Croatian Digital Thesis Repository
Not a member yet
259189 research outputs found
Sort by
Glucosinolate profile and spectroscopic analysis of isolated desulfoglucosinolates from croatian wallflower (Erysimum croaticum) : diploma thesis
No full textGlukozinolati su specijalizirani biljni metaboliti usko povezani s porodicom Brassicaceae. Struktura se sastoji od β- D -glukopiranoze i O-sulfatirane (Z)-tiohidroksimatne skupine te promjenjivog bočnog lanca. Djelovanjem enzima mirozinaze nastaju razgradni produkti, poznati po brojnim biološkim aktivnostima, od kojih je najzanimljivije njihovo antikancerogeno djelovanje. U ovom radu određen je glukozinolatni profil hrvatskog šeboja (Erysimum croaticum), endemske biljke s Biokova, korištenjem UHPLC-DAD-MS/MS tehnike. Glukozinolati su izolirani u desulfatiranom obliku pomoću ion- izmjenjivačkih kolona prema metodi ISO 9167-1. Analizom MS2 i UV spektara dobivene su kvalitativne i kvantitativne informacije o glukozinolatnom profilu biljke. Ovaj profil je jedinstven za sve biljne organe i sastoji se od dva glukozinolata: glukorafenina i (3E)-4-(metilsulfanil)but-3-enil-glukozinolat. Cvat sadrži najveću koncentraciju glukozinolata (679,74 µmol/g suhog biljnog materijala), dok stabljika ima najmanju (123,85 µmol/g suhog biljnog materijala). Glukorafenin je dominantan u većini biljnih organa, osim u korijenu. Dva analizirana desulfoglukozinolata imaju dovoljno različito vrijeme zadržavanja što omogućava odvajanje na dvije frakcije koje sadržavaju pojedinačne desulfoglukozinolate. Strukture izoliranih desulfoglukozinolata su potvrđene NMR spektroskopijom.Glucosinolates are specialized plant metabolites closely related to the Brassicaceae family. The structure consists of β- D -glucopyranose and O-sulfated (Z)-thiohydroximate group and a variable side chain. Degradation products are produced by the action of the enzyme myrosinase, and are known for numerous biological activities, with their anticarcinogenic effects being the most interesting. In this study, the glucosinolate profile of Croatian wallflower (Erysimum croaticum), an endemic plant from Biokovo, was determined using UHPLC-DAD-MS/MS technique. Glucosinolates were isolated in desulfated form using ion-exchange columns according to the ISO 9167-1 method. Qualitative and quantitative information about the plant's glucosinolate profile was obtained by analyzing MS2 and UV spectra. This profile is unique for all plant organs and consists of two glucosinolates: glucoraphenin and (3E)-4- (methylsulfinyl)but-3-enyl-glucosinolate. The flower contains the highest concentration of glucosinolates (679.74 µmol/g of dry weight), while the stem has the lowest (123.85 µmol/g of dry weight). Glucoraphenin is dominant in most plant organs, except in the root. The two analyzed desulfoglucosinolates have sufficiently different retention times allowing separation into two fractions containing individual desulfoglucosinolates. The structures of isolated desulfoglucosinolates were confirmed by NMR spectroscopy
Razvoj novih protokola za izolaciju polietilen tereftalata i polistirena iz morskih uzoraka te njihova identifikacija pomoću ATR-FTIR-a i MALDI-MS-a
No full textPolymers are macromolecules with repeated structural units. Synthetic polymers have first been introduced in the middle of the 19th century, and since then their production has exponentially increased on yearly basis. As of 2015, more than 6300 Mt of plastic waste has been generated throughout the world, with more than 76% of that waste ending in landfills and oceans. To fully estimate the effect of this pollution on our planet, simple standardized protocols should be set in place for microplastic analysis. This study presents a novel approach for isolating polyethylene terephthalate (PET) and polystyrene (PS) particles and their quantification and identification using Fourier transformation infrared spectroscopy (FTIR) and matrix-assisted laser desorption ionization (MALDI) mass spectrometry. Additionally, seawater samples were analyzed to determine and optimize the microplastic isolation protocol using chemical digestion