Croatian Digital Thesis Repository
Not a member yet
259189 research outputs found
Sort by
Utjecaj odnosa producenta i direktora fotografije na produkcijski proces
No full textDiplomski rad: „Utjecaj odnosa producenta i direktora fotografije na produkcijski proces“ bavi se
ulogama direktora fotografije, isto kao i producenta na ostvarivanju audio-vizualnog djela, u ovom
slučaju s fokusom na dugometražni igrani film. Detaljno proučava njihov međusobni odnos te
mjere i načine na koji isti utječe tokom cjelokupnog procesa produkcije. U svrhu istraživanja
koristi se stručna literatura i metode kvalitativnog istraživanja u obliku polustrukturiranog i
nestrukturiranog intervjua. Metode kvantitativnog istraživanja koriste se u svrhu analize
statističkih podataka Kataloga hrvatskih filmova na stranicama Hrvatskog audiovizualnog vijeća.
U zaključku analiziraju se spoznaje pojedinih metoda te se obara ili potvrđuje hipoteza o tome da
je odnos direktora fotografije i producenta ključan tokom produkcijskog procesa
Comparative analysis of aluminium and copper welded joints made with different types of lasers
No full textU ovom diplomskom radu provedena je komparativna analiza zavarenih spojeva bakra Cu-ETP i aluminijske legure serije 1050 izvedenih na disk laseru i fiber laseru.
U teorijskom dijelu rada opisan je baterijski sustav električnih vozila te primjena raznorodnih materijala u navedenom području. Detaljno je opisano lasersko zavarivanje s naglaskom na fiber i disk laser te mikrostrukturne promjene koje nastaju pri zavarivanja aluminija i bakra.
U eksperimentalnom dijelu rada provedena je analiza makrostrukture, mikrostrukture te mjerenje mikrotvrdoće HV0,01 na zavarenim spojevima bakra i aluminijske legure.
Navedenim postupcima, osobito mjerenjem mikrotvrdoće HV0,01, moguće je provesti kvalitetnu karakterizaciju zavarenih spojeva izvedenih na disk i fiber laseru te utvrditi sličnosti i razlike među njima.In this thesis, a comparative analysis of welded joints of Cu-ETP copper and aluminum alloy series 1050 performed using disk and fiber lasers, was carried out.
The theoretical part of the thesis describes the battery system of electric vehicles and the application of dissimilar materials in this field. Laser welding is explained in detail, with an emphasis on fiber and disk lasers, as well as the microstructural changes that occur during the welding of aluminum and copper.
In the experimental part, an analysis of macrostructure, microstructure, and HV0.01 microhardness measurements on welded joints of copper and aluminum alloy, were carried out.
With these methods, especially by measuring the microhardness HV0.01, it is possible to carry out characterization of welded joints performed on disc and fiber laser, and to determine similarities and differences between them
Comparative analysis of Hilumin and aluminium welded joints made with different types of lasers
No full textU ovom diplomskom radu provedena je detaljna usporedba zavarenih spojeva između niskougljičnog čelika prevučenog niklom (Hilumin) i aluminijske legure serije 1050, izvedenih na disk i fiber laseru.
Teorijski dio rada obuhvaća opis principa rada lasera, klasifikaciju i karakteristike različitih tipova lasera, metode ispitivanja laserski zavarenih spojeva te specifičnosti zavarivanja raznorodnih materijala.
U eksperimentalnom dijelu rada provedena je analiza makrostrukture i mikrostrukture te mjerenje mikrotvrdoće HV0,01 u osnovnim materijalima, zoni utjecaja topline i metalu zavara, na zavarenim spojevima s oba tipa lasera. Nakon analize i usporedbe dobivenih rezultata doneseni su zaključci o prednostima i nedostatcima zavarivanja na disk i fiber laseru.In this thesis, a detailed comparison was conducted of welded joints between nickel-coated lowcarbon steel (Hilumin) and aluminum alloy series 1050, performed using disk and fiber lasers, was conducted.
The theoretical part of the thesis includes a description of the principles of laser operation, the classification and characteristics of different laser types, methods for testing laser-welded joints and the specific challenges of welding dissimilar materials.
