Repository of Bjelovar University of Applied Sciences
Not a member yet
1279 research outputs found
Sort by
Basic and advanced adult life support
No full textSrčani zastoj je stanje koje za sobom nosi visok rizik od smrtnog ishoda, a događa se najčešće kao posljedica prethodno postojeće koronarne bolesti, a manifestira poremećajem disanja i gubitkom svijesti. Srčani zastoj zahtjeva brzo prepoznavanje, ranu reakciju i primjenu vještina osnovnog održavanja života, odnosno zbrinjavanje na mjestu događaja. Vjerojatnost preživljavanja povećava se praćenjem koraka lanca preživljavanja koji obuhvaća postupke osnovnog održavanje života, a koji se mogu provoditi laika ili zdravstvenog djelatnika. U slučaju kada je promatrač laik, najvažniju ulogu u prepoznavanju srčanog zastoja imaju dispečeri u medicinskoj prijavno – dojavnoj jedinici hitne medicinske službe. Postupke osnovnog održavanja života mora poznavati svaki zdravstveni djelatnik, neovisno o području rada i razini obrazovanja, jer ovi postupci predstavljaju najvažnije karike u lancu preživljavanja i osiguravaju pružanje pravovremene i adekvatne skrbi. Napredno održavanje života provodi tim educiranih zdravstvenih djelatnika, koji najčešće izlaze na mjesto događaja i nakon uspješno provedenih postupaka transportiraju bolesnika u najbližu bolničku ustanovu na daljnje liječenje (postreanimacijska skrb). Postupak prepoznavanja srčanog zastoja izazov je za osobe koje se nalaze na mjestu događaja i dispečera, a na vjerojatnost preživljavanja značajan utjecaj imaju razina svijesti i znanja opće populacije o važnosti rane reakcije i provođenju kardiopulmonalne reanimacije do dolaska tima hitne medicinske službe koji zbrinjava bolesnika provođenjem specifičnih postupaka koji zahtijevaju vještine i brzinu. Postupci osnovnog i naprednog zbrinjavanja života ključna su strategija u povećanju stope preživljavanja srčanog zastoja
Health care of persons with congenital anomalies of the brain
No full textRazvojne anomalije mozga skupina su bolesti karakterizirana abnormalnim strukturama razvoja mozga heterogene etiologije i klasifikacije. Neuobičajeni razvoj mozga posljedično uzrokuje poteškoće u motoričkom razvoju, mentalnom statusu, govoru, osjetilima, ravnoteži, koordinaciji, psihičkom i socijalnom statusu. Najčešće manifestirane abnormalnosti obuhvaćaju – Dandy Walker sindrom, akveduktalnu stenozu, Chiari malformacije tipa I i II, encefalokele, ageneze žuljevitog tijela, haloprozencefalije i brojne druge. Dandy Walker sindrom – rijetka malformacija koja zahvaća mali mozak i četvrtu moždanu komoru, karakteriziran je agenezijom ili hipoplazijom vermisa malog mozga, cističnom dilatacijom četvrtke klijetke i povećanjem stražnje lubanjske jame s pomakom lateralnim sinusa prema gore. Najčešća manifestacija je hidrocefalus, koji je prisutan u oko 80% slučajeva i smatra se posljedicom a ne specifičnim dijelom anomalije. U ranom djetinjstvu specifični simptomi su povećanje lubanje, razmicanje šavova, širenje fontanele, pojačana izraženost vena glave i napetost kože glave. Kasnije se javljaju simptomi povišenog intrakranijalnog tlaka koji uključuju plač, razdražljivost, poremećeno stanje svijesti i povraćanje. Manifestacija u odrasloj dobi karakterizirana je poremećajem stanja svijesti, psihomotornom retardacijom, senzornim disfunkcijama, problemima s ravnotežom i koordinacijom, epileptičnim atakama, glavoboljama, mučninom, povraćanjem, problemima u ponašanju te kašnjenjem u motoričkom razvoju. Dijagnoza se postavlja na temelju simptoma i znakova te različitih neurogenih slikovnih pretraga. Pouzdane slikovne pretrage uključuju magnetnu rezonancu, kompjutoriziranu tomografiju i ultrazvuk koji je primjenjiv prenatalno. Liječenje je kirurško i simptomatsko, a većina oboljelih ne uspije doseći potpuni oporavak. Kirurško liječenje uključuje postavljanje drenažnog sustava koji omogućuje istjecanje likvora iz stražnje lubanjske jame. Metode