1,720,963 research outputs found
ANCIENT TOPOGRAPHY OF THE CROATIAN COASTAL REGION
No full textAutor donosi vrlo sažeti popis antičke arheološke baštine s područja Hrvatskog primorja, odnosno u zoni od ušća Rječine do grada Senja. Ovo je jedna od najmanje arheološki istraženih regija u Hrvatskoj. Prvi počeci organiziranog muzejskog rada i istraživanja poduzimaju se u tridesetim godinama 20. stoljeća, ali su kroz dugi period povezani s ograničenim mogućnostima djelatnika Gradskog muzeja na Sušaku, odnosno, nakon II. svjetskog rata, Muzeja Hrvatskog primorja. Poznati antički lokaliteti u Bakru, Jadranovu, Crikvenici, Selcu ili Novom Vinodolskom nisu kontinuirano istraživani, tako da njihovo antičko graditeljsko nasljeđe nije ni prezentirano unutar tih suvremenih naselja.The author gives a concise list of ancient archaeological heritage from the Croatian Coastal Region, that is, the area from the mouth or the river Rječina to the city of Senj. This is the least researched area in Croatia. The first organised museum work and research were done in the thirties of the twentieth century but they were connected to a long period of limited opportunities of the staff of the City of Sušak Museum or after World War 2, the Croatian Costal Museum. Well-known ancient localities in Bakar, Jadranovo, Crikvenica, Selce or Novi Vinodolski haven’t been continuously researched so their ancient building heritage hasn’t been presented within these settlements
THE CHURCH OF ST. GEORGE ON ”GRADINA” BETWEEN SELCE AND BRIBIR
No full textCrkvica Sv.Jurja smještena je na vrhu istaknutog brijega povrh udoline kojom prolazi cesta što povezuje Selce i povijesno središte ovog dijela vinodolske kotline – Bribir. Crkvica je izgrađena uz rub dijela bedema prostrane prapovijesne gradinske utvrde. Sondačnim iskopavanjem na jednoj od terasa južnije od vrha brijega ustanovljeni su ulomci keramičkih posuda iz razvijenog i početne etape kasnog brončanog doba, odnosno gradina je utemeljena i bila u funkciji tijekom više stoljeća u drugom mileniju prije Krista. Ovom prigodom nisu otkriveni tragovi iz kasnijih stoljeća željeznog doba, no debljina bedema (unatoč eksploataciji kamena za potrebe proizvodnje vapna u prošlosti) upućuje nas na na dugotrajne prigradnje, obzirom da je položaj gradine izvanredan, s prekrasnim panoramskim pogledom.
Isti bedem je tijekom kasne antike obnovljen, odnosno učvršćeno je uz uporabu morta vanjsko lice zidina. Tada (vjerojatno u razdoblju gotsko-bizantskih ratova) je na vrhu brijega bila izgrađena i mala pravokutna građevina, kućica za smještaj
straže, koja je već tada mogla imati i funkciju kršćanske kapele (sveti Juraj često se slavi na istaknutim poločajima s jasnom vojno-strateškom ulogom). U kasnijim stoljećima srednjeg vijeka objekt je više puta pregrađivan i obnavljan. Ranom srednjem vijeku pripadaju prizidani uz bočne zidove masivni pravokutni polustupovi, koji su ubačeni u zgradu zbog izgradnje svodne konstrukcije, što je odlika predromaničkih adaptacija ranokršćanskih objekata malih dimenzija širom jadranske obale. U kasnijim obnovama (Vinodol je trusno područje s čestim rušenjima) izgrađeno je novo začelje (tijekom 12. stoljeća), rekonstruiran je pročeljni zid, u dva navrata mijenjana je svodna konstrukcija oslonjena na zidane pojasnice, obnavljana je potom u 19. stoljeću i iznova u tridesetim godinama 20. stoljeća. Iza Drugog svjetskog rata (u kome je crkva bila pogođena topovskim
projektilima) bogomolja je bila posve napuštena, a oltar uništen. Ovaj vrijedan spomenik tisućljetne opstojnosti na burom i povijesnim nedaćama šibanom kršu obnovljen je i posvećen 1997. godine.The church of St. George (Juraj) is on the top of the prominent hill over the valley where the road which connects Selce and Bribir is, the historical centre of this part of the Vinodol basin. The church was built on the edge of the wall of a huge prehistoric fortress. The pieces of clay pots originated from a developed and early stage of the late Bronze Age were found while digging up the soil during a probe into one of the terraces south of the top of the hill. This means that the fortress was established and in use during many centuries of the second millennium BC. On this occasion there were no traces found from later centuries of Iron Age. The thickness of the fortification’s wall (although the stones from the wall were used for the production of cement in the past), show us that there were many reconstructions over long periods because the placement of the fortress is perfect
with the beautiful panoramic view.
