1,720,960 research outputs found
Going Beyond Counting First Authors in Author Co-citation Analysis
Full text linkThe present study examines one of the fundamental aspects of author co-citation analysis (ACA) - the way co-citation
counts are defined. Co-citation counting provides the data on which all subsequent statistical analyses and mappings
are based, and we compare ACA results based on two different types of co-citation counting - the traditional type that
only counts the first one among a cited work's authors on the one hand and a non-traditional type that takes into
account the first 5 authors of a cited work on the other hand. Results indicate that the picture produced through this non-traditional author co-citation counting contains more coherent author groups and is therefore considerably clearer. However, this picture represents fewer specialties in the research field being studied than that produced through the traditional first-author co-citation counting when the same number of top-ranked authors is selected and analyzed. Reasons for these effects are discussed
Variations on the Author
Full text link“Variations on the Author” discusses two of Eduardo Coutinho’s recent films (Um Dia na Vida, from 2010, and Últimas Conversas, posthumously released in 2015) and their contribution to the general question of documentary authorship. The director’s filmography is characterized by a consistent yet self-effacing form of authorial self-inscription: Coutinho often features as an interviewer that rather than express opinions propels discourses; an interviewer that is good at listening. This mode of self-inscription characterizes him as an author who is not expressive but who is nonetheless markedly present on the screen. In Um Dia na Vida, however, Coutinho is completely absent form the image, while Últimas Conversas, on the contrary, includes a confessional prologue that moves the director from the margins to the center of his films. This article examines the ways in which these works stand out in the filmography of a director who offers new insights into the notion of cinematic authorship
Appropriate Similarity Measures for Author Cocitation Analysis
Full text linkWe provide a number of new insights into the methodological discussion about author cocitation analysis. We first argue that the use of the Pearson correlation for measuring the similarity between authors’ cocitation profiles is not very satisfactory. We then discuss what kind of similarity measures may be used as an alternative to the Pearson correlation. We consider three similarity measures in particular. One is the well-known cosine. The other two similarity measures have not been used before in the bibliometric literature. Finally, we show by means of an example that our findings have a high practical relevance.information science;Pearson correlation;cosine;similarity measure;author cocitation analysis
Dispelling the Myths Behind First-author Citation Counts
Full text linkWe conducted a full-scale evaluative citation analysis study of scholars in the XML research field to explore just how different from each other author rankings resulting from different citation counting methods actually are, and to demonstrate the capability of emerging data and tools on the Web in supporting more realistic citation counting methods. Our results contest some common arguments for the continued
use of first-author citation counts in the evaluation of scholars, such as high correlations between author rankings by first-author citation counts and other citation
counting methods, and high costs of using more realistic citation counting methods that are not well-supported by the ISI databases. It is argued that increasingly available digital full text research papers make it possible for citation analysis studies to go beyond what the ISI databases have directly supported and to employ more
sophisticated methods
koamabayili/VECTRON-author-checklist: VECTRON author checklist
No full textWe have done our best to complete the author checklist relating to the use of animals in the hut study. Note that the objective for the hut study was to evaluate the IRS treatment applications for residual efficacy against Anopheles mosquitoes, including the local An. coluzzii mosquito population. Cows were only used to attract mosquitoes into the huts and no tests were carried out directly on the cows. The author checklist is intended for use with studies where experiments are carried out on animals, which is why we have had such difficulty in completing this for the hut study, as many of the questions do not relate to how the cows were used
