1,721,026 research outputs found
Incidence, prevalence and five-year survival of systemic sclerosis (SSc)
Full text linkCILJ ISTRAŽIVANJA: Cilj ovog istraživanja je bio procijeniti epidemiološke značajke SSc u Splitsko-dalmatinskoj županiji, dijelu Hrvatske s populacijom od 455 242 stanovnika.
METODE: Obuhvaćen je 71 pacijent sa SSc u vremenskom razdoblju od siječnja 2010. godine do svibnja 2015. godine. Podatci su prikupljeni iz arhive povijesti bolesti na Zavodu za kliničku imunologiju i reumatologiju Kliničkog bolničkog centra Split. Svi pacijenti su procijenjeni na temelju ACR-EULAR klasifikacijskih kriterija za SSc.
REZULTATI: Istraživanje je obuhvatilo 71 pacijenta sa SSc. Prevalencija je iznosila 15,6 na 100 000 stanovnika (95% CI 7,7 - 23,3), a godišnja incidencija kroz navedeno razdoblje je bila 2 na 100 000 stanovnika (95% CI 0,62 - 9,38). Kroz promatrano razdoblje je zabilježeno 13 smrtnih slučajeva te je petogodišnje preživljenje iznosilo 81,69%. Od ukupnog broja bolesnika bilo je 67 žena i 4 muškarca, što je dalo omjer od 16:1 u korist žena. Prosječna dob bolesnika u uzorku je bila 62,66 godina, a medijan dobi je iznosio 65 godina. I prosječna dob i medijan pri dijagnozi SSc su bili 50 godina. Difuznu SSc je imalo 95,8% bolesnika, ograničenu 2,8%, a sklerodaktiliju 1,4%.
ZAKLJUČCI: Prevalencija je iznosila 15,6 na 100 000 stanovnika. Godišnja incidencija je iznosila 2 na 100 000 stanovnika. Petogodišnje preživljenje je iznosilo 81,69%. Potrebna su daljnja istraživanja kako bismo istražili epidemiologiju SSc u čitavoj Republici Hrvatskoj.OBJECTIVES: The aim of this study was to assess the epidemiological features of SSc in Split-Dalmatia County, part of Croatia which has a population of 455 242 people.
METHODS: A census of 71 patients with SSc for the period from January 2010 to May 2015 was conducted using hospital records for case identification. Diagnoses were verified by medical record review collected from archives of the Department of Clinical Immunology and Rheumatology, University Hospital Split. All patients were evaluated by the ACR-EULAR criteria for the classification of SSc.
RESULTS: The study included 71 patients with SSc. The prevalence rate was 15,6 per 100 000 (95% CI 7,7 - 23,3) and the annual incidence over the study period was 2 per 100 000 (95% CI 0,62 - 9,38). There were 13 deaths during the study period and five-year survival rate was 81,69%. There were 67 women and 4 men, giving the ratio of 16:1. The mean age of patients was 62,66 years and the median age was 65 years. The mean and median age at diagnosis were 50 years. Difuse SSc (dSSc) was diagnosed in 95,8%, limited SSc (lSSc) in 2,8% and sclerodactyly of the fingers in 1,4%.
CONCLUSION: The prevalence rate was 15,6 per 100 000. Annual incidence was 2 per 100 000. Five-year survival rate was 81,69%. Further research is needed in order to obtain epidemiological information about SSc throughout Croatia
Introduction of UCLA SCTC GIT 2.0 in Croatian clinical practice
Full text linkCilj istraživanja: Cilj ovog rada je bio prevesti UCLA SCTC GIT 2.0 upitnik na hrvatski jezik i razviti upitnik specifičan za gastrointestinalne tegobe kod pacijenata koji boluju od sustavne skleroze te ga uvesti u hrvatsku kliničku praksu. Potvrditi hipotezu kako probavne tegobe snižavaju kvalitetu života pacijenata koji boluju od sustavne skleroze.
Ispitanici i metode: U istraživanje su uključeni pacijenti koji imaju dijagnozu sustavne skleroze koje je postavljena u KBC-u Split. Ukupno je 13 pacijenata je sudjelovalo u istraživanju ispunjavanjem hrvatske verzije UCLA-SCTC-GIT 2.0 upitnika. Po ispunjavanju svakog upitnika je zabilježena dob i spol ispitanika te vrijeme potrebno za rješavanje upitnika. Za validaciju upitnika je bilo potrebno da svi ispitanici riješe upitnik 2 puta u razmaku od 7 dana. Svi su ispitanici na kraju svrstani u skupine prema težini svoje bolesti. UCLA-SCTC-GIT 2.0 upitnik se sastoji od 34 pitanja koja su podijeljena u 7 kategorija.
Rezultati: Medijan starosti ispitanika je bio 58 godina (od 43 do 71 godine). Aritmetička sredina broja dana koji su prošli između rješavanja upitnika je 7,62 dana, ili 1,09 tjedana. Aritmetička sredina vremena potrebnog za rješavanje upitnika je 4,83±1,37 minuta. Medijan rezultata kategorije je u rasponu od 0 za Inkontinenciju, Proljev i Društvene aktivnosti do 0,44 za Refluks. U kategoriji Konstipacija i Emocionalno blagostanje ispitanici su ostvarili najniže rezultate aritmetičke sredine 0,21 što bi značilo da prema ovome upitniku ispitanici imaju najmanje simptoma takve vrste. U kategoriji Distenzija su pacijenti imali najviši rezultat aritmetičke sredine 0,9. U skupinu Blagih simptoma spada 61,5% ispitanika, u skupinu Umjerenih simptoma 30,8% ispitanika i u skupinu Teških do jako teških simptoma 7,7% ispitanika. Nismo našli statistički značajnu razliku između prvog i drugog rješavanja upitnika ni za jednu od kategorija (Refluks (P=0,104), Distenziju, Inkontinenciju, Proljev, Društvene aktivnosti, Emocionalno blagostanje i Konstipaciju (P=0,337), Ukupni GIT rezultat (P=0,719)). Proveden je i Intraclass correlation test. Za Refluks, Distenziju, Proljev, Emocionalno blagostanje, Konstipaciju i Ukupni GIT rezultat smo dobili ICC>0,9, za Društvene aktivnosti ICC=0,811 i za Inkontinenciju ICC=0,294. Prema Cronbach’s alpha mjeri koju smo proveli za cijeli upitnik iznosi α=0,9161.
