1,721,007 research outputs found
Trade as a Modus Vivendi of Zadar region in the 18th century
No full textU radu se evaluiraju dosadašnje historiografske spoznaje o trgovini Zadra i njegove regije u XVIII. stoljeću. Specifičan tranzitni karakter gradske luke uvjetovan je novim i jedinstvenim geostrateškim položajem grada u kontekstu imperijalnog pograničja. To potvrđuju predmeti razmjene, prometni pravci, infrastruktura i nositelji trgovačke djelatnosti. Posebna pažnja pridaje se stočnom tranzitu preko zadarske skele. Ukazuje se i na utjecaj pojačane trgovačke konjunkture u oblikovanju društvene svakodnevice. Autor konstruira narativ o Zadru kao o reprezentativnoj sponi između zapadnoeuropske pomorske i osmanske karavanske civilizacije.This master's thesis evaluates previous historiographical achievements on the trade of Zadar and its region (Contado di Zara) in the 18th century. Specific transit character of the city-port was conditioned by the new and unique geostrategical location of Zadar in the context of the triple imperial borderland concept. That can be verified by looking at the trade goods, transportation routes, infrastructure and merchants. Additionaly, attention was given to the transit of livestock through the boarding ramp. That intensified trade conjuncture had a strong impact on the shaping of the city's everyday life. Author constructs a narrative about Zadar being a representative link between Mediterranean Western Europe and continental Ottoman civilization
The Senj Uskoks
Get PDFU radu naslovljenom Senjski uskoci nastoji se odgovoriti na pitanje tko su to bili senjski
uskoci i kojim je čimbenicima njihovo djelovanje bilo uvjetovano. Rad nastoji uputiti na
postojanje različitih, često konfliktnih predodžbi koje su nastale kao posljedica različitih
interesa i suvremenika koji su bilježili podatke o uskocima, ali i kasnije povjesničara.
Na odgovor tko su bili senjski uskoci u radu se nastoji doći razmatranjem same riječi uskok te
njenom povezanosti s pitanjem porijekla senjskih uskoka i same njihove službe. Rad donosi
prikaz složenog porijekla senjskih uskoka te vojnu organizaciju uz koju se naziv uskok počelo
vezati. Osim toga, rad nastoji razmotriti koji su čimbenici utjecali na njihovo djelovanje.
Izlaže motivacijske činitelje koji su potaknuli pojedince na postajanje uskokom. Osobit
naglasak stavlja se na ekonomske uvjete te se propituje u kojoj je mjeri shvaćanje uskoka kao
„predziđa“ kršćanstva uvjetovalo njihove postupke. Kako bi se steklo pobliže razumijevanje
uskočkog djelovanja, ono se nastoji razmotriti i kroz njihove suparničke i savezničke odnose,
osobito s Habsburškom Monarhijom i Mletačkom Republikom te lokalnim stanovništvom
grada Senja, mletačkog te osmanskog teritorija.Paper called The Senjs Uskoks tries to give an answer to the question who were the Senj
Uskoks and which factors had impact on their actions. It tries to indicate the existence of
different, often contrary, images of them, which are consequences of different interests of
Uskoks contemporaries and later historians.
To answer the question who were the Senj Uskoks this paper attempts to come by considering
the meanings given to the word Uskoks and its connection with the issue of their origin and
military service. Paper provides a view of a complex origin of the Senj Uskoks and their
military organization which became closely connected to the word Uskoks. Also, this paper
consider factors which had impact on activity of Senjs Uskoks. It gives a special emphasis on
the importance of economic conditions which encouraged individuals to become an Uskok
and it examines the extent to which understanding of the Uskoks as a “Bulwark of
Christianity” caused their actions.