The same fortification’s wall was refurbished during late Antiquity. The wall was reinforced using plaster on its façade. At the same time (probably in the period of the Gothic-Byzantine Wars) a small square building was built on the top of the hill. This was a guard’s house but may have also been used as a Christian chapel, (St. George was usually celebrated at prominent positions with clear military and strategic functions). In the centuries of the late Middle Ages, this building was reconstructed and refurbished many more times. The massive square half-columns built next to the original side walls were constructed in the early Middle Ages. These columns were set into the house during the construction of the arched ceiling which is a characteristic of the early Romanic adaptation of the early Christian small dimensioned buildings, which can be found along the Adriatic coast. During later refurbishment (Vinodol is an earthquake area causing frequent destruction) a new back wall was built (during 12th century), the front wall was refurbished; the ceiling construction was changed twice, then in 19th century and again in 1930s. After WWII (when the church was hit by a cannon’s projectile) this place of worship was abandoned completely and its altar was destroyed. This important monument of thousand years of life on karst washed by rain and bura (wind) and troubles was refurbished and consecrated in 1997
Arheološka baština Jadranova: Izvješće o istraživanjima od 1993. do 2000. godine
Get PDFOd 1993. godine trajala su sustavna arheološka istraživanja i konzervatorijski radovirim skodobnog arhitektonskog kompleksa u uvali Lokvišća na poluotoku Havišća u Jadranovu. Područje Havišća poznato je više od stoljeća u arheološkoj literaturi: u različitim okolnostima ovdje su pronađeni predmeti iz prapovijesnog, antičkog i srednjovjekovnog doba. Novija istraživanja vodio je ing. Ranko Starac koji u ovom članku izvještava o obavljenim radovima i rezultatima istraživanja. Uz njega su u ovo istraživanje povremeno bili uključivani i suradnici iz Konzervatorijskog odjela Ministarstva kulture, zatim arh. Željka Cetinić iz Pomorskog i povijesnog muzeja u Rijeci, Fina Juroš-Moguš iz Arheološkog muzeja Pula, arh. Martina Somek, numizmatičar Božo Mimica iz Rijeke, restaurator Nikola Erlich iz Zagreba, Anela Matešić iz konzervatorijskog odjela, ing. Šubat iz poduzeća “Gea”, te Viktor Domjan, zidar. Istraživanja su bila obimna, vrlo zahtjevna i složena, vršena su pod otežavajućim okolnostima jer je na tom prostoru danas više stambenih kuća i drugih objekata, a jedan dio ranijih nalaza je izgubljen ili u privatnom posjedu nalaznik
RESULTS OF THE TENTATIVE ARCHEOLOGICAL EXCAVATIONS ON THE FORTRESS OF DRIVENIK
No full textU razdoblju između 22. ožujka i 12. travnja 1999. godine obavljena su pokusna arheološka istraživanja srednjovjekovne utvrde – driveničke «Gradine». Tijekom radova postavljeno je šest pokusnih sondi zbog prikupljanja informacija o stanju zatrpanih dijelova utvrde i njenoj starosti. Vrh ovog dominantnog brijega usred kotline bio je naseljen još početkom posljednjeg milenija prije Krista, tijekom kasnog brončanog doba. Na to nas upućuju tek skromni ulomci posuđa uočeni u pukotinama među stijenjem, na obroncima oko utvrde, ali i na površini litice unutar poda srednjovjekovne kapele sv. Stjepana. Ovdje su prigodom obnove interijera prije više godina otkriveni i dokumentirani temelji manje, ranoromaničke jednobrodne crkvice s polukružno opisanim začeljnim zidom. Uz prapovijesne ulomke posuđa, uočeno je tek nekoliko komadića antičkih opeka, no tragova rimskodobne arhitekture ovdje, kao i unutar položaja kasnijeg kaštela nema. Položaj utvrde na vrhu brijega trajno je iznova zaposjednut početkom srednjeg vijeka, krajem osmog ili početkom devetog stoljeća, kada Vinodol zauzimaju tek doseljeni rodovi Hrvata. Tragovi vatrišta i skromni tragovi otpadaka – posuđa od grubo oblikovane gline mrko sive boje, urešene snopovima urezanih isprepletenih valovitih crta govore nam o povremenom boravljenju stražarskih posada skupina ljudi čija je materijalna kultura srodna skupinama koje su sačinjavale labavi avaroslavenski