1,721,046 research outputs found
Differences in the Incidence of Burnout Syndrome Among Nurses Employed at Different Workplaces: Cross-sectional Study
No full textUvod: Sindrom sagorijevanja jedan je od glavnih javnozdravstvenih problema u radnoj populaciji. Sastoji se od emocionalnih poremećaja koji se javljaju na kontinuirani stres na radnom mjestu; karakteriziran je stalnom emocionalnom iscrpljenošću, prisutnošću cinizma ili distanciranim stavom prema svom radnom mjestu.
Cilj: Istražiti prisutnost sindroma sagorijevanja, te ispitati postojanje razlike u pojavnosti sindroma sagorijevanja između medicinskih sestara zaposlenim na različitim radilištima u Kliničkoj bolnici Merkur u 2023. godini.
Metode: Istraživanje je provedeno u Kliničkoj bolnici Merkur tokom travnja i svibnja 2023. godine, te su se rezultati sakupljali pomoću anketa po radilištima bolnice. Anketa se sastojala od „Upitnika za procjenu psihosocijalnih rizika na radnom mjestu kabinskog osoblja“, „Upitnik intenziteta sagorijevanja na poslu“ i sociodemografskih podataka.
Rezultati: U istraživanju je sudjelovalo 187 ispitanika. Većina ispitanika bilo je ženskog spola, visoke stručne spreme s radnim stažem srednje vrijednosti od 10 godina. Značajne simptome sagorijevanja na poslu pokazuje 40,4% ispitanika zaposlenih na odjelima kirurgije naspram 14,5% ispitanika zaposlenih na odjelima interne medicine. Pronađene su statistički značajne razlike na sljedećim subskalama: Neslaganje i neodlučnost na poslu, Pritisak na poslu, Proturječnosti u obavljanju poslova, Zabrinutost za zdravlje u vezi s radom, Preveliko radno opterećenje, Premalo radno opterećenje, Vremenski rokovi/pritisci, Zapreke na poslu gdje statistički značajno više rezultate postižu sudionici koji su zaposleni na odjelima kirurgije u odnosu na sudionike koji su zaposleni na odjelima interne medicine (p<0.01).
Zaključak: Pojavnost sindroma sagorijevanja češći je kod medicinskih sestara koje rade na kirurškim odjelima, nego kod medicinskih sestara koje rade na internističkim odjelima. Stvaranje zdravog okruženja može smanjiti učestalost simptoma i poboljšati kvalitetu pružene medicinske skrbi.Introduction: Burnout syndrome is one of the main public health problems in the working population. It consists of emotional disorders that occur due to continuous stress at the workplace; is characterized by constant emotional exhaustion, the presence of cynicism or a distant attitude towards his workplace.
Objectives: The goal of the research was to investigate the presence of burnout syndrome, and to examine the existence of differences in the occurrence of burnout syndrome between nurses employed at different workplaces in the Merkur Clinical Hospital in 2023.
Methods: The research was conducted at the Merkur Clinical Hospital during April and May 2023, and the results were collected using surveys at the hospital's workplaces. The survey consisted of the "Questionnaire for the assessment of psychosocial risks at the workplace of cabin crew", the "Questionnaire of the intensity of burnout at work" and sociodemographic data.
Results: There were 187 participants in the research. The majority of the participants were female, with a university degree and an average work experience of 10 years. Significant symptoms of burnout at work are shown by 40,4% of participants working in surgery departments versus 14,5% of participants working in internal medicine departments. Statistically significant differences were found on the following subscales: Disagreement and indecisiveness at work, Pressure at work, Contradictions in the performance of tasks, Concern for health related to work, Too much workload, Too little workload, Time limits/pressures, Obstacles at work where statistically significantly higher results are achieved by participants who are employed in surgery departments compared to participants who are employed in internal medicine departments (p<0.01).
Conclusion: The occurrence of burnout syndrome is more common in nurses working in surgical wards than in nurses working in internal medicine wards. Creating a healthy environment can reduce the frequency of symptoms and improve the quality of medical care provided
Assessment of The Dietary Habits of Healthcare Personnel in Shift and Morning Work: Cross-Sectional Study
No full textUvod: Pravilna prehrana ima ključnu ulogu u očuvanju kvalitete zdravlja. Rad u smjenama kod zdravstvenog osoblja može rezultirati nepravilnom i nekvalitetnom prehranom te dovesti do niza zdravstvenih tegoba i razvoja kroničnih bolesti.