More detailed understanding of Uskoks actions author tries to achieve by considering
relations with their rivals and allies, particularly with the Habsburg Monarchy, the Venetian
Republic, the local people of Senj and the Venetian and Ottoman subjects
Šibenik export licences from 1642 and 1643
No full textU ovom diplomskom radu analiziran je sveščić sa šibenskim izvoznim dozvolama iz 1642. i 1643. godine koji se čuva u Državnom arhivu u Zadru. Na početku rada problematizira se stupanj istraženost dalmatinske povijesti prve polovice 17. stoljeća, posebno tema vezanih uz gospodarstvo. Objašnjava se uloga koju su izvozne dozvole imale u provedbi mletačke trgovinske politike i carinske kontrole, kao i njihova važnost u smislu povijesnoga izvora koji omogućuje stvaranje pouzdane i utemeljene predodžbe o pomorskoj trgovini dalmatinskih gradova. Ocrtane su glavne političke i gospodarske značajke Dalmacije u prvoj polovici 17. stoljeća s posebnim naglaskom na trgovinu, kako onu s osmanskim zaleđem, tako i onu sa zapadnojadranskom obalom, naročito Venecijom. Prije analize šibenskoga izvoza, dan je pregled političkih, gospodarskih i društvenih prilika u gradu tijekom prve polovice 17. stoljeća. Najveći dio rada zauzima analiza izvoznih dozvola iz 1642. i 1643. godine podijeljena u osam potpoglavlja. Dobiveni podaci govore o velikom broju izdanih dozvola, naročito u svibnju i listopadu kao najvažnijim mjesecima za šibenski izvoz. Istaknutu ulogu u izvozu imali su pripadnici šibenskoga građanstva, a ne treba zanemariti ni domaće parune koji se spominju u preko 75% izdanih dozvola. Kao daleko najvažniji šibenski artikl, naveden u više od 50% svih dozvola, ističe se raša (grubo vuneno sukno). Ono po čemu se analizirane dozvole još ističu je ujednačenost izvoznih odredišta te uloga jamca kao sastavnoga dijela svake od njih. Provedena usporedba sa šibenskim izvoznim dozvolama iz 15. i 16. stoljeća pokazala je značajne razlike, ne samo u količini, nego i u zastupljenosti pojedinih artikala. Buduća istraživanja šibenske pomorske trgovine prve polovice 17. stoljeća zahtijevat će nadopunu ovih podataka s onima iz notarskih spisa.In this MA thesis, a fascicule with Šibenik export licenses from 1642 and 1643, which is kept in the State Archives in Zadar, is analyzed. At the beginning of the paper, the problem of insufficiently researched Dalmatian history of the first half of the 17th century, especially topics related to the economy, is articulated. Paper explains the role that export licenses had in the implementation of Venetian trade policy and customs control, as well as their importance in terms of a historical source that allows the creation of a reliable study of maritime trade in Dalmatian cities. The main political and economic features of Dalmatia in the first half of the 17th century are outlined, with special emphasis on trade, both with the Ottoman hinterland and with the western Adriatic coast, especially Venice. Before analyzing Šibenik's export, an overview of the political, economic and social conditions in the city during the first half of the 17th century is given. Most of the paper is occupied by the analysis of export licenses from 1642 and 1643, divided into eight subchapters. The obtained data indicate a large number of issued licences, especially in May and October as the most important months for Šibenik's export. Traders who belonged to the Šibenik citizenry played a prominent role in export, as well as local patrons (sea captains) who were mentioned in over 75% of issued licences. By far the most important export item in Šibenik, listed in more than 50% of all licences, is rassa or rassia (coarse woolen cloth). What makes the analyzed licences stand out is the uniformity of export destinations and the role of the guarantor as an integral part of each licence. A comparison with Šibenik's export licenses from the 15th and 16th centuries showed significant differences, not only in quantity, but also in the importance of individual export items. Future research of the Šibenik maritime trade in the first half of the 17th century will require the expansion of these data with those from notarial records
Social status and role of women in Istria and the Republic of Ragusa in the Early Modern Age
No full textRad prikazuje život žena na prostoru Dubrovačke Republike i Istre u ranom
novom vijeku. Temeljna nakana ovoga diplomskog rada je usporedba statusa i uloge
žene u tim dvama društvima to jest pokušaj nalaženja odgovora na pitanja u čemu se
položaj žene razlikuje, a po čemu je sličan u istarskim komunalnim društvima i na
prostoru Dubrovačke Republike. U poglavlju Žena u istarskom i dubrovačkom društvu
analizira se život udane žene, neudane djevojke i udovice. Kod života udane žene
istražuje se pravo žena prilikom sklapanja braka, golema svota novca koju je otac
djevojke morao izdvojiti, ne samo za vjenčanje, nego i za miraz, tajni brakovi, udane
žene kao preljubnice, skrbništvo nad djecom i ubojstva između muža i žene. Potom se u
navedenom poglavlju sagledavaju teškoće života neudanih djevojaka i udovica.