Mathematical model of the whey and cow manure co-digestion process
No full textAnaerobna razgradnja (digestija) učinkovita je i ekološki prihvatljiva tehnologija oporabe energije iz biorazgradivog organskog otpada. Osnovni produkt procesa anaerobne razgradnje je bioplin, a proces se u pravilu provodi tako da se kao izvor biorazgradivog organskog otpada upotrebljavaju dva ili više različitih supstrata te u tom slučaju govorimo o kodigestiji. Uobičajeni supstrati u procesu anaerobne digestije koja se provodi u svrhu proizvodnje bioplina su poljoprivredni otpad, otpad iz stočarstva te u zadnje vrijeme možda i najzanimljiviji supstrat – biorazgradiva frakcija komunalnog otpada. U ovom radu analiziran je matematički model procesa kodigestije sirutke i goveđe gnojovke. Ovaj matematički model procesa uzima u obzir specifičan sastav supstrata koji se sastoji od ugljikohidrata, proteina i lipida. Kinetika biokemijskih procesa koji se provode tijekom hidrolize celuloze, proteina i lipida opisana je kinetičkim izrazima za reakciju prvog reda. Kinetika biotransformacija tijekom acidogeneze (fermentacije) šećera i aminokiselina, acetogeneze (anaerobne oksidacije) dugolančanih masnih kiselina, acetogeneze hlapivih masnih kiselina, metanogeneze octene kiseline i metanogeneze vodika opisana je pomoću nestrukturnog Monodovog modela, uključujući razne inhibicijske učinke. Rezultirajući matematički model procesa numerički je riješen pomoću programskog paketa Wolfram Mathematica 10.0. Rezultati simulacije matematičkog modela procesa korišteni su za predviđanje dinamičke promjene koncentracije metana u bioplinu, a metan je izabran kao mjerodavna komponenta jer ima najveći udio u sastavu bioplina dobivenom kodigestijom iz sirutke i goveđe gnojovke. Za određivanje stupnja nesigurnosti predmetnoga kompleksnoga matematičkog modela procesa korištene su metode analize osjetljivosti. Metodama analize osjetljivosti, koje mogu biti lokalne i globalne, određuje se u kolikoj mjeri neodređenost ulaznih čimbenika utječe na neodređenost izlaznih čimbenika matematičkog modela procesa. Analize osjetljivosti matematičkog modela procesa razgradnje sirutke i goveđe gnojovke pokazale su da u pravilu samo jedan kinetički parametar ima dominantan utjecaj na koncentraciju supstrata i brzinu reakcija pojedinih faza anaerobnog procesa.Anaerobic digestion (digestion) is an efficient and environmentally acceptable energy recovery technology where biodegradable organic waste was used as a substrate. The basic product of the anaerobic digestion process is biogas, and the process is generally carried out by using two or more different substrates. In this case we are talking about the codigestion. The conventional substrates in the anaerobic digestion process that are being carried out for the purpose of biogas production are agricultural waste, cattle-breeding waste, and the most interesting one - biodegradable fraction of municipal waste. In this work a mathematical model of the codigestion process of whey and cow manure has been studied. The model takes into account the specific composition of the substrate, which consists of carbohydrates, proteins and lipids. The kinetics of biochemical processes that are carried out during the hydrolysis of cellulose, proteins and lipids are described by kinetic terms for the first order reaction. Kinetics of biotransformation during acidogenesis (fermentation) of sugar and amino acids, acetogenesis (anaerobic oxidation) of long-chain fatty acids, acetogenesis of volatile acids, acetic acid methanogenesis and hydrogen methanogenesis are described by a non-structural Monod model, including various inhibitory effects. The resulting mathematical model of the process is numerically solved using the Wolfram Mathematica 10.0 software package. The results of the simulation of the mathematical model of the process were used to predict the dynamic change of methane concentration in the biogas. Methane was chosen as the relevant component because it has the largest fraction of biogas produced by codigestion of whey and cow manure. Sensitivity analysis methods were used to determine the degree of uncertainty of the complex mathematical model of the process analyzed in this study. Sensitivity analysis methods, which can be local and global, determine to what extent the uncertainty of input factors affects the uncertainty of the output factors of the mathematical model of the process. Based on the simulation of anaerobic codigestion of whey and cow manure, sensitivity analysis was performed. The analysis have shown that mainly the change in the value of a single kinetic parameter affects the substrate concentration and the rate of reaction