In the experimental part, an analysis of macrostructure and microstructure was conducted, along with HV0.01 microhardness measurements in the base materials, heat-affected zone and weld metal of the welded joints with both types of lasers. Following the analysis and comparison of the obtained results conclusions were drawn about the advantages and disadvantages of welding with disk and fiber lasers
Comparison of numerical and experimental values of impact damage at aircraft horizontal stabilizer structure
No full textProučavanje udarnih opterećenja i oštećenja na kompozitne konstrukcije eksperimentalnim ispitivanjem i numeričkim modeliranjem predstavlja perspektivno područje znanstvenih istraživanja, ali istovremeno donosi i brojne izazove uslijed specifičnih konstrukcija, anizotropne prirode materijala i složenih međudjelovanja kompozitnih slojeva.
U ovom se radu razmatra udar projektila u kompozitnu konstrukciju napadnog ruba horizontalnog stabilizatora pri velikim brzinama te se rezultati provedenih simulacija uspoređuju s rezultatima provedenog eksperimentalnog ispitivanja provedenog od strane partnera iz industrije. Detalji o partneru iz industrije se ne iznose zbog ugovora o tajnosti podataka.
Tijekom razvoja numeričkog modela razmatrana su tri načina opisivanja udarača. Model ptice koja udara u konstrukciju horizontalnog stabilizatora modeliran je pomoću klasičnog Lagrangeovog, SPH (eng. Smoothed Particle Hydrodynamics) i CEL (eng. Couple Eulerian-Lagrangian) pristupa. Za provođenje simulacije koristi se komercijalno dostupan programski paket za rješavanje metodom konačnih elemenata Abaqus/Explicit. Nakon usporedbe sva tri modela udarača s rezultatima ispitivanja dostupnima u literaturi definiran je numerički model koji je razvijen na temelju testnog postava korištenog za provođenje eksperimentalnog ispitivanja. Geometrija napadnog ruba opisuje se kombinacijom konvencionalnih ljuskastih elemenata i ljusaka s određenom debljinom, dok se ostatak testnog postava modelira klasičnim trodimenzionalnim elementima. U simulacijama se koristi Hashinov kriterij popuštanja kako bi se opisalo ponašanje kompozita ojačanog vlaknima.
Rezultati razmatranih simulacija uspoređeni su međusobno i s eksperimentalnih vrijednostima te se analizira poklapanje rezultata simulacija s rezultatima eksperimentalnog ispitivanja.
Na posljetku se provodi optimizacija rasporeda sojeva kompozitnog napadnog ruba te se zaključuje da postoje rasporedi slojeva koji pokazuju bolja mehanička svojstva.Exploring impact loads and damage on composite materials through experimental investigation and numerical modeling represents a promising field of scientific research, but at the same time a challenging domain due to laminated structure, anisotropic material nature, and complex layer interfaces of composites.
The subject of this thesis is modeling of a high velocity bird impact on a composite leading edge of a horizontal stabilizer and comparing the results of the simulation to the experimental dana provided by the industrial partner. Details about the industrial partner are not disclosed due to the confidentiality agreement.
In order to develop the numerical model of a high velocity impactor, three different approaches have been considered. Bird impactor model has been developed using classical Lagrangian, Smoothed Particle Hydrodynamics (SPH), and Couple Eulerian-Lagrangian (CEL) method. Commercially available software for finite element method analysis Abaqus/Explicit has been used to conduct simulations. After validating each impactor model with experimental results available in literature, a complete numerical model of the test setup has been developed to replicate the setup used in experimental testing. The geometry of leading edge is described using a combination of conventional shell and continuum shell elements, while the rest of the test setup is modeled using 3-dimensional elements. In simulations conducted, Hashin failure criteria was employed to describe the behavior of fiber-reinforced composite.
The results of all three simulation approaches have been compared with the experimental dana, and quality of results for each method has been discussed.
