1,721,027 research outputs found

    Going Beyond Counting First Authors in Author Co-citation Analysis

    Get PDF
    The present study examines one of the fundamental aspects of author co-citation analysis (ACA) - the way co-citation counts are defined. Co-citation counting provides the data on which all subsequent statistical analyses and mappings are based, and we compare ACA results based on two different types of co-citation counting - the traditional type that only counts the first one among a cited work's authors on the one hand and a non-traditional type that takes into account the first 5 authors of a cited work on the other hand. Results indicate that the picture produced through this non-traditional author co-citation counting contains more coherent author groups and is therefore considerably clearer. However, this picture represents fewer specialties in the research field being studied than that produced through the traditional first-author co-citation counting when the same number of top-ranked authors is selected and analyzed. Reasons for these effects are discussed

    Differences in productivity and botanical composition of alfalfa and clover-grass mixtures

    No full text
    Cilj istraživanja bio je utvrditi razlike u produktivnosti i botaničkom sastavu između dva kultivara lucerne i dvije djetelinsko travne smjese u 2022. godini. Pokus je postavljen na pokušalištu Maksimir u proljeće 2020. godine po shemi slučajnog bloknog rasporeda u četiri ponavljanja. Posijana su dva kultivara lucerne 'Power 4.2' i 'Sibemol', te dvije djetelinsko-travne smjese „CutMax Original“ (15 % crvena djetelina, 20 % festulolium, 25 % engleski ljulj tetraploidni, 10 % mačji repak, 20 % klupčasta oštrica, 10 % trstikasta vlasulja) i „CutMax Alfa Protein“ (10 % crvena djetelina, 30 % lucerna, 25 % festulolium, 10 % tetraploidni engleski ljulj, 15 % mačji repak, 10 % klupčasta oštrica). Po botaničkom sastavu oba kultivara lucerne i u smjesi „CutMax Alfa Protein“ lucerna je bila dominantna, bez puno primjesa ostalih biljnih vrsta. Smjesa „CutMax Orginal“ bila je najkompleksnija po botaničkom sastavu obzirom na brojnost vrsta. U sva tri otkosa pojedinačno, kao i ukupno u 2022. godini utvrđene su značajne razlike u prinosu suhe tvari (ST) između članova pokusa. Najniži prinos ST utvrđen je kod smjese „CutMax Original“, dok među ostalima nije bilo značajne razlike, godišnji prosjek 12,29 t ST ha-1. Lucerna ili smjese koje je sadržavaju daje značajno veće prinose u sušnijim godinama od crvene djeteline i trava. Razlog je velika otpornost koju lucerna pokazuje u suši, zahvaljujući dubokom korijenju koje crpi vodu iz donjih slojeva tla.The goal of this research was to determine the differences in the productivity and botanic composition between two cultivar alfalfa and two clover-grass mixture in 2022. The experiment was placed on experimental field in Maksimir in spring of 2020. according to the random block principle in 4 replicates. Two alfalfa's were planted: 'Power 4.2' and 'Sibemol', two mixtures of legumes and grass: „CutMax Original“ (15% red clover, 20% festulolium, 25% of tetraploid perennial ryegrass, 10% timothy, 20% orchard grass, 10% tall fescue) and „CutMax Alpha Protein“ (10% red clover, 30% alfalfa, 25% festulolium, 10% tetraploid perennial ryegrass, 15% timothy, 10% orchard grass). By the botanic composition alfalfa had dominated in both of the alfalfa cultivars, and in the mixture „CutMax Alpha Protein“. The mixture „CutMax Original“ is the most complex in the botanic composition considering the actual number od the species. In all three cuts individually, as well as in years production of 2022., significant differences in dry matter (DM) yield were found between the members of the experiment. Lowest dry matter yield is found in the mixture of „CutMax Original“, but in others there was not difference, average 12,29 t DM ha-1. Alfalfa or the mixtures that it contains give meaningful bigger income in the more dry years than red clovers and grasses. The reason for that is the big resistance alfalfa shows in dry years, according to the deep roots which takes the water out of the deeper soil layers

