1,721,013 research outputs found
Dermatomycosis
No full textDermatomikoze su infekcije kože i njezinih adneksa (dlaka i noktiju) izazvane gljivama. Naj-češći uzročnici u Europi i Sjevernoj Americi su dermatofiti (Trichophyton, Microsporum i Epi-dermophyton), kvasci (Candida spp.) i saprofiti (Malassezia). Klinička slika različitih uzročnika infekcija može biti vrlo slična, ali se također mogu zamijeniti i s drugim kožnim bolestima. Postojeće dijagnostičke metode čine mikroskopiranje uzoraka te njihova kultivacija u posebnim hranjivim podlogama. Prevalencija dermatomikoza je u zadnjih nekoliko godina u porastu, a razlozima se smatraju sve veće migracije stanovništva, niski socioekonomski status, inozemna putovanje te bliski kontakt sa životinjama. Također incidencija kožnih mikoza raste s porastom broja osoba koje su na imunosupresivnoj terapiji i onih koje boluju od teških kroničnih bolesti. U liječenju dermatomikoza potrebno je pratiti opće mjere liječenja zajedno s korištenjem antifungalnih pripravaka koji mogu biti za topikalnu i sustavnu primjenu (oralno i paren-teralno). Prijeteći problem jest pojava rezistentnih sojeva gljiva koje ne reagiraju na dosad poznatu terapiju.Dermatomycoses are infections of the skin, hair and nails caused by fungi. The most common fungi in Europe and North America are dermatophytes (Trichophyton, Microsporum and Epi-dermophyton), yeasts (Candida spp.) and saprophytes (Malassezia). Clinical presentation of different infections can be remarkably similar, but dermatomycoses can be mistaken with other skin conditions. Existing diagnostic measures are microscopic analysis and their cultivation in special medium. Prevalence of dermatomycosis is increasing in the last few years, and the pos-sible reasons for it would be recent migrations of the populace, low socioeconomic status, in-ternational travel, and close contact with the animals. Also, the incidence of skin mycosis is increasing with the number of people on the immunosuppressive therapy and those with heavy chronic disease. In the process of caring of dermatomycosis it is important to follow the gen-eral measures of care together with usage of antifungal chemotherapy administrated topically and systematically (oral and parenteral). Threatening issue would be the emergence of resistant strains of the fungi that do not react to the existing therapy
HIDRADENITIS SUPPURATIVA: Epidemiology, clinical presentation and pathogenesis
No full textHidradenitis Suppurativa je kronično upalno stanje kože koje karakteriziraju bolni noduli. Ti noduli nerijetko stvaraju apscese što s vremenom dovodi do sinusnih puteva i ožiljaka. Uobičajena zahvaćena područja su aksila, ingvinalna regija, perianalna i analna te inframamarna regija (intertriginozna područja). Etiologija još nije u potpunosti razjašnjena, ali je česta obiteljska predispozicija što ukazuje na genetsku komponentu. Često počinje nakon puberteta i može biti pod utjecajem hormonalnih promjena. Trenje, znojenje i pretilost mogu pogoršati stanje i biti uzročni čimbenici. Simptomi su bolni noduli, apscesi koji mogu drenirati gnoj, sinusni putevi (tuneli ispod kože), ožiljci i zadebljanje kože. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke procjene karakterističnih lezija i njihovih položaja. Često se pogrešno dijagnosticira zbog sličnosti s drugim kožnim infekcijama. Liječenje mora biti sveobuhvatno, antibiotici za smanjenje infekcije i upale, protuupalni lijekovi, hormonska terapija (npr. oralni kontraceptivi, antiandrogeni), biološki lijekovi te kirurške metode liječenja. HS je složeno, kronično stanje koje zahtijeva višestruki pristup liječenju, uključujući medicinsko liječenje, kirurške opcije i prilagodbe načina života. Rana dijagnoza i holistički plan liječenja ključni su za poboljšanje ishoda i kvalitete