1,721,005 research outputs found
Representations of the love suffering of male and female characters in Croatian fin de siѐcle literature
No full textU književnom razdoblju realizma težnja je prikazati zbilju te unutrašnji svijet likova, a likovi se kreiraju kao tipizirani junaci, nositelji određenih osobina kojima predstavljaju društvene tipove. Tipizirani junaci neshvaćeni u svom vremenu pojavljuju se i u književnosti s kraja 19. stoljeća, a na kraju stoljeća koje se naziva fin de siècle nastavljaju dominirati likovi koji su obojani dekadencijom i pesimizmom. U korpusu analiziranih književnih djela u ovom diplomskom radu pronašli su se naslovi: „U registraturi“, „Posljednji Stipančići“, „Sjene ljubavi“ te „Camao“. Glavni likovi analiziranih romana redom su neshvaćeni pojedinci tragičnih sudbina koji žele biti dijelom svijeta kojem ne pripadaju, a njihovi su životi obilježeni sukobom između individualnih težnji i društvenih očekivanja te žudnjom za profinjenijim i kulturnijim postojanjem. Također, ono što ih mori glavne likove romana „U registraturi“, „Posljednji Stipančići“, „Sjene ljubavi“ te novele „Camao“ je ljubav. Želja za ostvarivanjem ljubavi iskazana je i kod muških i kod ženskih likova odabranih djela, a nemogućnost odupiranja želji vodi ih do tragičnog kraja. I muški i ženski likovi prikazani su kao slabi pred onim prema kojem osjećaju ljubav, no nedovoljno jaki da ljubavne odnose i ostvare. Želja za ljubavlju upravljala je životom likova obrađenih djela, a na kraju ih je i postavila kao primjerne figure Bersanijeve teorije o razornom karakteru želje.In the period of realism the objective is to show true reality and the inner world of the characters with their traits that represent certain social types. These characters were often misunderstood in this time, and also appear in literature at the end of the 19th century continuing on to the end of the century formally known as „fin de siècle“, these characters were known for their decadence and pessimism which continued to dominate. In the collection of literary works analyzed in this thesis, the following titles were found: „U registraturi“, „Posljednji Stipančići“, „Sjene ljubavi“ and „Camao“. The main characters of the reviewed novels are misunderstood individuals with tragic fates who want to be part of a world to which they do not belong, and their lives are marked by a conflict between individual aspirations and social expectations with a desire for a more refined and cultured existence. Also, a common denominator that challenges the main characters of the novels „U registraturi“, „Posljednji Stipančići“, „Sjene ljubavi“ and the novella „Camao“ is love. The desire to pursue love is expressed in both the male and female characters of the selected works, and the inability to resist the desire leads them to a tragic end. Both male and female characters are shown as weak in front of the one they desire to love, but not strong enough to facilitate a relationship. The desire for love governs the lives of the characters in the literature, and in the end it set them up as exemplary figures of the theory of the American scientist Leo Bersani, who in his work „A Future for Astyanax: Character and Desire in Literature“ underlines the destructive character of desire
Perceptions of Rightism and the Rightist Ideology in the Selected Works and Literature Criticism of Croatiam Realism
No full textU ovome diplomskom radu govorit će se o odnosu hrvatskoga pripovjedača i jednoga od glavnih predstavnika realizma u hrvatskoj književnosti Ksavera Šandora Gjalskoga i hrvatske katoličke književne kritike prema pravaškome političkom pokretu i prema književnicima bliskim pravaštvu (Ante Kovačić, Eugen Kumičić i Silvije Strahimir Kranjčević). Bit će riječi o Gjalskijevoj kritici pravaškoga pokreta, i to u njegovu romanu U noći te će se nakon analize izvornih pravaških političko-književnih tekstova (političkih tekstova Ante Starčevića, romana Ante Kovačića Među žabari i sl.) dati konačna ocjena pravaške književnosti i pravaškoga pokreta. Dakako, u obzir će se uzeti i tekstovi hrvatskih katoličkih književnih kritičara za koje se čini da nisu imali ujednačen stav prema pravaštvu (ako usporedimo primjerice tekstove Kerubina Šegvića i Jovana Hranilovića uz, naravno, osnivača moderne hrvatske književne kritike Jakšu Čedomila). U uvodu se iznose relevantni biobibliografski podaci o Ksaveru Šandoru Gjalskome, o navedenim književnicima bliskim pravaštvu i o hrvatskim katoličkim književnim kritičarima. Nakon toga prelazi se na središnji dio u kojemu se daje kontekst djelovanja pravaške političke struje i književnosti autorā bliskih pravatšvu, a potom se prelazi na Gjalskijev odnos i odnos hrvatske katoličke književne kritike na tu političku struju i književnost. U zaključku se ukratko iznose rezultati istraživanja i zaokružuje diplomski rad u cjelini.In this thesis the relationship of Croatian novelist and one of the main representatives of realism in the