1,721,005 research outputs found
Significance of early screening for diabetic retinopathy in the European Union and the Republic of Croatia
No full textDijabetička retinopatija (DR) je česta kronična mikrovaskularna komplikacija šećerne bolesti. DR dovodi do postupnog gubitka vida i najčešći je uzrok sljepoće u EU. U proliferacijskoj DR su prisutne neovaskularizacije i vitrealna hemoragija. U dijagnostici se koriste oftalmoskopija, OCT, FA, digitalna retinografija i OCTA. U liječenju se najčešće koriste anti-angiogena i laserska terapija. U probiru za DR zlatnim standardom se smatra retinalna fotografija koja omogućuje pohranjivanje slika na računalo. Smatra se da je najbolji interval između očnih pregleda jedna ili dvije godine. U probir je bitno uvesti digitalne tehnologije i umjetnu inteligenciju. U Švedskoj postoji probir bolesnika s DR-om na lokalnoj razini. Mađarska je osmislila program za poboljšanje zdravlja osoba sa šećernom bolešću pri čemu se koristi mobilni kombi s digitalnom retinalnom kamerom. U Irskoj se koristi biomikroskop u sklopu probira. Danska je uspostavila Registar za DR nazvan Diabase koji automatski elektronički registrira podatke pregleda. U Portugalu 5 regija zasebno provodi program probira. U Finskoj i Norveškoj uvedeni su projekti telemedicine kojima se olakšava dostupnost probiru. Slovenija je uvela probir bolesnika s DR-om od 2010. godine. Engleska provodi nacionalni program probira od 2004. godine. Škotska je uvela nacionalni program probira od 2003. godine i automatizirani sustav za očitanje slika digitalne retinografije. Probir bolesnika s DR-om ima ključnu ulogu u prevenciji i sprječavanju progresije DR-a čime se smanjuje učestalost sljepoće u osoba sa šećernom bolešću. Cilj ovog rada je približiti mogućnosti i prednosti probira DR-a široj akademskoj zajednici kako bi se doprinijelo poboljšanju zdravlja osoba sa šećernom bolešću.Diabetic retinopathy (DR) is a usual chronic microvascular complication which occurs in diabetes. DR causes gradual visual impairment and is a typical cause of sightlessness in the EU. Neovascularization and vitreal hemorrhage are present in proliferative DR. Ophthalmoscopy, OCT, FA, digital retinography and OCTA are used in diagnostics. Anti-angiogenic and laser therapy are most often used as treatment. In screening for DR, retinal photography is considered the gold standard, which allows images to be stored on a computer. It is considered that the best interval between eye examinations is one or two years. It is essential to introduce digital technologies and artificial intelligence into screening. In Sweden, there is screening for DR at the local level. Hungary has designed a program to raise life quality in patients with diabetes using a mobile van containing digital retinal camera. In Ireland, a biomicroscope is used as part of screening. Denmark has established a Registry for DR called Diabase which automatically electronically registers all examination data. In Portugal, 5 regions carry out a screening program separately. Telemedicine projects have been introduced in Finland and Norway to facilitate access to screening. Slovenia has introduced DR screening since 2010. England has been running a national screening program since 2004. Scotland has introduced a national screening program since 2003, and an automated system for reading digital retinography images has also been introduced. The screening for DR plays a crucial role in preventing and stopping the progression of DR, thereby reducing the incidence of blindness in diabetic patients. The aim of this work is to bring the possibilities and benefits of DR screening to wider academic community in order to improve the health of patients with diabetes
Complications of using contact lenses
No full textTijekom posljednjih nekoliko desetljeća postignut je značajan tehnološki i medicinski napredak u proizvodnji i primjeni kontaktnih leća: od tvrdih plinonepropusnih preko tvrdih plinopropusnih do mekanih i mekanih silikonskih leća. Kontaktne leće pripadaju skupini kvalitetnih medicinskih pomagala koje imaju niz prednosti u odnosu na naočale. To su bolja kvaliteta vida i šire vidno polje. Imaju i određene nedostatke odnosno komplikacije. Komplikacije se češće javljaju kod ljudi koji imaju rizične faktore za nastanak komplikacija, tj. odgovarajuća predležeća stanja koja mogu potaknuti njihov nastanak. Među rizične faktore ubrajamo vrstu korištene kontaktne leće, prisutne naslage i onečišćenja kontaktnih leća te način održavanja higijene kontaktnih leća. U predležeća stanja korisnika koja predstavljaju rizik za nošenje i nastanak komplikacija ubrajamo rijetko treptanje, lijekove, pušenje, raspored nošenja kontaktnih leća, nedostatak konzultacija sa liječnikom, postojanje kontraindikacija za nošenje kontaktnih leća. U neinfektivne komplikacije spada suhoća oka, sterilni infiltrati rožnice, problemi s epitelom rožnice, mehanička abrazija rožnice, hipoksične reakcije, toksične i/ili imunološke reakcije, gornji limbički keratokonjuktivitis, sindrom tijesne leće, iščašena kontaktna leća, gigantski papilarni konjuktivitis, subkonjuktivalno krvarenje, endotelne komplikacije i nedostatak limbalnih matičnih stanica. Od infektivnih komplikacija najznačajniji je infektivni keratitis. S ciljem prevencije nastanka najbitnije je držati se uputa za pravilnu njegu i čuvanje kontaktnih leća. Ukoliko dođe do nastanka komplikacija važno je pravovremeno dijagnosticiranje i liječenje budući da vizualne posljedice mogu biti različite, u rasponu od beznačajnih do onih koje onemogućuju vid.During the last few decades, significant technological and medical progress has been achieved in the production and application of contact lenses: from rigid to rigid gas-permeable to soft and soft silicone lenses. Contact lenses