    SINEKOLOGIJA STANIŠTA POLJOPRIVREDNIH VRSTA

    No full text
    Sva živa bića su neodvojiv dio sredine u kojoj ostvaruju svoje životne cikluse. Ekologija kao disciplina o odnosima između organizama i sredine ima nesumnjiv značaj u suveremenom sustavu obrazovanja. Sadržaji iz ekologije uvode se ne samo u tijeku studiranja biologije, već i poljoprivrede, šumarstva, itd. Promjene koje čovjek unosi u životnu sredinu i moguće posljedice, nameću potrebu za upoznavanjem elementarnih ekoloških zakona na svim nivoima obrazovanja i kod svih obrazovnih profila. Potrebno je razviti osjećaj odgovornosti za okoliš, napose tlo kao jedinstveno, ograničeno, nezamjenjivo, neprenosivo nacionalno blago i prirodnu baštinu kojom on upravlja, a za posljedice štetnih utjecaja preuzima odgovornost. Zahvate u poljoprivredi, koji neprijeporno utječu na okoliš, treba pokušati učiniti održivim, dakle gospodarski, socijalno i etički prihvatljivim. “Kodeks za okoliš prihvatljivog gospodarenja” predstavlja suvremeno načelo na kojemu se temelji zaštita okoliša od zahvata u poljoprivredi. "Genetska raznolikost određene kulture izravno je povezana sa sposobnošću kulture da se prilagodi nepovoljnim klimatskim uvjetima, kao i različitim štetočinama i bolestima. Što je manja genetska raznolikost određene poljoprivredne vrste, veći je rizik da nova bolest može uzrokovati potpuno uništenje takve vrste na određenom području. Poljoprivredna područja omogućuju važna staništa za mnoge biljke i životinje u divljini. Kad su poljoprivredni zahvati održivo upravljani, mogu pomoći očuvanju i obnovi kritičnih staništa, zaštiti slivnih područja i poboljšanju zdravlja tla te kvalitete vode. Poljoprivreda danas zauzima oko trećinu kopna na planetu, a njome se bavi oko 2,5 milijarde ljudi. Poljoprivredna biološka raznolikost smanjuje se galopirajućom brzinom i to je prijetnja za sigurnosti hrane, upozorava Svjetska organizacija za hranu (FAO). Čovjek danas uzgaja nešto više od stotinu vrsta a kroz povijest ih je uzgajao od 7.000 do 10.000, prema različitim izvorima. Raznolikost se rapidno smanjuje i FAO upozorava da se tijekom 20. stoljeća izgubilo 75 posto poljoprivrednih vrsta. Preostale monokulture su zato manje otporne na bolesti i navale štetnika. Sinekologija je dio ekologije koja istražuje odnose životnih, prema tomu i biljnih zajednica prema okolišnim uvjetima, a proučava i uzajamne odnose članova određene sredine. Sinekologija proučava 2 skupine pitanja: 1) odnos biljnih zajednica prema staništu, koje uvjetuje postanak i razvoj, tj. život zajednica; 2) druga grupa pitanja je tzv. sinekologija rasploda, a to su fenomeni razmnožavanja, rasploda, širenja biljaka

