiranim invazivnim lobularnim
karcinomom.
Ispitanici i metode: Retrospektivno smo analizirali medicinsku dokumentaciju pacijenata u dobi
od 38 do 84 godine koji su u razdoblju od 2019 do 2022. godine podvrgnuti MR zbog ILC. Podaci
o veličini tumora, datumima slikovnih pretraga, operacije i obilježjima tumora zabilježeni su u
tablici. Kontrolnu skupinu čini 30 pacijentica sa IDC-om koje su liječene i operirane u KBC-u Rijeka.
Rezultati: Vrijeme od dijagnoze do kirurškog liječenja kraće je u eksperimentalnoj skupini, no nije
statistički značajno u odnosu na kontrolnu skupinu. Magnetska rezonancija utjecala je na tijek
liječenja u 25% ispitanika, na načina da je tražena dodatna obrada, ali se nije statistički značajno
produljilo vrijeme do operacije.
Zaključak: Magnetska rezonancija je najosjetljivija metoda pri procjeni veličine tumora. Vrijeme
od dijagnostike do operativnog zahvata nije dulje kod ILC-a odnosu na IDC. U četvrtine pacijenata
s ILC-om nakon MR potrebna je dodatna obrada, no unatoč tome, vrijeme do operacije nije
kompromitiranoAim: To determine whether the molecular subtype of a tumor affects the time from diagnosis to
the start of surgical treatment. The secondary objective of our research is to assess the extent to
which magnetic resonance imaging (MRI) affects the preoperative workup of patients diagnosed
with invasive lobular carcinoma (ILC).
Participants and Methods: We retrospectively analyzed the medical records of patients aged 38
to 84 who underwent MRI for ILC between 2019 and 2022. Data on tumor size, dates of imaging
tests, surgery, and tumor characteristics were noted in a table. The control group consisted of 30
patients with IDC who were treated and operated in Clinical Hospital Center of Rijeka.
Results: The time from diagnosis to surgical treatment was shorter in the experimental group but
not statistically significant compared to the control group. Magnetic resonance imaging
influenced the course of treatment in 25% of the patients, resulting in additional workup, but it
did not statistically significantly prolong the time to surgery.
Conclusion: Magnetic resonance imaging is the most sensitive method for assessing tumor size.
The time from diagnosis to surgical intervention is not longer for ILC compared to IDC. In a quarter
of patients with ILC, additional workup is required after MRI, but despite that, the waiting time
for surgery is not prolonged
SUPPLEMENTARY MAMMOGRAPHIC VIEWS AND THEIR IMPORTANCE IN THE TREATMENT OF SUSPECT LESIONS IN THE BREAST
No full textRak dojke najčešći je tumor žena u razvijenim zemljama svijeta. Stoga je važna rana detekcija kako bi se poboljšao tijek liječenja i omogućilo ozdravljenje. Mamografija je radiološki postupak oslikavanja dojki koja omogućuje otkrivanje malignih procesa u početnim fazama prije nego bolest postane simptomatska. U mamografiji se koriste mnoge projekcije koje se mogu podijeliti u dvije skupine, standardne i nestandardne projekcije. Standardne projekcije koriste se u probirnoj i dijagnostičkoj mamografiji, dok se nestandardne projekcije koriste samo u dijagnostičkoj. Standardnim projekcijama se u većine žena može prikazati gotovo cijelo tkivo dojke te sa sigurnošću potvrditi ili isključiti maligna promjena u dojci. Ponekad se za postavljanje točne dijagnoze, kada standardne projekcije nisu dostatne, koriste dodatne, nestandardne projekcije kojima se standardne projekcije nadopunjuju. Nestandardne projekcije daju dodatan uvid u tkivo dojke, omogućuju pogled iz drugih smjerova, mogu detaljnije prikazati same promjene i točno ih lokalizirati.Breast cancer is the most common tumor in women in the developed world. Therefore, early detection is important to improve the course of treatment and recovery. Mammography is a radiological procedure of breast imaging that allows the detection of malignant processes in the initial stages before the disease becomes symptomatic. Mammography uses many projections that can be divided into two groups, standard mammographic views and non-standard, supplementary mammographic views. Standard views are used in both screening and diagnostic mammography, while supplementary views are used only in diagnostic mammography. Standard views can show almost all breast tissue in most women and confirm or rule out malignant changes in the breast with certainty. Sometimes, to make an accurate diagnosis, when standard views are not sufficient, additional, non-standard views are used to supplement the standard views. Supplementary views give additional insight into the breast tissue, allow a view from different directions, can show the changes in more detail and accurately localize them
- …