Croatian literature Ksaver Šandor Gjalski and the Croatian Catholic literary criticism towards the Rightist political movement and towards the writers familiar with Rightism (Ante Kovačić, Eugen Kumičić and Silvije Strahimir Kranjčević) will be analysed. Gjalski's critique of Rightist movement in his novel U noći will be taken into the consideration and after analysing the original Rightist political-literary texts (Ante Starčević's political texts, Ante Kovačić's novel Među žabari etc.) the final remark of the literature of authors familiar with Rightism and of the Rightist movement will be given. Indeed, the texts of Croatian Catholic literary critics, which seem not to have had an equal statement towards the Rightism (if we compare, for example, Kerubin Šegvić's and Jovan Hranilović's texts along with, indeed, Jakša Čedomil, the founder of the modern Croatian literary criticism) will be taken into the consideration. In the Introduction the relevant bio-bibliographical data on Ksaver Šandor Gjalski, mentioned writers familiar with Rightism and Croatian Catholic literary critics will be given. Then in the central part the context of the Rightist political movement's and the literature work of authors familiar with Rightism will be taken into the consideration. Afterwards Gjalski's and the Croatian Catholic literary criticism's relationship towards this political movement and literature will be analysed. In the conclusion are, in short, given the results of the inquiry and the thesis as the whole is finished
Perceptions of Rightism and the Rightist Ideology in the Selected Works and Literature Criticism of Croatiam Realism
No full textU ovome diplomskom radu govorit će se o odnosu hrvatskoga pripovjedača i jednoga od glavnih predstavnika realizma u hrvatskoj književnosti Ksavera Šandora Gjalskoga i hrvatske katoličke književne kritike prema pravaškome političkom pokretu i prema književnicima bliskim pravaštvu (Ante Kovačić, Eugen Kumičić i Silvije Strahimir Kranjčević). Bit će riječi o Gjalskijevoj kritici pravaškoga pokreta, i to u njegovu romanu U noći te će se nakon analize izvornih pravaških političko-književnih tekstova (političkih tekstova Ante Starčevića, romana Ante Kovačića Među žabari i sl.) dati konačna ocjena pravaške književnosti i pravaškoga pokreta. Dakako, u obzir će se uzeti i tekstovi hrvatskih katoličkih književnih kritičara za koje se čini da nisu imali ujednačen stav prema pravaštvu (ako usporedimo primjerice tekstove Kerubina Šegvića i Jovana Hranilovića uz, naravno, osnivača moderne hrvatske književne kritike Jakšu Čedomila). U uvodu se iznose relevantni biobibliografski podaci o Ksaveru Šandoru Gjalskome, o navedenim književnicima bliskim pravaštvu i o hrvatskim katoličkim književnim kritičarima. Nakon toga prelazi se na središnji dio u kojemu se daje kontekst djelovanja pravaške političke struje i književnosti autorā bliskih pravatšvu, a potom se prelazi na Gjalskijev odnos i odnos hrvatske katoličke književne kritike na tu političku struju i književnost. U zaključku se ukratko iznose rezultati istraživanja i zaokružuje diplomski rad u cjelini.In this thesis the relationship of Croatian novelist and one of the main representatives of realism in the Croatian literature Ksaver Šandor Gjalski and the Croatian Catholic literary criticism towards the Rightist political movement and towards the writers familiar with Rightism (Ante Kovačić, Eugen Kumičić and Silvije Strahimir Kranjčević) will be analysed. Gjalski's critique of Rightist movement in his novel U noći will be taken into the consideration and after analysing the original Rightist political-literary texts (Ante Starčević's political texts, Ante Kovačić's novel Među žabari etc.) the final remark of the literature of authors familiar with Rightism and of the Rightist movement will be given. Indeed, the texts of Croatian Catholic literary critics, which seem not to have had an equal statement towards the Rightism (if we compare, for example, Kerubin Šegvić's and Jovan Hranilović's texts along with, indeed, Jakša Čedomil, the founder of the modern Croatian literary criticism) will be taken into the consideration. In the Introduction the relevant bio-bibliographical data on Ksaver Šandor Gjalski, mentioned writers familiar with Rightism and Croatian Catholic literary critics will be given. Then in the central part the context of the Rightist political movement's and the literature work of authors familiar with Rightism will be taken into the consideration. Afterwards Gjalski's and the Croatian Catholic literary criticism's relationship towards this political movement and literature will be analysed. In the conclusion are, in short, given the results of the inquiry and the thesis as the whole is finished
The relationship between history and fiction in Ivan Aralica's novels "Framework for Hate" and "The Horseman"