    Importance of forage legumes in organic agriculture

    Get PDF
    Ekološki pašni uzgoj stoke suočava se s povećanom potražnjom za mesom i mlijekom, uz što manje korištenje resursa. Mahunarke sudjeluju u sustavu tlo-biljka-životinja-atmosfera, a najproduktivnije su u travnjacima s udjelom 30 - 50%. Pozitivni učinci mahunarki su: smanjena ovisnost o fosilnim gorivima i industrijskim dušičnim gnojivima, smanjene emisije stakleničkih plinova u okoliš, smanjeni troškovi uzgoja, veća proizvodnost te povećana samodostatnost proteinima. Neke vrste mahunarki mogu se koristiti za poboljšanje zdravlja životinja, uz smanjeno korištenje lijekova, zbog sekundarnih metabolita. Iako imaju mnogo pozitivnih djelovanja, također imaju i ograničenja, zbog kojih su potrebna daljnja istraživanja kako bi se mogle bolje iskorištavati. Razvitak pašnih sustava temeljenih na mahunarkama predstavlja jedan od temelja za održiviji i konkurentniji uzgoj preživača te se može očekivati veća važnost mahunarki u budućnosti.Organic pasture animal farming is facing increasing demands for meat and milk, along with using less natural resources. Forage legumes affect the soil-plant-animal-atmosphere system, and they are most productive in swards with 30 - 50% rate. Some beneficial effects of forage legumes are: decreased dependency of fossil fuels and industrial nitrogen fertilizers, decreased greenhouse gases emission, reduced farming expenses, better productivity and increased self-sufficiency of proteins. Some legume species improve animal health and reduce usage of medicaments, due to secondary plant metabolites. Although they have many positive traits, they also have some limitations and need further researches for better utilization. Development of pastures based on forage legumes represents a foundation for more sustainable and competitive ruminant farming, so it is expected that forage legumes will become more important in the future

    ALELOPATSKI UTJECAJ KOROVSKIH VRSTA NA POLJOPRIVREDNE KULTURE

    No full text
    Pojam alelopatija prvi put je upotrijebljena i definirana 1937. godine od strane austrijskog znanstvenika, botaničara Hansa Molisha. On je riječ alelopatija izveo iz grčkog jezika allelon - međusoban, uzajaman i pathos - trpiti, patnja. Pod tim je podrazumijevao štetne i korisne biokemijske interakcije koji se pojavljuju kod svih vrsta biljaka uključujući i mikroorganizme (Rizvi i Rizvi, 1992). Na temelju Molischovog koncepta, američki znanstvenik Elroy Leon Rice 1984. godine definira alelopatiju kao direktni ili indirektni, pozitivni ili negativni utjecaj jedne biljke (uključujući mikroorganizme) na drugu putem kemijskih spojeva koji su otpušteni u prirodnu okolinu (Singh i sur. 2001). Međunarodno alelopatsko društvo (IAS – International Allelopathy Society) odnosno znanstvenici su 1996. god. proširili definiciju na temelju brojnih istraživanja, tako da se termin alelopatija odnosi na bilo koji proces koji uključuje sekundarne metabolite (alelokemikalije) proizvedene od strane biljaka, mikroorganizama, virusa i gljivica koji utječu na rast i razvoj poljoprivrednih i bioloških sustava, uključujući pozitivne i negativne učinke

    Influence of waste sludge application and harvest date on economic and morphological properties of sida (Sida hermaphrodita (L.) Rusby)