Cilj: Cilj ovog istraživanja bio je usporediti prehrambene navike zdravstvenog osoblja koje radi u smjenskom radu u odnosu na zdravstveno osoblje koje radi isključivo u jutarnjem radu u Kliničkoj bolnici Merkur.
Metode: Provedeno je presječno istraživanje od prosinca 2023. do ožujka 2024. godine koje je uključivalo 147 zdravstvenih djelatnika s različitih odjela Kliničke bolnice Merkur, pri čemu je svaki sudionik potpisao Informirani pristanak za anonimno sudjelovanje u istraživanju. Podaci su se prikupljali na odjelima bolnice putem papirnatih anketnih upitnika. Korišteni su MDSS i MEDAS upitnici o prehrambenim navikama ispitanika. Statistička analiza je provedena u programu IBM SPSS Statistics for Windows verzija 26.0 (SPSS Inc., Chicago, Sjedinjene Američke Države).
Rezultati: Među 147 ispitanika, najviše sudionika je bilo dobne skupine 50+ (29,9%), dok je sljedeća najzastupljenija dobna skupina bila ona od 19 do 29 godina (25,2%). S obzirom na spol, u uzorku je sudjelovalo gotovo 78% žena i 22% muškaraca. Što se tiče stručne spreme, gotovo 30% sudionika ima završenu srednju stručnu spremu, njih 38,1% su prvostupnici, dok 25,2% sudionika ima završenu diplomsku razinu obrazovanja, a njih skoro 7% postdiplomsku razinu. S obzirom na radni staž, više od trećine sudionika (34,7%) ima između 0 i 10 godina radnog staža, njih 23,1% ima između 21 i 30 godina radnog staža, nešto manji postotak (22,4%) ima više od 31 godine radnog staža dok njih 19,7% ima između 11 i 20 godina radnog staža. Najveći postotak sudionika radi u turnusima (27,9%) i jutarnjoj smjeni (27,2%). Najveći postotak sudionika istraživanja radi u Sveučilišnoj klinici za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma Vuk Vrhovac (36,1%) i u Zavodu za anesteziologiju, intenzivnu medicinu i liječenju boli (22,4%). Sudionici se statistički značajno razlikuju u učestalosti konzumiranja slastica gdje sudionici koji rade u jutarnjoj smjeni češće konzumiraju slastice u odnosu na sudionike u smjenskom radu. Statistički značajna razlika također je pronađena u učestalosti konzumacije vina gdje sudionici koji rade u smjenskom radu češće konzumiraju vino nego sudionici koji rade isključivo u jutarnjoj smjeni.
Zaključak: Prehrambene navike zdravstvenog osoblja koje radi u smjenskom radu i onih koje rade jutarnje smjene znatno se razlikuju. Dobiveni rezultati daju korisne informacije upravi bolnice kako osigurati zdravu prehranu i redovitost obroka za zdravstvene djelatnike.Title: Assessment of The Dietary Habits of Healthcare Personnel in Shift and Morning Work: Cross-Sectional Study.
Background: Proper nutrition plays a key role in preserving the quality of health. Working in shifts with healthcare staff can result in improper and poor-quality dietary intake, and lead to a number of health problems and the development of chronic diseases.
Aim: The aim of this study was to compare the dietary habits of healthcare staff who work in shifts compared to healthcare staff who work exclusively in the morning shift at the Merkur University Hospital.
Methods: A cross-sectional study was conducted from December 2023 to March 2024, which included 147 healthcare professionals from different departments of the Merkur University Hospital, where each participant signed Informed consent to participate anonymously in the study. The data were collected in the departments of the hospital through paper questionnaires. MDSS and MEDAS questionnaires about the participants' dietary habits were used. Statistical analysis was performed in IBM SPSS Statistics for Windows version 26.0 (SPSS Inc., Chicago, United States of America).