Zaključci: UCLA SCTC GIT 2.0 upitnik je uspješno preveden te su ga pacijenti razumjeli i rješavali bez poteškoća. Prikupljeni rezultati su pokazali kako pacijenti koji boluju od sustavne skleroze imaju smanjenu kvalitetu života te im uzrokuje tegobe u svakodnevnom životu. Potrebna je modifikacija pitanja u kategoriji Inkontinencija zbog niske statističke pouzdanosti te kategorije.Objectives: To translate UCLA SCTC GIT 2.0 questionnaire into Croatian language and develop specific questionnaire for the assessment of GI symptoms severity in patients with systemic sclerosis.
Materials and Methods: We conducted clinical cross-sectional study involving 13 patients by filling in the UCLA SCTC GIT 2.0 questionnaire. UCLA-SCTC-GIT 2.0 is questionnaire consisted of 34 items divided in 7 scales. Inclusion criteria was diagnosis of systemic sclerosis. After solving the questionnaire, we noted sex, age and time spent solving the questionnaire for every examinee. It was necessary for validation that questionnaire is solved twice within 7 days. According to Total GIT score, examinees were sorted in groups by severity of their symptoms.
Results: Median of examinees age is 58 years (from 43 to 71). The mean of days that passed between solving the questionnaire is 7.62 days or 1.09 weeks. The mean of time needed for questionnaire to be solved is 4.83±1.37. minutes. Median of results of individual categories is in range from 0 for Faecal soilage, Diarrhea and Social activities to 0.44 for Social functioning. The examinees had the lowest mean in scale of Emotional well-being and Constipation which was 0.21. In scale of Distension examinees had the highest mean which was 0,9. In the None to mild symptoms group we had 61.5% of examinees, in the Moderate symptoms group we had 30.8% examinees and in Severe to very severe we had 7.7% examinees. We haven't found statistical significance for any of scales (Reflux (P=0.104), Distention, Faecal soilage, Diarrhea, Social activities, Emotional well-being and Constipation (P=0.337) and Total GIT score (P=0.719)). We have also conducted Intraclass correlation test. For Reflux, Distention, Diarrhea, Emotional well-being, Constipation and Total GIT score result was ICC>0.9, for Social activities ICC= 0.811 and Faecal soilage ICC=0.294. Internal consistency reliability was estimated using Cronbach's alpha and result was α=0.9161.
Conclusion: UCLA SCTC GIT 2.0 questionnaire has been successfully translated in Croatian language. Examinees didn't have problems with understanding and solving of the questionnaire. Collected results shows us patients that suffer from systemic sclerosis have lower overall quality of life and have difficulties in everyday life. Certain modifications are needed in Soilage scale because of low statistical reliability
Role of lung ultrasound in predicting clinical severity and fatality in COVID-19 pneumonia
No full textUvod: Ultrazvuk pluća (LUS) korisna je metoda snimanja za identifikaciju upale pluća COVID-19. Cilj naše prve studije bio je istražiti ulogu LUS-a u predviđanju težine bolesti i smrtnosti u bolesnika s COVID-19. Cilj druge studije je bio predložiti model predviđanja koji uključuje ultrazvuk pluća i usporediti ga s RTG-om i CT-om. Metode: studija provedena od 1. studenoga 2020. do svibnja 2021. LUS skor temeljio se na procjeni 14 plućnih zona s ukupnom ocjenom do 42, što je uspoređeno s težinom bolesti i smrtnim ishodom, CT skor se temeljio na 14 plućnih zona koje odgovaraju istim zonama kao i LUS skor, a RTG skor je bio podijeljen na 6 zona. Modeli predviđanja za nužnost mehaničke ventilacije (MV) ili smrtnog ishoda razvijeni su kombiniranjem slikovnih, biometrijskih i biokemijskih parametara. Rezultati: U prvu studiju uključena su ukupno 133 bolesnika s COVID-19 pneumonijom potvrđena RT-PCR-om, a medijan je od prijema u bolnicu na ultrazvuk pluća od jednog dana. LUS skor bio je u korelaciji s kliničkom težinom na prijemu u bolnicu (Spearmanov rho 0,40, 95% CI 0,24 do 0,53, str. 29; istim skorom predviđena je i potreba za mehaničkom ventilacijom (1,25, [1,07–1,48]). LUS skor > 30 (1,41 [1,18–1,68]) i stariji od 68 godina (1,26 [1,11–1,43]) bili su značajni prediktori smrtnih slučajeva. U drugo istraživanje uključeno je ukupno 255 bolesnika s COVID-19 pneumonijom. U regresijskom modelu identificirana su četiri neovisna prediktora za potrebu MV: LUS skor, dan bolesti, broj leukocita i kardiovaskularne bolesti (χ2 = 29,16, str. 29; the same result predicts the need for mechanical ventilation (1.25; [1.07–1.48]). LUS score > 30 (1.41 [1.18–1.68]) and age over 68 (1.26 [1.11–1.43]) were significant predictors of death. A total of 255 patients with COVID-19 pneumonia were included in the second study. In the regression model, four independent predictors for the need of MV were identified: LUS result, day of the disease, number of leukocytes and cardiovascular diseases (χ2 = 29.16; p. < 0.001). The model accurately classified 89.9% of cases. For mortality, only two independent predictors contributed to the regression model: LUS score and patient age (χ2 = 48.56; p < 0.001; 93.2% correctly classified). Conclusions: LUS has been shown to have a high predictive strength for severity and mortality of COVID-19 pneumonia. The predictive model identified four key parameters when admitting a patient that could predict a fatal outcome
Gastrointestinal involvement is a serious complication of diffuse systemic sclerosis (dSSc)
Full text linkUvod: Zahvaćenost gastrointestinalnog sustava je ozbiljna komplikacija difuzne sustavne skleroze (dSSc).