    No full text
    Istraživanje je postavljeno na pokušalištu Agronomskog fakulteta u Maksimiru. Sida hermaphrodita je posađena u svibnju 2017. godine. Pokus je proveden u 3 ponavljanja s primjenom mulja kao glavnim faktorom u 4 različite doze: 0 kg/ha (kontrola); 1,66; 3,32 i 6,64 t ST/ha godišnje i podfaktorom rokom žetve: jesen i proljeće. Cilj rada bio je utvrditi utjecaj primjene različitih doza mulja i rokova žetve na morfološka i gospodarska svojstva side. Gnojidbeni tretmani su se u jesenskom roku žetve razlikovali samo u prinosu ST. Najveći prinos utvrđen je kod gnojidbe s najvećom dozom mulja u iznosu od 12,88 t ST/ha, a najmanji kod kontrole u iznosu od 9,52 t ST/ha. U proljetnom roku žetve gnojidbeni tretmani se nisu značajno razlikovali u prinosu ST (prosjek 7,51 t/ha) i sadržaju ST (prosjek 79,59%). U proljetnom roku žetve došlo je do značajnog pada prinosa ST biomase kod svih gnojidbenih tretmana prosječno za 34,95% i rasta sadržaja ST biomase prosječno za 142,91% u odnosu na jesenski rok žetve. Prosječna visina biljaka kod svih gnojidbenih tretmana iznosila je 3,1 m, dok je prosječni broj izboja iznosio 11,72/m2.The pilot study was set up at the experimental site of the Faculty of Agriculture in Maksimir. Sida hermaphroditawas planted in May 2017. The experiment was carried out in 3 replications with the application of sludge as the main factor in 4 different doses: 0 kg / ha (control); 1.66; 3.32 and 6.64 t DM/ha per year and subfactor harvest time: autumn and spring. The aim of this study was to determine the influence of different doses of sludge and harvest dates on the morphological and economic properties of Virginia mallow. Fertilization treatments in the autumn harvest period differed only in DM yield. The highest yield was determined for fertilization with the highest dose of sludge in the amount of 12.88 t DM/ha, and the lowest in the control in the amount of 9.52 t DM/ha. In the spring harvest period, fertilization treatments did not differ significantly in DM yield (average 7.51 t DM/ha) and DM content (average 79.59%). In the spring harvest period, there was a significant decrease in the yield of DM biomass in all fertilization treatments by an average of 34.95% and an increase in the content of DM biomass by an average of 142.91% compared to the autumn harvest period. The average height of plants in all fertilization treatments was 3.1 m, while the average number of shoots was 11.72 / m2

    Utjecaj roka žetve na prinos kineskog šaša (Miscanthus x giganteus)