Results: Among the 147 respondents, most participants were in the age group 50+ (29.9%), while the next most represented age group was the one from 19 to 29 years (25.2%). With regard to gender, almost 78% of women and 22% of men participated in the sample. As far as professional qualifications are concerned, almost 30% of participants have completed secondary education, 38.1% of participants are bachelors, while 25.2% of participants have completed graduate level education, and almost 7% of participants have completed postgraduate level. With regard to the length of service, more than a third of the participants (34.7%) have between 0 and 10 years of service, 23.1% have between 21 and 30 years of service, a slightly smaller percentage (22.4%) have more than 31 years of service, while 19.7% have between 11 and 20 years of service. The largest percentage of participants work in shifts (27.9%) and the morning shift (27.2%). The largest percentage of participants work in shifts (27.9%) and the morning shift (27.2%). The largest percentage of research participants work at the Vuk Vrhovac University Clinic for Diabetes, Endocrinology and Metabolic Diseases (36.1%) and at the Department of Anesthesiology, Intensive Care Medicine and Pain Management (22.4%). Participants differ statistically significantly in the frequency of eating desserts, where participants who work in the morning shift consume desserts more often compared to participants in shift work. A statistically significant difference was found in the frequency of wine consumption, where participants who work in shift work consume more wine than participants who work exclusively in the morning shift.
Conclusion: The dietary habits of healthcare staff working in shift work and those working exclusively in the morning shift differ significantly. The obtained results provide useful information to the hospital management on how to ensure a healthy diet and regularity of meals for healthcare workers
ULOGA SLIKANJA OČNE POZADINE MOBILNOM FUNDUS KAMEROM U RANOM OTKRIVANJU DIJABETIČKE RETINOPATIJE
No full textUvod: Dijabetička retinopatija (DR) jedan je od vodećih uzroka sljepoće u razvijenim državama svijeta, te vodeći uzrok novonastale sljepoće radno aktivnih osoba čiji se razvoj može spriječiti i/ili odgoditi dobrom kontrolom rizičnih čimbenika, a progresija zaustaviti ranim otkrivanjem i pravovremenim liječenjem. Upravo stoga, probir DR-a radi njegovog ranog otkrivanja i pravovremenog liječenja je u cijelome svijetu jedan od najisplativijih postupaka u oftalmologiji i medicini općenito. Ciljevi: Procijeniti ulogu slikanja očne pozadine mobilnom fundus kamerom u probiru DR-a, usporediti točnost ove metode sa standardnim pregledom očne pozadine indirektnom oftalmoskopijom nekontaktnom lećom na biomikroskopu i slikanjem očne pozadine standardnom 45° fundus kamerom, te utvrditi metaboličku regulaciju osnovne bolesti, druge rizične čimbenike i prevalenciju DR-a u istraživanom uzorku. Metode: U ovo presječno istraživanje je bilo uključeno 80 osoba (160 očiju) sa šećernom bolešću tipa 2 koje su bile na standardnom dijabetološkom i kompletnom oftalmološkom pregledu u Sveučilišnoj klinici Vuk Vrhovac KB Merkur u Zagrebu. Nakon standardnog pregleda na biomikroskopu, očna pozadina oba oka svakog ispitanika najprije je slikana standardnom 45° fundus kamerom VISUCAM Zeiss, a potom mobilnom fundus kamerom TANG. Nalazi pregleda očne pozadine i kolor fotografija slikanih standardnom 45° fundus kamerom uspoređeni su s kompjuterskim očitanjem kolor fotografija s mobilne fundus kamere od strane AI (engl. artificial intelligence) i specijaliste oftalmologa IDF-a. Rezultati: Površina ispod krivulje (AUC) slikanja mobilnom fundus kamerom u probiru DR-a u usporedbi sa standardnim pregledom iznosila je 0,883, a u usporedbi sa slikanjem standardnom 45° fundus kamerom 0,921. Osjetljivost i specifičnost slikanja mobilnom fundus kamerom u usporedbi sa standardnim pregledom bile su 76,6% i 100%, a u usporedbi sa slikanjem standardnom 45° fundus kamerom 84,3% i 100%. PPV i NPV slikanja mobilnom fundus kamerom iznosile su 78% i 83%, a dijagnostička točnost istog 89%. Sve tri metode probira bile su jednako točne i pouzdane u detektiranju teškog NPDR-a i PDR-a. U detektiranju blagog NPDR-a (rijetkih pojedinačnih mikroaneurizmi) najpreciznija je bila metoda probira slikanjem očne pozadine standardnom 45° fundus kamerom. Metabolička regulacija osnovne bolesti je prema HbA1c i lipidnom profilu bila zadovoljavajuća, a ispitanici su dijabetološke kontrole provodili redovito, najčešće dva ili tri puta godišnje. No, podjelom