koje se koriste su ventrikuloperitonealni i cistoperitonealni šant sustavi, kao i endoskopska treća ventrikulostomija koja slovi kao zlatni standard liječenja hidrocefalusa. Skrb medicinske sestre proporcionalna je težini stanja pacijenta. Zdravstvena njega uključuje: neurološku procjenu pacijenta, održavanje prohodnosti dišnih putova, prevenciju aktivnosti koje povećavaju intrakranijalni tlak, restrikciju tekućine, drenažu cerebrospinalne tekućine, kontinuirano praćenje intrakranijalnog tlaka, kontrolu vitalnih parametara, mjere opreza prilikom konvulzivnih ataka, praćenje diureze pacijenta i pomoć u izvođenju i 77 zadovoljavanju aktivnosti svakodnevnog života te osnovnih ljudskih potreba. Također, medicinska sestra pruža emocionalnu podršku pacijentu i obitelji. U konačnici, skrb za pacijenta s Dandy Walker sindromom je individualizirana i prilagođena potrebama pacijenta. Važno je da medicinska sestra razumije uzroke bolesti simptome, komplikacije, načine dijagnosticiranja i liječenja te različite mjere skrbi koje se mogu primijeniti u specifičnoj situaciji
Public health importance of diabetes
No full textDijabetes je kronična bolest karakterizirana povišenom razinom glukoze u krvi, a može rezultirati ozbiljnim komplikacijama koje utječu na vitalne organe kao što su srce, oči, krvne žile, bubreg i živčani sustav. Veliki je globalni javnozdravstveni problem te utječe na pojedince, zajednicu i društvo diljem svijeta. Javnozdravstveni značaj dijabetesa proizlazi iz nekoliko ključnih činjenica. Broj oboljelih od dijabetesa se diljem svijeta stalno povećava, a posebno u zemljama s niskim i srednjim prihodima. Povećanje je povezano sa životnim navikama kao što su nezdrava prehrana, nedostatak tjelesne aktivnosti i pretilost. Osobe s dijabetesom mogu imati brojne komplikacije pa njihovo stanje zahtijeva dugotrajnu i skupu medicinsku skrb. Prevencija i upravljanje dijabetesom su ključni javnozdravstveni prioriteti. Rana dijagnoza, obrazovanje o zdravom načinu života, samokontrola i terapija mogu značajno smanjiti rizik od razvoja dijabetesa i njegovih komplikacija
Nursing care for neurological patients in nursing homes
No full textNeurološke bolesti i poremećaji se karakteriziraju ograničenjima i sniženom razinom samostalnosti u provođenju svakodnevnih životnih aktivnosti i aktivnosti samozbrinjavanja. Neurološki bolesnici zbrinjavaju se u vlastitim domovima ako prisutno ograničenje nije toliko značajno, dok se u suprotnom zbrinjavaju u domovima za starije i nemoćne. U odnosu na težinu stanja bolesnika obitelj najčešće donosi odluku o smještanju bolesnika u dom za starije i nemoćne. Medicinske sestre u domovima za starije i nemoćne imaju ključnu ulogu u pružanju skrbi i zbrinjavanju neuroloških bolesnika, a cjelokupni proces zdravstvene njege temelji se na procjeni i prepoznavanju prisutnih problema bolesnika, te planiranju ciljanih intervencija i provođenju istih prema definiranom planu zdravstvene njege. Neurološki bolesnici imaju značajne kognitivne, bihevioralne, komunikacijske i fizičke potrebe koje su specifične i raznolike. Kompleksna neurološka stanja, slično drugim dugotrajnim bolestima, utječu na odnose između oboljele osobe i članova obitelji i bliskih osoba, no također utječu na odnos na razini medicinskih sestara i članova multidisciplinarnog tima koji sudjeluju u pružanju skrbi. Planiranje i upravljanje sestrinskom skrbi za neurološke bolesnike prvenstveno je usmjereno na postizanje optimalnog zdravlja i kvalitete života. Sestrinska skrb uključuje sveobuhvatne procjene, rješavanje promjena povezanih sa neurološkim deficitom i kroničnim stanjem, promicanje funkcionalnih sposobnosti i mobilnosti, kontrolu i primjenu terapije, te edukaciji i informiranje bolesnika i članova njegove obitelji o postupcima koji se provode i očekivanim ishodima
The role of family in the care of people with Down syndrome
