Croatian Digital Thesis Repository
Not a member yet
259189 research outputs found
Sort by
Application of metal-plastic composites in the railway industry
Cilj diplomskog rada je ustanoviti vrijednost smične čvrstoće ljepljenog spoja polimera i metala u ovisnosti o temperaturi. Sklop ljepljenog spoja čini sendvič konstrukcija koja se sastoji od dvije metalne ploče između kojih se nalazi PET (poli (etilen – tereftalat)) ispuna. Ispitivanje se provodilo pri različitim temperaturama te se vidi da se s porastom temperature, smična čvrstoća snižava. Isto tako, ispitivanje se provodilo s različitim debljinama ispune te je zaključak da debljina ispune ne utječe na smičnu čvrstoću. U radu je prikazano kako ispitna tijela s dobrom pripremom površine imaju višestruko bolju čvrstoću spoja od ispitnih tijela s lošom pripremom površine i kao takva su ne upotrebljiva u eksploatacijskim uvjetima, odnosno važno je odrediti na koji način pripremiti površinu tih materijala za postizanje dobrog ljepljenog spoja.The aim of the thesis is to determine the shear strength value of the adhesive bond between polymer and metal depending on the temperature. The adhesive joint assembly consists of a sandwich structure comprising two metal plates with a PET (poly(ethylene - terephthalate)) core. Testing was conducted at various temperatures, revealing that the shear strength decreases with increasing temperature. Similarly, tests were conducted with different core thicknesses, concluding that core thickness does not affect shear strength. The thesis demonstrates that test specimens with well-prepared surfaces exhibit significantly higher joint strength compared to those with poorly prepared surfaces, rendering them unsuitable for operational conditions. Therefore, it is crucial to determine the appropriate surface preparation methods for these materials to achieve a good adhesive bond
Effect of UV-C radiation on protein interaction between KRAS and RAF1 RAS binding domain
Cilj : Svrha ovog rada je opisati i razjasniti kako oksidacija utječe na funkcionalne posljedice
interakcije KRAS i RBD (RAF1 RAS-vezna domena) proteina.
Metode: Korištenjem HEK293 stanica, proizvedeni su potrebni proteini za analizu. Nakon analize
stanica, proteini su izloženi tretmanu UV-C zračenja. Zatim su određene razne varijante pri
kojima su proteini stupali u protein-protein interakcija. Zadnji korak je odraditi Western blot
analizu koristeći SIMPL metodu gdje su rezultati vidljivi na filmu pomoću metode
kemiluminiscencije.
Rezultati: Proteini su tretirani raznim dozama UV-C zračenja. Nakon što je uočeno da pri
početno postavljenim dozama tretmana, 0.05 J/cm2
i 0.3 J/cm2
, nema vidljivih promjena u
interakcijama između proteina, određene su nove doze: 0.4 J/cm2
, 0.6 J/cm2
, 0.8 J/cm2
i 1.0
J/cm2
. Pri dozama od 0.4 J/cm2
i 0.6 J/cm2 nema vidljivih promjena u inerakcijama između
proteina. Pri dozi 0.8 J/cm2
, vidljivo je smanjenje intenziteta proteinske vrpce kada su KRAS i
RBD proteini tretirani. Krajnja doza zračenja korištena u ovom eksperimentu je 1.0 J/cm2
gdje
se uočava potpuni gubitak interakcije između tretiranih KRAS i RBD proteina.
Dodatna je provedena mjera karbonilacije proteina pri već postavljenim dozama. Uočava se
razlika u izgledu proteinske vrpce između netretiranog proteina i proteina tretiranih različitim
dozama UV-C zračenja. Također, karbonilacija je ponovljena za doze 0.8 J/cm2
i 1.0 J/cm2
pri
čemu je uočeno da proteinska vrpca RBD protein tretiran dozom 1.0 J/cm2
skoro pa potpuno
blijedi.
Zaključak: Rezultati dobiveni ovim istraživanjem ukazuju na dozno-ovisni učinak UV-C
zračenja na interakciju KRAS-RBD. Slabljenje veze, uočeno pri većoj dozi, implicira da
oksidacija proteina može utjecati na stabilnost kompleksa. Važno je istaknuti da su proteinske
vrpce kontrolnih uzoraka pojedinačnih proteina (netretiranog proteina) bile jednake onima koje
su prošle tretman zračenjem, sugerirajući da samo UV-C zračenje nije uzrok promjena u
ekspresiji proteina.