Optimization of the composite leading edge has been conducted and conclusions on improving the layup have been made
Preparation and Characterization of Lifitegrast-Loaded Hyalurosomes
No full textLifitegrast je djelatna tvar protuupalnog lijeka Xiidra® koji se upotrebljava za liječenje sindroma suhog oka u obliku oftalmološke otopine. Nedavni literaturni podaci pokazuju kako se lifitegrast razgrađuje na onečišćenja pod utjecajem termolize, kisele i alkalne hidrolize te oksidacije. Kako bi se riješio problem stabilnosti lifitegrasta i poboljšala postojeća formulacija lijeka, cilj je bio uklopiti lifitegrast unutar hijalurosoma te praćenjem stabilnosti (sadržaja) lifitegrasta utvrditi utjecaj hijalurosoma na njegovu stabilnost. Hijalurosomi su nanometrijske vezikule, slične liposomima, koje nastaju povezivanjem hijaluronske kiseline i molekula fosfolipida. Općenito, hijalurosomi su strukture koje mogu uklopiti djelatne tvari, čime doprinose povećanju stabilnosti jer fizički izoliraju lijek od vanjskih uvjeta koji mogu uzrokovati njegovu degradaciju. S ciljem optimizacije pripreme liposoma i hijalurosoma korištene su dvije metode, od kojih je metoda hidratacije, ekološki prihvatljiva metoda bez upotrebe organskih otapala, proizvela najuniformnije vezikule u pogledu veličine, indeksa polidisperznosti i zeta potencijala. Fizikalne karakteristike (veličina vezikula, indeks polidisperznosti i zeta potencijal) hijalurosoma uspoređene su s onima liposoma koji sadrže istu količinu fosfolipida. Dok je stabilnost vezikula ispitivana praćenjem fizikalnih karakteristika tijekom mjesec dana na 5 °C i 25 °C. Pokazano je da su fizikalne karakteristike hijalurosoma ostale stabilne tijekom mjesec dana pri temperaturama od 5 °C i 25 °C, dok su kod liposoma veličina i indeks polidisperznosti ostali stabilni, a zeta potencijal je pokazao tendenciju povećanja, što bi nakon dužeg razdoblja skladištenja moglo dovesti do agregacije liposoma. Studije prisilne razgradnje pokazale su da su formulacije hijalurosoma s uklopljenim lifitegrastom stabilne u pogledu fizikalnih karakteristika i sadržaja lifitegrasta pri 25 °C / 60 % RV i 50 °C / 75 % RV. Međutim, kada je promatran utjecaj temperature i oksidansa na razgradnju lifitegrasta, uočene su promjene u veličini i zeta potencijalu hijalurosoma, pH uzorka te sadržaju lifitegrasta. Formulacije hijalurosoma s većom koncentracijom fosfolipida (60 mg/ml) zadržavaju veći postotak početnog sadržaja lifitegrasta u oba uvjeta skladištenja (25 °C / 60 % RV + H2O2 i 50 °C / 75 % RV + H2O2) u usporedbi s kontrolnim uzorcima. Dobiveni rezultati otvaraju put potencijalnoj upotrebi hijalurosoma za isporuku lifitegrasta.Lifitegrast is the active ingredient in the anti-inflammatory drug Xiidra®, used to treat dry eye syndrome. Recent literature data show that lifitegrast degrades into impurities under the influence of thermolysis, acidic and alkaline hydrolysis, and oxidation. To address the stability issue of lifitegrast and improve the existing drug formulation, the goal was to encapsulate lifitegrast within hyalurosomes and determine the impact of hyalurosomes on its stability. Hyalurosomes are nanometric vesicles, similar to liposomes, formed by the association of hyaluronic acid and phospholipid molecules. Generally, hyalurosomes are structures that can encapsulate active substances, thereby contributing to increased stability by physically isolating the drug from external conditions that may cause degradation. To optimize the preparation of liposomes and hyalurosomes, two methods were used, among which the hydration method, an environmentally friendly method that does not use organic solvents, produced the most uniform vesicles in terms of size, polydispersity index, and zeta potential. The physical characteristics (vesicle size, polydispersity index, and zeta potential) of hyalurosomes were compared with those of liposomes containing the same amount of phospholipids. Meanwhile, the stability of the vesicles was evaluated by monitoring the physical characteristics over a month at 5 °C and 25 °C. It was shown that the physical characteristics of hyalurosomes remained stable at both 5 °C and 25 °C, whereas for liposomes, size and polydispersity index remained stable, but the zeta potential showed a tendency to increase, which