belong to a group of quality medical aids that have a number of advantages compared to glasses. These are better quality of vision and a wider field of vision. They also have certain disadvantages or complications. Complications occur more often in people who have risk factors for the development of complications, i.e. appropriate pre-existing conditions that can trigger their development. Risk factors include the type of contact lens used, the presence of deposits and contamination of contact lenses, and the method of maintaining contact lens hygiene. Predisposing user conditions that pose a risk for wearing and developing complications include infrequent blinking, medications, smoking, the schedule of wearing contact lenses, lack of consultation with a doctor, and the existence of contraindications for wearing contact lenses. Non-infectious complications include dry eye, sterile corneal infiltrates, problems with the corneal epithelium, mechanical abrasion of the cornea, hypoxic reactions, toxic and/or immune reactions, superior limbic keratoconjunctivitis, tight lens syndrome, dislocated contact lens, giant papillary conjunctivitis, subconjunctival hemorrhage, endothelial complications and limbal stem cell deficiency. Infectious keratitis is the most significant of the infectious complications. In order to prevent the occurrence of the complications, it is most important to follow the instructions for proper care and storage of contact lenses. If complications occur, timely diagnosis and treatment is important, since the visual consequences can be different, ranging from insignificant to those that prevent sight
REFRACTIVE SURGERY – NEED OR WHIM
No full textRefraktivne greške danas su globalni problem, odražavaju neusklađenost između aksijalne duljine oka i njegove optičke snage. Miopija je vrsta refraktivne greške kod koje se paralelne zrake svjetlosti koje dolaze iz beskonačnosti fokusiraju ispred mrežnice bez akomodacije oka. Kod hiperopije se paralelne zrake svjetlosti koje dolaze iz beskonačnosti fokusiraju iza neurosenzorne mrežnice bez akomodacije oka. Prezbiopija je stanje povezano sa starenjem, a do kojeg dolazi zbog progresivnog funkcionalnog opadanja akomodacijske sposobnosti kristalne leće. Astigmatizam je vrsta refraktivne greške koju karakterizira nejednaka refrakcija svjetla u različitim meridijanima. Refraktivna kirurgija je područje oftalmologije koje se bavi kirurškom korekcijom refraktivnih grešaka ljudskog oka. Može se podijeliti na refraktivnu kirurgiju rožnice koja koristi tehnike excimer lasera i incizijske postupke, i na refraktivnu kirurgiju leća. Najčešće korištena metoda je LASIK koja se izvodi u lokalnoj anesteziji. Zahvat se izvodi tako što se prvo stvori flap, a zatim se excimer laserom napravi ablacija rožnice nakon čega se flap vraća na mjesto.
Refraktivne greške moguće je korigirati na nekoliko načina, naočalama, kontaktnim lećama, ortho-k te metodama refraktivne kirurgije. Prednost naočala je što nema direktnog kontakta s očima te relativno laka zamjena, ali estetski nekim ljudima ne odgovaraju, potrebno ih je održavati čistima, nositi ih sa sobom te ne pokrivaju cjelokupno vidno polje. Kontaktne leće rješavaju zadnji problem naočala, ali s obzirom da su u direktnom kontaktu s okom, najčešći su uzrok infekcija od svih drugih metoda.
Metode refraktivne kirurgije imaju nisku stopu komplikacija i visoku učinkovitost, ali mogu uzrokovati nepovratna oštećenja oka i puno veće troškove liječenja samih komplikacija. S ekonomskog aspekta pacijenta, trošak refraktivne kirurgije u tom trenutku je velik, ali u usporedbi s troškovima zamjene, popravka ili gubitka naočala ili kontaktnih leća kroz godine ispada manji. Bitna je preoperativna procjena kojim se utvrđuje je li pacijent dobar kandidat za operaciju. Područja evaluacije uključuju dob, vrstu i stupanj refrakcijske pogreške, a zatim slijedi opsežan oftalmološki pregled nakon kojeg se pacijentu objasne svi detalji. Kako bi se komplikacije smanjile na minimum, a uspješnost maksimalno povećala postoje brojne kontraindikacije za ove zahvate kao što su: dijabetes mellitus, trudnoća, autoimune bolesti, vaskularni poremećaji kolagena, bolesti štitnjače te abnormalno cijeljenje rana. Uz to postoje i oftalmološke kontraindikacije poremećaja suznog filma, poremećaja koji se sami mogu pogoršati fotoablacijom, abnormalnosti topografije rožnice i nerefrakcijski izvori smanjenog vida. Najčešća komplikacija je suho oko, zatim nepotpuno ispravljena greška, haloo, otežana vožnja noću zbog odbljeska te infekcija. Većina ih se može spriječiti dobrom postoperativnom njegom.Refractive errors are a global problem today, reflecting a mismatch between the axial length of the eye and its optical power. Myopia is a type of refractive error in which parallel rays of light coming from infinity are focused in front of the retina without accommodation of the eye. In hyperopia, parallel rays of light coming from infinity are focused behind the neurosensory retina without accommodation of the eye. Presbyopia is a condition associated with aging, which occurs due to the progressive functional decline of the accommodative ability of the crystalline lens. Astigmatism is a type of refractive error characterized by unequal refraction of light in different meridians. Refractive surgery is a subfield of ophthalmology that deals with the surgical correction of refractive errors of the human eye. It can be divided into corneal refractive surgery, which uses excimer laser techniques and incisional procedures, and lens refractive surgery. The most commonly used method is LASIK, which is performed under local anesthesia. The operation is performed by first creating a flap, then ablating the cornea with an excimer laser, after which the flap is returned to its place.