Dodatna provjera oksidativne štete je pomoću mjerenja razine proteinske karbonilacije, što je
pokazalo povećanje oksidativnog oštećenja u tretiranim uzorcima u usporedbi s netretiranim.
Ova opservacija podržava ideju da UV-C zračenje uzrokuje oksidaciju proteina, što dalje može
utjecati na njihove interakcije.Aim: The purpose of this thesis is to describe and clarify how oxidation affects the functional
consequences of the interaction of KRAS and the RBD (RAF1 RAS-binding domain) protein.
Methods: The required proteins for analysis were produced using HEK293 cells. After cell
lysis, proteins are exposed to UV-C radiation treatment. Then various variants were determined
in which the proteins entered into protein-protein interactions. The last step was to perform a
Western blot analysis using the SIMPL method where the results are visible on film using the
chemiluminescence method.
Results: The proteins were treated with various doses of UV-C radiation. After it was observed
that at the initially set treatment doses, 0.05 J/cm2
and 0.3 J/cm2
, there were no visible changes
in the interactions between proteins, new doses were determined: 0.4 J/cm2
, 0.6 J/cm2
, 0.8 J/cm2
and 1.0 J/cm2
. At doses of 0.4 J/cm2
and 0.6 J/cm2
there are no visible changes in interactions
between proteins. At a dose of 0.8 J/cm2
, a decrease in the intensity of the protein band was
visible when KRAS and RBD proteins were treated. The final radiation dose used in this
experiment is 1.0 J/cm2 where a complete loss of interaction between the treated KRAS and
RBD proteins is observed.
An additional measure of protein carbonylation was carried out at the already set doses. There
is a difference in the appearance of the protein band between the untreated protein and the
protein treated with different doses of UV-C radiation. Also, carbonylation was repeated for
doses of 0.8 J/cm2
and 1.0 J/cm2
, where it was observed that the protein band RBD protein
treated with a dose of 1.0 J/cm2
almost completely fades.
Conclusions: The results obtained in this study indicate a dose-dependent effect of UV-C
radiation on the KRAS-RBD interaction. The weakening of the bond, observed at the higher
dose, implies that protein oxidation may affect the stability of the complex. It is important to
point out that the protein bands of control samples of individual proteins (untreated protein)
were the same as those that underwent radiation treatment, suggesting that UV-C radiation
alone is not the cause of changes in protein expression.
Additionally, oxidative damage was checked by measuring the level of protein carbonylation,
which showed an increase in oxidative damage in treated samples compared to untreated ones.
This observation supports the idea that UV-C radiation causes oxidation of proteins, which can
further affect their interactions
Comparison of the effects of different program intesities on the development of children with autism
Djeca s autizmom imaju teškoće i različitosti na području socijalne komunikacije te na području ponašanja, interesa i aktivnosti. Kako bi dobile potrebnu podršku, obitelji se uključuju u različite programe. Još uvijek nije u potpunosti jasno koji intenzitet podrške je optimalan za usvajanje vještina kod djece s autizmom. Još važnije od samog intenziteta je i vrsta programa u koji su obitelji uključene – jesu li ti programi dokazani kao učinkoviti.
Svrha ovog istraživanja bila je saznati hoće li, u kojoj mjeri i na koji način sveobuhvatnija podrška dovesti do usvajanja više vještina kod djece s autizmom u ranoj intervenciji. Cilj je prikazati utjecaj podrške različitog intenziteta i načina pružanja podrške na razvoj vještina kod djece s autizmom: individualno pružanje podrške u usporedbi sa sveobuhvatnim pružanjem podrške koje je uključivalo intenzivni edukacijsko rehabilitacijski program (10 sati tjedno), individualno pružanje podrške (jednom do dva puta tjedno po 60 minuta), grupe podrške za roditelje te edukacije za roditelje, odgojitelje i stručnjake. Korišteni su i analizirani podaci prikupljeni u okviru redovnog rada ustanove, u dosjeima petero dječaka u dobi od 3 do 5 godina. Analiza i usporedba rezultata inicijalnog i finalnog mjerenja VB-MAPP mjernim instrumentom pokazuju vidljiv napredak djece tijekom uključenosti u individualno pružanja podrške, kao i tijekom sveobuhvatnog pružanja podrške, s time da je kod četvero djece uočen veći broj usvojenih vještina tijekom uključenosti u sveobuhvatno