savez Drugog Kaganata u kontinentalnom zaleđu. Plitkoća sloja humusa i česta prekapanja do nivoa litice onemogućuju kvalitetnije spoznaje, a ovaj ranosrednjovjekovni horizont uništen je već izgradnjom vrlo čvrste kamene trokatne pravokutne kule, vjerojatno na prijelazu 12. u 13. stoljeće. Kaštel je dobio današnji opseg i karakteristike utvrđenog protuturskog tabora u bar dvije gradbene faze: jednoj u drugoj polovici 15. stoljeća, a drugoj negdje polovicom ili krajem 16. stoljeća. Razdoblju druge polovice 15. stoljeća pripada početak izgradnje novih ugaonih kula kružnog tlocrta s karakte ris tičnim oblicima otvora puškarnica. U jednom ugaonom kamenu ulaznog dovratnika u kružnu kulu uočena je uklesana glagoljskim slovima godina 1476. Riječ je o mogućem spoliju, odnosno kamenu prenesenom s neke starije građevine, no položaj kamena sugerira nam na mjeru graditelja da se taj datum vidi u zidnom plaštu ulaza u ugaonu kulu. Istraživanjem je utvrđeno da utvrda nikad nije bila dovršena. Jedini očuvani elementi okvira portala prizemnog ulaza te ulaza u glavnu obrambenu kulu na katu, koji su načinjeni od pomnije klesana kamena, nose elemente renesansnog fortifikacijskog graditeljstva. Međutim, cisterna nikad nije bila izgrađena o čemu svjedoči započet iskop u litici u središtu dvorišta. Po materijalnim tragovima (komadićima kućanskih otpadaka, željeznim predmetima i sitnom novcu) kaštel je povremeno bio u uporabi tijekom 16. i 17. stoljeća, a potom je posve napušten počeo propadati, da bi bio konačno teško oštećen u Drugom svjetskom ratu. Nakon nedavne djelomične obnove i konzervacije predstoji nam temeljito promišljanje načina obnove i prezentacije ovog vrijednog spomenika kao sjecišta turističkih i kulturnih sadržaja Vinodolske kotline.During the month of March and April 1999 tentative archeological excavations have been undertaken in the late medieval fortress of Drivenik. 6 different sounds have been excavated in order to find some material documentation regarding the age. The fortress is built on top of the dolomite morenic hilltop in the northwestern part of the Vinodol valley. Although very scarse, the material found during earlier excavations demonstrate the certainty that the hilltop was inhabited at the beginning of the last millenium B.C. during the bronze age. In the middle ages the hilltop has been taken over by the new settlers, the Croats, but the fortress her self has taken the form we see now, much later, probably in two different phases. The first phase should have been in the second half of the 15 century and the second at the end of the 16 century. Taking into consideration the finds, the fortress has been again in use during the 16 and 17 centuries and after abandoned. She has been seriously damaged during the second world war. Tthe excavations were ment to show the state of the structure, than conservation and the successive presentation to the public as an exceedingly important monument of the Vinodol valley
O otkriću još jedne ranokršćanske crkve na otoku Krku
Get PDFNel suo intervento l'autore riporta i risultati del sondaggio sperimentale della basilica paleocristiana di Sv. Nikola, recentemente scoperta nella località di "Mire", fra Jurandvor e Baška (isola di Krk/Veglia)
DIE SAKRALE ARCHITEKTUR DES MITTELALTERLICHEN VINODOL
Get PDFAutor iznosi arheološke, topografske i dostupne povijesne podatke i činjenice o stanju, očuvanosti, broju, položaju i kulturno-povijesnim karakteristikama srednjovjekovnih crkava na tlu Vinodola, odnosno područja današnjih općina Crikvenica, Novi Vinodolski i Općine Vinodolske. Uzgred spominje i ostatke crkvica na području koje je nekad pripadalo vinodolskim općinama, a danas su to dijelovi Gorskoga kotara. Nakon uvodnog razmatranja stanja istraženosti i položaja kasnoantičko-ranokršćanskih lokaliteta te pitanja postojanja ranosrednjovjekovnih opatija, prelazi se na opise zatečena stanja sakralnih arhitektonskih spomenika. Vremenski okvir rada čine spomenici nastali između 12. i 16. st. Ovim radom autor nastoji popuniti objavljene informacije o broju i stanju većine zatečenih srednjovjekovnih crkvica na tlu Vinodola. Razmatra pitanje gustoće i položaja antičkih i kasnoantičkih nalazišta te mogućih ranokršćanskih bogomolja. Zatim slijedi opis razdoblja povijesne praznine između 7. i 12. st., što tumači kao vrijeme usporene i nedjelotvorne kristijanizacije ovog dijela Banske Hrvatske, o čemu svjedoči izraziti poganski karakter onodobnih starohrvatskih grobalja. S osnutkom Krbavske biskupije, odnosno polovicom 12. st., započinje sustavan proces izgradnje crkava pa je u iduća dva stoljeća zapravo i dovršena izgradnja većine danas poznatih sakralnih objekata. Sve gradnje karakterizira rustičnost izraza i relativno skromna graditeljska vještina bez izraženih kvalitetnih radova u oblikovanju kamene skulpture. U drugoj polovici 14. st. započinje izgradnja crkava u gotičkom stilu. Taj tip gradnje traje sve do početka 16. st. kada je zbog ekonomske, političke i sigurnosne krize uzrokovane turskim provalama te izmjenom dijela pučanstva došlo do opće recesije i prestanka izgradnje crkava.The aim of this work was to complement previously published informations on the number and conditions of majority of middle-aged churches found on the territory of Vinodol. Under respective consideration were also the closeness and sites of the antique and late antique finds and possible locations of early Christian worship places. We have further description of the historical vacuum interval between the 7th to 12th c, which is the time of a slow and unefficacious Christianization of this part of Croatia governed by Ban, which is proved also by a markedly pagan character of the old-Croatian grave-yards of that time. With the establishment of
Diocese of Krbava some time middle 12Ul c. began systematic process of the construction of churches. So, during the subsequent two centuries was completed construction of almost all today well known sacral objects. The rustic look and relatively modest constructive skill, deficient in high-quality works in moulding the stone sculptures, are characteristic for all the constructions of that time. In the second half of the 14lh c. started construction of Gothic style churches, which continued until early 16lh c. when, due to economic, political and safety crisis, result of Turkish raids and also because of the exchange of a part of population, general recession and cessation in the construction of churches took place.Der Autor bemueht sich mit dieser Arbeit die veroeffentlichten Informationen ueber die und den Zustand des groeßten Teils der bestehenden mittelalterlichen Kirchen auf dem Gebiet von Vinodol zu ergaenzen. Er erwaegt die Frage der Dichte und der Lage der antiken und spaetantiken Funde sowie der moeglichen fruehchristlichen Gotteshaeuser. Nachher beschreibt er Periode der historischen Luecke zwischen dem 7. und 12. Jahrhundert, die wir als die Zeit der verlangsamten und unwirksamen Christianisierung dieses Teils Banalkroatiens bezeichnen. Meinung bekraeftigt der heidnische Charakter der damaligen altkroatischen Graeber. Mit Stiftung der Dioezese von Krbava, Mitte des 12. Jahrhunderts, beginnt ein systematischer Prozess des Kirchenbauens. In zwei folgenden Jahrhunderten beendigte der Bau des groeßten von den heute bekannten sakralen Bauwerken, die die Baeuerlichkeit der Form und die relativ bescheidene Geschicklichkeit des Bauens ohne die ausgedrueckten qualitativen Ausfuehrungen in der Form der gotischen Kirchen kennzeichnet. Dieser Bautyp dauerte bis zum Anfang des 16. Jahrhunderts. Dann entstand durch die tuerkischen Durchbrueche eine wirtschaftliche und politische Krise, die Veraenderung eines Teils der Bevoelkerung verursachte allgemeine Rezession, und der Bau der Kirchen hoerte auf
RESULTATE DER 2. PHASE DER ARCHAEOLOGISCHEN UNTERSUCHUNGEN AUF DEM PLATZ CIMITER IN SENJ