Mikrosustav za biokatalitičku proizvodnju biodizela
No full textRenewable fuels are recognized as an important energy source in today’s energy market. Biodiesel, which is considered more environmentally friendly than fossil fuels, has attracted a lot of attention. Nowadays, biodiesel is produced industrially by transesterification of oils and fats of different origins. Transesterification, a reaction in which fatty acid esters are produced from oils or fats and alcohols in the presence of a catalyst, is the most widely used process for producing biodiesel. However, the downstream processes used in industrial biodiesel production present a critical challenge and determine the final price of biodiesel. One of the biggest issues in biodiesel purification is the removal of glycerol, the by-product of a transesterification process. To overcome the challenges of biodiesel production and purification, microsystems have been introduced as process intensification tools. Microsystems offer numerous applications, from microreactors to microextractors. The application of microsystems results in improved mass and heat transfer, higher reaction and extraction rates, lower costs and energy consumption, while producing much less waste. All these advantages can be used extensively in biodiesel production and purification. The research conducted in this study was divided into several steps. Firstly, reaction conditions for the lipase-catalysed biodiesel synthesis were optimized. Edible and waste sunflower oil (acquired from deep frying of potatoes) were used as a substrate while methanol was used as the source of alcohol. Different microreactor configurations were analysed (different inlet strategy, different oil to methanol molar ratio, different residence times) in terms of getting FAME yield to meet the quality standard. The highest yield of 96.5 % at a residence time of τ = 20 min was obtained in the microreactor experiment using an emulsion of waste oil and commercial enzyme suspended in a water buffer as one inlet stream for a 2-stream inlet configuration. After biodiesel was produced, purification was performed using two different technologies, extraction, and membrane filtration. Extraction was performed in microsystems using water or deep eutectic solvents (DESs). By using a ChCl:Gly1:2.5 DES, free glycerol content in extract was less than 0.01 % (w/w) for the residence time of only 13.61 s. When biodiesel was purified by membrane filtration different membranes were used. Process was performed in an ultrafiltration module, where different membranes were tested for biodiesel purification, mainly glycerol removal. Polyacrilonitrile membrane showed average ultrafiltration efficiency (during 6 cycles) of 91.48 % with average free glycerol content in permeate of 0.006 % (w/w). Process models for biodiesel production and biodiesel purification were developed. Different kinetic models were selected, based on which process models were developed. All process models were validated using independent experimental results. Finally, integrated microsystems were developed, combining biodiesel production catalysed by lipase in a microreactor with biodiesel purification by either microextraction or ultrafiltration, connected in series. The best integrated microsystem was the set-up where 2-inlet feeding strategy for biodiesel production was combined with DES based microextraction. In this integrated system, for the residence time of 20 min, a FAME yield of 94 ± 3.1 % was achieved. Since the glycerol content in the purified biodiesel was lower than 0.02 % (w/w), biodiesel meets quality standards according to the standard EN 14214:2012+A2:2019.Biogoriva se u posljednjih dvadesetak godina pokazuju kao potencijalno rješenje zahtjeva globalnog energetskog tržišta, pri čemu njihova primjena omogućuje postizanje ciljeva povezanih s održivim razvojem i zaštitom okoliša. Biodizel, kao jedan od predstavnika biogoriva, je u usporedbi s fosilnim dizelom ekološki prihvatljiviji, a uz to je netoksičan, biorazgradiv te se u primjeni kao gorivo odlikuje niskom emisijom stakleničkih plinova. Uz procese