Sljedeća poglavlja bave se ženskim poslovnim sposobnostima, ženama na rubu društva
odnosno prostitutkama, nasljeđivanjem ženske djece i ženama na sudu. Na kraju rada u
zaključku se sagledava u kojoj se mjeri razlikuje, a u kojoj se podudara život žena u
Dubrovačkoj Republici i Istri u razdoblju ranog novog vijeka. Rad također sadrži
nekoliko zanimljivih tablica koje pokazuju visinu kazni u slučaju silovanja, otmica i
klevete prema istarskim statutima.This paper is presentation of women's life on the area of the Republic of Ragusa
and Istra in the early modern period. The main intention of this diploma work is to
compare to the status and part of woman in those both societies. It will be seen in what
way is the status of women different and at the same time it is similar in Istra's
communal societies and on the area of the Republic of Ragusa. In the chapter Women in
Istra and Dubrovnik's society is analyzing life of married woman, unmarried girls and
widows. It is investigation of life of married women and law during conctracting
marriage, time when father gives an amount sum of money not only for wedding, but at
the same time as for dowry, secret marriages, married women as lovers, care under
children and killing between a husband and a wife. In the inductive chapter it is
considered about difficulties of life of unmarried girls and widows. The next chapters
are talking about woman's bussines abilities, women on the edge of society reference to
prostitute, inheritance of female children and women on the court of law. In the end of
work it is considered by analyzing in which size is different and in which size it is hold
up with life of women in the Republic of Ragusa and Istra in the period of early Middle
Ages. The work also contains several tables which show height of punishment in the
case of rape, kidnapping and slanders according to the status in Istra
War for Crete in Dalmatia
No full textDugotrajni period mira između Mletačke Republike i Osmanskoga Carstva prekinut je
ratom za Kretu, koja je predstavljala rupu u mozaiku na osmanskome dijelu istočnog
Mediterana. Tako je rat zapravo postao neizbježan za Mlečane, koji su svim silama pokušali
izbjeći sukob no 1645. godine otpočeo je dugotrajni rat. Operacije na Mediteranu bile su u
prvome planu dok je sporedna bojišnica bila Dalmacija gdje je rat ozbiljno počeo godinu dana
kasnije. Dalmacija je bila sporedna pokrajina za obadvije sile te su se u skladu s time odvijale
i rijetke velike vojne akcije. Rat se u konačnici sveo na morlački način borbe odnosno na
manje vojne pohode koje su imale pljačkaški karakter. Morlaci, kršćanski podanici sa
osmanskoga područja su tijekom rata, posebno u prvim godinama rata kada su Mlečani imali
više konkretnih uspjeha, u velikom broju pristizali na područje mletačke Dalmacije. Oni su
odigrali jednu bitnu ulogu u ovome ratu jer su pomogli Mlečanima u borbi protiv neprijatelja
dok su sa druge strane popravili demografsku sliku, koju su rat i epidemija kuge pokvarili. Rat
je trajao 24 godine i u konačnici je završio mletačkim porazom, Kreta je uz iznimku nekoliko
manjih utvrda, pala u osmanske ruke, kao i grčki posjedi no u Dalmaciji je situacija bila
drugačija. Mlečani su 1648. godine osvojili važnu stratešku utvrdu i sjedište kliškoga
sandžaka Klis, koji je i nakon mirovnog ugovora uz još okolna manja mjesta, prešao u
mletačke ruke. Osmanlije su se zadovoljile ratnim uspjehom, eliminirali su staru konkurenciju
na moru dok su Dalmaciji izgubili važno uporište ali i načeli daljnju borbu sa sada već starim
podanicima, Morlacima. Tako su Mlečani ipak profitirali u Dalmaciji gdje su povećali svoj
posjed no gubitak svoje najdragocjenije kolonije nije se mogao nadomjestiti. Mlečani su
također dobili nove doseljenike koji će u budućnosti postati veoma važan vojni i društveni
