1,721,022 research outputs found

    Prevladavanje zdravstvenih tegoba hrvatskih ratnih zarobljenika u Domovinskom ratu (1991. – 1995.): reumatološki aspekti

    Get PDF
    Tijekom Domovinskog rata (1991. – 1995.) u susjednoj državi koja je okupirala trećinu Republike Hrvatske organizirani su koncentracijski logori za hrvatske ratne zarobljenike (HRZ). U tu svrhu korišteni su zatvori u Beogradu, Nišu i Mitrovici, ali i novootvoreni logori u Vukovaru, Begejcima i Stajićevu. U njima su zlostavljani hrvatski branitelji kao ratni zarobljenici, ali i civilno stanovništvo iz okupiranih područja. Cilj ovog rada bio je istražiti udio HRZ koji su nakon zlostavljanja u koncentracijskim logorima prijavili tegobe lokomotornog sustava i reumatske bolesti te kako su im vjera i žrtvovanje za bližnjega pomogli u prevladavanju posljedica zlostavljanja. Krajem 1991. provedena je prva razmjena od 1 458 zarobljenika, a polovicom 1992. još njih 268. Ti su HRZ uz fizičko zlostavljanje i izgladnjivanje bili smješteni u nehumanim sanitarnim i klimatskim uvjetima. Prvi medicinski pregled tih HRZ obavljen je u Klinici za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ u Zagrebu, a zatim u pojedinim specijalističkim ambulantama. U reumatološkoj ambulanti Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada u Zagrebu, zbog tegoba lokomotornog sustava tijekom 1992. pregledali smo 355 HRZ. Bolesti lokomotornog sustava dijagnosticirali smo u čak 247 (70 %) HRZ. Samo 16 (4,5 %) HRZ nije udarano tijekom boravka u koncentracijskim logorima, a čak 226 (63,7 %) i po više dijelova tijela. Za 259 (73 %) HRZ predložili smo liječenje, a za 78 (22 %) umirovljenje zbog djelomične ili potpune invalidnosti. Tijekom pregleda kod većine HRZ uočena su vanjska obilježja religioznosti (krunica, katolički križ ili pravoslavni krst te razne tetovaže – kod muslimana polumjesec, a kod židova Davidova zvijezda). Rezultati ovog istraživanja pokazuju da su HRZ nakon zlostavljanja u logorima tijekom Domovinskog rata češće imali tegobe lokomotornog sustava i reumatske bolesti, iako im je prosječna dob (26,6 ± 6,6 godina) bila manja od ispitanika poredbene skupine (34,6 ± 10,2 godina). Uz to, HRZ su navodili da im je vjera i žrtvovanje za bližnjega pomoglo u prevladavanju posljedica zlostavljanja u koncentracijskim logorima tijekom Domovinskog rata

    Prevladavanje zdravstvenih tegoba hrvatskih ratnih zarobljenika u Domovinskom ratu (1991. – 1995.): reumatološki aspekti

    Get PDF
    Tijekom Domovinskog rata (1991. – 1995.) u susjednoj državi koja je okupirala trećinu Republike Hrvatske organizirani su koncentracijski logori za hrvatske ratne zarobljenike (HRZ). U tu svrhu korišteni su zatvori u Beogradu, Nišu i Mitrovici, ali i novootvoreni logori u Vukovaru, Begejcima i Stajićevu. U njima su zlostavljani hrvatski branitelji kao ratni zarobljenici, ali i civilno stanovništvo iz okupiranih područja. Cilj ovog rada bio je istražiti udio HRZ koji su nakon zlostavljanja u koncentracijskim logorima prijavili tegobe lokomotornog sustava i reumatske bolesti te kako su im vjera i žrtvovanje za bližnjega pomogli u prevladavanju posljedica zlostavljanja. Krajem 1991. provedena je prva razmjena od 1 458 zarobljenika, a polovicom 1992. još njih 268. Ti su HRZ uz fizičko zlostavljanje i izgladnjivanje bili smješteni u nehumanim sanitarnim i klimatskim uvjetima. Prvi medicinski pregled tih HRZ obavljen je u Klinici za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ u Zagrebu, a zatim u pojedinim specijalističkim ambulantama. U reumatološkoj ambulanti Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada u Zagrebu, zbog tegoba lokomotornog sustava tijekom 1992. pregledali smo 355 HRZ. Bolesti lokomotornog sustava dijagnosticirali smo u čak 247 (70 %) HRZ. Samo 16 (4,5 %) HRZ nije udarano tijekom boravka u koncentracijskim logorima, a čak 226 (63,7 %) i po više dijelova tijela. Za 259 (73 %) HRZ predložili smo liječenje, a za 78 (22 %) umirovljenje zbog djelomične ili potpune invalidnosti. Tijekom pregleda kod većine HRZ uočena su vanjska obilježja religioznosti (krunica, katolički križ ili pravoslavni krst te razne tetovaže – kod muslimana polumjesec, a kod židova Davidova zvijezda). Rezultati ovog istraživanja pokazuju da su HRZ nakon zlostavljanja u logorima tijekom Domovinskog rata češće imali tegobe lokomotornog sustava i reumatske bolesti, iako im je prosječna dob (26,6 ± 6,6 godina) bila manja od ispitanika poredbene skupine (34,6 ± 10,2 godina). Uz to, HRZ su navodili da im je vjera i žrtvovanje za bližnjega pomoglo u prevladavanju posljedica zlostavljanja u koncentracijskim logorima tijekom Domovinskog rata