    No full text
    Miscanthus x giganteus (miskantus) je višegodišnja C4 travna vrsta s odlikama koje ju svrstavaju u obećavajuće kulture za proizvodnju krutih i tekućih biogoriva. Posjeduje visok proizvodni potencijal i ekološki je vrlo prihvatljiva vrsta jer uspješno raste uz vrlo male količine pesticida i gnojiva. Miskantus se žanje u jesen, zimi i u proljeće. Najveći prinosi postižu se u jesen, dok kasniji rokovi žetve rezultiraju nižim prinosima, ali kvalitetnijom masom za izgaranje. U kasnijim rokovima žetve dolazi do prirodnog sušenja biljaka u polju, čime se ostvaruju znatne uštede energije kod dosušivanja. Cilj rada je bio utvrditi prinos biomase energetske trave Miscanthus x giganteus uzgajane na dvije lokacije (nizinsko i planinsko područje) u tri različita roka žetve. Pokusna polja miskantusa postavljena su na 2 lokacije: Centar za travnjaštvo Agronomskog fakulteta na Medvednici te u Donjoj Bistri. Reznice rizoma miskantusa posađene su početkom svibnja 2011. Pokusi su postavljeni po shemi slučajnog bloknog rasporeda u 3 ponavljanja u trećoj godini uzgoja miskantusa (2013. godine). Rokovi žetve miskantusa bili su: a) jesenski - na kraju vegetacijske sezone 2013., b) zimski - sredinom zime 2014. godine i c) proljetni - neposredno prije kretanja vegetacije miskantusa 2014. godine. Ručnim odsijecanjem biljaka na 4 m2, na visinu 5 cm od tla i vaganjem požnjevene mase utvrđen je prinos zelene mase. Sušenjem poduzoraka cca. 1000 g sasjeckane mase 48 sati na 60 °C, ponovnim vaganjem i preračunavanjem u t ha-1 utvrđen je prinos suhe tvari (ST). Prosječni prinos ST sva tri roka žetve u Donjoj Bistri (22,25 t ha-1) bio je za 12,4 % veći od prosječnog prinosa na Medvednici (19,80 t ha-1) zahvaljujući manjem nedostatku i ravnomjernijem rasporedu oborina na ovoj lokaciji u vegetacijskom dijelu godine u odnosu na Medvednicu. U jesenskom roku žetve postignut je najveći prinos ST miskantusa (27,59 t ha-1). Bio je za 33,7% veći od prinosa ST zimskog roka žetve (20,63 t ha-1) i 85,4% veći od proljetnog prinosa ST (14,88 t ha-1). Zimski prinos ST bio je za 38,6% veći od proljetnog prinosa ST biomase miskantusa. Razlike u prinosu ST među lokacijama postojale su samo u jesenskom roku žetve, dok u ostala dva roka nisu zabilježene (signifikantna interakcija lokacija x rok žetve).Miscanthus x giganteus (Miscanthus) is a perennial C4 grass species with features that classify it as a promising species for the production of solid and liquid biofuels. It has a high production potential and it is very environmentally friendly as it can grow successfully with very small amounts of pesticides and fertilizers. Miscanthus is harvested in the fall, winter and spring. The highest yields are obtained in the autumn, while the later harvest dates result in lower yields, but higher quality combustion mass. In the later harvest dates, it comes to natural drying of plants in the field, which brings significant savings of energy used for grain drying. The objective of the study is to determine the biomass yield of bioenergy grass Miscanthus x giganteus grown in two locations (lowland and mountainous area) in three different harvest dates. Experimental fields of miscanthus were set in 2 locations: Center for Grassland of Faculty of Agriculture on Medvednica and Donja Bistra. Miscanthus rhizomes cuttings were planted in early May 2011. Experiments were conducted using randomized complete block design in 3 repetitions, in the third cultivation year (year 2013.). Miscanthus harvest dates were: a) autumn – at the end of the growing season 2013., b) winter - mid winter 2014. and c) spring - immediately before the vegetation movement of miscanthus 2014. The yield of the green mass was determined by manually cutting off the plants at the area of 4 m2, at the height of 5 cm from the ground and weighing harvested mass. The yield of dry matter (DM) was determined by drying of sub-samples of approximately 1000 g minced mass for 48 hours at 60°C, re-weighing and conversion to t ha-1. The average DM yeld of all three harvest dates in Donja Bistra (22,25 t ha-1) was 12,4% higher than the average yield on Medvednica (19,80 t ha-1), due to the miner absence and more equal distribution of percipitation at this location in the vegetation period of the year compared to Medvednica. The highest DM yield of Miscanthus was obtained in the autumn harvest date (27,59 t ha-1). It was 33,7% higher than the DM yield from winter harvest date (20,63 t ha-1) and 85,4% higher than DM yield from spring harvest date (14,88 t ha-1). DM yield from winter harvest date was 38,6% higher then the spring harvest date DM yield of Miscanthus. There were differences in DM yield between locations only in the autumn harvest date, while the differences between the other two harvest dates were not registered (significant interaction location x harvest date)