Refractive errors can be corrected in several ways, with glasses, contact lenses, orthokeratology and refractive surgery methods. The advantage of glasses is that there is no direct contact with the eyes and they are relatively easy to replace, but aesthetically they do not suit some people, they need to be kept clean, carried with them, and they do not cover the entire field of vision. Contact lenses solve the last problem of glasses, but since they are in direct contact with the eye, they are the most common cause of infections than all other methods.
Refractive surgery methods have a low rate of complications and high efficiency, but cause irreversible damage to the eye and much higher costs of treating the complications themselves. From the patient's economic point of view, the cost of refractive surgery at that moment is high, but compared to the costs of replacing, repairing or losing glasses or contact lenses over the years, it turns out to be smaller. A preoperative assessment is essential to determine whether the patient is a good candidate for surgery. Areas of evaluation include age, type and degree of refractive error, followed by a comprehensive ophthalmic examination, after which all details are explained to the patient. In order to minimize complications and maximize success, there are numerous contraindications for these procedures, such as: diabetes mellitus, pregnancy, autoimmune diseases, vascular collagen disorders, thyroid diseases, and abnormal wound healing. In addition, there are ophthalmological contraindications for tear film disorders, disorders that can be worsened by photoablation, corneal topography abnormalities, and non-refractive sources of reduced vision. The most common complication is dry eye, then an incompletely corrected error, halo, difficulty driving at night due to glare and infections. Most of them can be prevented with good post-operative care
What has been achieved so far in the prevention and treatment of dry age-related macular degeneration
No full textStarosna makularna degeneracija je jedan od vodećih uzroka ireverzibilnog smanjenja centralne vidne oštrine kod starije populacije. Ovisno o prisutnosti koroidalnih neovaskularizacija, dijeli se na suhu i vlažnu starosnu makularnu degeneraciju. Nekoliko je procesa uključeno u patogenezu ove bolesti, od čega su najznačajniji oksidacijski stres, nakupljanje toksičnih nusprodukata vidnog ciklusa, kronična upala (djelovanje sustava komplementa), insuficijencija koriokapilarisa i genetski čimbenici. Ti procesi predstavljaju potencijalne mete za djelovanje lijekova. Pojava terapije protiv vaskularnog endotelnog čimbenika rasta (anti-VEGF) revolucionirala je liječenje vlažne starosne makularne degeneracije. Međutim, dosad nijedna terapija nije potvrđena i odobrena za liječenje suhe starosne makularne degeneracije. S obzirom na nedostatak terapijskih opcija, provedba preventivnih strategija je nužno potrebna. Djelovanjem na okolišne čimbenike kao što su pušenje i prehrana moguće je usporiti progresiju bolesti. Terapijske opcije koje su podvrgnute kliničkim istraživanjima su modulatori vidnog ciklusa, protuupalni lijekovi i inhibitori sustava komplementa, smanjenje toksičnih nusprodukata, antioksidansi, neuroprotektivni lijekovi, pojačanje koroidalne perfuzije, pojačivači mitohondrija, genska terapija, terapija matičnim stanicama, laserska terapija i fotobiomodulacija. Dosad su se u kliničkim istraživanjima najviše iskazali lijekovi koji inhibiraju sustav komplementa (avacincaptad pegol i pegctacoplan). Svrha ovog rada je prikazati podatke novijih dovršenih i tekućih kliničkih istraživanja vezanih uz prevenciju i terapiju suhe starosne makularne degeneracije.Age-related macular degeneration is one of the leading causes of irreversible reduction of central visual acuity in the elderly population. Depending on the presence of choroidal neovascularization, it is divided into dry and wet age-related macular degeneration. Several processes are involved in the pathogenesis of this disease, the most important of which are oxidative stress, accumulation of toxic byproducts of the visual cycle, chronic inflammation (action of the complement system), choriocapillaris insufficiency and genetic factors. These processes are potential targets for drug action. The advent of anti-vascular endothelial growth factor (anti-VEGF) therapy has revolutionized the treatment of wet age-related macular degeneration. However, so far no therapy has been validated and approved for the treatment of dry age-related macular degeneration. Given the lack of therapeutic options, the implementation of preventive strategies is necessary. By acting on environmental factors such as smoking and diet, it is possible to slow down the progression of the disease. Therapeutic options undergoing clinical trials are visual cycle modulators, anti-inflammatory drugs and complement pathway inhibitors, reduction of toxic byproducts, antioxidants, neuroprotective agents, enhancement of choroidal perfusion, mitochondrial enhancers, gene therapy, stem cell therapy, laser therapy and photobiomodulation. So far, drugs that inhibit the complement pathway (avacincaptad pegol and pegctacoplan), have proven to be the most effective in clinical trials. The purpose of this review is to present the data of recently completed and ongoing clinical trials related to the prevention and treatment of dry age-related macular degeneration