    Problemi reumatskih tegoba i bolesti u žena s obzirom na način i uvjete rada

    Get PDF
    The paper presents data on the frequency of degenerative illnesses of the spine and in the joints of the extremities in samples of the middle-aged population in the SR of Croatia. Every fourth woman between 38 and 57 years of age had disturbances of the spine, and every fifth one had disturbances in the joints of her extremities. Medical findings suspect of rheumatic arthritis was recorded in 11.4 % of the women. A clear clinical picture of rheumatic arthritic was recorded in 1 % of the women, and only in 0.2 % of the men of middle age. Taking the case of the cervico-brachial syndrome, the paper discusses possible exogenous and endogenous factors in the appearance and development of rheumatic illness. In regard to the appearance of rheumatic disorders among women migrants, attention is paid to the importance of the psychic profile of the patient, to possible psychogenic superpositions – but also to the unfavourable effect of work loads, to poor micro-climatic conditions, to the unsuitability of new technologies and to the disregard of ergonomie principles at work. Painful symptoms in the neck spinal area, called in Sweden the “immigrant syndrome”, have been the subject of recent research in which neither the aethiology nor the symptomatology have been sufficiently clarified. As a typical example of unfavourable effects of work on morphologic and functional changes in the small joints of the hand, mention is made of the hands of housewives, women workers in industry, typists, violinists. The paper discusses the possibilities of primary, secondary and tertiary prevention of rheumatic disturbances and/or illnesses. Among the self-protective measures which need to be encouraged, early recognition of characteristic symptoms of illness is of major significance. The author mentions the need of raising the health culture of women migrant workers, of implementing prophylactic kinesotherapeutic measures at work and at home, as well as the need to improve co-operation between Yugoslav doctors and social workers and their colleagues in foreign countries.Prikazuju se podaci o učestalosti degenerativnih bolesti kralješnice i zglobova ekstremiteta u uzorcima stanovništva srednje životne dobi u Hrvatskoj. Na primjeru cervikobrahijalnog sindroma raspravlja se o mogućim egzogenim i endogenim faktorima u nastanku i razvoju reumatskih bolesti. Napominje se važnost psihičkog profila bolesnice i moguće psihogene superpozicije, ali i nepovoljnog utjecaja radnih opterećenja, loših mikroklimatskih uvjeta, neprilagođenosti novim tehnologijama i nepoštivanja ergonomskih principa pri radu u nastanku reumatskih tegoba naših radnica migranata. Bolni sindromi vratne kralješnice, nazvani u Švedskoj »doseljenički sindrom« predmet su novijih istraživanja u kojima ni etiologija, a niti simptomatologija nisu dovoljno razjašnjene. Raspravlja se o mogućnostima primarne, sekundarne i tercijarne prevencije reumatskih tegoba i/ili bolesti. U samozaštitnim mjerama koje treba poticati, rano prepoznavanje karakterističnih simptoma bolesti ima kapitalno značenje. Napominje se potreba podizanja zdravstvene kulture radnica-migranata, provođenje profilaktičkih kineziterapijskih mjera na radu i kod kuće, kao i bolja suradnja naših liječnika i socijalnih radnika sa stručnjacima sličnih profila u stranim zemljama

    Going Beyond Counting First Authors in Author Co-citation Analysis

    Get PDF
    The present study examines one of the fundamental aspects of author co-citation analysis (ACA) - the way co-citation counts are defined. Co-citation counting provides the data on which all subsequent statistical analyses and mappings are based, and we compare ACA results based on two different types of co-citation counting - the traditional type that only counts the first one among a cited work's authors on the one hand and a non-traditional type that takes into account the first 5 authors of a cited work on the other hand. Results indicate that the picture produced through this non-traditional author co-citation counting contains more coherent author groups and is therefore considerably clearer. However, this picture represents fewer specialties in the research field being studied than that produced through the traditional first-author co-citation counting when the same number of top-ranked authors is selected and analyzed. Reasons for these effects are discussed

    Variations on the Author

    Get PDF
    “Variations on the Author” discusses two of Eduardo Coutinho’s recent films (Um Dia na Vida, from 2010, and Últimas Conversas, posthumously released in 2015) and their contribution to the general question of documentary authorship. The director’s filmography is characterized by a consistent yet self-effacing form of authorial self-inscription: Coutinho often features as an interviewer that rather than express opinions propels discourses; an interviewer that is good at listening. This mode of self-inscription characterizes him as an author who is not expressive but who is nonetheless markedly present on the screen. In Um Dia na Vida, however, Coutinho is completely absent form the image, while Últimas Conversas, on the contrary, includes a confessional prologue that moves the director from the margins to the center of his films. This article examines the ways in which these works stand out in the filmography of a director who offers new insights into the notion of cinematic authorship

    Appropriate Similarity Measures for Author Cocitation Analysis

    Get PDF
    We provide a number of new insights into the methodological discussion about author cocitation analysis. We first argue that the use of the Pearson correlation for measuring the similarity between authors’ cocitation profiles is not very satisfactory. We then discuss what kind of similarity measures may be used as an alternative to the Pearson correlation. We consider three similarity measures in particular. One is the well-known cosine. The other two similarity measures have not been used before in the bibliometric literature. Finally, we show by means of an example that our findings have a high practical relevance.information science;Pearson correlation;cosine;similarity measure;author cocitation analysis
    corecore