pružanje podrške u odnosu na broj usvojenih vještina tijekom individualnog pružanja podrške. Kod jednog od dječaka kod kojeg je individualno pružanje podrške trajalo 6 mjeseci dulje nego sveobuhvatno broj usvojenih vještina u toj razdoblju bio je veći.Children with autism have difficulties and differences in the field of social communication, behavior, interests and activities. Families often seek various forms of support to address their needs. However, the optimal intensity and type of support for enhancing skill acquisition in children with autism remain uncertain. This study aimed to investigate the effects of comprehensive support interventions on skill development in young children with autism. Specifically, we explored the impact of different intensities and modalities of support, including individualized support and a comprehensive program involving intensive educational rehabilitation (10 hours per week), individual sessions (one or two sessions per week lasting 60 minutes each), parent support groups, and educational sessions for parents, caregivers, and professionals. Data from the records of five boys aged 3 to 5 years were collected and analyzed. Analysis of pre- and post-intervention results using the VB-MAPP measurement tool revealed significant progress in children's skill acquisition during both individualized and comprehensive support interventions. Importantly, four children demonstrated a greater increase in acquired skills during comprehensive support compared to individualized support, with one child exhibiting more pronounced improvement after prolonged individualized support lasting over a year
Contribution of Parental Practices to the Positive Development of Adolescents
Cilj ovog diplomskog rada bio je ispitati ulogu roditeljskih praksi, odnosno dimenzija roditeljskog nadzora i roditeljskog prihvaćanja i odbijanja, u pozitivnom razvoju adolescenata Točnije, utvrditi odnose roditeljskog nadzora i roditeljskog prihvaćanja i odbijanja s čimbenicima „5C“ modela pozitivnog razvoja. Istraživanje je provedeno u okviru većeg znanstvenog projekta „Testiranje 5c modela pozitivnog razvoja mladih: tradicionalno i digitalno mobilno mjerenje (P.R.O.T.E.C.T.)“, čiji je nositelj Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta. Za potrebe ovog istraživanja izdvojen je uzorak od 653 učenika trećih razreda srednjih škola varaždinske županije. Specifičnosti pozitivnog razvoja adolescenata i njihovih percepcija roditeljskih praksi njihovih roditelja mjerene su Upitnikom roditeljskog nadzora (Stattin i Kerr, 2000) i Skalom percepcije roditeljskog ponašanja (Macuka, 2007), dok su glavni kontstrukti ispitivani Kratkom verzijom upitnika pozitivnog razvoja (Geldhof i sur., 2014). Dobiveni rezultati ukazuju da adolescenti u prosjeku najviše percipiraju roditeljsko znanje (M= 3.66, SD= 0.78) i samootkrivanje (M= 3.66, SD= 0.86) kao oblike roditeljskog nadzora, dok je u prosjeku slabije doživljavaju pretjeranu kontrolu (M= 2.16, SD= 0.89). Također, rezultati ukazuju da postoje statistički značajne pozitivne povezanosti između dimenzija roditeljskog nadzora i čimbenika „5C“ modela, osim pretjerane roditeljske kontrole koja je statistički značajno negativno povezana s istim čimbenicima. Isto su tako utvrđene statistički značajne pozitivne povezanosti između prihvaćanja od strane oca i majke te čimbenika „5C“ modela, dok su između odbijanja od strane oca i majke i navedenih čimbenika utvrđene statistički značajne negativne povezanosti. Nadalje, utvrđene su rodne razlike u povezanosti između dimenzija roditeljskog nadzora i čimbenika pozitivnog razvoja. Pri čemu su rezultati pokazali da su kod mladića utvrđene statistički značajne povezanosti za gotove sve dimenzije roditeljskog nadzora i čimbenike „5C“ modela, ali kod djevojaka se neke povezanosti nisu pokazale statistički značajnima. Zajedničko im je to što nije utvrđena statistički značajna povezanost između dimenzije roditeljske kontrole i čimbenika samosvijesti, a odnosi su nešto snažniji kod mladića nego djevojaka. Rodne razlike u povezanosti ukazuju da su kod mladića utvrđene su statistički značajne pozitivne povezanosti između prihvaćanja od strane oba roditelja i svih čimbenika „5C“ modela i statistički značajne negativne povezanosti između odbijanja od strane oba roditelja i svih čimbenika pozitivnog razvoja. Za razliku od mladića, kod djevojaka nisu utvrđene statistički značajne povezanosti između svih varijabla.