REFRACTIVE SURGERY – NEED OR WHIM
No full textRefraktivne greške danas su globalni problem, odražavaju neusklađenost između aksijalne duljine oka i njegove optičke snage. Miopija je vrsta refraktivne greške kod koje se paralelne zrake svjetlosti koje dolaze iz beskonačnosti fokusiraju ispred mrežnice bez akomodacije oka. Kod hiperopije se paralelne zrake svjetlosti koje dolaze iz beskonačnosti fokusiraju iza neurosenzorne mrežnice bez akomodacije oka. Prezbiopija je stanje povezano sa starenjem, a do kojeg dolazi zbog progresivnog funkcionalnog opadanja akomodacijske sposobnosti kristalne leće. Astigmatizam je vrsta refraktivne greške koju karakterizira nejednaka refrakcija svjetla u različitim meridijanima. Refraktivna kirurgija je područje oftalmologije koje se bavi kirurškom korekcijom refraktivnih grešaka ljudskog oka. Može se podijeliti na refraktivnu kirurgiju rožnice koja koristi tehnike excimer lasera i incizijske postupke, i na refraktivnu kirurgiju leća. Najčešće korištena metoda je LASIK koja se izvodi u lokalnoj anesteziji. Zahvat se izvodi tako što se prvo stvori flap, a zatim se excimer laserom napravi ablacija rožnice nakon čega se flap vraća na mjesto.
Refraktivne greške moguće je korigirati na nekoliko načina, naočalama, kontaktnim lećama, ortho-k te metodama refraktivne kirurgije. Prednost naočala je što nema direktnog kontakta s očima te relativno laka zamjena, ali estetski nekim ljudima ne odgovaraju, potrebno ih je održavati čistima, nositi ih sa sobom te ne pokrivaju cjelokupno vidno polje. Kontaktne leće rješavaju zadnji problem naočala, ali s obzirom da su u direktnom kontaktu s okom, najčešći su uzrok infekcija od svih drugih metoda.
Metode refraktivne kirurgije imaju nisku stopu komplikacija i visoku učinkovitost, ali mogu uzrokovati nepovratna oštećenja oka i puno veće troškove liječenja samih komplikacija. S ekonomskog aspekta pacijenta, trošak refraktivne kirurgije u tom trenutku je velik, ali u usporedbi s troškovima zamjene, popravka ili gubitka naočala ili kontaktnih leća kroz godine ispada manji. Bitna je preoperativna procjena kojim se utvrđuje je li pacijent dobar kandidat za operaciju. Područja evaluacije uključuju dob, vrstu i stupanj refrakcijske pogreške, a zatim slijedi opsežan oftalmološki pregled nakon kojeg se pacijentu objasne svi detalji. Kako bi se komplikacije smanjile na minimum, a uspješnost maksimalno povećala postoje brojne kontraindikacije za ove zahvate kao što su: dijabetes mellitus, trudnoća, autoimune bolesti, vaskularni poremećaji kolagena, bolesti štitnjače te abnormalno cijeljenje rana. Uz to postoje i oftalmološke kontraindikacije poremećaja suznog filma, poremećaja koji se sami mogu pogoršati fotoablacijom, abnormalnosti topografije rožnice i nerefrakcijski izvori smanjenog vida. Najčešća komplikacija je suho oko, zatim nepotpuno ispravljena greška, haloo, otežana vožnja noću zbog odbljeska te infekcija. Većina ih se može spriječiti dobrom postoperativnom njegom.Refractive errors are a global problem today, reflecting a mismatch between the axial length of the eye and its optical power. Myopia is a type of refractive error in which parallel rays of light coming from infinity are focused in front of the retina without accommodation of the eye. In hyperopia, parallel rays of light coming from infinity are focused behind the neurosensory retina without accommodation of the eye. Presbyopia is a condition associated with aging, which occurs due to the progressive functional decline of the accommodative ability of the crystalline lens. Astigmatism is a type of refractive error characterized by unequal refraction of light in different meridians. Refractive surgery is a subfield of ophthalmology that deals with the surgical correction of refractive errors of the human eye. It can be divided into corneal refractive surgery, which uses excimer laser techniques and incisional procedures, and lens refractive surgery. The most commonly used method is LASIK, which is performed under local anesthesia. The operation is performed by first creating a flap, then ablating the cornea with an excimer laser, after which the flap is returned to its place.
Refractive errors can be corrected in several ways, with glasses, contact lenses, orthokeratology and refractive surgery methods. The advantage of glasses is that there is no direct contact with the eyes and they are relatively easy to replace, but aesthetically they do not suit some people, they need to be kept clean, carried with them, and they do not cover the entire field of vision. Contact lenses solve the last problem of glasses, but since they are in direct contact with the eye, they are the most common cause of infections than all other methods.