No full textDown sindrom je genetski poremećaj uzrokovan abnormalnom diobom stanica što rezultira potpunom ili djelomičnom kopijom kromosoma 21 koji uzrokuje razvojne promjene i fizičke značajke. Najčešće fizičke značajke su spljošteno lice, mala glava, kratak vrat, male uši, slab tonus mišića, široke i kratke ruke, kratki prsti, male šake i stopala, sitne bijele mrlje na šarenici oka i nizak rast. Dijagnoza se postavlja prenatalnim probirom nakon čega slijedi potpuna dijagnostička obrada. Kod osoba sa Down sindromom često se pojavljuju zdravstvene poteškoće kao što su srčane greške, teškoće probavnog sustava, bolest štitnjače, otorinolaringološki problemi, neurološke poteškoće, poteškoće hematološkog i imunološkog sustava, te poteškoće na lokomotornom sustavu. Kako bi razvoj djeteta bio što uspješniji potrebna je profesionalna pomoć da se roditelji uključe u programe rane intervencije koji su od izrazite važnosti u djetinjstvu jer djecu poučavaju govoru, socijalnim i spoznajnim vještinama te vježbaju uz pomoć stručnjaka. Važno je djecu s Down sindromom uključiti u redoviti odgojno-obrazovni sustav jer ih sredina potiče u realizaciji što boljih uspjeha i mogućnosti. Obitelj je glavni čimbenik u razvitku svakog djeteta, a posebno djeteta s Down sindromom o čemu zdravstveni radnici trebaju voditi brigu
Frequency of breastfeeding in primary pediatric care in the Republic of Croatia during a three-year period (2020-2022)
No full textCilj istraživanja je prikazati podatke o prevalenciji dojenja u Republici Hrvatskoj u trogodišnjem razdoblju. U suradnji Ministarstva zdravstva, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Odjela poslovne analize MCS grupe, iz baze podataka MCS grupe izdvojeni su podaci o načinu prehrane djece u Republici Hrvatskoj za 2020., 2021. i 2022. godinu. Ukupno su obrađena 63.969 zapisa o vrsti prehrane kod dojenčadi i 15.871 zapis o vrsti prehrane djece starije od godine dana, ukupno u 55.042 djece. Rezultati pokazuju da je u navedenom razdoblju do navršenih mjesec dana isključivo dojeno 56,49% djece, do 3 mjeseca 46,09%, do 6 mjeseci 9,66% djece. Uz dodavanje druge hrane je dojeno 9 mjeseci 47,87% djece, 12 mjeseci 37,26% djece , a 24 mjeseca je dojeno 7,64% djece. Prvi mjesec djetetova života karakteriziran je naglim padom broja dojene djece, u odnosu na postotak dojenja koji se postiže u rodilištima. Stopa isključivog dojenja šest mjeseci je znatno ispod stope preporučene od strane SZO i UNICEF-a. Za dio zdravstvenih radnika i roditelje
mogu biti zbunjujuće razlike u preporukama SZO i UNICEF-a i preporuka Europskog udruženja za dječju gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu (ESPGHAN) te Europske akademije za alergologiju i kliničku imunologiju (EACCI). Rezultati ukupnog dojenja 12 i 24 mjeseca su nešto ispod vrijednosti trenutne razine dojenja u svijetu priopćene iz UNICEF-a. Ciljeve dojenja za 2030. zadane od SZO i UNICEF-a, prema prikazanim podacima o aktualnom stanju dojenja u RH, bit će teško ostvariti bez reorganizacije i jačanju uloge pedijatra primarne zdravstvene zaštite.The goal of the research is to present data on the prevalence of breastfeeding in the Republic of Croatia for a three-year peroid. In
cooperation with the Ministry of Health, the Croatian Institute of Public Health and the Department of Business Analysis of the MCS
Group, data on the nutrition of children in the Republic of Croatia for years 2020, 2021 and 2022, have been extracted from the MCS
Group database. In total, 63,969 records on the type of nutrition of infants and 15,871 records on the type of nutrition of children
older than one year were processed, and collected from 55,042 children in total. The percentage of children exclusively breastfed for
1 month is 56.49%, for 3 months 46.09%, and for 6 months 9.66%. When it comes to complementary feeding, 47.87% of children were
breastfed for 9 months, 37.26% for 12 months, and 7.64% for 24 months. The first month of a child’s life is characterized by a sudden