Rezultati ovog rada mogu doprinijeti boljem razumijevanju utjecaja roditeljskog nadzora i roditeljskog prihvaćanja i odbijanja kao roditeljskih praksi na pozitivan razvoj adolescenata i samim time pružiti smjernice za preventivno djelovanje u kontekstu obitelji i roditeljstva. Također, postavljaju temelj za kreiranje strategija i intervencija usmjerenih roditeljima i obitelji u svrhu osiguravanja pozitivnih razvojnih ishoda kod djece i mladih.The aim of this thesis was to examine the role of parental practices, specifically the dimensions of parental monitoring and parental acceptance and rejection, in the positive development of adolescents. More precisely, the study aimed to determine the relationships between parental monitoring, parental acceptance and rejection, and the factors of the "5C" model of positive development.The research was conducted within a larger scientific project, "Testing the 5C Model of Positive Youth Development: Traditional and Digital Mobile Measurement (P.R.O.T.E.C.T.)", led by the Faculty of Education and Rehabilitation Sciences. For the purpose of this study, a sample of 653 third-grade high school students from Varaždin County was selected. The specifics of positive youth development and their perceptions of their parents' practices were measured using the Parental Monitoring Questionnaire (Stattin & Kerr, 2000) and the Parental Behavior Perception Scale (Macuka, 2007), while the main constructs were assessed using the Short Form of the Positive Youth Development Questionnaire (Geldhof et al., 2014). The results indicate that, on average, adolescents perceive parental knowledge (M = 3.66, SD = 0.78) and self-disclosure (M = 3.66, SD = 0.86) as the most common forms of parental monitoring, while over-control is perceived less frequently (M = 2.16, SD = 0.89). Furthermore, the results show statistically significant positive correlations between the dimensions of parental monitoring and the factors of the "5C" model, except for excessive parental control, which is statistically significantly negatively correlated with these factors. Statistically significant positive correlations were also found between acceptance by both the father and the mother and the "5C" model factors, while statistically significant negative correlations were found between rejection by both parents and these factors. Additionally, gender differences were found in the correlations between the dimensions of parental monitoring and the factors of positive development. The results showed that, for boys, there were statistically significant correlations for almost all dimensions of parental monitoring and the "5C" model factors, while for girls, some correlations were not statistically significant. Both groups shared a lack of statistically significant correlation between the dimension of parental control and the factor of self-awareness, with the relationships being slightly stronger for boys than for girls. Gender differences in correlations indicate that boys showed statistically significant positive correlations between acceptance by both parents and all factors of the "5C" model and statistically significant negative correlations between rejection by both parents and all factors of positive development. In contrast, for girls, not all variables were found to be statistically significantly correlated.
The results of this study can contribute to a better understanding of the impact of parental monitoring and parental acceptance and rejection as parenting practices on the positive development of adolescents, thereby providing guidelines for preventive action in the context of family and parenting. Additionally, they lay the foundation for the creation of strategies and interventions aimed at parents and families to ensure positive developmental outcomes for children and youth
Optimizacija metode precipitacije proteina inducirane otapalom u određivanju specifičnosti erlotiniba prema njegovoj biološkoj meti EGFR
In recent years, label-free methods have become important in drug discovery for studying drug-protein interactions by observing conformational changes in target proteins after drug binding. These methods overcome the limitations of conventional techniques that rely on chemical modifications, which can affect a drugs’ specificity or affinity and lead to misidentification of targets. Identifying all protein interactions, whether the drug is designed for a specific target or discovered by phenotypic screening, is crucial for understanding both intended and off-target effects. This thesis uses solvent-induced protein precipitation (SIP) to assess erlotinibs’ specificity for its biological target, the epidermal growth factor receptor (EGFR). Additionally, it aims to identify any additional proteins, known as off-targets, that erlotinib may interact with. SIP is based on the principle that drug binding stabilizes proteins, making them more resistant to precipitation and denaturation by organic solvents. By comparing erlotinib-treated