Cilj: Svrha ove studije je bila odrediti incidenciju gastrointestinalnih manifestacija u dSSc i njihovu povezanost sa drugim organskim sustavima, te s aktivnošću i težinom kliničke slike.
Metode: Trideset i tri dSSc bolesnika su bila uključena u ovo ispitivanje, od kojih je 23 imalo zahvaćen gastrointestinalni sustav, a 10 nisu imali zahvaćen gastrointestinalni sustav na temelju kliničke procjene i pregleda. Zahvaćenost gornjeg gastrointestinalnog sustava je procijenjena na temelju kliničkih simptoma kao što su disfagija i komplikacije povezane sa gastroezofagealnim refluksom. Zahvaćenost donjeg gastroezofagealnog sustava je procijenjena na osnovu kliničkih simptoma kao što su konstipacija i proljev. Aktivnost i težinu kliničke slike smo procijenili koristeći se kliničkim i laboratorijskim parametrima,vodeći se modificiranom Medsger-ovim zbrojem za određivanje težine liničke slike, te EUSTAR-ovim zbrojem za određivanje aktivnosti bolesti iuspoređujući ih sa kliničkim promjenama u dvije podgrupe.
Rezultati: Aktivnost i težina kliničke slike su veći u dSSc bolesnika sa zahvaćenim gastrointestinalnim sustavom (p<0,05, p<0,05). Težina zahvaćenosti kože, pluća, srca i perifernog krvožilja je bio različit između dSSc bolesnika sa i bez zahvaćenosti gastrointestinalnog sustava (p<0,05 za zahvaćenost kože, p<0,05 za zahvaćenost pluća, p<0,05 za zahvaćenost srca i p=0,01 za zahvaćenost perifernog krvožilja). Nekoliko laboratorijskih pokazatelja (sedimentacija eritrocita, antitopoizomerazna protutijela) su pokazali značajno veće vrijednosti (p<0,05, p<0,05) u dSSc bolesnika sa zahvaćenim gastrointestinalnim sustavom u odnosu na bolesnike bez zahvaćenosti gastrointestinalnog sustava. Naposljetku dSSc bolesnici sa zahvaćenim gastrointestinalnim sustavom su imali duži tijek bolesti (p<0,05) .
Zaključak: Zahvaćenost gastrointestinalnog sustava je nađena u većine dSSc bolesnika. dSSc bolesnici sa zahvaćenim gastrointestinalnim sustavom su imali teži oblik bolesti. Zahvaćenost gastrointestinalnog sustava je mogući pokazatelj lošije prognoze ovih bolesnika. Daljnje kontrolirane studije sa većim brojem bolesnika su neophodne za konačan zaključak.Background: Gastrointestinal involvement is a serious complication of diffuse systemic sclerosis (dSSc).
Objective: The aim of the study was to determine the incidence of gastrointestinal manifestations in dSSc and its correlation with other organ systems, disease activity and severity.
Methods: Thirty-three dSSc patients were recruited – 23 had gastrointestinal involvementand 10 had no gastrointestinal involvement on the basis of clinical evaluation/examination. Upper gastrointestinal involvement was assessed based on clinical symptoms such as dysphagia and gastroesophageal refluxrelated complications. Lower gastrointestinal involvement was evaluated on the basis of such clinical symptoms as constipation and diarrhea. We evaluated the disease activity and severity using clinical and laboratory parameters according to a modified Medsger severity scale and activity score and compared the clinical variations in the two subgroups.
Results:Disease activity and severity are higher in dSSc patients with gastrointestinal involvement (p<0.05, p<0.05). Severity of skin, pulmonary, heart and peripheral blood vessels involvement were different between dSSs patients with and without gastrointestinal involvement (p<0.05 for skin involvement, p<0.05, p<0.05 and p=0.01 for pulmonary, heart and peripheral blood vessels involvement, respectively). Several laboratory findings (erythrocyte sedimentation rate, antitopoisomerase I antibodies) showed significantly higher values (p<0.05, p<0.05) in dSSc patients with gastrointestinal involvement compared to patients without gastrointestinal involvement. Finally, dSSc patients with gastrointestinal involvement had longer disease duration (p<0.05).
Conclusion: Gastrointestinal involvement is observed in the majority of dSSc patients. dSSc patients with gastrointestinal involvement had more severe disease. Gastrointestinal involvement is a possible predictor of poor prognosis in these patients. Further controlled studies with higher number of patients are necessary for final conclusion
Drug retention rates of biological therapy in patients with seronegative spondyloarthropathies : data from the Register of Rheumatology and Clinical Immunology Department of Clinical Hospital Centre
Full text linkCILJ ISTRAŽIVANJA: Cilj ovog istraživanja je bio dobiti podatke o stopi ostanka bolesnika sa seronegativnom spondiloartropatijom na biološkoj terapiji, usporediti prosječno trajanje terapije između tih bolesnika i bolesnika sa reumatoidnim artritisom kao i utvrditi učestalost i najčešće razloge prekida terapije.