No full textTema ovog diplomskog rada odnos je povijesti i fikcije u dva novopovijesna romana Ivana Aralice – „Konjanik“ i „Okvir za mržnju“. U radu su najprije sažeto navedena novija književnoteorijska razmatranja o odnosu fikcije i stvarnosti, metafikciji i dokumentarističkoj književnosti. U sklopu tih razmatranja obrađeni su i karakteristični metodološki postupci u pisanju novopovijesnih romana. Općenito je prikazano književno djelo Ivana Aralice, a u analiziranim romanima utvrđeni su njegovi književni postupci u slikanju i opisu zbilje.The theme of this paper is the relationship between history and fiction in two recent historical novels by Ivan Aralica – “The Horseman” and “Framework for Hate.” The paper, first of all, surmises the recent literary-theoretical analyses of relations between fiction and reality, metaphysical and documentary literature. The analysis also approaches the characteristic methodological process in the writing of recent historical novels. Ivan Aralica’s literary works are generally presented while his literary approach is determined in the analysed novels as picturing and describing reality
Going Beyond Counting First Authors in Author Co-citation Analysis
Full text linkThe present study examines one of the fundamental aspects of author co-citation analysis (ACA) - the way co-citation
counts are defined. Co-citation counting provides the data on which all subsequent statistical analyses and mappings
are based, and we compare ACA results based on two different types of co-citation counting - the traditional type that
only counts the first one among a cited work's authors on the one hand and a non-traditional type that takes into
account the first 5 authors of a cited work on the other hand. Results indicate that the picture produced through this non-traditional author co-citation counting contains more coherent author groups and is therefore considerably clearer. However, this picture represents fewer specialties in the research field being studied than that produced through the traditional first-author co-citation counting when the same number of top-ranked authors is selected and analyzed. Reasons for these effects are discussed
The construction of characters in the novels of Croatian realism
No full textU ovome diplomskom radu analiziraju se glavni likovi u romanima hrvatskoga realizma iz perspektive njihovih razornih želja o kojima govori Leo Bersani u svojoj studiji A Future for Astyanax: Character and Desire in Literature. Taj se koncept primjenjuje na realistička djela: Prijan Lovro, U registraturi, U noći i Posljednji Stipančići. Sve analizirane likove povezuje tragična sudbina, a kao uzrok njihove nesreće u literaturi se navode razlozi društvene naravi. Iako se društvena komponenta ne zanemaruje, u radu se propast likova promatra s obzirom na nemogućnost potiskivanja vlastitih želja. Postupci likova uvjetovani su njihovim željama, od kojih se mogu izdvojiti želja za uspjehom, želja za slobodom i želja za ljubavlju. Želja ima važnu ulogu u strukturiranju subjekta, no junaci koji slijepo slijede svoje želje, doživljavaju tragični završetak. Rad prikazuje i kako ostvarene želje pružaju tek trenutno zadovoljenje, a njihovim potiskivanjem povećava se osjećaj krivnje. Likovi ne uspijevaju odbaciti svoje želje jer se potisnuto nastoji vratiti u svijest i želje se stalno iznova pojavljuju. Slijedeći svoje želje, likovi propadaju moralno, materijalno i psihički. Samoubojstvo, bolest, otuđenje i izdaja vlastitih životnih ideala tragične su sudbine likova koji ne mogu obuzdati svoje želje
Representations of the love suffering of male and female characters in Croatian fin de siѐcle literature
No full textU književnom razdoblju realizma težnja je prikazati zbilju te unutrašnji svijet likova, a likovi se kreiraju kao tipizirani junaci, nositelji određenih osobina kojima predstavljaju društvene tipove. Tipizirani junaci neshvaćeni u svom vremenu pojavljuju se i u književnosti s kraja 19. stoljeća, a na kraju stoljeća koje se naziva fin de siècle nastavljaju dominirati likovi koji su obojani dekadencijom i pesimizmom. U korpusu analiziranih književnih djela u ovom diplomskom radu pronašli su se naslovi: „U registraturi“, „Posljednji Stipančići“, „Sjene ljubavi“ te „Camao“. Glavni likovi analiziranih romana redom su neshvaćeni pojedinci tragičnih sudbina koji žele biti dijelom svijeta kojem ne pripadaju, a njihovi su životi obilježeni sukobom između individualnih težnji i društvenih očekivanja te žudnjom za profinjenijim i kulturnijim postojanjem. Također, ono što ih mori glavne likove romana „U registraturi“, „Posljednji Stipančići“, „Sjene ljubavi“ te novele „Camao“ je ljubav. Želja za ostvarivanjem ljubavi iskazana je i kod muških i kod ženskih likova odabranih djela, a nemogućnost odupiranja želji vodi ih do tragičnog kraja. I muški i ženski likovi prikazani su kao slabi pred onim prema kojem osjećaju ljubav, no nedovoljno jaki da ljubavne odnose i ostvare. Želja za ljubavlju upravljala je životom likova obrađenih djela, a na kraju ih je i postavila kao primjerne figure