samples to untreated controls, we aimed to verify whether erlotinib specifically binds to EGFR, which would be indicated by increased stabilization compared to untreated samples. In experiments with A431 and HeLa cell lysates, Western blotting confirmed EGFR as erlotinibs’ biological target with differences in band intensity between erlotinib-treated and control samples validating its specificity. Additionally, certain experimental conditions required optimization. The initial use of DMSO and the lack of a loading control led to inconsistent results. Replacing DMSO and precipitating the lysates with acetone improved the results. Furthermore, β-actin may be sensitive to higher concentrations of organic solvents, suggesting the need for alternative controls, such as GAPDH. As this thesis focused on the Western blotting component of the SIP method, further studies should incorporate mass spectrometry to gain better insight into these interactions, and potentially confirm the off-target of erlotinib.Metode bez kemijskog označavanja molekula (engl. label-free methods) postale su važne u proučavanju interakcija između lijekova i ciljnih proteina, promatrajući konformacijske promjene koje nastaju nakon vezanja lijeka. Ove metode prevladavaju ograničenja prethodnih tehnika koje kemijskim modifikacijama mogu promijeniti specifičnost ili afinitet lijeka što može dovesti do pogrešne identifikacije njegovih meta. Identifikacija svih proteina je ključna za razumijevanje učinka nekog lijeka te njegovih potencijalnih nuspojava, bez obzira na to je li lijek dizajniran za specifičan ciljni protein ili otkriven fenotipskim skeniranjem (engl. phenotypic screening). Ovaj rad usmjeren je na korištenje metode precipitacije proteina inducirane otapalom (engl. solvent-induced protein precipitation; SIP) u određivanju specifičnosti erlotiniba prema njegovoj biološkoj meti, receptoru epidermalnog faktora rasta (engl. epidermal growth factor receptor; EGFR). Također, još jedan cilj ovog rada je identifikacija dodatnih proteina (engl. off-targets) s kojima erlotinib može biti u interakciji. SIP metoda temelji se na načelu da vezanje lijeka za ciljni protein povećava njegovu stabilnost, čineći ga otpornijim na precipitaciju i denaturaciju organskim otapalima. Uspoređujući uzorke tretirane erlotinibom s netretiranim kontrolama, htjeli smo potvrditi specifično vezanje erlotiniba za EGFR, vidljivo povećanom stabilnošću EGFR-a nakon vezanja erlotiniba. U eksperimentima sa lizatima stanica A431 i HeLa, Western blotting tehnika potvrdila je EGFR kao biološku metu erlotiniba. Razlike u intenzitetu linija između uzoraka tretiranih erlotinibom i netretiranih kontrola su potvrdile njegovu specifičnost. U radu je bilo potrebno i optimizirati eksperimentalne uvjete. Početna upotreba DMSO-a i nedostatak kontrole doveli su do nepouzdanih rezultata. Zamjena DMSO-a i precipitacija lizata acetonom poboljšala je pouzdanost rezultata. Također, β-aktin se pokazao osjetljivim na visoke koncentracije organskih otapala, što sugerira potrebu za alternativnim kontrolama, poput GAPDH. Budući da je rad fokusiran na Western blot dio SIP metode, buduća istraživanja trebala bi uključivati masenu spektrometriju kako bi se dobio širi uvid u interakcije između erlotiniba i EGFR-a i identifikaciju potencijalnog off-target proteina
Beta-carboline ring structure optimisation: the way towards new hybrid compounds with potential antimalary activity
Malarija je zarazna bolest koju uzrokuju različite vrste parazita roda Plasmodium, a od koje umire sve veći broj ljudi.
Harmala alkaloidi β-karbolinskog tipa identificirani su kao spojevi uzori za razvoj novih klasa antimalarika. Promjena
strukture postojećih antimalarika uvođenjem β-karbolinskog motiva pokazala se učinkovitom strategijom za pojačanje
antimalarijske aktivnosti, kao i potencijalno smanjenje rezistencije. S obzirom na poboljšanu antimalarijsku aktivnost
prethodno sintetiziranih hibrida β-karbolina i poznatih antimalarika, u okviru ovog rada odlučili smo modificirati β-
karbolinski prsten. U svrhu njegove priprave, bilo je potrebno sintetizirati N-tosil nitroindol te seriju aminokiselina
modificiranih izocijanidnom skupinom. Dearomatizacijom N-tosil nitroindola serijom aminokiselina modificiranih
izocijanidnom skupinom dobiven je novi triciklički prsten (heksahidropirolo[3,4-b]indol). Novosintetizirani, različito
supstituirani, triciklički prsteni su in situ alkilirani N-propargil indolom ili indolom čime su dobivene ciljne molekule
(16-18). Strukture svih novosintetiziranih molekula potvrđene su standardnim spektroskopskim metodama (1H i 13C
NMR). Dobivene molekule će se u nastavku istraživanja koristiti kao fragmenti za tvorbu hibridnih spojeva s poznatim
antimalaricima metodom Cu(I) katalizirane alkin-azid cikloadicije (klik-reakcijom).Malaria is an infectious disease caused by various species of parasites of the Plasmodium genus, and from which an
increasing number of people are dying. Harmala alkaloids of the β-carboline type have been identified as lead
compounds for the development of new classes of antimalarials. Changing the structure of existing antimalarials by
introducing a β-carboline motif has proven to be an effective strategy for enhancing antimalarial activity, as well as
potentially reducing resistance. Given the improved antimalarial activity of previously synthesized β-carboline hybrids
and common antimalarials, we decided to modify the β-carboline ring in this work. For its preparation, it was necessary
to synthesize a N-tosyl nitroindole and a series of amino acids modified with an isocyano group. A new tricyclic ring
(hexahydropyrrolo[3,4-b indole]) was obtained by dearomatization of N-tosyl nitroindol with a series of amino acids
modified with an isocyano group. Newly synthesized, differently substituted, tricyclic rings were in situ alkylated with
N-propargyl indole or indole to obtain the target molecules (16-18). The structures of all newly synthesized molecules
were confirmed by standard spectroscopic methods (1H and 13C NMR). The obtained molecules will be used in the
continuation of the research as fragments for the formation of hybrid compounds with known antimalarials by the
method of Cu(I) catalyzed alkyne-azide cycloaddition (click-reaction)
USE OF GPG TOOL IN ENERYPTION
Cilj ovog završnog rada je objasniti na jednostavan način kako kriptirati e mail poruku i datoteku. Osnovni zadatak kriptografije je omogućiti dvjema osobama (zvat ćemo ih pošiljatelj i primatelj - u kriptografskoj literaturi su za njih rezervirana imena Alice i Bob) komuniciranje preko nesigurnog komunikacijskog kanala (telefonska linija, računalna mreža, ...) na način da treća osoba, koja može nadzirati komunikacijski kanal, ne može razumjeti njihove poruke. Za kriptiranje poruke se koristio program Kleopatra. Kleopatra upravlja certifikatima i GUI za GnuPG što ga čini idealnim za korištenjem u ovom primjeru. Softver pohranjuje OpenPGP certifikate i ključeve. Dostupan je za Windows i Linux. U kombinaciji s klijentom e-pošte , pouzdan je za slanje kriptiranih poruka putem e-pošte kao što smo mi demonstrirali u ovom radu.The goal of this final paper is to explain in a simple way how to encrypt an e-mail message or file. The basic task of cryptography is to enable two people (we will call them sender and receiver - in cryptographic literature the names Alice and Bob are reserved for them) to communicate over an insecure communication channel (telephone line, computer network, ...) in such a way that a third person, who can monitor the communication channel, cannot understand their messages. Kleopatra software was used to encrypt the message. Kleopatra manages the certificates and GUI for GnuPG which makes it ideal to use in this example. The software stores OpenPGP certificates and keys. It is available for Windows and Linux. Combined with an email client, it is reliable for sending encrypted messages via email as we have demonstrated in this paper
Determination of metal impurities in dietary supplements for the treatment of inflammatory bowel diseases using the GFAAS technique
Primjena dodataka prehrani koji sadrže biljne sastavnice u stalnom je porastu, a zahtjevi za
kontinuiranu kontrolu sigurnosti istih ne postoje. Kurkuma, justicija, indijski tamjanovac i crni papar
sadrže biološki aktivne tvari koje pokazuju pozitivan učinak na tijek upalnih bolesti crijeva.
Navedene biljke iz tla akumuliraju, u svojim podzemnim i nadzemnim organima, teške metale koji
imaju negativan učinak na zdravlje ljudi. Određen je sadržaj kobalta, nikla, srebra i selena u 15
dodataka prehrani različita porijekla metodom atomske apsorpcijske spektrometrije, grafitnom
tehnikom. Kobalt i selen imaju važne uloge u organizmu, no u prekomjernim količinama ostvaruju
štetno djelovanje. Nikal i srebro štetni su već pri malim količinama. Analizi sadržaja metala
prethodila je mikrovalna digestija. Koncentracije analiziranih metala ispod su maksimalno
dozvoljenog dnevnog oralnog unosa za metalna onečišćenja koji navode ICH smjernice iz čega se
zaključuje da analizirani dodaci prehrani ne predstavljaju rizik za zdravlje. Pretraživanjem dostupne
stručne i znanstvene literature, rezultati rada uspoređeni su s prethodnim istraživanjima na istim
biljkama te nisu uočene statistički značajne razlike u sadržaju metala u biljkama.The use of dietary supplements containing herbal components is constantly increasing, yet the
requirements for continuous safety control of these supplements do not exist. Turmeric, Indian
frankincense, Green chiretta, and Black Pepper contain biologically active substances that show a
positive effect on the course of inflammatory bowel diseases. These plants accumulate heavy metals
from the soil in their underground and aboveground organs, which have a negative impact on human
health. The content of cobalt, nickel, silver, and selenium in 15 dietary supplements of various
origins was determined using atomic absorption spectrometry with graphite furnace technique.