MATERIJALI I METODE: Obuhvaćena su 72 bolesnika s dijagnozom neke od seronegativnih spondiloartropatija liječena biološkom terapijom u sklopu KBC-a Split u razdoblju od svibnja 2005. do 01. siječnja 2016. godine. Podaci su prikupljeni iz arhive povijesti bolesti Zavoda za reumatologiju i kliničku imunologiju i Kliničkog bolničkog centra Split.
REZULTATI: Od ukupnog broja bolesnika sa SpA (N=72) 46 je bilo muškaraca (63,8%), a 22 žene (36,2%). 44,4% je bilo klasificirano kao psorijatični artritis, 31,9% kao nediferencirani spondiloartritis te najmanje, 23,6% kao ankilozantni spondilitis. Prosječna dob naših bolesnika bila je 47,7 godina (24-71 godinu). Najdulje prosječno trajanje biološke terapije zabilježeno je za lijek etanercept (35,55±25 mjeseci), dok se lijekovi adalimumab (30,44±24 mjeseci) i infliksimab (22,5±19 mjeseci) nalaze na drugom i trećem mjestu prema duljini trajanja terapije. Ipak, statistički značajna razlika među ispitivanim lijekovima u liječenju SpA nije utvrđena (p 0,146), kao što nema ni značajne razlike u trajanju biološke terapije između bolesnika s RA i SpA (p 0,926). Najdulje prosječno trajanje terapije pokazuju bolesnici mlađe životne dobi (24 - 30 godina). U 31% bolesnika je došlo do prekida terapije prvim biološkim lijekom. Tako je od ukupno 107 primjenjenih različitih tretmana biološke terapije 32,7% bilo primjenjeno kao drugi, treći ili slijedeći biološki lijek po redu. Kao najčešći razlog prekida terapije pokazala se neučinkovitost lijeka s čak 86,8%, dok su nuspojave na drugom mjestu s 13,2%. Od njih se spominju infuzijska reakcija, subfebrilitet, pojava difuznih bolova u tijelu kao i pojava vaskulitičnih lezija na koži, dok pojava hematoloških ili drugih solidnih zloćudnih tumora nije zabilježena niti u jednog od promatrana 72 bolesnika. Lijek infliksimab pokazuje najveću učestalost prekida terapije u 50% bolesnika, u usporedbi s 22,7% prekida na terapiji golimumabom i 0% kod terapije certolizumabom.
ZAKLJUČAK: Najčešće primjenjivan lijek u liječenju SpA je adalimumab, a najdulje prosječno trajanje terapije zabilježeno je za lijek etanercept. Ipak, nema značajne razlike u duljini trajanja terapije među pojedinim biološkim lijekovima u liječenju SpA, kao što nema ni značajne razlike što se trajanja biološke terapije između RA i SpA bolesnika tiče. Najbolji odgovor na terapiju pokazuju mlađi bolesnici. Prekid biološke terapije je bio nužan u 31% bolesnika, a kao najčešći razlog nužnosti prekida ističe se neuspjeh terapije dok su nuspojave lijekova na drugom mjestu razloga. Pojava hematoloških ili solidnih zloćudnih tumora kao nuspojava nije zabilježena niti u jednog bolesnika. Najveću učestalost prekida terapije pokazuje lijek infliksimab, a najmanju lijek certolizumab.OBJECTIVES: The aim of this study was to define retention rate of biological therapy in patients with seronegative spondiloarthropaties (focus on AS, PsA, uSpA), to define prevalence and the main causes of biological treatment discontinuation but also to compare the mean therapy duration of biological therapy between RA and SpA patients.
METHODS: A census of 72 patients with SpA for the period from May 2005 to January 2016 has been conducted using hospital records for case identification.
RESULTS: This cross-sectional study included 72 patients with SpA. 46 of them were men (63.8%) and 22 women (36.2%). Also, 44.4% were classified as psoriatic arthritis, 31.9% as undifferentiated spondiloarthritis and 23.6% as ankylosing spondylitis. The mean age of our patients was 47.70 (24-71 years). The mean therapy duration was the longest for drug etanercept (35.55±25 months), and drugs adalimumab (30.44±24 months) and infliksimab (22.5±19 months) were situated on the 2nd and 3rd place according to the therapy duration. There is no statistically significant difference between drugs in SpA patients (p value 0.146), like there is no significant difference in therapy duration between RA and SpA patients (p value 0.926). The longest therapy duration showed younger patients from 24 to 30 years. 31% of patients discontinued therapy during time. 32,7% of total 107 different biological treatments were applied as second, third or other following drug in order. The main cause of drug discontinuation was inefficacy in 86.8% patients, and side effects were on the second place with 13.2%. The most common side effects were infusion reaction, subfebrility, diffuse body pain and occurrence of diffuse vasculitic lesions on the skin while occurrence of hematological or other solid malignancies has not been reported in any of our 72 patients during observational time. Drug infliksimab had the highest discontinuation rate with 50% in contrast to golimumab (22.7%) and certolizumab (0%).