ispitanika prema stupnju DR-a kao glavni rizični čimbenici za razvoj DR-a izdvojili su se trajanje šećerne bolesti, loša regulacija glikemije izražena povišenom vrijednošću HbA1c te sistolički i dijastolički tlak. Prevalencija DR-a u istraživanom uzorku bila je 46,3%. U 60% ispitanika s teškim NPDR-om i PDR-om ovo je bio prvi pregled očne pozadine zbog dijabetesa. Zaključci: Probir slikanjem očne pozadine mobilnom fundus kamerom kratka je, jednostavna i pouzdana metoda za rano otkrivanje DR-a, jednakovrijedna kao pregled očne pozadine indirektnom oftalmoskopijom na biomikroskopu i slikanje očne pozadine na standardnoj fundus kameri. Usavršavanjem tehnike fotografiranja i stručnom podukom osoba koje ga provode može se poboljšati kvaliteta dobivenih fotografija i sigurnije očitanje istih te postići veća točnost i pouzdanost ove vrijedne dijagnostičke metode
Uloga kliničkog farmaceuta u liječenju i postizanju standarda liječenja osoba sa šećernom bolesti
Full text linkŠećerna bolest predstavlja važan javnozdravstveni i socioekonomski problem koji zahtijeva kontinuiranu medicinsku skrb i trajnu edukaciju oboljelih osoba u svrhu prevencije kutnih i kroničnih komplikacija. Osim regulacije glikemije, medicinska skrb osoba sa šećernom bolešću zahtijeva smanjenje brojnih čimbenika rizika.
Preko 70% osoba sa šećernom bolešću ima pridruženu arterijsku hipertenziju i dislipidemiju. Veliki udio osoba sa šećernom bolešću u trenutku otkrića bolesti ima razvijene kronične komplikacije.
Pretrpanost kliničkog sustava ugrožava postizanje ciljeva liječenja. Budući da šećerna bolest ima veliku pojavnost u ljekarničkoj praksi, klinički farmaceuti imaju važnu ulogu u skrbi osoba sa šećernom bolešću. Uključivanje kliničkog farmaceuta u medicinski tim dodatno bi unaprijedilo skrb osoba sa šećernom bolešću. Međutim, potrebna je reorganizacija skrbi kako bi se prevladale prepreke s kojima se liječnici i farmaceuti susreću u sadašnjem sustavu zdravstvene zaštite.Diabetes presents an important public health and socioeconomic issue that requires continuous medical care and long-term education of the ill with an aim to prevent acute and chronic complications. Medical care for diabetic patients requires much more effort to reduce the risk factors than simply regulating the blood sugar level.
Over 70% of people with diabetes also have arterial hypertension and dyslipidemia. At the time of diagnosis, the majority of patients with diabetes have developed chronic complications.
The overload in clinical systems makes it more difficult to reach the treatment goals. Clinical pharmacists have a very important role in caring for the well-being of patients with diabetes given that they interact with these patients quite often. Involving clinical pharmacists in the medical team greatly enhances the treatment for diabetic patients. Although, it is necessary to make organisational changes in the health system to overcome the obstacles that doctors and pharmacists encounter in today's work
The effects of modern antihyperglycemic therapy on the cardiovascular system
No full textŠećerna bolest tipa 2 jest kronična metabolička bolest koju karakteriziraju inzulinska rezistencija i disfunkcija β-stanica. Njezina prevalencija je u stalnom porastu i pretpostavlja se da će do 2030. godine broj oboljelih u svijetu prijeći 578 milijuna. Ona sa sobom nosi brojne komplikacije od kojih se najveća važnost pridaje kardiovaskularnima. Kardiovaskularne bolesti najveći su uzrok morbiditeta i mortaliteta kod oboljelih od šećerne bolesti tipa 2. Njihova je incidencija 2-3 puta veća kod bolesnika sa šećernom bolešću od one u općoj populaciji i smatra se da svako povišenje glukoze u krvi natašte za 1 mmol/L povećava rizik za kardiovaskularni incident ili smrt za 17 %. Dijagnoza postavljena s 45 godina povezuje se sa 6 godina kraćim životnim vijekom, a ako je postavljena u adolescenciji, skraćuje očekivano trajanje života za čak 12 godina. Američka agencija za hranu i lijekove zajedno s ostalim regulatornim agencijama donijela je odluku da svi novi antihiperglikemici moraju pokazati kardiovaskularnu