direktnog umješavanja, pirolize i mikroemulzifikacije, najzastupljeniji postupak proizvodnje estera masnih kiselina (biodizela) je transesterifikacija različitih ulja i masti u prisutnosti alkohola (metanol, etanol, propanol, butanol). Transesterifikacija se najčešće odvija u kotlastim reaktorima uz prisutnost katalizatora. Katalizatori koji se koriste u reakciji transesterifikacije dijele se na homogene, heterogene i enzimatske. Kao homogeni katalizatori se najčešće koriste ili lužine (KOH ili NaOH) ili kiseline (sumporna kiselina). Glavni nedostatak procesa transesterifikacije kataliziranog lužinama je nastajanje sapuna što rezultira nižim iskorištenjem na esterima i stvaranjem emulzije. Osnovni nedostatak transesterifikacije katalizirane kiselinama je upotreba većih količina katalizatora. Osim toga, transesterifikaciju je moguće provesti učinkovito samo pri većim molarnim omjerima alkohol:ulje. Korištenje enzima kao katalizatora u procesu transesterifikacije ima brojne prednosti u usporedbi s homogenim katalizatorima, čime se enzimatski katalizirana transesterifikacija može svrstati u procese zelene kemije. Enzimatska transesterifikacija provodi se pri blagim reakcijskim uvjetima s obzirom na temperaturu, tlak i pH-vrijednost. Kao supstrati u proizvodnji biodizela mogu se koristiti jestiva i otpadna ulja, a otpadna ulja mogu se upotrijebiti i bez predobrade. Štoviše, glicerol kao sporedni produkt procesa proizvodnje biodizela se kod enzimatski katalizirane transesterifikacije smatra visoke čistoće što je važna stavka u ekonomskoj opravdanosti ovakvog procesa proizvodnje biodizela. Jedan od najzastupljenijih enzima u industriji je enzim lipaza. Lipaza, enzim koji pripada skupini hidrolaza, može istovremeno katalizirati nekoliko reakcija kao što su esterifikacija, transesterifikacija i hidroliza. TIL lipaze (lipaze porijeklom iz Thermomyces lanuginosus) mogu se koristiti u obliku suspenzije ili imobilizirane, te se s obzirom na svoju visoku stabilnost široko primjenjuju u proizvodnji biodizela. U industrijskim procesima proizvodnje biodizela, troškovi procesa povezanih s pročišćavanjem biodizela čine najveći udio u ukupnim troškovima, a mogu činiti 80 % proizvodnih troškova. Nakon proizvodnje biodizela transesterifikacijom, najčešće se za odvajanje glicerola od biodizela koristi dekantiranje. Nakon dekantiranja, određena količina glicerola (slobodni glicerol) zaostaje u biodizelu te su potrebni dodatni procesi njegova pročišćavanja kako bi se dobio biodizel koji zadovoljava odgovarajuće standarde kvalitete. Danas je poznato nekoliko metoda za pročišćavanje biodizela, kao što su mokro pranje i suho pranje, a sve veću primjenu nalaze i membranski procesi. Proces mokrog pranja je najčešće korištena industrijska metoda pročišćavanja biodizela. Osnovni nedostatak ove metode je nastajanje velikih količina otpadnih voda, jer je približno 10 L vode potrebno za pročišćavanje 1 L biodizela kako bi se ispunili zahtjevi definirani standardima kvalitete. Kao alternativa korištenju velikih količina vode u procesu mokrog pranja sve više se koriste različita “zelenih otapala” kao što su ionske kapljevine (IL) i eutektička otapala (DES). Uz primjenu zelenih otapala sve više se za pročišćavanje biodizela koriste i membranski procesi. Tim se metodama značajno smanjuje i u nekim slučajevima potpuno eliminira korištenje vode pri pročišćavanju biodizela, te posljedično smanjuju ukupni troškovi i opterećenje okoliša tijekom proizvodnje biodizela. Osim spomenutih nedostataka, tradicionalni procesi proizvodnje biodizela imaju i druge nedostatke kao što su dugo trajanje samog procesa, visoki proizvodni troškovi i potrošnja energije te niska učinkovitost. Zbog tih nedostataka nije moguće zadovoljiti potrebe tržišta za biodizelom. Kako bi se proces proizvodnje biodizela unaprijedio sve veću ulogu preuzimaju nove tehnologije, kojima se može povećati brzina reakcije, smanjiti molarni omjer alkohola i ulja u procesu transesterifikacije, te smanjiti potrošnja energije uslijed učinkovitijeg prijenosa tvari i energije. Jedan od načina intenzifikacije procesa proizvodnje i pročišćavanja biodizela je provedba ovih procesa u mikrosustavima. Mikrosustavi su sustavi proizvedeni korištenjem mikrotehnologije i mikroinženjerstva. Osnovna strukturna jedinica ovakvog sustava je mikrokanal. Mikrosustav se sastoji od mreže mikrokanala s uobičajenim promjerom u rasponu od 10 do 500 μm. Ove male dimenzije mikrokanala omogućuju učinkovit prijenos tvari i