of the organic matter coupled with density separation of microplastic from sodium metatungstate (SPT) saline solution. Chemical digestion of the organic matter from seawater samples was tested with both hydrogen chloride (HCl) and hydrogen peroxide (H2O2) solutions. FTIR was later used to determine minimal concentration of PET and PS in seawater needed for their identification. Acquired minimal concentration was further tested with reagents used in chemical digestion to assess the effect of various solutions on PET and PS particles identification. The MALDI method for PET and PS identification was used to study the effect of different polymer suspension concentrations and two different cationization agents, sodium iodide (NaI) and silver trifluoroacetate (AgTFA). Identification of both PS and PET with FTIR in different solutions as well as the development of the MALDI method for PET identification were successful.Polimeri su makromolekule koje sadrže ponavljajuće strukturne jedinice. Sintetički polimeri su se prvi puta pojavili sredinom 19. stoljeća te od tada njihova proizvodnja eksponencijalno raste na godišnjoj razini. Od 2015. godine, više od 6300 Mt plastičnog otpada je nastalo diljem svijeta, s više od 76% od toga otpada odbačenog na odlagališta smeća i u mora. Kako bi u potpunosti mogli procijeniti učinak ovog zagađenja na naš okoliš i nas same, jednostavni standardizirani protokoli bi trebali biti razvijeni za analiziranje čestica mikroplastike. Ovaj rad prikazuje novi postupak u izoliranju čestica polietilen tereftalata (PET) i polistirena (PS) i njihovu identifikaciju pomoću Fourierove transformirane infracrvene spektroskopije (FTIR) i matricom asistirane laserske desorpcije/ionizacije (MALDI) masene spektrometrije. Također, morski uzorci su analizirani kako bi odredili i optimizirali izolacijski protokol koji koristi kemijsku digestiju organskih tvari i razdvajanje mikroplastike temelju gustoće iz slane otopine natrijevog polivolframata (SPT). Kemijska digestija organskih tvari iz uzoraka morske vode je testirana sa klorovodičnom kiselinom (HCl) i vodikovim peroksidom (H2O2). FTIR je potom korišten da bi se odredila minimalna koncentracija PET-a i PS-a u morskoj vodi potrebna za njihovu identifikaciju. Dobivena minimalna koncentracija je potom testirana sa reagensima korištenima u kemijskoj digestiji da bi se provjerio učinak različitih otopina na identifikaciju čestica PET-a i PS-a. Korištena MALDI metoda za identifikacija PET-s i PS-a usporedila je utjecaj različitih koncentracija polimera u otopini i dvaju različitih kationizacijskih agensa, natrijevog jodida (NaI) i srebrovog trifluoroacetata (AgTFA), na rezultate analize. Identifikacija PS-a i PET-a sa FTIR-om u različitim otopinama i razvoj MALDI metode za identifikaciju PET-a su bili uspješni
Calculation of the Structure by the Methods of Lateral Forces, Pushover, Time History : Master's Thesis
No full textU diplomskom radu analizirana je konstrukcija zgrade s jezgrom od a-b zidova i omeđenih zidova na pročelju. Proveden je proračun nosive konstrukcije na potres prema tri metode: metoda bočnih sila, metoda naguravanja, metoda odgovora u vremenu. Uspoređeni su odgovori primijenjenih metoda.The thesis analyzed the construction of the building with a core of reinforced concrete walls and brick walls on the front. The calculation of the load-bearing structure against an earthquake was carried out according to three methods: the method of lateral forces, the pushover method, and the time history method. The answers of the applied methods were compare
Synthesis of polymer surfactant in green organic solvent