Refractive surgery methods have a low rate of complications and high efficiency, but cause irreversible damage to the eye and much higher costs of treating the complications themselves. From the patient's economic point of view, the cost of refractive surgery at that moment is high, but compared to the costs of replacing, repairing or losing glasses or contact lenses over the years, it turns out to be smaller. A preoperative assessment is essential to determine whether the patient is a good candidate for surgery. Areas of evaluation include age, type and degree of refractive error, followed by a comprehensive ophthalmic examination, after which all details are explained to the patient. In order to minimize complications and maximize success, there are numerous contraindications for these procedures, such as: diabetes mellitus, pregnancy, autoimmune diseases, vascular collagen disorders, thyroid diseases, and abnormal wound healing. In addition, there are ophthalmological contraindications for tear film disorders, disorders that can be worsened by photoablation, corneal topography abnormalities, and non-refractive sources of reduced vision. The most common complication is dry eye, then an incompletely corrected error, halo, difficulty driving at night due to glare and infections. Most of them can be prevented with good post-operative care
REFRACTIVE SURGERY – NEED OR WHIM
No full textRefraktivne greške danas su globalni problem, odražavaju neusklađenost između aksijalne duljine oka i njegove optičke snage. Miopija je vrsta refraktivne greške kod koje se paralelne zrake svjetlosti koje dolaze iz beskonačnosti fokusiraju ispred mrežnice bez akomodacije oka. Kod hiperopije se paralelne zrake svjetlosti koje dolaze iz beskonačnosti fokusiraju iza neurosenzorne mrežnice bez akomodacije oka. Prezbiopija je stanje povezano sa starenjem, a do kojeg dolazi zbog progresivnog funkcionalnog opadanja akomodacijske sposobnosti kristalne leće. Astigmatizam je vrsta refraktivne greške koju karakterizira nejednaka refrakcija svjetla u različitim meridijanima. Refraktivna kirurgija je područje oftalmologije koje se bavi kirurškom korekcijom refraktivnih grešaka ljudskog oka. Može se podijeliti na refraktivnu kirurgiju rožnice koja koristi tehnike excimer lasera i incizijske postupke, i na refraktivnu kirurgiju leća. Najčešće korištena metoda je LASIK koja se izvodi u lokalnoj anesteziji. Zahvat se izvodi tako što se prvo stvori flap, a zatim se excimer laserom napravi ablacija rožnice nakon čega se flap vraća na mjesto.
Refraktivne greške moguće je korigirati na nekoliko načina, naočalama, kontaktnim lećama, ortho-k te metodama refraktivne kirurgije. Prednost naočala je što nema direktnog kontakta s očima te relativno laka zamjena, ali estetski nekim ljudima ne odgovaraju, potrebno ih je održavati čistima, nositi ih sa sobom te ne pokrivaju cjelokupno vidno polje. Kontaktne leće rješavaju zadnji problem naočala, ali s obzirom da su u direktnom kontaktu s okom, najčešći su uzrok infekcija od svih drugih metoda.
Metode refraktivne kirurgije imaju nisku stopu komplikacija i visoku učinkovitost, ali mogu uzrokovati nepovratna oštećenja oka i puno veće troškove liječenja samih komplikacija. S ekonomskog aspekta pacijenta, trošak refraktivne kirurgije u tom trenutku je velik, ali u usporedbi s troškovima zamjene, popravka ili gubitka naočala ili kontaktnih leća kroz godine ispada manji. Bitna je preoperativna procjena kojim se utvrđuje je li pacijent dobar kandidat za operaciju. Područja evaluacije uključuju dob, vrstu i stupanj refrakcijske pogreške, a zatim slijedi opsežan oftalmološki pregled nakon kojeg se pacijentu objasne svi detalji. Kako bi se komplikacije smanjile na minimum, a uspješnost maksimalno povećala postoje brojne kontraindikacije za ove zahvate kao što su: dijabetes mellitus, trudnoća, autoimune bolesti, vaskularni poremećaji kolagena, bolesti štitnjače te abnormalno cijeljenje rana. Uz to postoje i oftalmološke kontraindikacije poremećaja suznog filma, poremećaja koji se sami mogu pogoršati fotoablacijom, abnormalnosti topografije rožnice i nerefrakcijski izvori smanjenog vida. Najčešća komplikacija je suho oko, zatim nepotpuno ispravljena greška, haloo, otežana vožnja noću zbog odbljeska te infekcija. Većina ih se može spriječiti dobrom postoperativnom njegom.Refractive errors are a global problem today, reflecting a mismatch between the axial length of the eye and its optical power. Myopia is a type of refractive error in which parallel rays of light coming from infinity are focused in front of the retina without accommodation of the eye. In hyperopia, parallel rays of light coming from infinity are focused behind the neurosensory retina without accommodation of the eye. Presbyopia is a condition associated with aging, which occurs due to the progressive functional decline of the accommodative ability of the crystalline lens. Astigmatism is a type of refractive error characterized by unequal refraction of light in different meridians. Refractive surgery is a subfield of ophthalmology that deals with the surgical correction of refractive errors of the human eye. It can be divided into corneal refractive surgery, which uses excimer laser techniques and incisional procedures, and lens refractive surgery. The most commonly used method is LASIK, which is performed under local anesthesia. The operation is performed by first creating a flap, then ablating the cornea with an excimer laser, after which the flap is returned to its place.