života bolesnika.Hidradenitis Suppurativa is a chronic inflammatory skin condition characterized by painful nodules. These nodules often form abscesses, which eventually leads to sinus tracts and scars. Commonly affected areas are the axilla, inguinal region, perianal and anal, and inframammary region (intertriginous areas). The etiology has not yet been fully elucidated, but it is a frequent family predisposition, which indicates a genetic component. It often starts after puberty and can be influenced by hormonal changes. Friction, sweating and obesity can worsen the condition and be causative factors. Symptoms include painful nodules, abscesses that can drain pus, sinus tracts (tunnels under the skin), scarring and thickening of the skin. The diagnosis is made on the basis of clinical evaluation of the characteristic lesions and their positions. It is often misdiagnosed due to similarities with other skin infections. Treatment must be comprehensive, antibiotics to reduce infection and inflammation, anti-inflammatory drugs, hormonal therapy (eg oral contraceptives, antiandrogens), biological drugs and surgical methods of treatment. HS is a complex, chronic condition that requires a multifaceted treatment approach, including medical treatment, surgical options, and lifestyle adjustments. Early diagnosis and a holistic treatment plan are key to improving patient outcomes and quality of life
Dermatomycosis
No full textDermatomikoze su infekcije kože i njezinih adneksa (dlaka i noktiju) izazvane gljivama. Naj-češći uzročnici u Europi i Sjevernoj Americi su dermatofiti (Trichophyton, Microsporum i Epi-dermophyton), kvasci (Candida spp.) i saprofiti (Malassezia). Klinička slika različitih uzročnika infekcija može biti vrlo slična, ali se također mogu zamijeniti i s drugim kožnim bolestima. Postojeće dijagnostičke metode čine mikroskopiranje uzoraka te njihova kultivacija u posebnim hranjivim podlogama. Prevalencija dermatomikoza je u zadnjih nekoliko godina u porastu, a razlozima se smatraju sve veće migracije stanovništva, niski socioekonomski status, inozemna putovanje te bliski kontakt sa životinjama. Također incidencija kožnih mikoza raste s porastom broja osoba koje su na imunosupresivnoj terapiji i onih koje boluju od teških kroničnih bolesti. U liječenju dermatomikoza potrebno je pratiti opće mjere liječenja zajedno s korištenjem antifungalnih pripravaka koji mogu biti za topikalnu i sustavnu primjenu (oralno i paren-teralno). Prijeteći problem jest pojava rezistentnih sojeva gljiva koje ne reagiraju na dosad poznatu terapiju.Dermatomycoses are infections of the skin, hair and nails caused by fungi. The most common fungi in Europe and North America are dermatophytes (Trichophyton, Microsporum and Epi-dermophyton), yeasts (Candida spp.) and saprophytes (Malassezia). Clinical presentation of different infections can be remarkably similar, but dermatomycoses can be mistaken with other skin conditions. Existing diagnostic measures are microscopic analysis and their cultivation in special medium. Prevalence of dermatomycosis is increasing in the last few years, and the pos-sible reasons for it would be recent migrations of the populace, low socioeconomic status, in-ternational travel, and close contact with the animals. Also, the incidence of skin mycosis is increasing with the number of people on the immunosuppressive therapy and those with heavy chronic disease. In the process of caring of dermatomycosis it is important to follow the gen-eral measures of care together with usage of antifungal chemotherapy administrated topically and systematically (oral and parenteral). Threatening issue would be the emergence of resistant strains of the fungi that do not react to the existing therapy
Dermatomycosis