No full textProvedena je sinteza polimerne površinski aktivne tvari u zelenom organskom otapalu metilnom esteru masnih kiselina (biodizelu), uz različite masene udjele prijenosnika rasta lanca. Korišteni monomeri podrazumijevaju dimetilaminoetil-metakrilat (DMAEMA), metil-metakrilat (MMA), dodecil-metakrilat (DDMA) i oktadecil-metakrilat (ODMA). Konverzija reakcije određena je pomoću nuklearne magnetske rezonancije, a postignute su vrlo visoke vrijednosti (> 96 %). Kromatografijom isključenja po veličini dobivena je raspodjela molekulske mase koja potvrđuje nastanak sve većeg broja polimernih molekula manje molekulske mase povećanjem masenog udjela prijenosnika rasta lanca. Kinematičke viskoznosti polimernih otopina i čistog biodizela dobivenog iz uljane repice, izmjerene putem viskozimetra, ukazuju na to kako dodatak sintetiziranih polimernih površinski aktivnih tvari u čisti biodizel dovodi do porasta u njihovim vrijednostima što je korisno za poboljšanje mazivosti. Toplinska svojstva otopina polimera u zelenom organskom otapalu, karakterizirana su pomoću razlikovne pretražne kalorimetrije. Utvrđeno je kako povećanje masenog udjela prijenosnika rasta lanca i smanjenje molekulske mase polimera uzrokuje povišenje temperature pri kojoj počinje kristalizacija. Vrijednosti niskotemperaturnih svojstava, odnosno tecišta i maglišta, imala su gotovo nepromjenjive vrijednosti, unatoč promjeni masenog udjela polimera i molekulske mase polimera. Iznosi faktora trenja, određeni korištenjem reometra, pokazuju prvotni nagli pad vrijednosti pri niskim brzinama klizanja, potom nagli rast povećanjem brzine klizanja i naposljetku oscilirajuće vrijednosti.Synthesis of a polymeric surfactant was conducted in a green organic solvent of methyl ester fatty acids, with various mass fractions of chain transfer agents. Used monomers include dimethylaminoethyl methacrylate (DMAEMA), methyl methacrylate (MMA), dodecyl methacrylate (DDMA) and octadecyl methacrylate (ODMA). Conversion of the reaction was determined by using nuclear magnetic resonance spectroscopy, obtaining extremely high values (> 96 %). Size exclusion chromatography revealed the molecular weight distribution, confirming the formation of an increasing number of polymer molecules with lower molecular weights as the mass fraction of the chain transfer agent was increased. The kinematic viscosities of polymer solutions and pure biodiesel derived from rapeseed, measured using a viscometer, indicate that the addition of synthesized polymeric surfactants to pure biodiesel leads to an increase in their values, which is beneficial for improving lubricity. Thermal properties of polymer solutions in green organic solvent were characterized by the usage of differential scanning calorimetry. It was found that an increase in the mass fraction of the chain transfer agent and a decrease in the molecular weight of the polymer lead to a rise in the temperature at which crystallization begins. The values of low-temperature properties, namely the pour and cloud points, remained nearly unchanged despite variations in the mass fraction of polymers and molecular weight of polymers. The coefficients of friction, determined by using a rheometer, show an initial sharp decrease in values at low sliding speeds that are followed by a sharp increase with increasing sliding speed and finally values that oscillate
The impact of sustainable development on accounting
No full textOvaj završni rad sastoji se od pet poglavlja i bavi se povezanošću održivog razvoja i računovodstva.Održivi razvoj usmjeren je na postizanje ravnoteže između ekonomskog napretka, društvene pravednosti i očuvanja okoliša, pri čemu se temelji na korištenju obnovljivih izvora. Računovodstvo, kao sustav za prikupljanje, obradu i izvještavanje financijskih informacija, ima ključnu ulogu u podršci održivom poslovanju i donošenju odgovornih odluka. Glavni cilj ovoga završnog rada je pružiti jasnu sliku o tome kako održivi razvoj oblikuje računovodstvo, istražiti računovodstvo kako može imati ključnu ulogu u promicanju održivih poslovnih modela i odgovornog poslovanja.Teorijski dio temelji se na analizi znanstvene i stručne literature koja se bavi temom održivog razvoja i njegovog utjecaja na računovodstvo.Empirijski dio rada temelji se na primjeni istraživačke metode anketnog upitnika. Istraživanje se fokusira na analizu stavova ljudi različitih dobnih granica i profesija Republike Hrvatske u pogledu njihove svijesti o važnosti održivog razvoja, te na ispitivanje povezanosti tih stavova s računovodstvenim praksama
Utjecaj drveća na aerodinamička optrećenja zgrada