element razvoja i širenja mletačke Dalmacije.War of Crete started in 1645. and it was obvious that Venice and Ottoman empire
would engage a long lasting war becouse the island was precious to both. After conquering
Cyprus, Ottomans was satisfied for some time but Crete represents the next step in their
Mediterranean expansion plan, on the other side, Crete was the main economic colony for
Venice. War took place all across Venice – Ottoman border, even in Dalmatia. Outbreak of
war begins in 1646. and in first years of war Venice had more military success than opponent.
Major success of Venice army was conquering the fortress of Klis which was capital of Klis
sandjak and important strategic position. Strategy of scorched lands had a consequences on
peace treatment in 1671. causing Republic to gain only Klis and its suburbs although a lot of
territory was unhabited becouse of Ottoman exile and destruction of their cities and villages.
Morlachs, christian habitants under Ottoman rule, intensively migrate into Venice territory
becouse of pressure and high taxes. They played key role in Dalmatian war, supplying Venice
with new, fresh and very cheap soldiers, although not professional but ready to engage in any
battle. Their specific way of making war, raiding parties who loot, torch down places and
crops, and also killing their enemies, was a mark sign on dalmatian battlefield. Crete was
captured by Ottomans, after a long siege of town Candia, which is one of the longest siege in
military history
Map of the Venetian-Ottoman Border Demarcation in Part of Northern and Central Dalmatia, 1588/1589
No full textMeđu povijesnim izvorima koji omogućuju prijedloge rekonstrukcije mletačko-osmanskih razgraničenja na sjeveroistočnoj obali i u jadranskome zaobalju u ranome novom vijeku osobito se ističu stare karte. One su kao grafički prikazi prostornih odnosa prvorazredan povijesni izvor geografskih podataka. Takva je i rukopisna karta nepoznatoga autora na kojoj je prikazano mletačko-osmansko razgraničenje poslije Ciparskoga rata u dijelu sjeverne i u srednjoj Dalmaciji. Karta se čuva u fondu Miscellanea – Materie miste e notabili Državnoga arhiva u Veneciji, a dosad nije bila predmetom znanstvenih i stručnih istraživanja. Manje u pogledu prirodno-geografskih sadržaja, a više u pogledu prikaza naselja, utvrda, prometnica i, posebno, granica, važno je svjedočanstvo o poznavanju topografije obalnoga i zaobalnoga dijela šibenske, trogirske i splitske komune kao strateški važnih dijelova mletačkoga Stato da Mar, izloženih osmanskim vojnim i pljačkaškim pohodima i teritorijalnim posizanjima.Among historical sources which allow a proposed reconstruction of the Venetian-Ottoman border demarcation on the northeast coastal and hinterland area of the Adriatic in the early modern period, old maps are especially prominent. As graphic depictions of spatial relations, they are a first-class historical source of geographical data. Such is the manuscript map by an unknown author which depicts the Venetia-Ottoman border demarcation in part of northern and central Dalmatia after the War of Cyprus. The map is housed in the Miscellanea Materie miste e notabili fund at the State Archives in Venice and has not yet been the subject of scientific and expert research. To a lesser extent, because of its natural-geographic
contents, and to a greater extent because of its depiction of settlements, fortifications, roads and especially borders, it is an important testimony to knowledge at the time of the topography of the coastal and hinterland parts of the Šibenik, Trogir and Split communes, as strategic parts of the Venetian Stato da Mar threatened by Ottoman military and looting forays and territorial incursions
Dubrovnik and Split Lazarettos in the Early Modern Period