sigurnost. Agonisti GLP-1 receptora i SGLT-2 inhibitori pokazali su se neštetnima, čak i superiornima, u smanjenju rizika za smrtnost od kardiovaskularnih uzroka i razvoja srčanog infarkta, moždanog udara ili srčanog zatajivanja. Provedene su i brojne manje studije koje potvrđuju njihov protektivni učinak na ishod i razvoj kardiovaskularnih bolesti, kao i bolju kontrolu samih rizičnih čimbenika. Uzimajući sve to u obzir, međunarodne i hrvatske smjernice smjestile su ih na vrh algoritma za terapiju šećerne bolesti tipa 2.Type 2 diabetes is a chronic metabolic disease characterized by insulin-resistance and β-cell dysfunction. Its prevalence is constantly increasing and it is estimated that by 2030 the number of patients in the world will exceed 578 million. Type 2 diabetes is associated with numerous complications, of which the greatest importance is given to those cardiovascular. Cardiovascular diseases are the largest cause of morbidity and mortality in patients with type 2 diabetes. Their incidence is 2-3 times higher in patients with diabetes than in the general population and it is believed that any increase in fasting blood glucose by 1 mmol/L increases risk of cardiovascular incident or death by 17 %. The diagnosis made at the age of 45 is
associated with a 6-year shorter life expectancy, and if it is diagnosed in adolescence, life expectancy is shortened by as much as 12 years. The U.S. Food and Drug Administration, along with other regulatory agencies, has decided that all new antihyperglycemics must demonstrate cardiovascular safety. GLP-1 agonists and SGLT-2 inhibitors have been shown to be harmless, even superior in reducing the risk of mortality from cardiovascular causes and reduced the risk development of myocardial infarction, stroke, or heart failure. Numerous smaller studies have been conducted confirming their protective effect on the outcome and development of cardiovascular diseases, as well as better control of their risk factors. Taking all this into account, international and Croatian guidelines have placed them at the top of the algorithm for the treatment of type 2 diabetes
Dermatoglyphics in autoimmune hypothyreosis and hyperthyreosis – similarities and differences
No full textAutoimune bolesti štitnjače – Gravesova bolest (hipertireoza) i Hashimotova bolest (hipotireoza), najčešće su bolesti štitnjače, ali i najčešća autoimuna oboljenja uopće, koja pogađaju oko 2 do 5% ukupne populacije. Prevalencija im raste s godinama, a u oba slučaja oko 10 puta češće obolijevaju žene. Kako su digito-palmarni dermatoglifi pokazatelji fenomena rasta i diferencijacije tijekom razdoblja rane embriogeneze, njihova analiza korištena je u istraživanju uloge naslijeđa u nastanku ovih bolesti, u otkrivanju za njih specifičnih biljega te u nastojanju da se ispita izdvajanje ovih bolesti u kontekstu bioloških skupina. Provedena je analiza razlika kvalitativnih i kvantitativnih svojstava dermatoglifa između skupine od 100 žena oboljelih od hipotireoze, 50 oboljelih od hipertireoze te kontrolne skupine od 100 fenotipski zdravih žena. Slijedom rezultata istraživanja koji upućuju na statistički značajne heterogenosti, zaključujemo da se bolesnice s autoimunim bolestima štitnjače izdvajaju kao posebna biološka skupina, razlikuju se i međusobno u latentnom prostoru, što ukazuje na ulogu različitih genskih polimorfizama i okolišnih čimbenika u etiologiji njihovog nastanka.Hypothyreosis and hyperthyreosis are the most common autoimmune diseases. Their prevalence has been increasing over the years and in both cases women are about 10 times more affected. Dermatoglyphics are the indicators of growth phenomenon and the differentiation during the early stage of embryogenesis. Therefore analysis of digital-palmar dermatoglyphics has been used in the research of the role of heritage in the development of these diseases, also in detecting their specific markers and revealing the idea of their separation in the context of biological groups. The aim of this paper was to analyze the qualitative and quantitative characteristics of the digital and palmar dermatoglyphics between the group of 100 females with hypothyreosis, 50 females with hyperthyreosis and a control group of 100 phenotypically healthy females. The statistical analysis has shown the heterogenity between all examined groups. The results of the research have proved that patients with thyroid autoimmune diseases separate as specific biological group, there are also differences between hypothyreosis and hyperthyreosis in latent space, so we conclude that different polymorphisms of genes together with influence of enviroment are taking part in their development
Differences in the Incidence of Burnout Syndrome Among Nurses Employed at Different Workplaces: Cross-sectional Study
No full textUvod: Sindrom sagorijevanja jedan je od glavnih javnozdravstvenih problema u radnoj populaciji. Sastoji se od emocionalnih poremećaja koji se javljaju na kontinuirani stres na radnom mjestu; karakteriziran je stalnom emocionalnom iscrpljenošću, prisutnošću cinizma ili distanciranim stavom prema svom radnom mjestu.