No full textThe focus of this thesis is on the effects of trees on wind loads on buildings. Wind-tunnel experiments were performed on a cubic building model in the presence of tree models. The work was conducted at the Laboratory of Building and Environmental Aerodynamics at the Karlsruhe Institute of Technology. The main objective was the effect of various tree cases on the wind-induced pressure distributions on buildings, particularly in rural areas. The experimental approach employed a cubic building model (200 mm edge length) with 78 flush-mounted pressure taps distributed across walls and rooftop surfaces. Tree models were designed using 10 PPI porous foam material with cube-shaped crowns (60 mm edge length) to simulate aerodynamic characteristics of the tree canopy. The atmospheric boundary layer was simulated using Irwin spires, as larger scale vortex generators, and surface roughness elements over a 6-m fetch, achieving the ABL thickness of approximately 550 mm. The atmospheric boundary layer simulation adequately reproduced rural terrain conditions, with the power law accurately describing the measured longitudinal velocity profile in the lower ABL portion. Turbulence intensity and integral turbulence length scale profiles closely match the recommendations provided in respective international standards. Four experimental cases were studied, i.e., building without surrounding trees and three sets (A, B, C) characterized by various tree placement densities, distances from the building, and canopy heights. Pressure measurements were conducted using piezoresistive differential pressure transducers with custom-made multi-pressure scanner systems. Laser Doppler Velocimetry was used to characterize flow properties. The study demonstrated that trees have significant effects on the pressure distribution at building surfaces. The largest tree placement density in some cases yielded suction at windward wall, a topic that merits further attention. Larger tree crowns provided sufficient windward wall shielding even when sparsely placed and located away from the building.U okviru ovog rada su provedena ispitivanja utjecaja drveća na aerodinamička opterećenja zgrada. Eksperimenti su provedeni u zračnom tunelu Tehnološkog instituta Karlsruhe (KIT) koristeći umanjeni model zgrade okružen različitim konfiguracijama modela drveća u zračnom tunelu s graničnim slojem. Glavni cilj je određivanje utjecaja vegetacije na raspodjelu tlaka na zgradama. U eksperimentalnom postavu je korišten model zgrade u obliku kocke duljine brida 200 mm sa 78 mjernih mjesta za tlak raspoređenih po zidovima i krovnim površinama modela zgrade. Modeli drveća su izrađeni od porozne pjene gustoće 10 PPI, s krošnjama u obliku kocke duljine brida 60 mm, kako bi se ispitala aerodinamička svojstva krošnje drveća. Atmosferski granični sloj je modeliran pomoću spirala, generatora vrtloga i elemenata površinske hrapavosti na površini duljine 6 m, pri čemu je postignuta debljina modela atmosferskog graničnog sloja od približno 550 mm. Atmosferski granični sloj je uspješno modeliran za uvjete ruralnog terena, a zakonska potencije je u skladu s izmjerenim profil brzine u smjeru glavnog strujanja. Profili intenziteta turbulencije i integralne duljine skale turbulencije su u skladu s preporukama međunarodnih standarda. Ispitana su četiri eksperimentalna postava, i to zgrada bez vegetacije i tri postava (A, B, C) gustoće drveća, udaljenosti od zgrade i visine krošnji. Mjerenja tlaka su provedena pomoću piezorezistivnih diferencijalnih pretvornika tlaka s posebno izrađenim višekanalnim sustavima za mjerenje tlaka. Svojstva strujanja su izmjerena metodom Laser Doppler Velocimetry (LDV). Ostvareni rezultati ispitivanja ukazuju na značajan utjecaj drveća na raspodjelu tlaka na zgradi, pri čemu niti jedan eksperimentalni postav vegetacije ne pruža potpunu zaštitu od vjetra. Najveća gustoća postavljanja drveća u nekim je slučajevima uzrokovala pojavu područja negativnog tlaka, što zahtijeva pažnju pri montaži elemenata pročelja zgrade. Veće krošnje stabala su omogućile zaštitu prednje površine zgrade čak i za slučaj veće udaljenosti stabala od zgrade
Application of absorption cooling units on Ro-Ro passenger ships
No full textPomorski sektor suočava se sa sve strožim zahtjevima za smanjenje emisija stakleničkih plinova i povećanje energetske učinkovitosti, što za brodove u prijevozu putnika i vozila nameće potrebu za tehničkim rješenjima koja omogućuju dekarbonizaciju pogona i pomoćnih sustava. Poseban izazov predstavljaju klimatizirani prostori na Ro-Ro putničkim brodovima, koji tijekom ljetnih mjeseci imaju visoke zahtjeve za hlađenjem zbog vanjskih temperatura i velikog broja putnika. U ovom radu istražuje se mogućnost primjene apsorpcijskog rashladnog uređaja na brodu Zadar, s ciljem utilizacije otpadne topline pogonskog stroja za potrebe hlađenja. Analizirana je primjena sustava s radnim parom voda-litijev bromid (H2O–LiBr), koji omogućuje hlađenje uz minimalnu potrošnju električne energije. Na temelju norme VDI 2078 proveden je proračun rashladnog opterećenja broda, pri čemu su posebno analizirani prostori salona i kormilarnice, a zatim je određena potrebna rashladna snaga. U nastavku je analiziran rad motora MAN B&W 8G50ME-C9.5-GI pri 80 % opterećenja i određena raspoloživa otpadna toplina iz dimnih plinova. Na temelju raspoložive otpadne topline iz ispušnih plinova dimenzioniran je apsorpcijski rashladni uređaj. U usporedbi s kompresijskim rashladnim uređajem, izračunato je da se u 25 godina rada može izbjeći emisija od približno 5030 tona CO2, što potvrđuje ekološku prednost ovakvog rješenja.The maritime sector is facing increasingly stringent requirements to reduce greenhouse gas emissions and improve energy efficiency, which creates the need for technical solutions enabling the decarbonization of propulsion and auxiliary systems on passenger and vehicle-carrying vessels. A particular challenge is presented by air-conditioned spaces on Ro-Ro passenger ships, which during the summer months experience high cooling demands due to elevated outdoor temperatures and a large number of passengers. This thesis explores the possibility of applying an absorption refrigeration system on the Ro-Ro passenger ship Zadar, with the aim of utilizing waste heat from the main engine for cooling purposes. The system under analysis uses the water–lithium bromide (H₂O–LiBr) working pair, which allows cooling with minimal electricity consumption. Based on the VDI 2078 standard, the ship’s cooling load was calculated, focusing on the saloon and bridge areas, followed by determination of the required cooling capacity. The operation of the MAN B&W 8G50ME-C9.5-GI engine at 80 % load was then analyzed, and the available waste heat from exhaust gases was determined. Based on the available waste heat from the exhaust gases, the absorption refrigeration system was dimensioned. In comparison to a conventional compression refrigeration unit, it was calculated that approximately 5030 tonnes of CO2 emissions can be avoided over a 25-year period, confirming the ecological advantage of such a solution
Inerter-enhanced inertial actuator for active vibration control
No full textU automatskoj regulaciji vibracija često se koriste inercijski aktuatori. Ovaj rad bavi se teorijskim razmatranjem primjene inercijskog aktuatora kao izvršnog člana kod automatske regulacije vibracija pomoću povratne veze po brzini vibracija primarne konstrukcije. Sustav automatske regulacije vibracija sastoji se od inercijskog aktuatora i inertera pričvršćenog za primarnu konstrukciju. U prvom dijelu rada prikazan je kratki osvrt na načine suzbijanja vibracija te princip rada pasivnog dinamičkog prigušivača vibracija, inercijskog aktuatora i inertera. Najprije je izveden matematički model primarne konstrukcije na temelju kojega su izvedeni matematički modeli pasivnog i aktivnog sustava za suzbijanje vibracija. Na koncu model je proširen inerterom u nastojanju poboljšanja performansi. U drugom dijelu rada razmatrane su performanse i stabilnost povratne veze. Pokazano je postojanje optimalnih vrijednosti parametara prigušenja inercijskog aktuatora i pojačanja povratne veze pomoću kriterija minimizacije kinetičke energije. Također je razmatrana