drop in the number of breastfed children, compared to the percentage of breastfeeding represented in maternity hospitals. The rate
of exclusive breastfeeding for six months is significantly below the rate recommended by WHO and UNICEF. The differences in the
recommendations of WHO and UNICEF, the European Association for Pediatric Gastroenterology, Hepatology and Nutrition (ESPGHAN), and the European Academy of Allergology and Clinical Immunology (EACCI) can be confusing for some health workers and
parents. The results of total breastfeeding in months 12 and 24 are slightly below the values reported as the current rates of breastfeeding in the world by UNICEF. According to the current state of breastfeeding in the Republic of Croatia, the breastfeeding goals for
2030, set by WHO and UNICEF, will be difficult to achieve without reorganization and strengthening of the role of pediatricians in
primary health care
Teamwork in home health care
No full textZdravstvena njega u kući podrazumijeva liječenje i zdravstvenu njegu koja se odvija u kući bolesnika, a koju provode medicinske sestre u suradnji s drugim stručnjacima različitih profesionalnosti. Organizacija zdravstvene njege u kući razlikuje se od zemlje do zemlje, ali se općenito odnosi na bilo koju vrstu zdravstvene njege koja se pruža u domu bolesnika i koja mu omogućuje da ostane živjeti u kućnom okruženju. Starenjem stanovništva povećavaju se potrebe za zdravstvenom skrbi, koja postaje sve složenija i zahtjeva multidisciplinarni pristup u zbrinjavanju bolesnika. Multidisciplinarni pristup temelji se na timskom radu koji predstavlja proces kroz koji članovi tima surađuju kako bi postigli ciljeve zadatka. U procesu pružanja zdravstvene njege, učinkoviti timski rad pozitivno utječe na sigurnost bolesnika i postizanje ciljeva i globalno je prepoznat kao ključna komponenta u djelatnosti zdravstvene njege u kući bolesnika. Osnova timskog rada je komunikacija, koja mora biti učinkovita, izravna i bez pogrešaka, jer prijenos informacija između članova tima mora se odvijati kontinuirano i u realnom vremenu kako bi se postigli željeni ishodi zdravstvene njege. Poticanje timskog rada u zdravstvenoj njezi u kući temelji se na kontinuiranom učenju o načinima kako se izražavati u odnosu s drugim članovima tima. Komunikacija i suradnja unutar tima trebaju se razvijati bez predrasuda i ljutnje kako bi se smanjio rizik od sukoba i povećala učinkovitost tima te produktivnost tima
Health care process in forensic psychiatry
No full textForenzička psihijatrija specifična je i vrlo kompleksna grana medicine. Obuhvaća poseban tretman i pristup duševnim bolesnicima, koji su istovremeno počinitelji kaznenih djela, a sudskim rješenjem proglašeni neubrojivima zbog svoje bolesti u trenutku prekršaja. Zdravstveni djelatnici na forenzičko-psihijatrijskim odjelima educirani su za rad i pružanje posebne skrbi bolesnicima, s obzirom na to da su zbog svoje bolesti u svakom trenutku spremni nauditi sebi i osobama koje se nalaze u njihovoj neposrednoj blizini, zbog čega im je potrebno adekvatno liječenje i pomoć. Radi forenzičkog statusa i zakonskih ograničenja bolesnici često odbijaju bilo kakav oblik suradnje te iskazuju nezainteresiranost i nezadovoljstvo. To dodatno otežava cjelokupni terapijski proces. Medicinske sestre/tehničari imaju posebnu odgovornost i angažman, naročito u okviru procesa zdravstvene njege. Na forenzičko-psihijatrijskim odjelima svaki je dan izrazito težak, pogotovo zbog nedostatka motivacije i želje za liječenjem, edukacijom, pa i životom. Stoga zdravstveni djelatnici moraju uložiti velike napore kako bi prvenstveno stekli odnos povjerenja s bolesnikom te ga potaknuli da sudjeluje u planiranim intervencijama te da se uspješno suočava sa svojim strahovima i bolešću. Agresivno ponašanje na forenzičko-psihijatrijskim odjelima nije nepoznanica. Bolesnici su skloni takvom ponašanju iz brojnih