Cilj: Istražiti prisutnost sindroma sagorijevanja, te ispitati postojanje razlike u pojavnosti sindroma sagorijevanja između medicinskih sestara zaposlenim na različitim radilištima u Kliničkoj bolnici Merkur u 2023. godini.
Metode: Istraživanje je provedeno u Kliničkoj bolnici Merkur tokom travnja i svibnja 2023. godine, te su se rezultati sakupljali pomoću anketa po radilištima bolnice. Anketa se sastojala od „Upitnika za procjenu psihosocijalnih rizika na radnom mjestu kabinskog osoblja“, „Upitnik intenziteta sagorijevanja na poslu“ i sociodemografskih podataka.
Rezultati: U istraživanju je sudjelovalo 187 ispitanika. Većina ispitanika bilo je ženskog spola, visoke stručne spreme s radnim stažem srednje vrijednosti od 10 godina. Značajne simptome sagorijevanja na poslu pokazuje 40,4% ispitanika zaposlenih na odjelima kirurgije naspram 14,5% ispitanika zaposlenih na odjelima interne medicine. Pronađene su statistički značajne razlike na sljedećim subskalama: Neslaganje i neodlučnost na poslu, Pritisak na poslu, Proturječnosti u obavljanju poslova, Zabrinutost za zdravlje u vezi s radom, Preveliko radno opterećenje, Premalo radno opterećenje, Vremenski rokovi/pritisci, Zapreke na poslu gdje statistički značajno više rezultate postižu sudionici koji su zaposleni na odjelima kirurgije u odnosu na sudionike koji su zaposleni na odjelima interne medicine (p<0.01).
Zaključak: Pojavnost sindroma sagorijevanja češći je kod medicinskih sestara koje rade na kirurškim odjelima, nego kod medicinskih sestara koje rade na internističkim odjelima. Stvaranje zdravog okruženja može smanjiti učestalost simptoma i poboljšati kvalitetu pružene medicinske skrbi.Introduction: Burnout syndrome is one of the main public health problems in the working population. It consists of emotional disorders that occur due to continuous stress at the workplace; is characterized by constant emotional exhaustion, the presence of cynicism or a distant attitude towards his workplace.
Objectives: The goal of the research was to investigate the presence of burnout syndrome, and to examine the existence of differences in the occurrence of burnout syndrome between nurses employed at different workplaces in the Merkur Clinical Hospital in 2023.
Methods: The research was conducted at the Merkur Clinical Hospital during April and May 2023, and the results were collected using surveys at the hospital's workplaces. The survey consisted of the "Questionnaire for the assessment of psychosocial risks at the workplace of cabin crew", the "Questionnaire of the intensity of burnout at work" and sociodemographic data.
Results: There were 187 participants in the research. The majority of the participants were female, with a university degree and an average work experience of 10 years. Significant symptoms of burnout at work are shown by 40,4% of participants working in surgery departments versus 14,5% of participants working in internal medicine departments. Statistically significant differences were found on the following subscales: Disagreement and indecisiveness at work, Pressure at work, Contradictions in the performance of tasks, Concern for health related to work, Too much workload, Too little workload, Time limits/pressures, Obstacles at work where statistically significantly higher results are achieved by participants who are employed in surgery departments compared to participants who are employed in internal medicine departments (p<0.01).
Conclusion: The occurrence of burnout syndrome is more common in nurses working in surgical wards than in nurses working in internal medicine wards. Creating a healthy environment can reduce the frequency of symptoms and improve the quality of medical care provided
Incidence of diabetic ketoacidosis in patients with type 2 diabetes
Full text linkDijabetička ketoacidoza je jedna od najopasnijih akutnih komplikacija šećerne bolesti te može rezultirati visokom stopom smrtnosti ako nije odgovarajuće ili na vrijeme liječena. Glavni uzrok ovog stanja su nedostatak inzulina i povišene razine protu-regulatornih hormona (glukagona, hormona rasta, katekolamina i kortizola). Do nedavno se smatralo da je ketoacidoza gotovo isključivo vezana uz tip 1 šećerne bolesti, ali sve više istraživanja prikazuju njenu prisutnost u tipu 2 šećerne bolesti. Cilj ovog istraživanja je bio odrediti učestalost i moguće razloge nastanka ketoacidoze u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2. Istraživanje je uključivalo pretraživanje baze podataka Kliničke bolnice Dubrava u razdoblju od 1. srpnja 2010. godine do 1. srpnja 2015. godine te analizu podataka o kliničkom profilu pacijenata. Kod novodijagnosticiranih bolesnika odredila se koncentracija glukoze u krvi, acidobazni status te vrijednosti glikiranog hemoglobina. Od 72 pacijenta, njih 27 (37.2%) imalo je tip 1 šećerne bolesti i 45 (62.5%) tip 2 šećerne bolesti. U skupini pacijenata sa šećernom bolešću tipa 1, osam pacijenata (27.5%) su imala epizodu ketoacidoze kao prvi znak šećerne bolesti, dok je u skupini bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2, trinaest pacijenata (28.8%) imalo je dijabetičku ketoacidozu kao prvi znak šećerne bolesti. Nepridržavanje terapije i infekcije bili su najčešći uzroci ketoacidoze.Diabetic ketoacidosis is one of the most dangerous acute complications of diabetes, responsible for significant mortality if not treated properly and on time. The main features of this condition are insulin deficiency and increased levels of counter-regulatory hormones (glucagon, growth hormone, catecholamines and cortisol). Until recently it was thought that ketoacidosis is present only in type 1 diabetes, but more studies reported its presence in type 2 diabetes. Aim of this study was to establish the frequency and precipitating factors for the occurrence of diabetic ketoacidosis in patients with type 2 diabetes. The research involved searching data bases in the period from July 1st 2010 until July 1st 2015 and clinical profile of patients were analyzed. In newly diagnosed patients, concentration of blood glucose, acid-base status and the values of glycated hemoglobin were determined. Out of 72 patients, 27 (37.2%) had type 1 and 45 (62.5%) had type 2 diabetes. Among patients with type 1 diabetes, 8 (27.5%) patients had an episode of ketoacidosis as the initial case of diabetes, whereas among patients with type 2, 13 (28.8%) patients had mentioned complication as a first sign of disease. Non-compliance to treatment and infection were the most common causes of ketoacidosis
Longterm effect of American ginseng extract (Panax quinquefolius L.) on glycemic control in type 2 diabetic patients
Full text linkDosadašnja klinička istraživanja upućuju na zaključak da američki ginseng (AG) pridonosi regulaciji glikemije na način da, slično djelovanju derivata sulfonilureje, povećava postprandijalnu koncentraciju inzulina u serumu. Stoga je cilj ovog istraživanja bio ispitati učinkovitost i sigurnost odabranog ekstrakta američkog ginsenga kao dopune uobičajenoj terapiji ŠBT2 (prehrana i/ili lijekovi), koristeći randomizirani, dvostruko-slijepi, placebom-kontrolirani, paralelni dizajn studije i posljedično pridonijeti razumijevanju predloženog mehanizma djelovanja ekstrakta američkog ginsenga u regulaciji glikemije u bolesnika sa ŠBT2. Sedamdeset četiri ispitanika s kontroliranom ŠBT2 (spol: 28 M i 46 Ž; dob: 62,9 ± 9,49 godina; ITM: 32 ± 5,3 kg/m2; HbA1c: 7,0 ± 1,3%), randomiziranih u intervencijsku (n = 35) ili kontrolnu skupinu (n = 39), završilo je studiju. Svakom je ispitaniku bio dodijeljen ili odabrani preparat AG-a (etanolni ekstrakt korijena) ili placebo koji sadrži pšenične mekinje (2 kapsule od 500 mg po obroku = 3 g dnevno) u razdoblju od 12 