CONCLUSION: The most commonly used drug in the therapy of SpA patients is adalimumab and the mean therapy duration was the longest for drug etanercept. The best therapy response showed younger SpA patients. There is no statistically significant difference between drugs in SpA patients according to therapy duration like there is no difference in therapy duration between SpA and RA patients. Treatment discontinuation occurred in 31% of patients and the main cause of drug discontinuation was inefficacy while side effects were on the second place. Hematological or other solid malignancies as side effects have not been reported in any of 72 patients. Drug infliksimab showed the highest and drug certolizumab the lowest discontinuation rate
Role of lung ultrasound in predicting clinical severity and fatality in COVID-19 pneumonia
No full textUvod: Ultrazvuk pluća (LUS) korisna je metoda snimanja za identifikaciju upale pluća COVID-19. Cilj naše prve studije bio je istražiti ulogu LUS-a u predviđanju težine bolesti i smrtnosti u bolesnika s COVID-19. Cilj druge studije je bio predložiti model predviđanja koji uključuje ultrazvuk pluća i usporediti ga s RTG-om i CT-om. Metode: studija provedena od 1. studenoga 2020. do svibnja 2021. LUS skor temeljio se na procjeni 14 plućnih zona s ukupnom ocjenom do 42, što je uspoređeno s težinom bolesti i smrtnim ishodom, CT skor se temeljio na 14 plućnih zona koje odgovaraju istim zonama kao i LUS skor, a RTG skor je bio podijeljen na 6 zona. Modeli predviđanja za nužnost mehaničke ventilacije (MV) ili smrtnog ishoda razvijeni su kombiniranjem slikovnih, biometrijskih i biokemijskih parametara. Rezultati: U prvu studiju uključena su ukupno 133 bolesnika s COVID-19 pneumonijom potvrđena RT-PCR-om, a medijan je od prijema u bolnicu na ultrazvuk pluća od jednog dana. LUS skor bio je u korelaciji s kliničkom težinom na prijemu u bolnicu (Spearmanov rho 0,40, 95% CI 0,24 do 0,53, str. 29; istim skorom predviđena je i potreba za mehaničkom ventilacijom (1,25, [1,07–1,48]). LUS skor > 30 (1,41 [1,18–1,68]) i stariji od 68 godina (1,26 [1,11–1,43]) bili su značajni prediktori smrtnih slučajeva. U drugo istraživanje uključeno je ukupno 255 bolesnika s COVID-19 pneumonijom. U regresijskom modelu identificirana su četiri neovisna prediktora za potrebu MV: LUS skor, dan bolesti, broj leukocita i kardiovaskularne bolesti (χ2 = 29,16, str. 29; the same result predicts the need for mechanical ventilation (1.25; [1.07–1.48]). LUS score > 30 (1.41 [1.18–1.68]) and age over 68 (1.26 [1.11–1.43]) were significant predictors of death. A total of 255 patients with COVID-19 pneumonia were included in the second study. In the regression model, four independent predictors for the need of MV were identified: LUS result, day of the disease, number of leukocytes and cardiovascular diseases (χ2 = 29.16; p. < 0.001). The model accurately classified 89.9% of cases. For mortality, only two independent predictors contributed to the regression model: LUS score and patient age (χ2 = 48.56; p < 0.001; 93.2% correctly classified). Conclusions: LUS has been shown to have a high predictive strength for severity and mortality of COVID-19 pneumonia. The predictive model identified four key parameters when admitting a patient that could predict a fatal outcome
Role of lung ultrasound in predicting clinical severity and fatality in COVID-19 pneumonia
No full textUvod: Ultrazvuk pluća (LUS) korisna je metoda snimanja za identifikaciju upale pluća COVID-19. Cilj naše prve studije bio je istražiti ulogu LUS-a u predviđanju težine bolesti i smrtnosti u bolesnika s COVID-19. Cilj druge studije je bio predložiti model predviđanja koji uključuje ultrazvuk pluća i usporediti ga s RTG-om i CT-om. Metode: studija provedena od 1. studenoga 2020. do svibnja 2021. LUS skor temeljio se na procjeni 14 plućnih zona s ukupnom ocjenom do 42, što je uspoređeno s težinom bolesti i smrtnim ishodom, CT skor se temeljio na 14 plućnih zona koje odgovaraju istim zonama kao i LUS skor, a RTG skor je bio podijeljen na 6 zona. Modeli predviđanja za nužnost mehaničke ventilacije (MV) ili smrtnog ishoda razvijeni su kombiniranjem slikovnih, biometrijskih i biokemijskih parametara. Rezultati: U prvu studiju uključena su ukupno 133 bolesnika s COVID-19 pneumonijom potvrđena RT-PCR-om, a medijan je od prijema u bolnicu na ultrazvuk pluća od jednog dana. LUS skor bio je u korelaciji s kliničkom težinom na prijemu u bolnicu (Spearmanov rho 0,40, 95% CI 0,24 do 0,53, str. 29; istim skorom predviđena je i potreba za mehaničkom ventilacijom (1,25, [1,07–1,48]). LUS skor > 30 (1,41 [1,18–1,68]) i stariji od 68 godina (1,26 [1,11–1,43]) bili su značajni prediktori smrtnih slučajeva. U drugo istraživanje uključeno je ukupno 255 bolesnika s COVID-19 pneumonijom. U regresijskom modelu identificirana su četiri neovisna prediktora za potrebu MV: LUS skor, dan bolesti, broj leukocita i kardiovaskularne bolesti (χ2 = 29,16, str. 29; the same result predicts the need for mechanical ventilation (1.25; [1.07–1.48]). LUS score > 30 (1.41 [1.18–1.68]) and age over 68 (1.26 [1.11–1.43]) were significant predictors of death. A total of 255 patients with COVID-19 pneumonia were included in the second study. In the regression model, four independent predictors for the need of MV were identified: LUS result, day of the disease, number of leukocytes and cardiovascular diseases (χ2 = 29.16; p. < 0.001). The model accurately classified 89.9% of cases. For mortality, only two independent predictors contributed to the regression model: LUS score and patient age (χ2 = 48.56; p < 0.001; 93.2% correctly classified). Conclusions: LUS has been shown to have a high predictive strength for severity and mortality of COVID-19 pneumonia. The predictive model identified four key parameters when admitting a patient that could predict a fatal outcome
Drug retention rates of biological therapy in patients with rheumatoid arthritis - data from the Register of Rheumatology and Clinical Immunology Department of Clinical Hospital Centre Split
Full text linkCILJ ISTRAŽIVANJA: Cilj ovog istraživanja bio je dobiti podatke o stopi ostanka na biološkoj terapiji u bolesnika s reumatoidnim artritisom liječenih u dnevnoj bolnici Zavoda za kliničku imunologiju i reumatologiju u sklopu Kliničkog bolničkog centra (KBC) Split, usporediti učinkovitost i tolerabilnost pojedinih bioloških lijekova u liječenju ove bolesti.