razloga. Uglavnom je agresivno ponašanje manifestacija prisutnih strahova, nove sredine, nesigurnosti, zabrinutosti, gubitka zdravlja, uskraćivanja skrbi, dijanostičkih i terapijskih postupaka, posljedie izvršenih kaznenih djela ili pokušaja izvršavanja istih. Nasilničko ponašanje indikacija je za prisilnu hospitalizaciju i primjenu mjera prisile. Zadovoljavanje osnovnih ljudskih potreba i poštivanje ljudskih prava temelj je sestrinske profesije. Iako se to odnosi i na psihijatriju, ona se od ostalih grana medicine razlikuje jer se ta prava ponekad opravdano krše, ali u interesu bolesnika i okoline u kojoj boravi. Medicinske sestre/tehničari kao i svi drugi članovi zdravstvenog tima na odjelima forenzičke psihijatrije moraju biti u kontinuitetu s novitetima u kliničkoj praksi kako bi svaki postupak izvršili s terapijskim ciljem i smisleno
Hypodermoclysis as an alternative infusion technique
No full textHipodermokliza invanzivan je postupak primjene terapije i nadoknade ograničenih volumena infuzijskih otopina parenteralnim putem. Prikladna je za tretman blagog do umjerenog stupnja dehidracije a moguća je i primjena ograničenog broja lijekova te tretman boli. Posebice je primjerena kod osoba čije aktivno liječenje više nije moguće te se pristupa ublažavanju simptoma bolesti i njihovoj progresiji, tretmanu boli i podizanju kvalitete preostalog života. Prisustvo potrebe za palijativnom skrbi ne zaobilazi niti jednu granu medicine stoga je potencijal primjene hipodermoklize u njenom sklopu izniman. Najčešće se radi o:onkološkim, hematološkim i pacijentima u terminalnom stadiju demencije. Metoda datira iz 19 st. ali je kroz povijest napuštena zbog brojnih komplikacija koje su se pokazale posljedicom neznanja i neispravne primjene postupka. Implementacija hipodermoklize u svakodnevnu primjenu treba postati zlatni standard i imperativ kojemu eksperti na području palijativne zdravstvene skrbi trebaju težiti
The role of the nurse in the prevention of surgical wound infection after breast surgery
No full textInfekcija postoperativne rane čest je zdravstveni problem. Proces infekcije kirurške rane nakon operacije dojke je složen i uključuje međuigru između nekoliko bioloških putova na molekularnoj razini. Infekcije kirurških rana uzrok su visokog morbiditeta i mortaliteta. Trenutačni podaci pokazuju da infekcije rane na kirurškom mjestu čine više od dva milijuna bolničkih infekcija kod bolesnika koji su bili hospitalizirani u svijetu nakon operacije dojke. Etiologija infekcije kirurške rane nakon operacije dojke komplicirana je heterogenom prirodom ovih infekcija. Razlikuju se ovisno o regiji, kirurškoj subspecijalnosti i širokoj lepezi zahvata koji se izvode. Čimbenici rizika mogu se podijeliti na čimbenike bolesnika i čimbenike postupka. Od temeljne je važnosti identificirati bolesnike s “visokim rizikom od infekcije”; to je moguće na temelju procjene varijabli kao što su dob, imunološki odgovor, stanje uhranjenosti, akutni odgovor na infekciju i prisutnost komorbiditeta. Unutar operacijske jedinice koriste se smjernice za liječenje bolesnika kojima se ugrađuje proteza dojke, a koji su različito izloženi prijetnji infekcije kirurške rane. U većini slučajeva infekcija je ograničena na područje kirurškog reza. Ako je infekcija lokalizirana na površinskoj razini i nema znakova sistemskih manifestacija, antibiotska terapija nije potrebna. Ako, umjesto toga, postoji teška ili opsežna lokalna reakcija, savjetuje se primjena antibiotske terapije. Medicinske sestre su u idealnoj poziciji za sudjelovanje u intervencijama koje osiguravaju kvalitetu skrbi, dakle povećanje sigurnosti bolesnika, uključujući prevenciju infekcija kirurške rane nakon operacije dojke. Medicinska sestra treba imati znanje o visokokvalitetnoj sestrinskoj njezi, sudjelovati u zbrinjavanju bolesnika koje je utemeljeno na dokazima i preporukama o prevenciji infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi