Croatian Digital Thesis Repository
Not a member yet
259189 research outputs found
Sort by
Attitudes of pharmacists in Croatia towards the independent pharmacist prescribing program
No full textPosljednjih desetljeća farmaceutska struka prolazi kroz značajne promjene diljem svijeta, s naglaskom na proširenje uloga
ljekarnika izvan tradicionalnih okvira izdavanja lijekova. Jedan od smjerova takvih promjena je i koncept samostalnih
farmaceuta propisivača (eng. Independent pharmacist prescriber) koji je uspješno implementiran u nekoliko zemalja svijeta.
Samostalnim farmaceutima propisivačima u Velikoj Britaniji, u 2024. godini, dopušteno je procijeniti pacijente, postaviti
dijagnozu i propisati lijek za bilo koje stanje ili bolest (isključujući diamorfin, kokain i dipipanon), te za bilo kojeg pacijenta
unutar njihovih kliničkih kompetencija. Opseg djelovanja ovih farmaceuta širok je i obuhvaća rad na razini primarne i
sekundarne zdravstvene zaštite.
Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi stavove hrvatskih ljekarnika prema programu samostalnih farmaceuta propisivača (eng.
Independent pharmacist prescriber). Putem on-line anketnog upitnika ispitanici su mogli izraziti svoje stavove prema
programu, njegovim prednostima i nedostatcima, ali i njegovoj potencijalnog implementaciji i izvođenju u Republici
Hrvatskoj.
U istraživanju je sudjelovalo 455 ispitanika, od kojih je 82,6% bilo žena, a 17,4% muškaraca, te je medijan dobi iznosio 34
godine. Većina ispitanika (85,5%) smatra da bi propisivanje lijekova od strane farmaceuta imalo pozitivan utjecaj na
zdravstveni sustav. Također, svaka navedena prednost ocijenjena je većinski kao iznimno važna. „Neprihvaćanje od strane
liječnika“ hrvatski su ljekarnici ocijenili kao najveću prepreku u okviru potencijalne implementacije programa, a „Vremenska
ograničenja“ kao najmanju. Gotovo su svi ispitanici smatrali kako uloga farmaceuta kao propisivača lijekova predstavlja
profesionalno napredovanje, a 63,5% ispitanika u potpunosti se složilo kako bi postali samostalni farmaceuti propisivači, kada
bi to bila mogućnost. Dodatna obuka nakon fakulteta, specijalistički studij i kurikulum fakulteta bili su najčešći odgovori na
pitanje gdje i na koji način bi se trebala odvijati obuka za stjecanje titule samostalnog farmaceuta propisivača.
Zaključno, stav hrvatskih ljekarnika prema programu samostalnih farmaceuta propisivača (eng. Independent pharmacist
prescriber) vrlo je pozitivan i optimističan, a približno dvije trećine ljekarnika izrazilo je želju za postizanjem titule
samostalnog farmaceuta propisivača. Ovi rezultati sugeriraju želju hrvatskih ljekarnika za daljnjim napredovanjem i
usavršavanjem, te upućuju na potrebu za raspravom o potencijalnim proširenjima uloga ljekarnika u sklopu hrvatskog
zdravstvenog sustava.In recent decades, the pharmaceutical profession has undergone significant changes worldwide, with a focus on
expanding the roles of pharmacists beyond the traditional framework of dispensing medications. One direction of these
changes is the concept of independent pharmacist prescribers, which has been successfully implemented in several
countries worldwide. In the UK, as of 2024, independent pharmacist prescribers are allowed to assess patients, diagnose,
and prescribe medications for any condition or illness (excluding diamorphine, cocaine, and dipipanone), as well as for
any patient within their clinical competence. The scope of these pharmacists' work is broad, covering both primary and
secondary healthcare.
The aim of this research was to determine the attitudes of Croatian pharmacists towards the independent pharmacist
prescriber program. Through an online survey, respondents were able to express their views on the program, its
advantages and disadvantages, as well as its potential implementation and execution in Croatia.
The study involved 455 respondents, 82.6% of whom were women, and 17.4% men, with a median age of 34. Most
respondents (85.5%) believe that pharmacist prescribing would have a positive impact on the healthcare system.
Additionally, all listed advantages were predominantly rated as extremely important. "Lack of acceptance by doctors"
was seen by Croatian pharmacists as the biggest obstacle to the potential implementation of the program, while "Time
constraints" were considered the smallest obstacle. Nearly all respondents believed that the role of pharmacists as
prescribers represents professional development, and 63.5% strongly agreed that they would become independent
pharmacist prescribers if given the opportunity. Postgraduate training, specialist studies, and university curriculum were
the most common answers regarding how and where the training for achieving the title of independent pharmacist
prescriber should take place.
In conclusion, the attitudes of Croatian pharmacists towards the independent pharmacist prescriber program are very
positive and optimistic, with approximately two-thirds expressing a desire to obtain the title. These results suggest a
strong willingness for further professional development and point to the need for discussions on potential expansions of
pharmacists' roles within the Croatian healthcare system
TRIASSIC MARINE REPTILE FROM THE KRAŠIĆ AREA (ŽUMBERAK MT.)
No full textNa ljeto 2021. godine, u mjestu Vlašić Brdo na Žumberačkoj gori, nedaleko od Krašića, otkriven je sekundarni blok vapnenca s očuvanim kostima trijaskog morskog gmaza. Preparacija kostiju omogućila je detaljan opis i taksonomsku odredbu ostataka. Riječ je o djelomično artikuliranom dijelu posteriornog trupnog i/ili najviše anteriornog repnog dijela kralježnice, rebara i gastralija, te neodredivoj kosti uda ili zdjelice ihtiosaura iz porodice Cymbospondylidae. Bogata konodontna fauna izolirana iz vapnenca ukazuje da je uzorak srednje trijaske starosti, iz prijelaznog intervala anizika u ladinik, usporedivog s rasponom između gornje Reitzii i Curionii amonitne zone. Uz konodonte, mehaničkom je i kemijskom preparacijom samog uzorka, kemijskom ekstrakcijom mikrofosila te analizom mikropreparata utvrđena bogata fosilna zajednica koja uključuje ostatke foraminifera, radiolarija, mogućih srodnika dinoflagelata, spužva i/ili mahovnjaka, ostrakoda, brahiopoda, juvenilnih puževa, školjkaša, glavonožaca, bodljikaša te riba koštunjača i hrskavičnjača. Na temelju fosilnih ostataka rekonstruirana je hipotetska hranidbena mreža ove tafocenoze. Vapnenački mikrofacijes može se opisati kao kristalo-bioklastični pekston koji pokazuje tipične značajke dubljevodnih facijesa očekivanih u tektonski stvorenom intra-platformskom bazenu, ali i naznake veoma značajanog siliciklastičnog i/ili vulkanoklastičnog donosa.In the summer of 2021, a block of limestone preserving bones of a Triassic marine reptile was discovered at the Vlašić Brdo locality on the Žumberak Mt., not far from Krašić. Preparation of the bones allowed a detailed description and taxonomic determination of the remains. It consists of a partially articulated portion of the anterior trunk and/or posterior-most tail region of the spine, ribs and gastralia, and an unidentifiable limb or pelvic bone of an ichthyosaur from the family Cymbospondylidae. A rich conodont fauna extracted from the limestone indicates that the sample is of the Middle Triassic age, specifically from the Anisian – Ladinian boundary interval, which can be correlated with a span between Reitzii and Curionii ammonoid zones. In addition to conodonts, mechanical and chemical preparation, chemical extraction, and analysis of thin sections revealed a rich fossil community which includes remains of foraminifera, radiolarians, possible relatives of dinoflagellates, sponges and/or bryozoans, ostracods, brachiopods, juvenile snails, bivalves, cephalopods, echinoderms, and bony and cartilaginous fishes. On the basis of all these fossil remains, a hypothetical food web of this taphocenosis was reconstructed. Microfacies of the limestone can be described as a crystalo-bioclastic packstone which shows the characteristics typical of deeper-water facies expected in a tectonically induced intra-platform basin, but also exhibits evidence of very significant siliciclastic and/or volcanoclastic influx
Impact of bioelectric impedance phase angle on hospital outcomes in operable colorectal carcinoma patients: a comprehensive analysis
No full textCilj: istražiti povezanost sniženih vrijednosti faznog kuta s pogoršanjem bolničkih ishoda učinkovitosti kod operiranih od kolorektalnog karcinoma.
Izvori podataka i metode: Ova retrospektivna studija provedena na Klinici za kirurgiju KBC Split obuhvatila je 422 pacijenta operirana zbog CRC od 1. ožujka 2021. do 29. veljače 2024. Podaci su prikupljeni iz elektroničkih baza i analizirani statistički. Primarni ishodi obuhvatili su duljinu boravka, stopu rehospitalizacija, mortalitet i troškove, dok su sekundarni obuhvatili komplikacije prema Clavien-Dindo klasifikaciji.
Rezultati: Medijan dobi pacijenata bio je 69 godina, a 37,4% pacijenata činile su žene. Najčešće izvedene operacije bile su desna hemikolektomija (157), lijeva hemikolektomija (41) i resekcija sigmoida, rektuma i rektosigmoida (185), dok je laparoskopski pristup primijenjen u 132 slučaja (uz 10,6% konverzije u otvoreni pristup). Većina pacijenata imala je T3 tumore (59%), a 40% je imalo bolest proširenu na regionalne limfne čvorove. Coxovom regresijskom analizom identificirani su četiri prediktora smrtnosti: dob, fazni kut bioelektrične impedancije, masa masnog tkiva i rizik od pada prema Morseovoj ljestvici. Povećanje faznog kuta za 1° smanjuje rizik od smrti 4,45 puta. Model rizika imao je AUC 0,837, sa senzitivnošću 100% i specifičnošću 66%. Preživljavanje u prvih 30 dana nakon operacije bilo je 100% za pacijente bez rizika, dok je za rizične pacijente bilo samo 36,6% (P = 0,006). Medijan poslijeoperacijskog boravka bio je 7 dana. Laparoskopske operacije skratile su boravak za jedan dan. Dulji boravak zabilježen je kod pacijenata s višim rizikom za dekubituse i komplikacije. Povećanje faznog kuta od 1,15° skratilo je boravak za jedan dan. Stopa ponovnog prijema unutar 30 dana bila je 11,6%, s višom stopom među muškarcima (75,5%). Najveća stopa ponovnog prijema bila je nakon amputacije rektuma (20,8%) za razliku od desne hemikolektomije (8%). Medijan troškova liječenja bio je 2697 EUR, a ekstremni troškovi (>5685 EUR) zabilježeni su u 4,3% slučajeva, povezani s duljinom boravka, komplikacijama i stopom ponovnog prijema. Najniži troškovi bili su za desnu hemikolektomiju (2107 EUR), dok su laparoskopske operacije resekcije rektosigmoida bile skuplje za 443 EUR
Rasprava i zaključci: Fazni kut bioelektrične impedancije je dokazano značajan prediktivan faktor za ključne ishode liječenja kao i druga BIA mjerenja (poput mase masnog tkiva). Međutim, diferencijacija utjecaja faznog kuta na bolničke ishode učinkovitosti dominantno ovisi o tipu operacija i operativnom pristupu. Potrebna su daljnja istraživanja u uravnoteženim kohortama kako bi se jasno prikazao mogući utjecaj i predikcija na ove ishode.Objective: To investigate the association between reduced phase angle values and the deterioration of hospital outcomes in colorectal cancer (CRC) patients undergoing surgery.
Data sources and methods: This retrospective study was conducted at the Surgical Clinic of KBC Split, including 422 patients who underwent surgery for CRC between March 1, 2021, and February 29, 2024. Data were collected from electronic databases and analyzed statistically. Primary outcomes included length of stay, rehospitalization rates, mortality, and costs, while secondary outcomes involved complications according to the Clavien-Dindo classification.
Results: The median age of patients was 69 years, with 37.4% being women. The most common surgeries performed were right hemicolectomy (157), left hemicolectomy (41), and sigmoid, rectum, and rectosigmoid resections (185). Laparoscopic approach was used in 132 cases (with a 10.6% conversion rate to open surgery). Most patients had T3 tumors (59%), and 40% had disease spread to regional lymph nodes. Cox regression analysis identified four predictors of mortality: age, phase angle of bioelectrical impedance, fat mass, and fall risk according to the Morse scale. An increase in phase angle by 1° reduced the mortality risk by 4.45 times. The risk model had an AUC of 0.837, with 100% sensitivity and 66% specificity. Survival within the first 30 days after surgery was 100% for patients without risk, while it was only 36.6% for high-risk patients (P = 0.006). The median postoperative stay was 7 days. Laparoscopic surgery shortened the stay by one day. Longer stays were observed in patients with higher risk for decubitus ulcers and complications. An increase in phase angle by 1.15° reduced the length of stay by one day. The 30-day rehospitalization rate was 11.6%, with higher rates among men (75.5%). The highest rehospitalization rate was observed after rectal amputation (20.8%) compared to right hemicolectomy (8%). Laparoscopic approach reduced the need for rehospitalization, but the difference was not statistically significant (P = 0.055). Conversion from laparoscopic to open surgery was significantly more frequent in patients readmitted (21.1% vs 4.8%, P = 0.007). The median treatment cost was 2697 EUR, with extreme costs (>5685 EUR) recorded in 4.3% of cases, linked to length of stay, complications, and rehospitalization rates. The lowest costs were for right hemicolectomy (2107 EUR), while laparoscopic resections of the rectosigmoid were 443 EUR more expensive.
Discussion & Conclusions: The phase angle of bioelectrical impedance is a significant predictor of key treatment outcomes, as are other BIA measurements (e.g., fat mass). However, the differential impact of phase angle on hospital outcomes largely depends on the type of surgery and surgical approach. Further research in balanced cohorts is needed to clearly define the potential impact and predictive value on these outcomes
Influence of the filler material on crack appearance during MAG welding of structural and high alloyed austenitic steel
No full textZavarivanje konstrukcijskih i austenitnih nehrđajućih čelika često se primjenjuje prilikom proizvodnje konstrukcija s ciljem smanjenja troškova, a zadržavanja antikorozivnih svojstava ili osiguravanja nemagnetičnosti dijelova konstrukcije. Zavarivanje takve kombinacije predstavlja brojne izazove zbog nepravilnosti koje se mogu pojaviti poput toplih pukotina, korozijskih pukotina uzrokovanih interkristalnom ili napetosnom korozijom, pojave martenzita na granici staljivanja, bandinga i makrosegregacije. Nečistoće poput sumpora i fosfora u dodatnom i osnovnom materijalu glavni su utjecajni faktor na podložnost nastanka toplih pukotina u materijalu zavara zbog niske topivosti tih elemenata u austenitu. Nizak stupanj miješanja dodatni je faktor koji treba osigurati tijekom zavarivanja raznorodnih čelika kako bi se smanjio prijelazni sloj između materijala i tako spriječilo smanjenje korozijske postojanosti i pojavu nepoželjnog martenzita. Zavarivanje konstrukcijskog i austenitnog čelika najčešće se provodi MAG postupkom zavarivanja s dodatnim materijalom austenitne mikrostrukture i zaštitnim plinom visokog udjela Ar i malog udjela CO2 ili O2. U eksperimentalnom dijelu rada ispitan je utjecaj 3 vrste dodatnog materijala (ESAB ER309LSi, Oerlikon ER309LSi i ER307) na nastanak pukotina i nepravilnosti u 3 kombinacije spojeva konstrukcijskih i austenitnih nehrđajućih čelika: S355J2+N zavaren za X2CrNi18-9, X5CrNi18-10 i X6CrNiMoTi17-12-2. Zavarivanje je provedeno na robotskoj stanici uz konstantne parametre kako bi se eliminiralo što više utjecajnih parametara na kvalitetu zavarenih spojeva. Mjerenjem feritnog broja zavara te makrostrukturnom i mikrostrukturnom analizom ispitnih uzoraka zaključeno je da bi sve tri vrste dodatnog materijala uz daljnju optimizaciju parametara bile pogodne za postizanje kvalitetnog zavarenog spoja. Makrostrukturnom i mikrostrukturnom analizom nisu uočene značajne greške i nepravilnosti u metalu zavarenog spoja, ali su primijećene pukotine i nepravilnosti na liniji staljivanja osnovnih materijala iza korijena zavara što je posljedica nepravilne tehnologičnosti spoja.Welding of structural and austenitic stainless steels is commonly used in the production of structures to reduce costs while maintaining corrosion resistance or ensuring the non-magnetic properties of certain parts. Welding of dissimilar steels is often challenging due to various difficulties that may arise, such as hot cracks, corrosion cracks caused by intergranular or stress corrosion, the formation of martensite at the fusion boundary, banding, and macrosegregation. Impurities like sulphur and phosphorus in the filler and base materials are the main influencing factors on the susceptibility to hot cracks in the weld metal due to their low solubility in austenite. A low degree of mixing is another factor that must be ensured during dissimilar welding to reduce the transition zone between materials and thus prevent a decrease in corrosion resistance and the appearance of unwanted martensite. For welding of structural and austenitic steels, MAG welding process is most commonly used with austenitic filler materials and a shielding gas mixture with a high proportion of argon and a small amount of CO2 or O2. In the experimental part of the study, the influence of three types of filler materials (ESAB ER309LSi, Oerlikon ER309LSi and ER307) on crack formation and defects were tested in three combinations of joints between structural and austenitic stainless steels: S355J2+N welded to X2CrNi18-9, X5CrNi18-10, and X6CrNiMoTi17-12-2. Welding was performed on a robotic station with constant parameters to eliminate as many influencing factors on the quality of the welded joints as possible. By measuring the ferrite number of the welds and performing macrostructural and microstructural analyses of the test samples, it was concluded that all three types of filler materials, with further parameter optimization, would be suitable for achieving high-quality welded joints. No significant defects or irregularities were observed in the weld metal through macro and microstructural analysis, but some issues were detected at the fusion line of the base materials behind the root of the weld. These issues can be attributed to improper joint design
Mineralogical and geochemical properties of bauxite from the open-pit mine Karamarkuša near Obrovac
No full textLežište boksita Karamarkuša nalazi se u okolici Obrovca, Hrvatska. Boksiti leže na krednim vapnencima i prekriveni su sedimentima paleogenske starosti. Prikupljeni uzorci analizirani su prolaznom i reflektirajućom svjetlosnom mikroskopijom, rendgenskom difrakcijom na prahu (XRPD), pretražnom elektronskom mikroskopijom s energijskom disperzivnim spektroskopom (SEM-EDS), infracrvenom spektroskopijom s Fourierovom transformacijom (FT-IR) te BCR sekvencijskom kemijskom analizom kako bi se utvrdile mineraloške i geokemijske karakteristike ležišta. Svi uzorci sadrže böhmit, gibbsit, goethit, hematit i anatas uz varijabilne količine kaolinita. Ovakav mineralni sastav ukazuje na umjereno oksidativne uvjete taloženja. Prosječna koncentracija elemenata rijetkih zemalja (REE) iznosi 524 ppm, s lokalnim obogaćenjima većim od 1000 ppm. Koncentracija REE raste s povećanjem dubine mineralnog ležišta. Sekvencijskom kemijskom analizom utvrđeno je da je približno 60 % REE vezano uz rezistentne minerale, uključujući cirkon, čija je prisutnost potvrđena FT-IR spektroskopijom. Geokemijska analiza pokazala je blagu negativnu europijevu anomaliju. Također, utvrđeno je da se cerij adsorbira u većoj mjeri od ostalih elemenata rijetkih zemalja na okside i hidrokside željeza, što može utjecati na njegovu mobilnost i raspodjelu u ležištu. Cerijeva anomalija i omjer La/Y upućuju na izmjene između kiselih i bazičnih uvjeta taloženja.The Karamarkuša bauxite deposit is located in the vicinity of Obrovac, Croatia. The bauxites lie on Cretaceous limestones and are covered by Paleogen sediments. Collected samples were analyzed using transmitted and reflected light microscopy, X-ray powder diffraction (XRPD), Scanning electron microscopy with energy-dispersive spectroscopy (SEM-EDS), Fourier transform infrared spectroscopy (FT-IR), and BCR sequential chemical analysis to determine the mineralogical and geochemical characteristics of the deposit. All samples contain böehmite, gibbsite, goethite, hematite, and anatase with variable amounts of kaolinite. This mineral composition indicates moderately oxidative depositional conditions. The average concentration of rare earth elements (REE) is 524 ppm, with local enrichments exceeding 1000 ppm. REE concentration increases with depth in the mineral deposit. Sequential chemical analysis determined that approximately 60% of REE are bound to resistant minerals, including zircon, whose presence was confirmed by FT-IR spectroscopy. Geochemical analysis revealed a slight negative europium anomaly. Additionally, it was found that cerium adsorbs to iron oxides and hydroxides more than other rare earth elements, which may influence its mobility and distribution in the deposit. The cerium anomaly and the La/Y ratio indicate variations between acidic and basic depositional conditions
Application of circular economy in non-destructive testing of safety valves
No full textU ovom radu provedena su ispitivanja na sigurnosnom ventilu demontiranom s naftnog postrojenja pri čemu su korištene nerazorne metode ispitivanja kućišta sigurnosnog ventila (vizualno ispitivanje i ispitivanje magnetskim česticama), koje ne oštećuju komponente i istovremeno osiguravaju njegovu pouzdanost i sigurnost u radu. Korištenjem tehnički ispravnih sigurnosnih ventila povećava se sigurnost radnog procesa, smanjuje rizik od kvarova i nesreća, produžuje životni vijek komponenti te se doprinosi zaštiti okoliša i ljudi. Ponovnom upotrebom sigurnosnog ventila smanjuje se količina otpada i potreba za proizvodnjom novih sigurnosnih ventila, što uzrokuje dodatnu potrošnju sirovina i energije, te izravno doprinosi zaštiti okoliša. U ovom radu prikazana je primjena modela kružne ekonomije i korištenje nerazornih ispitivanja koja predstavljaju učinkovit alat ne samo za očuvanje okoliša, već i za poboljšanje uvjeta rada i zaštitu zdravlja ljudi, osobito u industrijskim sektorima, rafinerijskim postrojenjima gdje je sigurnost opreme od presudne važnosti
Optimization of hydrophobic effects on antiviral and antimicrobial materials
No full textAntimikrobna i antiviralna svojstva materijala ključna su za sprječavanje razvoja infekcija i širenja patogenih mikroorganizama, posebice u medicinskim i industrijskim primjenama. Ovaj rad istražuje optimizaciju hidrofobnosti površina obloženih nanočesticama bakra kako bi se poboljšala njihova učinkovitost u inhibiciji rasta mikroorganizama i formiranju biofilma. Cilj ovog završnog rada je sinteza nanočestica bakra korištenjem ekološki prihvatljivih i neagresivnih reagensa te ispitati njihov utjecaj na površinska svojstva. Razvoj takvih metoda od posebne je važnosti u području antimikrobne zaštite, s obzirom na to da su nanočestice bakra poznate po svojoj visokoj učinkovitosti u borbi protiv mikroorganizama.U eksperimentalnom dijelu rada korištene su različite metode sinteze nanočestica, pri čemu su analizirani parametri poput veličine čestica, stabilnosti otopine te ponašanje otopina prilikom depozicije na podlogu. Nanočestice su karakterizirane UV/Vis spektroskopijom, a provedena je i mikroskopska analiza nastalih coffee ring efekta za određivanje prisutnosti i ponašanja nanočestica bakra. Karakterizacija materijala obuhvatila je mjerenja kontaktnog kuta pripremljenih otopina na površini elektrosipredenih nanovlakana polikaprolaktona (PCL-a), radi određivanja s hidrofobnosti površine te je isti uspoređen s konačnim materijalom dobivenim elektroispredanjem nanovlakana PCL-a s nanočesticama bakra. Jedan od ključnih aspekata ove problematike jest interakcija nanočestica s površinama stanica, pri čemu je važno razumjeti povezanost fizikalno-kemijskih svojstava površine s antimikrobnim djelovanjem. Rezultati istraživanja pokazali su da optimizacija ovih svojstava može poboljšati antimikrobnu učinkovitost materijala. Površine s izraženijom hidrofobnošću smanjuju mogućnost adhezije bakterija i virusa, čime se potencijalno produžuje vijek trajanja zaštitnih slojeva i poboljšava njihova funkcionalnost u realnim uvjetima primjene. Ovakav pristup predstavlja važan korak u razvoju naprednih antimikrobnih materijala temeljenih na principima zelene kemije i održivih tehnologija. Glavne prednosti ovakvog pristupa su izrazito mala toksičnost, jednostavnost te brzina sintetiziranja samih nanočestica.The antimicrobial and antiviral properties of materials are essential for preventing the onset of infections and the proliferation of pathogenic microorganisms, particularly in medical and industrial contexts. This thesis investigates the optimization of surface hydrophobicity of copper nanoparticle-coated substrates in order to enhance their efficacy in inhibiting microbial growth and biofilm formation. The primary objective is to synthesize copper nanoparticles employing environmentally benign and non-aggressive reagents, and to evaluate their influence on surface characteristics. The development of such approaches is of particular significance in the field of antimicrobial protection, given the well-documented antimicrobial potency of copper nanoparticles. In the experimental section, various nanoparticle synthesis methods were employed, with systematic analysis of parameters such as particle size, colloidal stability, and deposition behavior on solid substrates. The presence and distribution of copper nanoparticles were characterized via UV/Vis spectroscopy, while microscopic evaluation of the coffee-ring effect was conducted to elucidate nanoparticle behavior and morphology. Material characterization included contact angle measurements of the synthesized dispersions deposited on electrospun PCL (polycaprolactone) nanofibers, to assess surface hydrophobicity. These measurements were compared with those obtained from final composite materials produced by electrospinning PCL in the presence of copper nanoparticles. A key aspect of this research lies in elucidating the interactions between nanoparticles and biological surfaces, wherein the correlation between physicochemical surface properties and antimicrobial performance is critical. The findings indicate that tailoring these surface characteristics can significantly enhance the antimicrobial activity of the material. Surfaces exhibiting increased hydrophobicity demonstrate reduced microbial adhesion, thereby potentially extending the durability and functional performance of protective coatings under real-world application conditions. This strategy represents a meaningful advancement in the development of next-generation antimicrobial materials, grounded in the principles of green chemistry and sustainable technological practices. The main advantages of this approach include low toxicity, simplicity, and rapid synthesis of nanoparticles
Determination of the physical and chemical properties of Laurel hydrolates from the Ariatic coast
No full textLovor (Laurus nobilis L.) je sredozemna biljka koja se zbog ljekovitosti i aromatičnih svojstava
koristi u prehrambenoj, farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji. Hidrolat lovora, iako u manjoj
koncentraciji od eteričnog ulja, sadrži ljekovite sastavnice antioksidativnog, protuupalnog i
antibakterijskog djelovanja. U ovome je radu ispitana kvaliteta i čistoća hidrolata listova lovora koji
su prikupljeni u različitim dijelovima Jadrana (Sjeverni, Srednji i Južni) kao i među hidrolatima
suhog i svježeg lista. Kvaliteta i čistoća hidrolata procijenjena je mjerenjem pH vrijednosti koja je
bila između 3,60 i 4,26, mutnoće koja je bila u rasponu od 0,72 do 3,41 NTU, indeksa refrakcije koji
je bio između 1,3331 i 1,3334 nd, relativne gustoće koja je bila u rasponu od 0,9590 do 1,0239,
kiselinskog broja koji je bio ispod 0,1 mg KOH/g te određivanjem sadržaja eteričnog ulja koji je bio
između 0,007 % i 0,014 %. Dobiveni su rezultati uspoređeni s vrijednostima fizikalno-kemijskih
parametara za hidrolate drugih aromatičnih biljaka iz literature budući da nema dostupnih
referentnih vrijednosti za hidrolat lovora. Provedena su ispitivanja pokazala da nema značajnih
razlika u kakvoći među uzorcima hidrolata. Zbog sve veće upotrebe hidrolata lovora u prehrambene,
medicinske i kozmetičke svrhe potrebno je uvesti standardizirane metode s referentnim
vrijednostima fizikalno-kemijskih parametara za utvrđivanje njihove ispravnosti.Bay Laurel (Laurus nobilis L.) is a Mediterranean plant widely used in the food, pharmaceutical and
cosmetic industries due to its medicinal and aromatic properties. Bay laurel hydrosol, although in a
lower concentration than in essential oil, contains bioactive constituents with antioxidant, antiinflammatory
and antibacterial activities. This study examined the quality and purity of bay laurel
hydrosols obtained from leaves collected from different regions of the Adriatic (Northern, Central
and Southern) as well as the differences between hydrosols made from dried and fresh leaves. The
quality and purity of the hydrosols were assessed by measuring pH (ranging from 3.60 to 4.26),
turbidity (0.72 to 3.41 NTU), refractive indeks (1.3331 to 1.3334), relative density (0.9590 to
1.0239), acid value (below 0,1 g KOH/g), and essential oil content (between 0,007% and 0,014%).
Since there are no reference values available for bay laurel hydrosol, the obtained results were
compared with the physical and chemical parameters of hydrosols from the other aromatic plants.
The analyses showed no significant differences in quality among the different hydrosol samples.
Given the growing use of laurel hydrosol in nutrition, medicine, and cosmetics, it is necessary to
introduce standardized methods and reference values for its physical and chemical parameters to
ensure its safe and effective use in humans
TEACHERS COMPETENCIES IN HUMAN SEXUALITY EDUCATION
No full textSpolna edukacija iznimno je važan i nužan dio obrazovanja, a može ju se definirati kao prikladan dobi, točan i
realan pristup poučavanju o ljudskoj spolnosti te treba obuhvaćati i pozitivne i negativne aspekte seksualnosti.
Cilj diplomskog rada je utvrditi koliko se učitelji i nastavnici osjećaju kompetentno poučavati o ljudskoj
spolnosti, koje teme rijetko ili nikada ne poučavaju te koliko pojedini čimbenici utječu na odabir teme prilikom
poučavanja o ljudskoj spolnosti. Cilj je također utvrditi i koje strategije, metode i oblike rada učitelji i
nastavnici najčešće, odnosno najrjeđe primjenjuju pri poučavanju o ljudskoj spolnosti te utvrditi potrebu za
metodički razrađenim i izrađenim prijedlogom u svrhu češće primjene pojedinih strategija, metoda i oblika
rada s pridruženom temom. Analizirani su kurikulumi nastavnih predmeta Prirode i Biologije i međupredmetne
teme Zdravlje te je tijekom školske godine 2019./2020. provedena anketa zatvorenog tipa. Utvrđeno je da
učitelji i nastavnici smatraju da su djelomično kompetentni poučavati o ljudskoj spolnosti, a odabir tema koje
ne poučavaju nikada ili ih rijetko poučavaju te strategija, metoda i oblika rada koje ne primjenjuju nikada ili ih
rijetko i ponekad primjenjuju u skladu je s odabirom tema, kao i strategija, metoda i oblika rada za koje smatraju
da je potreban metodički razrađeni i izrađen prijedlog – odabiru teme Masturbacija, Nasilje u vezama i
Različite seksualne orijentacije (homoseksualnost, biseksualnost, transrodnost,...) te odabiru Rješavanje
problema – „case study“.Sex education is an extremely important and necessary part of education. It can be defined as age-appropriate,
accurate and realistic approach to teaching about human sexuality, and should include both positive and
negative aspects of sexuality. The aim of this paper is to determine the competence of teachers in teaching
about human sexuality, which topics are considered important and which are never or rarely taught, and which
strategies and methods are most often used. Also, the aim is to determine the need for a methodologically
elaborated and developed proposal for lesson preparation in order to apply certain strategies and methods with
associated topics more often. The curricula of the Sciences and Biology and the cross-curricular topic Health
were analyzed and, during the school year of 2019/2020., a closed type survey was conducted. Teachers feel
partially competent to teach about human sexuality. Choice of topics they never or rarely teach and strategies
and methods they never or rarely apply is consistent with choice of topics, strategies and methods that they
believe need methodically elaborated and developed proposal for lesson preparation, i.e. teachers are choosing
Masturbation, Violence in relationships and Different sexual orientations (homosexuality, bisexuality,
transgenderism, ...) and they are choosing Problem solving – „case study“
EFFECTS OF NANOPARTICLE SIZE IRON OXIDES ON REPRODUCTION AND BIOCHEMICAL MARKERS IN Enchytraeus crypticus AND Enchytraeus albidus (OLIGOCHAETA) SPECIES
No full textNanočestice mogu potaknuti stvaranje slobodnih radikala i inducirati oksidativni stres te tako poremetiti
antioksidativni obrambeni sustav organizama. Nanočestice željezovog oksida primjenjuju se u remedijaciji
onečišćenog okoliša i medicini zbog svojih superparamagnetskih svojstava. Primjena različitih vrsta
nanočestica je sve veća te se zbog toga očekuje njihova veća prisutnost i u okolišu. Zbog toga je važno istražiti
mogući negativni utjecaj takvih čestica na različite organizme u okolišu. Cilj ovog istraživanja bio je analizirati
utjecaj željezovih oksida nano veličine čestica (Fe2O3 (20-40 nm), Fe2O3 (bulk), Fe3O4 (50-100 nm) i Fe3O4
(<5 µm, bulk)) na reprodukciju vrsta Enchytraeus crypticus i Enchytraeus albidus te njihov utjecaj na aktivnost
biokemijskih markera glutation-S-transferaze (GST), karboksilesteraze (CES) i reaktivnih supstanci
tiobarbiturne kiseline (TBARS) kod Enchytraeus albidus. Rezultati istraživanja pokazuju da je E. albidus
osjetljivija vrsta od E. crypticus pri izlaganju nano veličine čestica željezovog oksida. Sve čestice imale su
inhibitorni učinak na reproduktivni uspjeh E. crypticus, a čestice (Fe2O3 (20-40 nm), Fe3O4 (50-100 nm) i
Fe3O4 (<5 µm) na E. albidus. Također, sve čestice uzrokovale su mortalitet odraslih jedinki E. albidus.
Promjenu aktivnosti GST uzrokovale su čestice Fe2O3 (20-40 nm) i Fe3O4 (<5 µm) dok su samo čestice Fe3O4
(<5 µm) uzrokovale povećanje lipidne peroksidacije.Nanoparticles can stimulate the production of free radicals and induce oxidative stress, thus disrupting the
antioxidant defense system of organisms. Iron oxide nanoparticles are used in environment and medicine due
to their superparamagnetic properties. The use of different types of nanoparticles is increasing and so their
greater presence in the environment is expected. It is therefore important to investigate the possible negative
impact of such particles on various organisms in the environment. The aim of this study was to analyze the
influence of nanoparticle size iron oxides (Fe2O3 (20-40 nm), Fe2O3 (bulk), Fe3O4 (50-100 nm) and Fe3O4 (<5
µm, bulk)) on the reproduction of Enchytraeus crypticus and Enchytraeus albidus species and their effect on
the activity of biochemical markers glutathione-S-transferase (GST), carboxylesterase (CES) and
thiobarbituric acid reactive substances (TBARS) in Enchytraeus albidus. The results of the study show that E.
albidus is a more sensitive species than E. crypticus when exposed to nano-sized iron oxide particles. All
particles had an inhibitory effect on the reproductive success of E. crypticus, while particles (Fe2O3 (20-40
nm), Fe2O3 (bulk), Fe3O4 (50-100 nm) had same effect on E. albidus. In addition, all particles caused mortality
in adult E. albidus individuals. The change in GST activity was caused by Fe2O3 particles (20-40 nm) and
Fe3O4 (<5 µm) while only Fe3O4 particles (<5 µm) caused an increase in lipid peroxidation