tjedana. Ishodi mjerenja uključivali su mjere učinkovitosti (hemoglobin A1c (HbA1c)-primarni, koncentracija glukoze u plazmi natašte (GUP-NT), koncentracija inzulina u serumu natašte i model procjene homeostaze (HOMA-IR)); sigurnosti primijenjene terapije (jetrena i bubrežna funkcija, koagulacijski parametri, arterijski tlak i arterijska elastičnost) i suradljivosti (broj vraćenih kapsula). Među ispitanim skupinama nije bilo statistički značajne razlike u vrijednostima hemoglobina A1c kao primarnog ishoda istraživanja. Ipak, u usporedbi s placebom, u skupini koja je uzimala AG uočen je silazni trend vrijednosti hemoglobina A1c za 0,84% (P = 0,836) te su ispitanici za vrijeme studije ostali dobro kontrolirani (HbA1c = 7,12%). Odabrani pripravak AG-a također je smanjio koncentraciju GUP-a u plazmi natašte za 4,42%, koncentraciju inzulina u serumu natašte za 11,54% i vrijednosti HOMA-IR indeksa za 18,84%, bez statistički značajne razlike među uspoređivanim skupinama (P = 0,947, P = 0,373, P = 0,489, za svaki pojedinačno). Razlika početnih i krajnjih vrijednosti vaskularnih pokazatelja između dviju skupina, i to sistoličkog arterijskog tlaka (SAT) i augmentacijskog indeksa (AI), bila je statistički značajna. U usporedbi s placebom, AG u primijenjenoj dozi značajno je smanjio radijalni AI za 5,25% (P = 0,041) i SAT za 11,72% (P < 0,001), dok je izostao učinak na dijastolički arterijski tlak. Ishodi sigurnosti i suradljivosti ostali su također nepromijenjeni. Dobiveni rezultati upućuju na zaključak da nakon 12 tjedana suplementacije ekstrakt AG-a, iako ne smanjuje vrijednost HbA1c, održava zadovoljavajuću kontrolu glikemije u bolesnika s reguliranom ŠBT2, bez nuspojava.According to previous clinical studies it has been suggested that American ginseng (AG) is effective in improving glycemic control in type 2 diabetes through increasing post-prandial insulin levels, much like the conventional therapy sulphonylurea. The aim of the present study was to test the efficacy and safety of 12 weeks of supplementation with the selected AG extract as an adjunct to usual therapy in people with type 2 diabetes (diet and/or conventional diabetes therapy), using a randomized, double-blind, placebo-controlled design, and subsequently to contribute to better understanding of the proposed mechanism of action of the American ginseng extract in glucose regulation in type 2 diabetes. Seventy-four participants with well-controlled type 2 diabetes (sex: 28 M and 46 F, age: 62.9 ± 9.49, BMI: 32 ± 5.3, HbA1c: 7.0 ± 1.3), randomized to either intervention (n = 35) or control (n = 39) group, completed the study. Participants were randomly assigned to one of the two interventions and received, prior to each of the main meals, three times daily two 500 mg capsules (total 3g/ day), of either American ginseng extract or identical-appearing placebo capsules containing wheat bran. Outcomes included measures of efficacy (glycated hemoglobin (HbA1c)-primary, fasting plasma glucose (FPG), fasting plasma insulin (FPI), homeostasis model assessment (HOMA-IR)); safety (liver and kidney function, haemostatic function, blood pressure and arterial stiffness); and compliance (returned capsules). There was no change in the primary endpoint, HbA1c, between the treatment and placebo groups. Nevertheless, there was a trend toward lower HbA1c by 0.84% (P = 0.836) compared to placebo. Furthermore, the participants remained well-controlled (HbA1c = 7.12%) throughout. The selected AG treatment also decreased FPG, FPI and HOMA by 4.42%, 11.54% and 18.84%, respectively, with no significant between-treatment difference (P = 0.947, P = 0.373, P = 0.489, respectively). Between-treatment end differences of vascular parameters, namely systolic blood pressure (SBP) and augmentation index (AI) were statistically significant. Compared to placebo, 3 g of AG significantly lowered radial AI by 5.3% (P = 0.041) and systolic BP by 11.7% (P< 0.001) at 12 weeks. No effect was observed with diastolic BP. Safety and compliance outcomes remained unchanged. The study results indicate that after 12-weeks of supplementation, even though the AG extract did not decrease HbA1c levels, it maintained good glycemic control in patients with well-controlled type 2 diabetes without adverse effects
- …