MATERIJAL I METODE: U ovom presječnom istraživanju uključeno je 86 pacijenata oboljelih od RA i liječenih u KBC-u Split. Istraživanje je obuhvatilo razdoblje od svibnja 2006. do kraja 2015. godine. Podaci su prikupljeni pomoću arhive povijesti bolesti. Kriteriji uključenja su bili Eular i ACR kriteriji iz 2010. godine te kriteriji prema općeprihvaćenim upitnicima za RA kao što su HAQ - Health Assesment Questionaire i DAS28 - Disease Activity Score.
REZULTATI: Omjer žena i muškaraca je 2,74:1. Adalimumab je najčešće korišteni lijek (31%), slijedi ga etanercept (27%), a rituksimab je najrjeđe korišten (7%). Ne postoji statistički značajna razlika u stopi ostanka na biološkoj terapiji s obzirom na korištenu terapiju (p=0,166). Lijek s najvećom prosječnom stopom ostanka u liječenju bolesnika s RA je rituksimab (41±34 mjeseci), potom etanercept (29±23 mjeseci) i adalimumab (24±25 mjeseci), a lijek ustekinumab nisu koristili. Lijek s najvećim postotkom neuspješnosti liječenja je infliksimab (71,43%), dok je rituksimab lijek koji ni u jednom slučaju nije prekinut kao terapija. Rituksimab ima značajno manju stopu neuspješnosti od etanercepta (p=0,0012), adalimumaba (p=0,0015), infliksimaba (p=0,000) i golimumaba (p=0,012), dok u odnosu na tocilizumab nema značajne razlike (p=0,085). Tocilizumab ima značajno manju stopu neuspjeha terapije od etanercepta (p=0,049), infliksimaba (p=0,000) i golimumaba (p=0,016), dok od već navedenog rituksimaba i adalimumaba (p=0,065) nema značajne razlike. U 32 pacijenta od njih 86 (37%) došlo je do prekida terapije prvim biološkim lijekom. Tako je od ukupno 133 primijenjena tretmana biološke terapije u navedenom razdoblju njih 47 (35,3%) bilo primijenjeno kao drugi, treći ili sljedeći biološki lijek po redu. S obzirom na stopu ostanka na biološkoj terapiji nema statistički značajne razlike u trajanju terapije između reumatoidnog artritisa i spondiloartropatija (p=0,927).
ZAKLJUČCI: Ne postoji značajna razlika u stopi ostanka na biološkoj terapiji s obzirom na korištenu terapiju. Lijek s najvećom stopom neuspješnosti liječenja je infliksimab, dok rituksimab i tocilizumab imaju najnižu stopu prekida biološke terapije. Najčešće korišteni lijekovi u liječenju RA su adalimumab i etanercept, a rituksimab je najrjeđe korišten. S obzirom na prosječnu stopu ostanka na biološkoj terapiji nema značajne razlike u trajanju terapije između reumatoidnog artritisa i spondiloartropatija.OBJECTIVES: The aim of this study was to assess the retention rate of biological therapy in patients with rheumatoid arthritis (RA) treated in the Daily Hospital Division of Rheumatology and Clinical Immunology in Split and to compare the effectiveness and tolerability of biological drugs in the treatment of this disease.
METHODS: In this cross-sectional study 86 patients with RA were included and treated in the Clinical Hospital Centre Split. The study covered the period from May 2006 to the end of 2015. Data were collected using the medical history archives. Inclusion criteria were 2010 EULAR/ACR criteria and the criteria under generally accepted questionnaires for RA such as HAQ - Health Assessment Questionnaire and DAS28 - Disease Activity Score.
RESULTS: The sex ratio was 2.74: 1. Adalimumab was the most commonly used drug (31%), followed by etanercept (27%), and rituximab was the least used (7%). There was no statistically significant difference in the retention rate of the biological therapy considering the therapy used (p = 0.166). The drug with the highest mean retention rate in the treatment of RA patients was rituximab (41±34 months), then etanercept (29±23 months) and adalimumab (24±25 months), while drug ustekinumab was not used. The drug with the highest percentage of discontinuation was infliximab (71.43%), while rituximab had no discontinuations. Rituximab had a significantly lower discontinuation rate than etanercept (p = 0.0012), adalimumab (p = 0.0015), infliximab (p = 0.000) and golimumab (p = 0.012), while in relation to tocilizumab there was no significant difference (p = 0.085). Tocilizumab had a significantly lower discontinuation rate than etanercept (p = 0.049), infliximab (p = 0.000) and golimumab (p = 0.016), while from the foregoing rituximab and adalimumab (p = 0.065) there was no significant difference. In 32 patients out of 86 (37%), there had been an interruption of the first biological therapy. Out of 133 different biological treatments applied in the mentioned period, 47 of them (35.3%) were applied as second, third or other following drug in order. Considering the mean retention rate of biological therapy between rheumatoid arthritis and spondyloarthropaties, there was no statistically significant difference (p = 0.927).