No full textLazaret, institucija u koju su se smještali putnici i roba radi zaštite od zaraznih bolesti, imala je značajnu ulogu za dalmatinske gradove Dubrovnik i Split u ranom novom vijeku. Primarna funkcija lazareta bila je zdravstvena, ali jednako bitna bila je i sekundarna, trgovačka funkcija. Prvo poglavlje rada usmjereno je na pozadinu koja je dovela do stvaranja lazareta, odnosno pojavu epidemije kuge te karakteristike lazareta u europskom kontekstu. Sljedeći dio rada fokus stavlja na Dubrovnik koji je, kako bi se zaštitio od epidemije i omogućio daljnji trgovački razvoj, prvi uveo karantenu 1377. godine. Prikazuje se uspostava lazareta, život unutar Lazareta na Pločama, službe koje su bile zaslužne za uspješnu trgovinu i borbu protiv epidemija te naposljetku kratak osvrt na stanje od pada Dubrovačke Republike do danas. Idući dio rada bavi se opisom splitskog lazareta, koji je postao glavni mletački punkt za trgovačku razmjenu s Osmanskim Carstvom. Opisuje se njegova uspostava, izgled i funkcioniranje, značajne službe i na koncu prenamjena uloge i rušenje lazareta. Uspostavom lazareta Split je doživio nagli razvoj, ali je i postao velika konkurencija dubrovačkom Lazaretu što dovodi do burnih sukoba između Mlečana i Dubrovčana za prevlast nad trgovinom te njihov odnos čini temu posljednjeg dijela rada.The Lazaretto, an institution where travelers and goods were accommodated for protection against infectious diseases, played an important role for the Dalmatian cities of Dubrovnik and Split in the Early Modern Period. The primary function of the Lazaretto was health, but the secondary, trading function was equally important. The first chapter of the paper focuses on the background that led to the creation of the Lazaretto, that is the appearance of the plague epidemic, and the characteristics of the Lazaretto in the European context. The next part of the paper focuses on Dubrovnik, which, in order to protect itself from the epidemic and enable further commercial development, was the first to establish quarantine in 1377. It shows the establishment of the Lazaretto, life inside the Lazaretto at Ploče, the services that were responsible for a successful trade and the fight against epidemics, and finally a brief overview of the situation from the fall of the Republic of Dubrovnik to present day. The next part of the paper deals with the description of the Split Lazaretto, which became the main Venetian point for trade with the Ottoman Empire. It describes its establishment, appearance and functioning, important services, and finally the repurposing of the role and the demolition of the Lazaretto. With the establishment of the Lazaretto, Split experienced rapid development, but it also became a major competitor to the Dubrovnik Lazaretto, which led to conflicts between the Venetians and the Ragusans for supremacy over trade, and their relations are the subject of the last part of this paper
Border relations between Venetian and Ottoman subjects in the Imotski region at the end of the 18th century
No full textOvaj rad bavi se pograničnim odnosima u Imotskoj krajini krajem 18. stoljeća, a temelji se na dragomanskim spisima koji se čuvaju u Državnom arhivu u Zadru. Prvi dio rada usmjeren je na mletačko osvojenje imotske utvrde 1717. godine za vrijeme Malog rata (1714.