i opasnost od saturacije hoda inercijskog aktuatora.Inertial actuators are commonly employed in automatic vibration control. This paper theoretically examines the application of an inertial actuator as an actuating element in vibration control using velocity feedback from the primary structure's vibrations. The automatic vibration control system consists of an inertial actuator and an inerter attached to the primary structure. The first part of the paper provides a brief overview of vibration suppression methods, the working principles of tuned mass dampers, inertial actuators, and inerters. A mathematical model of the primary structure is derived, followed by models of passive and active vibration control systems. The model is later extended with an inerter to enhance performance. The second part of the paper analyzes feedback stability and performance. Optimal values for the inertial actuator's damping parameters and feedback gain are determined using kinetic energy minimization criteria. The risk of inertial actuator stroke saturation is also addressed
Review and analysis of technological processes plant for drying liquid coatings
No full textIndustrijski premazi jedan su od najčešćih oblika antikorozivne zaštite metalnih površina. Najveća mana višeslojnih sustava premaza je dugo vrijeme sušenja svakog od sloja premaza. Poduzeće Končar - Metalne konstrukcije razvilo je postrojenje za prisilno sušenje tekućih premaza korištenjem infracrvenog zračenja. U radu je opisano postrojenje i princip njegova rada. Analizirane su ostvarene uštede vremena i prostora implementacijom novog tehnološkog postupka. Provedena je financijska analiza isplativosti projekta i prikazane jednogodišnje novčane uštede. Na kraju je dan prijedlog daljnjeg unaprjeđenja postrojenja s ciljem postizanja boljih rezultata sušenja premaza i povećanja konkurentnosti proizvoda na tržištu.Industrial coatings are one of the most common methods of corrosion protection on metal surfaces. The biggest disadvantage of multi-layer coating systems is the long drying time of each coating layer. The company Končar Steel Structures Inc. has developed a plant for the forced drying of liquid coatings using infrared radiation. The paper describes the plant and the principle of its operation. The time and space savings realized by the implementation of the new technological procedure were analyzed. A financial analysis of the profitability of the project was carried out and one-year financial savings were presented. In the end, a proposal was made for further improvement of the plant to achieve better coating drying results and increase the competitiveness of the product on the market
In vitro regeneracija primarnih staničnih kultura korteksa postnatalnih oposuma Monodelphis domestica
No full textMammalian central nervous system (CNS) begins to develop in early embryonal period. CNS has then the ability to regenerate itself, while soon after birth, regeneration stops. Opossum Monodelphis domestica is a unique model for investigating CNS regeneration because it is born at a very immature stage of CNS development. Opossum has a unique possibility to successfully regenerate spinal cord after injury in the first two weeks of their postnatal development. Regenerative capacity abruptly declines after that period and is completely lost in mature organism. Two significantly different ages of opossum at postnatal days (P)3-5 and P16-18 have different cell environment and gene profile which determine the capability of spinal cord regeneration after injury. Apart from spinal cord, opossum cortex and capability of its regeneration remain unexplored. Aim of this thesis is to establish and characterize primary cell cultures of opossum cortex, in order to explore the CNS cell composition, maturation and regeneration at a molecular basis in vitro. Immunofluorescence was used to characterize the cell composition and expression of markers linked to CNS maturation and regeneration. Scratch assay was used to study the response of cells and of their environment to injury. Calcium imaging method was used to study the maturation of