CONCLUSIONS: There was no significant difference in the retention rate of the biological therapy considering the therapy used. The drug with the highest discontinuation rate was infliximab, while rituximab and tocilizumab had the lowest discontinuation rates of the biological therapy. The most commonly used drugs in the treatment of RA were adalimumab and etanercept, while rituximab was the rarest one. Considering the mean retention rate of biological therapy between rheumatoid arthritis and spondyloarthropaties, there was no significant difference
Prijevod na hrvatski jezik i validacija Upitnika o kvaliteti života kod ljudi sa sarkopenijom
Full text linkObjectives: The aim of this study was to translate the official Sarcopenia Quality of Life questionnaire into Croatian language so that it is understandable for patients to answer it, after which we obtained the answers to assess further on how sarcopenia affects their lives through 7 different domains.
Materials and methods: The translated SarQoL questionnaire was given to 51 patient, all of whom were older than 65 and had a diagnosis of sarcopenia according to the European Working Group on Sarcopenia in Older People (EWGSOP). Diagnoses were verified by medical record review collected from archives of the Department of Clinical Immunology and Rheumatology, University Hospital Split.
Results: After the performed testing it has been established that there is a higher level of „Locomotion“ (p<0.001) and a higher level of „Daily living activities“ (p<0.001) amongst female patients. „Leisure activities“ has moderate quality (p=0.505), while „Physical and mental health“ (p<0.001), „Body composition“ (p<0.001), and „Functionality“ (p<0.001) have a low level of development. On the other hand, among male patients, there is a high level of developed „Locomotion“ (p<0.001) and „Daily living activities“ (p<0.001). However, „Physical and mental health“ (p<0.001), „Body composition“ (p=0.003), „Functionality“ (p<0.001) and „Leisure activities“ (p=0.031) are on a low level of development. Male patients were showed statistically more common with „Fear that you might not be able to“ , while female patients most commonly showed to have „Fear of feeling tired after these activities“ (p<0.001).
Conclusions: The SarQoL questionnaire was translated successfully, and was understood and solved by patients without difficulties. The obtained results showed us that sarcopenia indeed decreases and causes difficulties in the quality of every day life for patients that are diagnosed with sarcopenia.Ciljevi: Prevesti službeni SarQoL upitnik na hrvatski jezik kako bi bio razumljiv za pacijente koji ga ispunjavaju u svrhu istraživanja, a nakon čega ćemo iskoristiti dobivene odgovore te ih provesti kroz 7 domena kako bi ustvrdili kako sarkopenija utječe na kvalitetu života.
Materijali i metode: U ispunjavanju prevedenoga SarQoL upitnika je sudjelovao 51 pacijent, koji je imao/la najmanje 65 godina te koji je imao/la dijagnozu sarkopenije prema pravilima koje nalaže Europska radna skupina za sarkopeniju kod osoba starije dobi (EWGSOP). Dijagnoze sarkopenije su ovjerene provjerom medicinskih zapisa iz arhive Odjela kliničke imunologije i reumatologije, KBC Split.
Rezultati: Nakon provedenog testiranja utvrđeno je da među pacijenticama postoji viša razina lokomotornosti (p<0,001) i aktivnosti dnevnog življenja (p<0,001). Ležerna aktivnost je umjereno kvalitetna (p=0,505), dok je fizičko i mentalno zdravlje (p<0,001), sastav tijela (p<0,001), te funkcionalnost (p<0,001) na niskoj razini razvijenosti. Među muškim pacijentima postoji visoka razina razvijenosti lokomotornosti (p<0,001), te aktivnosti dnevnog življenja (p<0,001). Ipak, fizičko i mentalno zdravlje (p<0,001), sastav tijela (p=0,003), funkcionalnost (p<0,001) i ležerne aktivnosti (p=0,031) su na niskoj razini razvijenosti. Statistički su muški pacijenti izrazili strah najčešće pod izjavom “Imam strah kako neću moći izvršiti neku radnju”, dok su pacijentice najčešće birale tvrdnju “Strah me osjećaja umora nakon obavljanja tih navedenih radnji”.
Zaključci: SarQoL upitnik je uspješno preveden te je bio razumljiv i rješen bez ikakvih problema od strane pacijenata koji su sudjelovali. Dobiveni rezultati su nam pokazali kako sarkopenija uistinu stvara poteškoće i umanjuje kvalitetu svakodnevnog života pacijentima koji su dijagnosticirani sa sarkopenijom
Quality of oral health in patients with systemic sclerosis
No full textUvod: SSc je rijetka autoimuna bolest obilježena ekcesivnom fibrozom tkiva. Zbog fibroze žlijezda slinovnica i atrofije acinusa dolazi do smanjenog lučenja sline. Snižene pH-vrijednosti sline i promjene oralne mikrobijalne flore povećavaju rizik razvoja zubnog karijesa što se odražava na sveukupno oralno zdravlje.
Cilj: Istražiti odnos sveukupne, nestimulirane i stimulirane sline i pH-vrijednosti sline i kvalitete oralnog zdravlja u bolesnika koji boluju od SSc-a bez pridruženog SS-a ili autoprotutijela vezanih za SS. Ispitati postoji li korelacija između kvaliteta oralnog zdravlja, težine bolesti i kožne zahvaćenosti u ovih bolesnika.