No full textDermatomikoze su infekcije kože i njezinih adneksa (dlaka i noktiju) izazvane gljivama. Naj-češći uzročnici u Europi i Sjevernoj Americi su dermatofiti (Trichophyton, Microsporum i Epi-dermophyton), kvasci (Candida spp.) i saprofiti (Malassezia). Klinička slika različitih uzročnika infekcija može biti vrlo slična, ali se također mogu zamijeniti i s drugim kožnim bolestima. Postojeće dijagnostičke metode čine mikroskopiranje uzoraka te njihova kultivacija u posebnim hranjivim podlogama. Prevalencija dermatomikoza je u zadnjih nekoliko godina u porastu, a razlozima se smatraju sve veće migracije stanovništva, niski socioekonomski status, inozemna putovanje te bliski kontakt sa životinjama. Također incidencija kožnih mikoza raste s porastom broja osoba koje su na imunosupresivnoj terapiji i onih koje boluju od teških kroničnih bolesti. U liječenju dermatomikoza potrebno je pratiti opće mjere liječenja zajedno s korištenjem antifungalnih pripravaka koji mogu biti za topikalnu i sustavnu primjenu (oralno i paren-teralno). Prijeteći problem jest pojava rezistentnih sojeva gljiva koje ne reagiraju na dosad poznatu terapiju.Dermatomycoses are infections of the skin, hair and nails caused by fungi. The most common fungi in Europe and North America are dermatophytes (Trichophyton, Microsporum and Epi-dermophyton), yeasts (Candida spp.) and saprophytes (Malassezia). Clinical presentation of different infections can be remarkably similar, but dermatomycoses can be mistaken with other skin conditions. Existing diagnostic measures are microscopic analysis and their cultivation in special medium. Prevalence of dermatomycosis is increasing in the last few years, and the pos-sible reasons for it would be recent migrations of the populace, low socioeconomic status, in-ternational travel, and close contact with the animals. Also, the incidence of skin mycosis is increasing with the number of people on the immunosuppressive therapy and those with heavy chronic disease. In the process of caring of dermatomycosis it is important to follow the gen-eral measures of care together with usage of antifungal chemotherapy administrated topically and systematically (oral and parenteral). Threatening issue would be the emergence of resistant strains of the fungi that do not react to the existing therapy
HIDRADENITIS SUPPURATIVA: Epidemiology, clinical presentation and pathogenesis
No full textHidradenitis Suppurativa je kronično upalno stanje kože koje karakteriziraju bolni noduli. Ti noduli nerijetko stvaraju apscese što s vremenom dovodi do sinusnih puteva i ožiljaka. Uobičajena zahvaćena područja su aksila, ingvinalna regija, perianalna i analna te inframamarna regija (intertriginozna područja). Etiologija još nije u potpunosti razjašnjena, ali je česta obiteljska predispozicija što ukazuje na genetsku komponentu. Često počinje nakon puberteta i može biti pod utjecajem hormonalnih promjena. Trenje, znojenje i pretilost mogu pogoršati stanje i biti uzročni čimbenici. Simptomi su bolni noduli, apscesi koji mogu drenirati gnoj, sinusni putevi (tuneli ispod kože), ožiljci i zadebljanje kože. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke procjene karakterističnih lezija i njihovih položaja. Često se pogrešno dijagnosticira zbog sličnosti s drugim kožnim infekcijama. Liječenje mora biti sveobuhvatno, antibiotici za smanjenje infekcije i upale, protuupalni lijekovi, hormonska terapija (npr. oralni kontraceptivi, antiandrogeni), biološki lijekovi te kirurške metode liječenja. HS je složeno, kronično stanje koje zahtijeva višestruki pristup liječenju, uključujući medicinsko liječenje, kirurške opcije i prilagodbe načina života. Rana dijagnoza i holistički plan liječenja ključni su za poboljšanje ishoda i kvalitete života bolesnika.Hidradenitis Suppurativa is a chronic inflammatory skin condition characterized