cells and cell networks formed in cultures, as well as activity recovery after injury. Primary cortical cell cultures of neonatal opossum can be maintained up to a month in vitro. P3-5 cultures consist of 93% of neurons and almost 50% of cells positive for progenitor marker SOX2, while P16-18 cultures consist of 80% of neurons and 30% of SOX2+ cells. An interesting discovery is the co-expression of neuronal marker with SOX2, which was not investigated in opossum before. In vitro cortical cell culture temporal maturation correlates with the maturation of opossum cortex in vivo. Spontaneous activity of neurons and neuronal networks is observed in 7th day in vitro (DIV7) of both age groups (P3-5 and P16-18). After the injury, neurons regenerate axons which after 48 hours connect the opposite sides of the injury. A reduction in injury width, as well as glial-scar-like formation is visible in DIV10 cultures of both ages. By calcium activity, it has been shown that 48 hours after the injury, neuronal networks of the opposite sides of the injury are reconstituted and synchronized. These results contribute to understanding of opossum cortex maturation, as well as cell microenvironment on the cortex regeneration upon injury. Integration of results may contribute to better understanding of cell adaptation on pathophysiological conditions of mammalian cortex.Središnji živčani sustav (SŽS) sisavaca počinje s razvojem u ranom embrionalnom periodu. Tada SŽS posjeduje sposobnost regeneracije, dok se ubrzo nakon rođenja sposobnost regeneracije gubi. Oposum Monodelphis domestica jedinstven je model za istraživanje regeneracije SŽS-a jer se rađa u vrlo nezrelom stadiju razvoja SŽS-a. Oposum posjeduje sposobnost regeneracije leđne moždine nakon ozljede tijekom prva dva tjedna postnatalnog razvoja. Sposobnost regeneracije naglo pada nakon tog perioda te se u potpunosti gubi u zrelom organizmu. Dvije značajno različite dobi oposuma, postnatalni dan (P)3-5 i P16-18 sadrže različiti stanični okoliš i genski profil koji uvjetuju sposobnost regeneracije leđne moždine nakon ozljede. Za razliku od leđne moždine, korteks mozga i sposobnost njegove regeneracije u oposumu ostaju neistraženi. Cilj ovog rada je uspostava i karakterizacija primarnih staničnih kultura korteksa oposuma, kako bi se omogućilo istraživanje staničnog sastava, maturacije i regeneracije SŽS-a na molekularnoj bazi in vitro. Metodom imunofluorescencije, karakterizirao se stanični sastav i ekspresija markera povezanih s razvojem SŽS-a i regeneracijom. Izazivanjem ozlijede in vitro, istražio se odgovor stanica i staničnog okoliša na ozljedu. Funkcionalnim ispitivanjem oslikavanja kalcija, proučila se zrelost stanica i staničnih mreža formiranih u staničnim kulturama, kao i ponovno uspostavljene aktivnosti nakon ozlijede. Primarne stanične kulture korteksa neonatalnog oposuma mogu se održavati do mjesec dana u in vitro uvjetima. Stanične kulture P3-5 oposuma sadrže 93% neurona i gotovo 50% stanica pozitivnih na marker progenitora (SOX2), dok stanične kulture P16-18 oposuma sadrže 80% neurona i 30% SOX2+ stanica. Zanimljivo otkriće predstavlja koekspresija markera neurona i progenitora (SOX2), koja nije do sada istražena u oposumima. In vitro maturacija staničnih kultura korteksa vremenski korelira sa maturacijom korteksa oposuma in vivo. Spontana aktivnost neurona i mreža neurona uočena je već u 7. danu u kulturi (DIV7) za obje dobi (P3-5 i P16-18). Nakon ozljede, neuroni regeneriraju aksone koji već 48 sati nakon ozljede povezuju suprotne strane ozljede. Smanjenje promjera ozljede, kao i formiranje staničnih struktura sličnim glijalnom ožiljku je uočeno već u DIV10 kulturama obiju dobi. Oslikavanjem aktivnosti kalcija, potvrđeno je da su 48 sati nakon ozljede neuronalne mreže između suprotnih strana ozljede ponovno uspostavljene i sinkronizirane. Ovi rezultati doprinose razumijevanju maturacije korteksa oposuma, kao i utjecaju staničnog mikorookoliša na regeneraciju korteksa nakon ozljede. Integracija dobivenih rezultata mogla bi doprinijeti boljem razumijevanju prilagodbe stanica na patofiziološka stanja u korteksu sisavaca