energije, što uz kratko vrijeme zadržavanja doprinosi intenzifikaciji procesa. Druge važne prednosti mikrosustava su mala količina nastalih otpadnih procesnih struja i niža potrošnja energije. Također, mikrosustavi su kompaktni i jednostavni za korištenje, strujanje u mikrokanalima je najčešće laminarno, uz učinkovito miješanje i kratak difuzijski put molekula. Navedena svojstva mikrosustava ključni su razlozi za njihovu upotrebu jer procesi provedeni u njima rezultiraju visokim iskorištenjima i produktivnosti uz sigurne radne uvjete. Upravo su navedene karakteristike mikrosustava potencijalno rješenje problema koji se pojavljuju tijekom proizvodnje i pročišćavanja biodizela. Razvoj integriranog mikrosustava za kontinuiranu proizvodnju i pročišćavanje biodizela osnovni je cilj ovog rada. Kako bi se uspješno razvio integrirani mikrosustav za kontinuiranu proizvodnju i pročišćavanje biodizela, provedena je serija istraživanja kojima su optimirani pojedini podprocesi neophodni za razvoj cjelovitog sustava. Na početku su određeni optimalni reakcijski uvjeti za sintezu biodizela procesom transesterifikacije kataliziranog enzimom lipaza u mikroreaktoru. U procesu transesterifikacije kao supstrati su korišteni jestivo suncokretovo ulje i otpadno suncokretovo ulje, dobiveno prženjem jestivog ulja, dok je kao alkohol korišten metanol. Ispitani su različiti tipovi mikroreaktora (stakleni i polimerni mikroreaktori) te različite konfiguracije mikroreaktora s obzirom na broj ulaznih procesnih struja (dva ulaza i tri ulaza), a proces transesterifikacije analiziran je pri različitim vremenima zadržavanja. Najveće iskorištenje na biodizelu od 96,5% postignuto je pri vremenu zadržavanja od τ = 20 min za reakciju transesterifikacije provedenu u mikroreaktoru s dva ulaza gdje je uz komercijalni enzim suspendiran u vodenom puferu kao supstrat korišteno otpadno ulje. Nakon što su određeni optimalni uvjeti za provedbu reakcije transesterifikacije u mikroekstraktoru, provedena su istraživanja povezana s pročišćavanja biodizela pri čemu su korištene dvije metode, ekstrakcija i membranska filtracija. U procesima ekstrakcije, kao otapala korišteni su voda i različita eutektička otapala, a cilj ovih istraživanja bio je ispitati mogućnost korištenja eutektičkih otapala kao zamjene za vodu koja se koristi u industrijskim procesima pročišćavanja biodizela. Eutektička otpala su niskotemperaturna otapala koje odlikuje biorazgradivost i niska toksičnost, a pripravljaju se iz komponenti koje najčešće mogu biti prirodne tvari. Za pripravu eutektičkih otapala korišteno je nekoliko komponenti (kolin klorid, etilen glikol, glicerol, voda) u različitim rasponima omjera. Korištenjem eutektičkog otapala na bazi ChCl:Gly:H2O kao otapala, provedeno je uspješno pročišćavanje biodizela, u kojem je udio slobodnog glicerola iznosio manje od 0,01 % (w/w), čime je zadovoljena vrijednost koju propisuju odgovarajući standardi kvalitete biodizela. Pročišćavanje biodizela membranskom filtracijom provedeno je u ultrafiltracijskom modulu uz korištenje četiri membrane: polipropilenska (PP), polietersulfonska (PES), poliakrilonitrilna (PAN) i regenerirana celuloza (RC). PAN membrana pokazala se kao najučinkovitija za uklanjanje glicerola, a s gotovo konstantnom učinkovitošću (približno 91,48 %) korištena je u 6 ciklusa ultrafiltracije pri čemu je postignut udio slobodnog glicerola u permeatu od 0,006 % (w/w) što je znatno manje od vrijednosti koje propisuju standardi kvalitete biodizela. Razvijen je matematički model procesa ekstrakcije pri kojem je simulirano pročišćavanje biodizela ekstrakcijom pomoću vode i eutektičkog otapala. Matematičkim modelom procesa ekstrakcije opisano je uklanjanje glicerola iz biodizela u mikroekstraktoru korištenjem stacionarnog 2D matematičkog modela procesa koji uključuje konvekciju u smjeru strujanja (x) i difuziju u dva smjera (x i y). Matematički model procesa ekstrakcije sastojao se od bezdimenzijskih parcijalnih diferencijalnih jednadžbi za opisivanje koncentracije glicerola u fazi biodizela i fazi otapala te odgovarajućih graničnih i početnih uvjeta. Prilikom modeliranja procesa pročišćavanja biodizela membranskom filtracijom, mehanizmi čepljenja membrane opisani su Hermia modelima. Kako bi se dobio uvid u mehanizam koji dovodi do pada protoka u procesu membranske ultrafiltracije, korištena su četiri mehanizma čepljenja: potpuno čepljenje pora, unutarnje čepljenje pora, srednje čepljenje pora i formiranje kolača. Na kraju je razvijeno nekoliko