Cobalt and selenium play essential roles in the body, but in excessive amounts, they have harmful
effects. Nickel and silver are harmful even in small amounts. Microwave digestion preceded the
analysis of metal content. The concentrations of the analyzed metals are below the permitted daily
oral intake for elemental impurities as stated by the ICH guidelines, leading to the conclusion that
the investigated dietary supplements do not pose a health risk. By searching the available
professional and scientific literature, the results of this work were compared with previous studies
on the same plants, and no statistically significant differences in metal content were observed in
plants
Development and validation of the HPLC-DAD-FLD method for the analysis of alpelisib in human plasma
Rak dojke predstavlja značajan javnozdravstveni problem zbog svojeg utjecaja na živote brojnih žena širom svijeta. U posljednjih
nekoliko godina, značajan napredak postignut je u liječenju raka dojke pozitivnog na hormonski receptor i negativnog na HER2 s
PIK3CA mutacijom korištenjem kombinacije alpelisiba s drugim lijekovima kao što su fulvestrant ili anastrozol. Alpelisib, inhibitor
PI3K-a, pokazuje velik potencijal u uspješnom liječenju ove vrste raka dojke, ali optimalni ishodi liječenja zahtijevaju učinkovito
praćenje terapije. U svrhu ovog rada razvijena je i validirana HPLC-DAD-FLD metoda za analizu alpelisiba u ljudskoj plazmi. Uzorci plazme pripremljeni su jednostavnom metodom taloženja proteina pomoću organskog otapala, što je osiguralo čistu analitnu matricu pogodnu za daljnju analizu. Korištena je kolona Phenomenex Gemini C18, dimenzija 150 × 4,6 mm i veličine čestica stacionarne faze 5 µm pri konstantnoj temperaturi od 25 °C. U razvijenoj metodi korištena je gradijentna eluacija mobilnom fazom koja se sastoji od 0,1 % mravlje kiseline u vodi i 0,1 % mravlje kiseline u metanolu. Brzina protoka iznosila je 1 mL/min. Korišteni su UV-Vis detektor i fluorescencijski detektor. Validacija metode provedena je ispitivanjem parametara linearnosti, točnosti, preciznosti i utjecaja matrice. Metoda je pokazala zadovoljavajuću linearnost unutar raspona koncentracija od 300 do 3000 ng/mL (r za DAD iznosi 0,99755, a za FLD 0,99664), visoku točnost (sve dobivene koncentracije čine od -1,8 do 11,3 % stvarne vrijednosti) i preciznost (RSD vrijednosti iznose od 1,1 do 4,3 %), te minimalan utjecaj matriksa (Meff se kreće od 95,8 do 106,1 %), čime je potvrđena njezina pouzdanost za analizu alpelisiba u kliničkim uzorcima. Konačno, razvijena i validirana metoda primijenjena je za analizu alpelisiba u plazmi tri pacijentice od kojih su rezultati za dvije pacijentice unutar validiranog raspona metode, a kod treće pacijentice alpelisib nije bilo moguće detektirati. Postoji mogućnost da pacijentica nije bila adherentna ili da je koncentracija u plazmi bila preniska da bi se ovom metodom mogla detektirati. Također je moguće da postoje interindividualne varijabilnosti koje utječu na koncentraciju alpelisiba u plazmi. Razvijena HPLC-DAD-FLD metoda za analizu alpelisiba u ljudskoj plazmi predstavlja napredak u mogućnostima praćenja terapije kod pacijentica s rakom dojke. Ova metoda može se koristiti za daljnja ispitivanja farmakokinetike alpelisiba, kao i za personalizaciju liječenja na temelju interindividualnih varijabilnosti među pacijenticama. Time se može postići bolja prilagodba terapije individualnim potrebama pacijentica, što će u konačnici rezultirati poboljšanjem ishoda liječenja i kvalitete života pacijentica oboljelih od raka dojke.Breast cancer represents a significant public health problem due to its impact on the lives of numerous women worldwide. In recent years, significant progress has been made in the treatment of hormone receptor-positive and HER2-negative breast cancer with PIK3CA mutation using a combination of alpelisib with other drugs such as fulvestrant or anastrozole. Alpelisib, a PI3K inhibitor, shows great potential in successfully treating this type of breast cancer, but optimal treatment outcomes require effective therapymonitoring. For the purpose of this study, an HPLC-DAD-FLD method was developed and validated for the analysis of alpelisib in human plasma. Plasma samples were prepared using a simple protein precipitation method with an organic solvent, ensuring a clean analytical matrix suitable for further analysis. A Phenomenex Gemini C18 column, dimensions 150 × 4.6 mm and particle size 5 µm, was used at a constant temperature of 25 °C. The developed method employed gradient elution with a mobile phase consisting of 0.1% formic acid in water and 0.1% formic acid in methanol. The flow rate was 1 mL/min. Both UV-Vis and fluorescence detectors were used. Method validation was carried out by examining parameters of linearity, accuracy, precision, and matrix effect. The method demonstrated satisfactory linearity within the concentration range of 300 to 3000 ng/mL (with an r value of 0.99755 for DAD