Refractive errors can be corrected in several ways, with glasses, contact lenses, orthokeratology and refractive surgery methods. The advantage of glasses is that there is no direct contact with the eyes and they are relatively easy to replace, but aesthetically they do not suit some people, they need to be kept clean, carried with them, and they do not cover the entire field of vision. Contact lenses solve the last problem of glasses, but since they are in direct contact with the eye, they are the most common cause of infections than all other methods.
Refractive surgery methods have a low rate of complications and high efficiency, but cause irreversible damage to the eye and much higher costs of treating the complications themselves. From the patient's economic point of view, the cost of refractive surgery at that moment is high, but compared to the costs of replacing, repairing or losing glasses or contact lenses over the years, it turns out to be smaller. A preoperative assessment is essential to determine whether the patient is a good candidate for surgery. Areas of evaluation include age, type and degree of refractive error, followed by a comprehensive ophthalmic examination, after which all details are explained to the patient. In order to minimize complications and maximize success, there are numerous contraindications for these procedures, such as: diabetes mellitus, pregnancy, autoimmune diseases, vascular collagen disorders, thyroid diseases, and abnormal wound healing. In addition, there are ophthalmological contraindications for tear film disorders, disorders that can be worsened by photoablation, corneal topography abnormalities, and non-refractive sources of reduced vision. The most common complication is dry eye, then an incompletely corrected error, halo, difficulty driving at night due to glare and infections. Most of them can be prevented with good post-operative care
COMPARISON OF VISION-RELATED QUALITY OF LIFE IN GLAUCOMA AND CATARACT PATIENTS
No full textIstraživanje provedeno na Klinici za oftalmologiju KBC-a Rijeka analiziralo je utjecaj smanjene vidne oštrine na kvalitetu života pacijenata s kataraktom i glaukomom.
Uključeno je 60 pacijenata (30 s kataraktom i 30 s glaukomom) podijeljenih u dvije kategorije prema prosječnom ostatku vida (≤30% ili >30%). Upitnikom Nacionalnog instituta za vid Bethesda, SAD (National Eye Institute, Visual Function Questionnaire 25- NEI VFQ-25) istražena su tri osnovna aspekta svakodnevnog funkcioniranja: zadovoljenje osnovnih ljudskih potreba, mentalno zdravlje i društveni odnosi. Rezultati su pokazali da nema statistički značajnih razlika u ocjeni kvalitete života između pacijenata s kataraktom i glaukomom. Također, nije bilo značajnih razlika između pacijenata s prosječnim ostatkom vida manjim ili većim od 30% za obje dijagnoze. Pacijenti s ozbiljno smanjenom vidnom oštrinom nisu smatrali da to bitno utječe na njihovu opću kvalitetu života. Treba napomenuti da u istraživanje nisu uključeni potpuno slijepi pacijenti. Prethodna istraživanja u drugim dijelovima svijeta također su ukazivala na zadovoljavajuću kvalitetu života unatoč smanjenoj vidnoj oštrini pod uvjetom da su pacijenti mogli barem djelomično samostalno brinuti o sebi. Pacijenti koji su bili potpuno slijepi ili visoko slabovidni izražavali su veće nezadovoljstvo kvalitetom života. Katarakta, refrakcijska pogreška i glaukom bili su glavni uzrok sljepoće i slabovidnosti u spomenutim istraživanjima, ali ti se uzroci danas uspješno liječe i ispravljaju. Istraživanje je pokazalo važnost edukacije, redovitih pregleda i javnozdravstvenih akcija probira za pravovremeno otkrivanje i liječenje tih bolesti, da bi se na taj način što duže zadržala ili poboljšala kvaliteta života pacijenata.The research conducted at the Clinic of Ophthalmology at the Clinical Hospital Center Rijeka analysed the impact of reduced visual acuity on the quality of life of patients with cataracts and glaucoma. The study included 60 patients (30 with cataracts, 30 with glaucoma) divided into two categories based on the average remaining vision. The National Eye Institute Visual Function Questionnaire 25 (NEI VFQ-25) was used to investigate three aspects of daily functioning: satisfaction of basic human needs, mental health, and social relationships. The results showed that there were no statistically significant differences in the assessment of the quality of life between patients with cataracts and glaucoma. There were also no significant differences between patients with an average remaining vision of less than or greater than 30% for both diagnoses. Patients with severely reduced visual acuity did not consider it to have a significant impact on their overall quality of life. It should be noted that the study did not include completely blind patients. Previous research in other parts of the world has also indicated satisfactory quality of life despite reduced visual acuity, provided that patients can take care of themselves independently. Patients who were completely blind or severely visually impaired expressed greater dissatisfaction with their quality of life. Cataracts refractive errors and glaucoma are the leading causes of blindness and visual impairment, but they can be successfully treated and corrected today. The study has shown the importance of education, regular examinations, and public health screening programs for timely detection and treatment of these diseases to improve the quality of life of patients
Complications of using contact lenses