    GOSPODARENJE MEDITERANSKIM TRAVNJACIMA

    No full text
    Pašnjačka vegetacija hrvatskog primorskog krša razvijena je dijelom u obliku suhih mediteranskih travnjaka, a dijelom u obliku prostranih kamenjarskih pašnjaka. Svi suhi mediteranski travnjaci i kamenjarski pašnjaci u Hrvatskoj spadaju u dva vegetacijska razreda: Festuco-Brometea i Thero-Brachypodietea. Primarnu proizvodnost čini rast nadzemnih i podzemnih biljnih dijelova tijekom vegetacijske sezone. Ona ovisi o različitim ekološkim faktorima, kao npr. o klimatskim prilikama, karakteristikama tla, botaničkom sastavu, tipu i strukturi vegetacije, agrotehničkim zahvatima, te načinu gospodarenja i intenzitetu korištenja. Većina mediteranskih pašnjačkih površina je degradirana ili zapuštena, a to je rezultat dugogodišnjeg intenzivnog i neracionalnog iskorištavanja, u prvom redu prekomjernom ispašom. Popravljanje stanja takvih pašnjaka moguće je postići primjenom optimalnog načina iskorištavanja, kontrolom nepoželjnih i bezvrijednih krmnih vrsta, nadosijavanjem i gnojidbom pašnjaka. U bezvrijedne pašnjačke vrste se svrstavaju sve one koje se ispašom ne mogu iskoristiti u gospodarske svrhe. Ako se takve vrste previše prošire na pašnjaku onda one oduzimaju životni prostor, svjetlo i hranjiva poželjnim pašnjačkim vrstama. Tada se te vrste moraju suzbijati, a to se radi kontroliranim paljenjem, mehaničkim sredstvima, kemijskim sredstvima ili biološkim sredstvima. Kako prirodno obnavljanje pašnjaka zahtijeva duži vremenski period, za njegov brži oporavak može se provoditi sjetva i nadosijavanje. S obzirom na cijenu koštanja tog zahvata, prije njegovog provođenja potrebno je utvrditi veliki broj čimbenika, a posebno treba obratiti pozornost na pogodnost površine za sjetvu, a zatim izabrati najpogodnije vrste za sjetvu na toj određenoj površini. Kako je jedan od glavnih razloga niske proizvodnosti pašnjačkih zajednica ograničena opskrba hranjivima, gnojidba prirodnih pašnjaka je jedan od najučinkovitijih načina poboljšanja njihove proizvodnosti. Međutim, gnojidba se treba stručno izvoditi, jer zahtjevi za mineralnim gnojivima nisu isti na svim pašnjačkim površinama, i sve biljne vrste ne traže iste količine različitih hranjivih tvari

    Yield potential of switchgrass (Panicum virgatum L.) in the third year of cultivation

    No full text
    Pokusno polje divljeg prosa postavljeno je na pokušalištu Agronomskog fakulteta u Šašinovcu 2016. godine. Divlje proso je posijano samohodnom sijačicom na dubinu od 1 cm i razmak između redova 12 cm. Veličina osnovne parcelice je iznosila 2,4 x 8 m. U pokusu je bilo 12 osnovnih parcelica. U 3. godini uzgoja utvrđen je prinos suhe tvari (PST) divljeg prosa košnjom obračunskih parcelica 2,4 x 1 m u jesen 2018. i proljeće 2019. vaganjem pokošene mase, uzimanjem poduzoraka od oko 1 kg, sušenjem do konstantne mase i preračunavanjem u t/ha ST. Visina biljaka utvrđena je mjerenjem duljine biljke od tla do vrha metlice na 5 slučajno odabranih biljaka po osnovnoj parcelici. Prosječna visina biljke na kraju treće godine uzgoja iznosila je 2,25 m. Prosječni jesenski prinos suhe tvari na kraju treće godine uzgoja iznosio je 19,08 t/ha s prosječnom vlagom od 61,09 %. Prosječni proljetni prinos suhe tvari na kraju treće godine uzgoja iznosio je 13,27 t/ha s prosječnom vlagom od 10,78 %. U proljetnom roku žetve došlo je do značajnog pada prinosa ST od 30,5 %.Experimental field of switchgrass was set on a testing facility at the Faculty of Agriculture in Šašinovec in 2016. Switchgrass was planted with self-propelled drill at a depth of 1 cm. The distance between the rows was 12 cm. Experiment was set on 12 basic plots. The size of each plot was 2,4 x 8 m. In the third growing year switchgrass mass was harvest and weighed from area of 2,4 x 1 m basic plots in autum 2018. and spring 2019. Dry matter yield (DMY) was determined by drying of sub-samples of 1 kg cutted mass to constant weight and conversion to t/ha DM. Plant height was determined on 5 randomly selected plants on basic plots. The average height of plant at the end of third growing year was 2,25 m. The average autum DMY at the end of third growing year was 19,08 t/ha with average moisture of 61,09 %. The average spring harvest of DM was 13,27 t/ha with average moisture of 10,78 %. In spring harvest DMY was dropped significantly dropped 30,5 %
    corecore