Metode: U istraživanju je sudjelovao 31 bolesnik sa SSc-om, od kojih je 90% imalo difuzni oblik, te 31 kontrolni ispitanik bez SSc-a. Ovo presječno istraživanje provodilo se od kolovoza 2015. do veljače 2017. godine. Svi su ispitanici ispunjavali kriterije Američkog koledža za reumatologiju (American College of Rheumatology) za dijagnozu SSc-a. Stanje oralnog zdravlja određivano je stomatološkim pregledom usne šupljine. Istraživan je QS, QSS, pH-vrijednost sline, KEP, parodontalni status i međučeljusni razmak. Kvaliteta života ispitivana je pomoću upitnika OHIP49. Težina bolesti procijenjena je na osnovi tzv. modificiranog Medsger score, a zahvaćenost kože modificiranim Rodnanovim kožnim testom. Stupanj obrazovanja koristio se kao zamjenska mjera SES-a. Podaci su obrađeni za normalnost distribucije podataka Shapiro-Wilkovim testom. Skupine su se uspoređivale pomoću Studentova t-testa ili Mann-Whitneyjeva testa. Razlike između kontrolne skupine i bolesnika koji su bolovali od SSc-a testirale su se jednosmjernom analizom varijance, odnosno Kruscal-Walisovim testom za neparametrijske podatke. Korelacije između varijabli testirale su se pomoću Pearsonova testa, odnosno Spearmanova testa za neparametrijske varijable, p<0,05 smatrao se statistički značajnim.
Rezultati: U bolesnika koji boluju od SSc-a značajno je manje lučenje QS (1,93; p<0,001) i QSS (3,32; p<0,001) u odnosu na zdravu populaciju. Snižene su pH-vrijednosti sline (6,16; p=0,001). Sveukupni rezultati OHIP49 testa značajno su lošiji u odnosu na kontrolnu skupinu (43,68; p<0,001) što se odnosi i na sastavnice OHIP49 izuzimajući psihološku nelagodnost. Kvaliteta oralnog zdravlja korelira s Medsger score (r=0,430; p=0,016) i s mRSS-om (r=0,521; p=0,003). Bolesnici sa SSc-om imaju više karioznih, izvađenih i plombiranih zubi (25,68; p=0,003) i manji međučeljusni razmak (3,79; p<0,001) u odnosu na kontrolne ispitanike. Viši rezultati OHIP49 potvrđeni su u bolesnika koji boluju od SSc-a s nižim SES-om (p=0,001).
Zaključak: Smanjeno sveukupno lučenje sline uz niže pH-vrijednosti sline korelira s lošijim KEP-om, manjim brojem zubi i međučeljusnim rasponom, kao i lošijim oralnim zdravljem. Lošije oralno zdravlje korelira s promjenama kože i težom kliničkom slikom, kao i nižim stupnjem obrazovanja bolesnika koji boluju od SSc-a.Introduction: SSc is a rare autoimmune disease characterized by excessive tissue fibrosis. Due to fibrosis of the salivary glands and atrophy of the acinus, there is a reduced secretion of saliva. Decreased saliva pH values and changes in the oral microbial flora increase the risk of developing dental caries, which is reflected in overall oral health.
Objective: To explore the relationship of overall, unstimulated and stimulated saliva and saliva pH on the oral health quality in SSc patients without associated SS or SS-related autoantibodies. To examine whether there is a correlation between oral health quality and clinical picture severity in SSc patients.
Methods: The study involved 31 patients with SSc, of which 90% had a diffuse form, and 31 control subjects without SSc. This cross-sectional study was conducted from August 2015 to February 2017. All subjects met the American College of Rheumatology criteria for a definitive diagnosis. The state of oral health was determined by a dental examination of the oral cavity. We examined QS, QSS, pH, KEP, Periodontal Status, and Intermaxillary Range. We examined the quality of life using the OHIP49 questionnaire. The severity of the clinical picture and the activity of the underlying condition with the use of clinical and laboratory parameters were determined on the premises of the modified Medsger score and skin involvement by the modified Rodnan skin score. The level of education was used as a surrogate for SES measures, measuring “not completed secondary school” and “completed secondary school or higher”. Data was processed for data distribution normality by the Shapiro-Wilk distribution normality test. The groups were compared using the Student’s t-test or the Mann-Whitney test. Differences between the control group and SSc patients were tested by one-way analysis of variance, ie by the Kruscal Walis test for non-parametric data. Correlations between variables were tested using the Pearson test, or Spearman's test for nonparametric variables. The degree of significance p <0.05 was considered significant.
Results: In SSc patients there was significantly less secretion of QS (1.93; p <0.001) and QSS (3.32; p <0.001) compared to the healthy population. Saliva pH values were lowered (6.16; p = 0.001). Overall OHIP49 was significantly worse compared to the control group (43.68; p <0.001), which also applies to the components excluding psychological discomfort. Oral health quality correlated with Medsger score (r = 0.430; p = 0.016) and mRSS (r = 0.521; p = 0.003).
Patients with SSc have more carious, extracted and filled teeth (25.68; p = 0.003) and a smaller intermaxillary range (3.79; p <0.001) compared to control subjects. Higher OHIP49 results were confirmed in SSc patients with lower SES (p = 0,001).
Conclusion: Decreased overall salivation at lower pH values correlates with poorer KEP, fewer teeth and intermaxillary range as well as poorer oral health. Poorer oral health correlates with skin changes and a more severe clinical picture, as well as a lower level of education of SSc patients
- …