No full textTijekom posljednjih nekoliko desetljeća postignut je značajan tehnološki i medicinski napredak u proizvodnji i primjeni kontaktnih leća: od tvrdih plinonepropusnih preko tvrdih plinopropusnih do mekanih i mekanih silikonskih leća. Kontaktne leće pripadaju skupini kvalitetnih medicinskih pomagala koje imaju niz prednosti u odnosu na naočale. To su bolja kvaliteta vida i šire vidno polje. Imaju i određene nedostatke odnosno komplikacije. Komplikacije se češće javljaju kod ljudi koji imaju rizične faktore za nastanak komplikacija, tj. odgovarajuća predležeća stanja koja mogu potaknuti njihov nastanak. Među rizične faktore ubrajamo vrstu korištene kontaktne leće, prisutne naslage i onečišćenja kontaktnih leća te način održavanja higijene kontaktnih leća. U predležeća stanja korisnika koja predstavljaju rizik za nošenje i nastanak komplikacija ubrajamo rijetko treptanje, lijekove, pušenje, raspored nošenja kontaktnih leća, nedostatak konzultacija sa liječnikom, postojanje kontraindikacija za nošenje kontaktnih leća. U neinfektivne komplikacije spada suhoća oka, sterilni infiltrati rožnice, problemi s epitelom rožnice, mehanička abrazija rožnice, hipoksične reakcije, toksične i/ili imunološke reakcije, gornji limbički keratokonjuktivitis, sindrom tijesne leće, iščašena kontaktna leća, gigantski papilarni konjuktivitis, subkonjuktivalno krvarenje, endotelne komplikacije i nedostatak limbalnih matičnih stanica. Od infektivnih komplikacija najznačajniji je infektivni keratitis. S ciljem prevencije nastanka najbitnije je držati se uputa za pravilnu njegu i čuvanje kontaktnih leća. Ukoliko dođe do nastanka komplikacija važno je pravovremeno dijagnosticiranje i liječenje budući da vizualne posljedice mogu biti različite, u rasponu od beznačajnih do onih koje onemogućuju vid.During the last few decades, significant technological and medical progress has been achieved in the production and application of contact lenses: from rigid to rigid gas-permeable to soft and soft silicone lenses. Contact lenses belong to a group of quality medical aids that have a number of advantages compared to glasses. These are better quality of vision and a wider field of vision. They also have certain disadvantages or complications. Complications occur more often in people who have risk factors for the development of complications, i.e. appropriate pre-existing conditions that can trigger their development. Risk factors include the type of contact lens used, the presence of deposits and contamination of contact lenses, and the method of maintaining contact lens hygiene. Predisposing user conditions that pose a risk for wearing and developing complications include infrequent blinking, medications, smoking, the schedule of wearing contact lenses, lack of consultation with a doctor, and the existence of contraindications for wearing contact lenses. Non-infectious complications include dry eye, sterile corneal infiltrates, problems with the corneal epithelium, mechanical abrasion of the cornea, hypoxic reactions, toxic and/or immune reactions, superior limbic keratoconjunctivitis, tight lens syndrome, dislocated contact lens, giant papillary conjunctivitis, subconjunctival hemorrhage, endothelial complications and limbal stem cell deficiency. Infectious keratitis is the most significant of the infectious complications. In order to prevent the occurrence of the complications, it is most important to follow the instructions for proper care and storage of contact lenses. If complications occur, timely diagnosis and treatment is important, since the visual consequences can be different, ranging from insignificant to those that prevent sight
What has been achieved so far in the prevention and treatment of dry age-related macular degeneration
No full textStarosna makularna degeneracija je jedan od vodećih uzroka ireverzibilnog smanjenja centralne vidne oštrine kod starije populacije. Ovisno o prisutnosti koroidalnih neovaskularizacija, dijeli se na suhu i vlažnu starosnu makularnu degeneraciju. Nekoliko je procesa uključeno u patogenezu ove bolesti, od čega su najznačajniji oksidacijski stres, nakupljanje toksičnih nusprodukata vidnog ciklusa, kronična upala (djelovanje sustava komplementa), insuficijencija koriokapilarisa i genetski čimbenici. Ti procesi predstavljaju potencijalne mete za djelovanje lijekova. Pojava terapije protiv vaskularnog endotelnog čimbenika rasta (anti-VEGF) revolucionirala je liječenje vlažne starosne makularne degeneracije. Međutim, dosad nijedna terapija nije potvrđena i odobrena za liječenje suhe starosne makularne degeneracije. S obzirom na nedostatak terapijskih opcija, provedba preventivnih strategija je nužno potrebna. Djelovanjem na okolišne čimbenike kao što su pušenje i prehrana moguće je usporiti progresiju bolesti. Terapijske opcije koje su podvrgnute kliničkim istraživanjima su modulatori vidnog ciklusa, protuupalni lijekovi i inhibitori sustava komplementa, smanjenje toksičnih nusprodukata, antioksidansi, neuroprotektivni lijekovi, pojačanje koroidalne perfuzije, pojačivači mitohondrija, genska terapija, terapija matičnim stanicama, laserska terapija i fotobiomodulacija. Dosad su se u kliničkim istraživanjima najviše iskazali lijekovi koji inhibiraju sustav komplementa (avacincaptad pegol i pegctacoplan). Svrha ovog rada je prikazati podatke novijih dovršenih i tekućih kliničkih istraživanja vezanih uz prevenciju i terapiju suhe starosne makularne degeneracije.Age-related macular degeneration is one of the leading causes of irreversible reduction of central visual acuity in the elderly population. Depending on the presence of choroidal neovascularization, it is