različitih integriranih sustava za proizvodnju i pročišćavanje biodizela. Kao prvi, razvijen je sustav u kojemu su se provedbom reakcije u DES-u osigurali uvjeti za sintezu i pročišćavanja biodizela u jednom stupnju, odnosno u jednoj mikroprocesnoj jedinici, ali ovaj sustav nije rezultirao zadovoljavajućim iskorištenjem biodizela. Integrirani mikrosustavi u kojima se proizvodnja biodizela katalizirana enzimom lipaza odvijala u mikroreaktoru, a pročišćavanje biodizela ekstrakcijom ili ultrafiltracijom u drugoj mikrojedinici spojenoj u seriju, rezultirala je procesom u kojemu je uz vrijeme zadržavanja od 20 minuta postignuto iskorištenje biodizela od 96,5 % i sadržaj glicerola u pročišćenom biodizelu manji od 0,02 % (maseni)
Modelling of granulation processes
Full text linkOvaj rad je svojevrsni studij i sažet pregled postojećih pristupa modeliranja procesa granuliranja. Sagledani su modeli uvećanja procesa granuliranja odnosno procedure koje se provode s ciljem pravilnog odabira onih makroskopskih svojstava koja će u granulatoru većih dimenzija (pilot i/ili komercijalnom) rezultirati željenim svojstvima kolektiva granula, istovjetnim onima već dobivenim u malim (laboratorijskim) granulatorima.
Dodatno, razmatrani su pristupi kojima se danas modeliraju procesi fizičke pretvorbe tvari granuliranjem. Pri razmatranju modela za simuliranje odziva partikulskog procesa granuliranja posebna pažnja usmjerena je k primjeni mehanističkog pristupa konceptom populacijske bilance.
Proces fizičke pretvorbe nanostrukturirane tvari TiO2 u kolektiv pogodnijeg stanja disperznosti modeliran je mehanističkim pristupom, primjenom populacijske bilance. Pristup modeliranja populacijskom bilancom u ovome radu podrazumijeva ispitivanje mogućnosti primjene 1-D populacijske bilance u diskretiziranom obliku te Size-Independent Kernel (SIK) modela koalescencije u predviđanju stvarnih promjena u svojstvu partikulskog sustava (raspodjeli veličina čestica) tijekom procesa granuliranja. Modeliranje procesa granuliranja ostvareno je primjenom sekvencijalne procedure. Dobiveni rezultati uspoređeni su s onima dobivenim prethodnim istraživanjem, ostvarenim primjenom nesekvencijalne procedure modeliranja.
Primijenjeni pristup može ukazati na zastupljenost pojedinih mehanizama u procesu granuliranja. Metodom optimizacije, očitovanom u minimiziranju ukupne sume kvadrata odstupanja, procijenjen je karakterističan procesni parametar, konstanta brzine koalescencije. Time je, za sekvencijalan pristup, kvantificirana kinetika fizičke pretvorbe nanostrukturirane tvari TiO2 u stohastičkom okruženju fluidiziranog sloja.This thesis is a kind of study and concise overview of present approaches for modelling granulation processes. Scrutinized are models for scaling the granulation process, in fact the procedures that are lead for the purpose of right selection of the macroscopic properties for the operation of a larger scale granulator (pilot and/or commercial) that will result in targeted collective attributes, identical to those that are gained in a small scale granulators (laboratory ones).
Additionally, considered are approaches that are nowadays modelling tools for processes of physical conversion of substance by granulation. In analyzing the models for simulating the outcome of the particulate process of granulation, focus is given to the usage of mechanistic approach by concept of population balance.
Process of physical conversion of TiO2 nanostructured substance in a collective of a more appropriate dispersity state is modelled with mechanistic approach using population balance. In this thesis, modelling approach implies testing the applicability of a 1-D discretized population balance with Size-Independent Kernel (SIK) coalescence model for simulating real changes of the property of particulate system (particle size distribution) during granulation process. Modelling of the granulation process is carried out using sequential procedure. Attained results are compared with those of a previous research, brought by using non-sequential modelling procedure.
Used approach might indicate the contributions of underlying mechanisms in the granulation process. By optimization method, that connotes minimizing the overall sum of squared errors, characteristic process parameter, coalescence rate constant is estimated. Thus, for the sequential approach, kinetic of physical conversion of TiO2 nanostructured substance in a stochastic fluid-bed environment is quantified
- …