by painful nodules. These nodules often form abscesses, which eventually leads to sinus tracts and scars. Commonly affected areas are the axilla, inguinal region, perianal and anal, and inframammary region (intertriginous areas). The etiology has not yet been fully elucidated, but it is a frequent family predisposition, which indicates a genetic component. It often starts after puberty and can be influenced by hormonal changes. Friction, sweating and obesity can worsen the condition and be causative factors. Symptoms include painful nodules, abscesses that can drain pus, sinus tracts (tunnels under the skin), scarring and thickening of the skin. The diagnosis is made on the basis of clinical evaluation of the characteristic lesions and their positions. It is often misdiagnosed due to similarities with other skin infections. Treatment must be comprehensive, antibiotics to reduce infection and inflammation, anti-inflammatory drugs, hormonal therapy (eg oral contraceptives, antiandrogens), biological drugs and surgical methods of treatment. HS is a complex, chronic condition that requires a multifaceted treatment approach, including medical treatment, surgical options, and lifestyle adjustments. Early diagnosis and a holistic treatment plan are key to improving patient outcomes and quality of life
THE ROLE OF A NURSE IN TREATMENT OF CHRONIC WOUNDS
No full textPovećanje broja starije populacije dovelo je do povećanja broja kroničnih rana kao i povećanje troškova zdravstvene skrbi i pred same zdravstvene djelatnike stavlja težak zadatak u odabiru adekvatnog pristupa liječenja i pristupa kroničnoj rani. Kronične rane su veliki socioekonomski problem zbog njihove dugotrajnosti u liječenju i tretiranju. Dijabetičko stopalo, venski ulkus i dekubitus su najčešće kronične rane.Briga i skrb za bolesnika sa kroničnim ranama zahtijeva multidisciplinaran pristup i educirano zdravstveno osoblje kako bi tijek liječenja bio što učinkovitiji i bezbolniji za bolesnika. Medicinska sestra je važan član zdravstvenog tima koja sa svojim znanjem o kroničnim ranama može ubrzati proces cijeljenja kronične rane, pridonijeti smanjivanju infekcija kroničnih rana i sveukupno pridonijeti smanjivanju incidencije i prevalencije kroničnih rana.Increasing the number of older people has led to an increase in the number of chronic wounds, as well as an increase in health costs, and to the same health care workers, it places a difficult task in choosing an adequate approach to treatment and access to chronic wounds. Chronic wounds are a major socioeconomic problem due to their longevity in treatment and treatment. Diabetic foot, venous ulcer and decubitus are most commonly chronic wounds. Concern and care for patients with chronic wounds requires a multidisciplinary approach and trained medical staff to a course of treatment more efficient and less painful for patients. A nurse is an important member of a health team who, with her knowledge of chronic wounds, can accelerate the healing process of chronic wounds, contribute to reducing chronic wound infections and overall contribute to reducing the incidence and prevalence of chronic wounds
TERAPIJSKE MOGUĆNOSTI U LIJEČENJU VULGARNE PSORIJAZE
No full textPsorijaza lat. psoriasis je kronična imunološka genetski determinirana upalna kožna bolest koju karakteriziraju česte epizode recidiva (pogoršanja) i remisije (poboljšanja). S obzirom na to da je još uvijek neizlječiva, ciljevi terapije su stabiliziranje i stavljanje pod nadzor bolesti i sprječavanje njezine progresije.
Psorijaza vulgaris ili plak psorijaza najčešći je oblik psorijaze. Terapijske metode koje se koriste su: lokalna terapija, fototerapija, konvencionalna sustavna terapija te biološki lijekovi koji su omogućili istraživanjem nove pristupe liječenju ove kronične bolesti.