divided into dry and wet age-related macular degeneration. Several processes are involved in the pathogenesis of this disease, the most important of which are oxidative stress, accumulation of toxic byproducts of the visual cycle, chronic inflammation (action of the complement system), choriocapillaris insufficiency and genetic factors. These processes are potential targets for drug action. The advent of anti-vascular endothelial growth factor (anti-VEGF) therapy has revolutionized the treatment of wet age-related macular degeneration. However, so far no therapy has been validated and approved for the treatment of dry age-related macular degeneration. Given the lack of therapeutic options, the implementation of preventive strategies is necessary. By acting on environmental factors such as smoking and diet, it is possible to slow down the progression of the disease. Therapeutic options undergoing clinical trials are visual cycle modulators, anti-inflammatory drugs and complement pathway inhibitors, reduction of toxic byproducts, antioxidants, neuroprotective agents, enhancement of choroidal perfusion, mitochondrial enhancers, gene therapy, stem cell therapy, laser therapy and photobiomodulation. So far, drugs that inhibit the complement pathway (avacincaptad pegol and pegctacoplan), have proven to be the most effective in clinical trials. The purpose of this review is to present the data of recently completed and ongoing clinical trials related to the prevention and treatment of dry age-related macular degeneration
Diabetic retinopathy and modern therapeutic approach
No full textDijabetička retinopatija je vodeća komplikacija dijabetesa melitusa i glavni uzrok sljepoće kod odraslih osoba u radnoj dobi. DR nastaje kao rezultat dugotrajne hiperglikemije, koja dovodi do oštećenja krvnih žila mrežnice kroz složene patofiziološke mehanizme, uključujući mikrovaskularne promjene, upalu i neurodegeneraciju.
Dijabetička retinopatija se klinički dijeli na neproliferacijsku i proliferacijsku fazu. NPDR karakterizira povećana propusnost i okluzija kapilara, što može dovesti do mikroaneurizmi, krvarenja i tvrdih eksudata. PDR je ozbiljnija i uključuje stvaranje novih, abnormalnih krvnih žila koje mogu uzrokovati ozbiljne komplikacije poput odvajanja retine i teškog gubitka vida.
Glavni faktori rizika za razvoj DR uključuju trajanje dijabetesa, visoke razine HbA1c, povišeni krvni tlak i serumskih lipida. Prevencija je usmjerena na strogu kontrolu šećera u krvi, krvnog tlaka i lipidnih profila, kao i na redovite oftalmološke preglede kako bi se rano otkrile promjene na mrežnici.
Liječenje DR uključuje nekoliko pristupa. Laserska fotokoagulacija koristi se za zatvaranje curenja iz krvnih žila i sprječavanje stvaranja novih abnormalnih žila. Intravitrealne injekcije anti-VEGF lijekova smanjuju upalu i patološku angiogenezu. U težim slučajevima može biti potrebna vitreoretinalna kirurgija kako bi se uklonila krvarenja iz staklastog tijela ili popravilo odvajanje mrežnice.
Usprkos trenutnim terapijama, mnogi pacijenti ne doživljavaju poboljšanje, što zahtijeva daljnji razvoj novih terapijskih metoda. Buduća istraživanja trebala bi se usmjeriti na razumijevanje molekularnih mehanizama bolesti, kao i na razvoj regenerativnih terapija, kao što je transplantacija matičnih stanica, koje bi mogle pružiti mogućnost obnavljanja oštećene mrežnice.
Sveobuhvatan pristup uključuje prevenciju, rano otkrivanje i napredne terapijske metode kako bi se smanjila učestalost i ozbiljnost dijabetičke retinopatije i poboljšala kvaliteta života pacijenata s dijabetesom.Diabetic retinopathy is a leading complication of diabetes mellitus and the main cause of blindness among working-age adults. DR results from prolonged hyperglycemia, which leads to damage to the retinal blood vessels through complex pathophysiological mechanisms, including microvascular changes, inflammation, and neurodegeneration.
Diabetic retinopathy is clinically divided into non-proliferative and proliferative stages. NPDR is characterized by increased capillary permeability and occlusion, which can lead to microaneurysms, hemorrhages, and hard exudates. PDR is more severe and involves the formation of new, abnormal blood vessels that can cause serious complications such as retinal detachment and severe vision loss.
The main risk factors for developing DR include the duration of diabetes, high levels of HbA1c, elevated blood pressure, and serum lipids. Prevention focuses on strict control of blood sugar levels, blood pressure, and lipid profiles, as well as regular ophthalmological examinations to detect retinal changes early.
Treatment of DR includes several approaches. Laser photocoagulation is used to seal leaking blood vessels and prevent the formation of new abnormal vessels. Intravitreous injections of anti-VEGF drugs reduce inflammation and pathological angiogenesis. In more severe cases, vitreoretinal surgery may be necessary to remove vitreous hemorrhages or repair retinal detachments.
Despite current therapies, many patients do not experience improvement, highlighting the need for further development of new therapeutic methods. Future research should focus on understanding the molecular mechanisms of the disease, as well as developing regenerative therapies, such as stem cell transplantation, which could offer the possibility of restoring damaged retinas.
A comprehensive approach includes prevention, early detection, and advanced therapeutic methods to reduce the incidence and severity of diabetic retinopathy and improve the quality of life for patients with diabetes
- …