-1718.) te poratno razgraničenje. Drugi dio rada bavi se opisom administrativnog ustroja na novostečenom teritoriju Mletačke Republike pa tako i Imotske krajine. Središnji dio rada obuhvaća mletačko-osmansku korespondenciju koja baca svjetlo na prilike i neprilike mletačkih i osmanskih podanika na imotsko-bekijskome prostoru potkraj 18. stoljeća. U ovome dijelu prikazana je povijest funkcije dragomana i povijest čuvanja dragomanskih spisa te radovi drugih autora koji su se njima bavili. Također, opisane su prilike u cijelom 18. stoljeću, od gladi i epidemija do hajdučije. Posljednja dva potpoglavlja bave se vjerovničkodužničkim odnosima i razbojništvima na imotsko-bekijskom prostoru na temelju korespondencije pukovnika nadzornika Imotske krajine Francesca Danesa i osmanskih visokih dužnosnika 1792. i 1793. godine.This paper deals with border relations in the Imotski region at the end of the 18th century, and is based on Dragoman writings kept in the State Archives in Zadar. The first part of the paper focuses on the Venetian conquest of the Imotski fortress in 1717 during the Little War (1714- 1718) and the post-war demarcation. The second part of the paper deals with the description of the administrative structure in the newly acquired territory of the Venetian Republic and thus the Imotski region. The central part of the paper includes Venetian-Ottoman correspondence that sheds light on the opportunities and troubles of Venetian and Ottoman subjects in the Imotski and Bekija area at the end of the 18th century. This section presents the history of the dragoman function and the history of the preservation of dragoman writings, as well as the works of other authors who have dealt with them. Also, situations throughout the 18th century are described, from famines and epidemics to banditry. The last two subchapters deal with creditor-debtor relations and robberies in the Imotski and Bekija area based on the correspondence in 1792 and 1793 between Colonel Supervisor of the Imotski region Francesco Danese and Ottoman high-ranking officials
Population of Poljica in the 17th and 18th century
No full textU Poljicima su se, kao i u cijeloj Dalmaciji, unutar dva stoljeća (16. i 17. st.) događale konfrontacije triju sila: Osmanskog Carstva, Mletačke Republike i Habsburške Monarhije, koje su obilježene promjenjivim granicama, stalnom nesigurnošću te gospodarskom nerazvijenošću. Migracijski procesi, koji se odvijaju u ranom novom vijeku, u Poljicima nisu doveli do drastičnih demografskih promjena. Komparacijom radova drugih autora i analizom analizom anagrafa iz 18. stoljeća zaključuje se da su imigracija vlaškog stanovništva i emigracija domaćeg stanovništva na susjedna područja, održale stalnu naseljenost u Poljicima bez velikih oscilacija u broju. Glavni razlozi migracija u Poljicima jest turska opasnost sa istoka koja je učestala od 15. do 18. stoljeća. Pokazatelj migracijskog kretanja Poljičana su poljička prezimena koja su sačuvana u matičnim knjigama i drugim dokumentima uglavnom u susjednim područjima (Split, Omiš, Brač, Vis), pa čak i u Veneciji. Antroponomastička analiza imena i prezimena pokazuje da je poljička antroponimija po svojim obilježjima vrlo slična antroponimiji ostalih hrvatskih područja u 17. i 18. stoljeću. Poljička je antroponimija obilježena imensko-prezimenskom formulom u kojoj je svaka sastavnica jednostruka. Analaiza prezimena ukazuje na kontinuitet mnogih poljičkih rodova od 18. stoljeća do danas.In Poljica were, as well as in the whole of Dalmatia, during two centuries (16th and 17th century.) happened confrontations of three powers: the Ottoman Empire, the Venetian Republic and the Habsburg Monarchy. The confrontations were characterized by changing borders, the constant uncertainty and economic underdevelopment. The migration processes, which took place in the Early modern period, in Poljica did not lead to drastic demographic change. Comparing the works of other authors and analysis of the "state of soul" we came to conclusion that immigration of Vlach population and emigration of the local population in neighboring areas, held a permanent population in Poljica without large fluctuations in numbers. The main reasons for migration in Poljica was the Turkish threat from the east, which was prevalent from the 15th to the 18th century. Indicator of migration movements in Poljica are surnames from Poljica which are stored in the registers and other documents mainly in neighboring areas (Split, Omiš, Brač, Vis), and even in Venice. Antroponimyac analysis of first and last name proves the fitting position of Poljica’s population in the characteristic features of other antroponymiac Croatian regions in the 17th and 18th centuries. Names form Poljica are marked with name/surname formula in which each name has one meaning. The research of antroponymiac features revealed elementary everyday life which made tradition in Poljica