Osim navedenih vrsta liječenja plak psorijaze provode se i tretmani naftalanoterapije i heliomarinoterapije te psihosocijalna terapija.Psoriasis is a chronic, immune-mediated disorder, inflammatory skin disease that is caractarised with episodes of remision and episodes of relapses. Because of the fact that is chronic and not curable disease, the goal of the theraphy is to stabilize patient condition and to put under control progression of psoriasis. The most common clinical form of psoriasis is psoriasis vulgaris.. The therapeutic options are used as monotherapy or in various combinations. These therapeutic options are: local therapy, phototherapy (UVB) and photochemotherapy (PUVA), methotrexate, cyclosporine and biological therapy that target key immune effector cells and cytokines lead to significal clinical improvement in therapy
HIDRADENITIS SUPPURATIVA: Epidemiology, clinical presentation and pathogenesis
No full textHidradenitis Suppurativa je kronično upalno stanje kože koje karakteriziraju bolni noduli. Ti noduli nerijetko stvaraju apscese što s vremenom dovodi do sinusnih puteva i ožiljaka. Uobičajena zahvaćena područja su aksila, ingvinalna regija, perianalna i analna te inframamarna regija (intertriginozna područja). Etiologija još nije u potpunosti razjašnjena, ali je česta obiteljska predispozicija što ukazuje na genetsku komponentu. Često počinje nakon puberteta i može biti pod utjecajem hormonalnih promjena. Trenje, znojenje i pretilost mogu pogoršati stanje i biti uzročni čimbenici. Simptomi su bolni noduli, apscesi koji mogu drenirati gnoj, sinusni putevi (tuneli ispod kože), ožiljci i zadebljanje kože. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke procjene karakterističnih lezija i njihovih položaja. Često se pogrešno dijagnosticira zbog sličnosti s drugim kožnim infekcijama. Liječenje mora biti sveobuhvatno, antibiotici za smanjenje infekcije i upale, protuupalni lijekovi, hormonska terapija (npr. oralni kontraceptivi, antiandrogeni), biološki lijekovi te kirurške metode liječenja. HS je složeno, kronično stanje koje zahtijeva višestruki pristup liječenju, uključujući medicinsko liječenje, kirurške opcije i prilagodbe načina života. Rana dijagnoza i holistički plan liječenja ključni su za poboljšanje ishoda i kvalitete života bolesnika.Hidradenitis Suppurativa is a chronic inflammatory skin condition characterized by painful nodules. These nodules often form abscesses, which eventually leads to sinus tracts and scars. Commonly affected areas are the axilla, inguinal region, perianal and anal, and inframammary region (intertriginous areas). The etiology has not yet been fully elucidated, but it is a frequent family predisposition, which indicates a genetic component. It often starts after puberty and can be influenced by hormonal changes. Friction, sweating and obesity can worsen the condition and be causative factors. Symptoms include painful nodules, abscesses that can drain pus, sinus tracts (tunnels under the skin), scarring and thickening of the skin. The diagnosis is made on the basis of clinical evaluation of the characteristic lesions and their positions. It is often misdiagnosed due to similarities with other skin infections. Treatment must be comprehensive, antibiotics to reduce infection and inflammation, anti-inflammatory drugs, hormonal therapy (eg oral contraceptives, antiandrogens), biological drugs and surgical methods of treatment. HS is a complex, chronic condition that requires a multifaceted treatment approach, including medical treatment, surgical options, and lifestyle adjustments. Early diagnosis and a holistic treatment plan are key to improving patient outcomes and quality of life
The role of psychosocial factors in development of urticaria : doctoral thesis
No full textKoža zauzima specijalno mjesto u psihijatriji obzirom da se putem nje iskazuju različite emocije kao što su ljutnja, strah, sram i druge. Koža igra važnu ulogu i u procesu socijalizacije koji počinje u djetinjstvu i nastavlja se do odrasle dobi. Povezanost kože i mozga očituje se i u njihovom zajedničkom ektodermalnom podrijetlu, a određeni su i zajedničkim hormonskim i neurotransmiterskim sustavom.
Cilj ovog rada bio je ispitati razlike između ispitanika s akutnom i kroničnom urtikarijom u zadovoljstvu životom, strategijama suočavanja, crtama ličnosti, anksioznosti, depresiji i percipiranom stresu. Ispitano je sto pedeset (150) ispitanika koji boluju od urtikarije a koji su podijeljeni u 2 skupine nakon 6 tjedana standardiziranog dermatološkog liječenja (88 akutnih i 62 kronična ispitanika). U početku su svi ispitanici ispunjavali slijedeće upitnike: upitnik kvalitete života -SWES, upitnik osobnog zadovoljstva životom-PWI-A, upitnik suočavanja sa stresom -COPE, Beckov inventar depresivnsoti -BDI, ljestvica za mjerenje anskioznosti kao trenutnog stanja i kao crte ličnosti -STAI, skalu percepcije stresa - PSS, Eysenckov upitnik ličnosti -EPQ i opći upitnik - dob, spol, obrazovanje, zapošljavanje, bračni i roditeljski status. Nakon šest tjedana svi sudionici su ponovno testirani s 2 upitnika: kvaliteta života i skala osobnog zadovoljstva. Dobiveni rezultati ukazuju da su ispitanici s akutnom urtikarijom zadovoljniji životom od bolesnika s kroničnom urtikarijom nakon 6 tjedana. Ispitanici s akutnom urtikarijom više koriste emocijama usmjereno suočavanje, pozitivnu reinterpretaciju i rast ličnosti, potiskivanje drugih aktivnosti od ispitanika s kroničnom urtikarijom, te traže socijalnu podršku iz emocionalnih i instrumentalnih razloga u većoj mjeri od ispitanika s kroničnom urtikarijom. Ispitanici s kroničnom urtikarijom u manjoj mjeri koriste ventiliranje emocija i mentalni dezangažman od ispitanika s akutnom urtikarijom. Veći neuroticizam kod ispitanika s akutnom urtikarijom rezultira češćim korištenjem problemu i emocijama usmjerenog suočavanja, te izbjegavanja. Viši nivo anksioznosti kao stanja u ispitanika s akutnom urtikarijom dovodi do korištenja emocijama usmjerenog suočavanja i izbjegavanja. Veći neuroticizam kod ispitanika s kroničnom urtikarijom rezultira češćim korištenjem izbjegavanja. Viši nivo anksioznosti kao stanja i crte ličnosti u ispitanika s kroničnom urtikarijom dovodi do češćeg korištenja izbjegavanja. Viša razina neuroticizma i anksioznosti (kao crte ličnosti i kao stanja) kod pacijenata s akutnom i kroničnom urtikarijom, rezultira depresivnošću, dovodi do veće percepcije stresa i češćeg korištenje izbjegavanja.
Na osnovu dobivenih rezultata treba istaći potrebu intredisciplinarnog pristupa u liječenju urtikarije, koji bi uključivao i aktivnu ulogu psihijatra u liječenju iste, a u cilju redukcije kronifikacije smetnji kako bi se poboljšala kvaliteta života ovih pacijenata te pomoglo bolesnicima u razvijanju adekvatnih strategija suočavanja koje bi im omogućile bolje nošenje sa bolešću.Skin occupies a special place in psychiatry because it express different emotions such as anger, fear, shame, and others. The skin plays an important role in the socialization process that begins in childhood and continues to adulthood. The link between the skin and the brain is also reflected in their common ectodermal origin, and common hormonal and neurotransmitter systems.
The purpose of this study was to examine the differences between acute and chronic urticaria subjects in satisfaction with life, coping strategies, personality traits, anxiety, depression and perception of stress One hundred and fifty (150) subjects with urticaria were divided into 2 groups after 6 weeks of standardized dermatology treatment (88 acute and 62 chronic urticaria subjects). At baseline, all subjects answered the following questionnaires: Satisfaction with Life Scale-SWLS, Personal Wellbeing Index-PWI-A, The Multidimensional Coping Inventory – COPE, Beck Depression inventory-BDI, State trait Anxiety Inventory -STAI, Perception of stress scale-PSS, Eysenck Personality Questionnaire - EPQ and General questionnaire - age, gender, education, employment, marital and parental status. After six weeks all the participants were re-tested with 2 questionnaires: Satisfaction with life scale and Personal wellbeing index. Subjects with acute urticaria are more satisfied with their lives than patients with chronic urticaria after 6 weeks. Participants with acute urticaria largely used emotion-focused coping, positive reinterpretation and growth, supression of competing activities than patients with chronic urticaria. Subjects with acute urticaria seek social support for emotional issues and for the instrumental reason to a greater degree than patients with chronic urticaria. Subjects with chronic urticaria use venting of emotions and mental disengagement to a lesser degree than subjects with acute urticaria.