Bersanijeve teorije o razornom karakteru želje.In the period of realism the objective is to show true reality and the inner world of the characters with their traits that represent certain social types. These characters were often misunderstood in this time, and also appear in literature at the end of the 19th century continuing on to the end of the century formally known as „fin de siècle“, these characters were known for their decadence and pessimism which continued to dominate. In the collection of literary works analyzed in this thesis, the following titles were found: „U registraturi“, „Posljednji Stipančići“, „Sjene ljubavi“ and „Camao“. The main characters of the reviewed novels are misunderstood individuals with tragic fates who want to be part of a world to which they do not belong, and their lives are marked by a conflict between individual aspirations and social expectations with a desire for a more refined and cultured existence. Also, a common denominator that challenges the main characters of the novels „U registraturi“, „Posljednji Stipančići“, „Sjene ljubavi“ and the novella „Camao“ is love. The desire to pursue love is expressed in both the male and female characters of the selected works, and the inability to resist the desire leads them to a tragic end. Both male and female characters are shown as weak in front of the one they desire to love, but not strong enough to facilitate a relationship. The desire for love governs the lives of the characters in the literature, and in the end it set them up as exemplary figures of the theory of the American scientist Leo Bersani, who in his work „A Future for Astyanax: Character and Desire in Literature“ underlines the destructive character of desire
“The Soul and the Horizon Are Nothing but Stone”: An Interpretation of Tin Ujević’s Poem “Okamine”
No full textU ovomu se radu analizira pjesma Tina Ujevića „Okamine“ koja je uvrštena u pjesničku zbirku Žedan kamen na studencu (1954). Za cjelokupni je opus Tina Ujevića vrlo karakteristično da se u brojnim što pjesničkim, a što proznim tekstovima pojavljuju u tekst uklopljeni metatekstualni komentari. Pjesma „Okamine“ do sada je u znanstvenim i stručnim radovima posvećenima književnomu opusu Tina Ujevića prošla gotovo nezamijećeno, a čini mi se da ju je moguće analizirati kao izrazito slojevitu lirsku pjesmu o čitanju lirske pjesme. Kao metodološki okvir pri čitanju Ujevićeve pjesme „Okamine“ poslužili su mi književnoteorijski uvidi francuskoga filozofa Mauricea Blanchota, koji je dao poticaj i bitno utjecao na razvoj poststrukturalizma. Analizom se nastojalo ukazati na neobičan dosluh u kojemu stoje Blanchotovi pogledi na čitanje i Ujevićeva pjesma. Cilj mi je bio pokazati kako sama Ujevićeva pjesma upozorava na svoju pjesničku formu, na kretanje unatrag i unaprijed, horizontalno i vertikalno kao nužne preduvjet čitanja, kako sa svojim čitateljima ulazi u rječničke igre i vrlo pomno bira egzotične i arhaične izraze, kako upozorava čitatelja na svoju ispražnjenost od bilo kakva konačna smisla i kako ga zove na „palimpsestno čitanje“ (Genette) koje podrazumijeva čitanje jednoga teksta u složenoj mreži odnosa s drugim tekstovima. U zaključku ističem kako pjesma poziva čitatelja na čitanje unatoč činjenici da mu ni jedno metodološko polazište neće priskrbiti potpuno i jednom za svagda valjano čitanje pjesme.This paper analyses the poem “Okamine” by Tin Ujević, which is included in the poetry collection Žedan kamen na studencu (1954). A very characteristic feature of Tin Ujević’s entire body of work is the frequent presence of metatextual commentary embedded within both his poetic and prose texts. Until now, the poem “Okamine” has gone largely unnoticed in scholarly and critical works dedicated to Ujević’s literary oeuvre, yet it seems possible to analyse it as a highly layered lyrical poem about the act of reading lyrical poetry itself. As a methodological framework for interpreting Ujević’s “Okamine”, I have drawn upon the literary-theoretical insights of the French philosopher Maurice Blanchot, whose ideas inspired and significantly influenced the development of poststructuralism. The analysis seeks to highlight the unusual resonance between Blanchot’s views on reading and Ujević’s poem. My aim was to show how Ujević’s poem draws attention to its own poetic form—its backward and forward movement, both horizontal and vertical—as necessary preconditions for reading; how it engages in linguistic games with its readers and carefully selects exotic and archaic expressions; how it signals to the reader its emptiness of any final meaning; and how it invites a “palimpsestuous reading” (Genette), which implies reading a single text within a complex web of relationships with other texts. In conclusion, I emphasize that the poem invites the reader to engage in reading despite the fact that no single methodological approach can provide a definitive or once-and-for-all valid reading of the poem
- …