Get PDFAutor donosi izvješće o rezultatima sondažnih arheoloških iskopavanja na dijelu trga Cimiter ispred pročelja katedrale u povijesnoj jezgri grada Senja. Opisuju se otkriveni dijelovi triju prostorija prostranog arhitektonskog kompleksa, s djelomice očuvanim mozaičkim podovima. Analizom okolnosti nalaza i preliminarnom komparacijom otkrivenog motiva na mozaičkom ulomku autor navodi mogućnost da je riječ o ranokršćanskom mozaiku unutar bazilikalnog kompleksa građevina, nad čijim ruševnim ostacima uz poštovanje položaja i tradicije kultnog prostora nastaje današnja katedrala sv. Marije i sv. Jurja.Some probing archeological researchings were made on the north side of the Cimiter Square opposite the cathedral church facade early in the 1993. Some parts of the huge building complex were found there and, by comparing the style of building, the accompanying tiny archeological materials, specially the characteristic decoration of the mosaic floors, it was dated back to the 5th century. The motif of "Salomon's knot" has been one of the series of a frequently exploited symbolic narrative on the mosaic floors of early-christian monuments of the Aquilean cultural circle. This discovery has been rather encouraging for possible future explorings of the cathedral church circuit and defining of an early christian origin of the ancient Senia, which must had been an important centre during the Ostrogothic and early Byzantine rule to which were gravitating simultaneously the settlements and control stations along the coast of neighbouring east part of the island of Krk.Anfangs des Jahres 1993 wurden archaeologische Untersuchungen auf dem noerdlichen Teil des Platzes Cimiter gegen die Vorderseite der Senjer Kathedrale ausgefuehrt. Es wurden Teile des ausgedehnten Gebaeudekomplexes festgestellt, die nach Bauweise, begleitendem kleinem archaelogischem Material und besonders nach charakteristischer Zier des Mosaikfussbodens auf das 5. Jh. datiert wurden. Das Motiv des Salomonischen Knotens ist eine von den auf dem Mosaikfussboden gern ausgenuetzten Darstellungen der fruechristlichen Denkmaeler des aquileischen Kulturkreises. Dieser Fund ist sehr anregend fuer zukuenftige Forschungen des Bereichs der Kathedrale und fuer die Definierung des fruechristlichen Ausgangspunktes der antiquen Senia, die zur Zeit der ostrogotischen und fruehbyzantinischen Herschung wahrscheinlich ein bedeutendes Zentrum der Ansiedlungen und der Aufsichsstationen laengs der Kueste des anliegenden oestlichen Teils der Insel Krk war
Going Beyond Counting First Authors in Author Co-citation Analysis
Get PDFThe present study examines one of the fundamental aspects of author co-citation analysis (ACA) - the way co-citation
counts are defined. Co-citation counting provides the data on which all subsequent statistical analyses and mappings
are based, and we compare ACA results based on two different types of co-citation counting - the traditional type that
only counts the first one among a cited work's authors on the one hand and a non-traditional type that takes into
account the first 5 authors of a cited work on the other hand. Results indicate that the picture produced through this non-traditional author co-citation counting contains more coherent author groups and is therefore considerably clearer. However, this picture represents fewer specialties in the research field being studied than that produced through the traditional first-author co-citation counting when the same number of top-ranked authors is selected and analyzed. Reasons for these effects are discussed
Variations on the Author
Get PDF“Variations on the Author” discusses two of Eduardo Coutinho’s recent films (Um Dia na Vida, from 2010, and Últimas Conversas, posthumously released in 2015) and their contribution to the general question of documentary authorship. The director’s filmography is characterized by a consistent yet self-effacing form of authorial self-inscription: Coutinho often features as an interviewer that rather than express opinions propels discourses; an interviewer that is good at listening. This mode of self-inscription characterizes him as an author who is not expressive but who is nonetheless markedly present on the screen. In Um Dia na Vida, however, Coutinho is completely absent form the image, while Últimas Conversas, on the contrary, includes a confessional prologue that moves the director from the margins to the center of his films. This article examines the ways in which these works stand out in the filmography of a director who offers new insights into the notion of cinematic authorship
- …