The higher neuroticism in subjects with acute urticaria is, the greater is using problem-focused coping, emotion-focused coping and avoidance. A higher level of anxiety as a state in participants with acute urticaria leads to use of emotion-focused coping and avoidance. The higher neuroticism in subjects with chronic urticaria results in frequent use of avoidance. A higher level of anxiety as a state and personality trait in participants with chronic urticaria leads to more frequent use of avoidance. Higher levels of neuroticism and anxiety (as a personality trait and as a condition) in patients with acute and chronic urticaria, results in higher depression, greater perception of stress and frequent use of avoidance.
Based on the obtained results, there is a need for interdisciplinary approach in the treatment of urticaria, which would include the active role of the psychiatrist in the treatment, with the aim of reduction of chronification of the disorder in order to improve the quality of life of those patients, and also to help patients to develop appropriate coping strategies that would enable them to better cope with the disease
Psihosocijalni i imunološki čimbenici u nastanku alopecije areate : doktorska disertacija
No full textCILJ ISTRAŽIVANJA
Cilj studije bio je istražiti ulogu psihosocijalnih etiopatogenezi alopecije areate (AA).
ISPITANICI I METODE
Utvrđeni su međusobni odnosi limfocitnih subpopulacija u perifernoj krvi (CD4+, CD8+, CD16+, CD56+) kod 45 ispitanika s alopecijom areatom, kao i kod 45 ispitanika kontrolne skupine. Takoder su utvrđene karakteristike perifolikularnog limfocitnog infiltrata u aktivnoj i stabilnoj fazi bolesti, pri čemu su korištena monoklonska antitijela (CD3, CD4, CD8, IL-2r, antigeni HLA I i II). Svi su ispitanici ispunili upitnike sociodemografskih podataka, nedavnih stresnih zbivanja, kao i ljestvice samoprocijene (anksioznost, subjektivna percepcija stresa, nekompetentnost).
REZULTATI
Broj CD4+ stanica je smanjen kod ispitanika sa AA, dok u postotku CD4+, CD16+, CD56+, te odnosu CD4+/CD8+ nema razlike između skupine ispitanika sa AA i kontrolne skupine. Također, nema značajnih razlika među skupinama u postotku perifernih limfocitnih subpopulacija obzirom na aktivnost bolesti. U uzorcima kože s vlasišta kod ispitanika sa AA u aktivnoj fazi bolesti jako su izražene perifolikularno smještene CD3+, CD4+, IL-2r+, te HLA I+ stanice, dok su CD8+ i HLA II+ stanice slabo izražene. U uzorcima kože u stabilnoj fazi bolesti također je utvrđena prisutnost brojnih CD3+ i CD4+ stanica. HLA II+ stanice ne mijenjaju se obrirom na aktivnost bolesti, dok su HLA I+ stanice u neaktivnoj fazi bolesti slabije izražene, a CD4+ i IL-2r stanice gotovo odsutne. U kontrolnoj skupini ispitanika, u uzorcima kože s vlasišta, CD8+ stanice vrlo su rijetke i nalaze se posvuda u dermisu. Također su malobrojne i CD4+ stanice, a uglavnom su vezane uz lojne žljezde. Sociodemografske značajke ne razlikuju se između ispitanika s AA ispitanika kontrolne skupine. Broj stresnih događaja nema utjecaj na nastanak AA, iako subjektivna percepcija stresnih događaja postaje jača trajanjem AA i značajno je jače izražena kod bolesnika sa AA nego kod ispitanika kontrolne skupine.
Anksioznost je značajno izraženija kod ispitanika sa AA nego kod ispitanika kontrolne skupine. Anksioznost je u ovom istraživanju bila stabilna karakteristika koja se nije mijenjala sa tijekom bolesti i vjerojatno predstavlja jedan od etioloških čimbenika za AA. Subjektivna percepcija kompetentnosti nema utjecaja na nastanak AA, postaje jače izražena tijekom trajanja bolesti, te se vjerojatno radi o posljedici, a ne uzroku stanja.
ZAKLJUČAK
Istraživanje upućuje na ulogu imunoloških mehanizama u patogenezi bolesti, naglašavajući moguću ulogu anksioznosti u etiologiji. Također, utvrđene su značajne promjene u kompetentnosti i percepciji stresa tijekom trajanja AA
- …