and 0.99664 for FLD), high accuracy (all obtained concentrations range from -1.8 to 11.3% of the true value) and precision (RSD values range from 1.1 to 4.3%), and minimal matrix effect (Meff ranges from 95.8 to 106.1%), confirming its reliability for the analysis of alpelisib in clinical samples.Finally, the developed and validated method was applied to analyze alpelisib in the plasma of three patients. The results for two patients were within the validated range of the method, while alpelisib could not be detected in the third patient's plasma. It is possible that the patient was not adherent to the therapy or that the plasma concentration was too low to be detected by this method. Additionally, inter-individual variability may affect the concentration of alpelisib in plasma.The developed HPLC-DAD-FLD method for analyzing alpelisib in human plasma represents an advancement in the capabilities of therapy monitoring for breast cancer patients. This method can be used for further pharmacokinetic studies of alpelisib and for the personalization of treatment based on inter-individual variability among patients. This approach can lead to better adjustment of therapy to the individual needs of patients, ultimately resulting in improved treatment outcomes and quality of life for breast cancer patients
The Influence of the Addition of Quercus rotundifolia Oak Acorn Flour on the Quality of Gluten-Free Crackers
U ovom radu ispitan je utjecaj brašna žira hrasta Quercus rotundifolia na kvalitetu krekera bez glutena. Proizvedeni su nefermentirani krekeri s dodatkom kemijskih sredstava za rahljenje (natrijev hidrogenkarbonat i amonijev hidrogenkarbonat), a brašno žira je dodavano u količinama od 20, 40 i 60 % kao zamjena za rižino i kukuruzno brašno. U uzorcima proizvedenih krekera određeni su: udio vode, boja površine krekera u CIELab sustavu, promjene dimenzija uzoraka (širina i visina), čvrstoća i lomljivost pomoću metode savijanja/lomljenja uzoraka u tri točke, a provedena je i senzorska ocjena dobivenih uzoraka. Rezultati su pokazali da dodatak žirovog brašna nije uzrokovao statistički značajne promjene u sadržaju vode i dimenzijama krekera, dok je istovremeno došlo do značajnog smanjenja čvrstoće te njihovog potamnjivanja. Iz dobivenih rezultata može se zaključiti da se brašno žira može uspješno koristiti u proizvodnji krekera bez glutena do udjela od 40 % bez značajnijih promjena u senzorskim i fizičkim svojstvima proizvoda S obzirom na nisku razinu tanina, brašno žira hrasta Quercus rotundifolia ima potencijal kao zamjena za konvencionalna bezglutenska brašna, a njegova upotreba može doprinijeti održivosti u poljoprivredi i prehrambenoj industriji te unaprijediti nutritivnu vrijednost proizvoda bez glutena.This study investigated the influence of acorn flour from Quercus rotundifolia oak on the quality of gluten-free crackers. Non-fermented crackers were produced with the addition of chemical leavening agents (sodium bicarbonate and ammonium bicarbonate) and acorn flour was added in quantities of 20, 40 and 60 % as a substitute for rice and maize flour. The water content, the surface colour in the CIELab colour space, the change in cracker dimensions (width and height), determination of the hardness and brittleness of the crackers produced using the three-point bend test and a sensory evaluation of the samples was carried out. The results showed that the addition of acorn flour did not cause statistically significant changes in water content or cracker dimensions, while at the same time there was a significant decrease in firmness and increased darkening of the crackers. The results suggest that acorn flour can be successfully used in the production of gluten-free crackers with a content of up to 40 % without significantly altering the sensory and physical properties of the product. Due to its low tannin content, acorn flour from Quercus rotundifolia has the potential to replace conventional gluten-free flours and its use can contribute to sustainability in agriculture and the food industry as well as improve the nutritional value of gluten-free products