The term devshirme in Croatian and Bosnian historiography
No full textU ovom se završnom radu prikazuje odnos prema devširmi unutar hrvatske i bosanske historiografije, usput ističući i općeniti stav prema osmanskoj kulturi. Početna poglavlja iznose općenite značajke devširme, od potrebnih predispozicija dječaka do tehničkih elemenata cjelokupnog procesa, pri čemu se uviđa važnost devširme za održavanje i razvoj osmanske vojne i administrativne strukture. Sljedeća poglavlja iznose pristup devširmi u historiografijama hrvatskih i bosanskohercegovačkih autora uz element usporedbe s monografijama stranih autora, uz što se također razmatra i sintagma „danak u krvi“ kao općeprihvaćeni sinonim za devširmu. Stereotipi koji okružuju devširmu razmatraju se kroz njezin prikaz u udžbeničkoj građi osnovnih i srednjih škola koja se koristi u redovitoj nastavi u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini. Uzimajući u obzir velik broj udžbenika čiji autori imaju različit pristup problemu devširme, uočava se dualnost stavova koji okružuju devširmu, a koji su itekako vidljivi i u književnim djelima. U radu je izvršena analiza prikaza devširme i stava prema Osmanlijama u romanima Na Drini ćuprija Ive Andrića i Ezan Ivane Šojat, koji pružaju direktan uvid u spomenutu dualnost stavova. Zaključno govoreći, rad je iznio niz nalaza, od povijesnih činjenica do gledišta istaknutih u društvu, pri čemu se naglasak stavlja na konkretne podatke kako bi se postigla ravnoteža u odnosu na subjektivna stajališta, nastala kao posljedica duge osmanske vladavine nad teritorijem Hrvatske i Bosne i Hercegovine.This paper reveals the attitude towards devshirme within Croatian and Bosnian historiography, while emphasizing the general attitude towards Ottoman culture. The opening chapters outline the general features of devshirme, from the necessary predispositions of the boys to the technical elements of the whole process, as it recognizes the importance of devshirme for the maintenance and development of the Ottoman military and administrative structure. The following chapters present the approach to devshirme in the historiographies of Croatian and Bosnian authors comparing them to the monographs of the foreign authors, including the analysis of the phrase "blood tax" which is considered a generally accepted synonym for devshirme. The stereotypes surrounding devshirme are questioned through its presentation in the textbooks of primary and secondary schools used in Croatia and Bosnia and Herzegovina. Taking into account the large number of textbooks whose authors have different approaches to the problem of devshirme, a duality of attitudes surrounding devshirme can be noticed, which are highly visible in literary works as well. The paper analyzes the representation of devshirme and the stance towards the Ottomans in the novels Na Drini ćuprija by Ivo Andrić and Ezan by Ivana Šojat, which provide a direct insight into the mentioned duality of attitudes. In conclusion, the paper presents a number of findings, from historical facts to views highlighted in society, with an emphasis on concrete data, in order to achieve a balance towards subjective views which are result of a long lasting Ottoman rule over Croatia and Bosnia and Herzegovina
- …