could potentially lead to liposome aggregation after a longer storage period. Forced degradation studies have shown that hyalurosome formulations with encapsulated lifitegrast are stable in terms of physical characteristics and lifitegrast content at 25 °C / 60% RH and 50 °C / 75% RH. However, when examining the effect of temperature on the oxidation of lifitegrast, changes were observed in the size and zeta potential of the hyalurosomes, sample pH, and lifitegrast content during storage. Formulations of hyalurosomes with the highest phospholipid concentration (60 mg/ml) retain a higher percentage of the initial lifitegrast content under both storage conditions (25 °C / 60 % RH + H2O2 i 50 °C / 75 % RH + H2O2) compared to the control samples. The obtained results pave the way for the potential use of hyalurosomes for the delivery of lifitegrast
Synthesis of bioadditives based on gallic acid for improvement of application properties of diesel fuel
No full textU ovom radu opisana je sinteza i metoda pročišćavanja četiri bioaditiva reakcijom esterifikacije između galne kiseline i odgovarajućega alkohola. Alkoholi koji su korišteni za reakcije su etanol, propanol, butanol i pentanol, a kao katalizator korišten je p-toluen sulfonska kiselina. Sintetizirani produkti pročišćeni su ispiranjem s vodom. Struktura i čistoća priređenih spojeva analizirana je spektroskopskim metodama infracrvene spektroskopije s Fourierovom transformacijom i protonskom nuklearnom magnetskom rezonancijom.
Produkt je detaljnije analiziran pomoću metoda diferencijalne pretražne kalorimetrije i kromatografije isključenja po veličini. Nadalje, promatrala se topljivost produkata u vodi, dimetilsulfoksidu i dizelskome gorivu. Ustanovljeno je da sintetizirani produkti nisu topljivi u dizelskokome gorivu zbog čega se antiokisdativno djelovanje bioditiva ne može odrediti. Iz svih provedenih analiza može se zaključiti da su produkti sintetizirani, ali s jako malim iskorištenjem.This paper describes the synthesis and purification method of four bioadditives through the esterification reaction between gallic acid and the corresponding alcohol. The alcohols used for the reactions were ethanol, propanol, butanol, and pentanol, with p-toluenesulfonic acid used as the catalyst. The synthesized products were purified by rinsing with water.
The structure and purity of the prepared compounds were analyzed using spectroscopic methods such as Fourier-transform infrared spectroscopy and proton nuclear magnetic resonance. The synthesized product was further analyzed using differential scanning calorimetry and size-exclusion chromatography. Additionally, the solubility of the products in water, dimethyl sulfoxide, and diesel fuel was observed. It was established that the synthesized products were not soluble in diesel fuel, making it impossible to determine their antioxidative properties. From all conducted analyses, it can be concluded that the products were synthesized but with very low yield
Improvement of assembly of floor convectors for large spaces
No full textRadom se analizira proizvodnja podnih konvektora, posebno sa stanovišta montaže, pri čemu se istražuje mogućnost robotske montaže. Na osnovi rezultata provedenih analiza metodom DFA, ustanovljeno je da, unatoč značajnom skraćenju vremena montaže, robotska montaža ipak nije trenutačno primjenjiva, zbog premalenih proizvodnih količina i visokih troškova povezanih s i investicijama. Predloženo je idejno rješenje s robotom FANUC R-2000iC/125L koji zadovoljava tehničke zahtjeve za nosivost i radni doseg, a za izvođenje dijela montaže podnog konvektora.The paper analyzes the production of floor convectors, particularly from the assembly perspective, with a focus on exploring the possibility of robotic assembly. Based on the results of analyses conducted using the DFA method, it has been determined that, despite a significant reduction in assembly time, robotic assembly is not currently feasible due to low production quantities and high costs associated with investments. A conceptual solution has been proposed with the FANUC R-2000iC/125L robot, which meets the technical requirements for load capacity and reach, specifically for carrying out a portion of the floor convector assembly
Standardizacija i optimizacija neuralnih staničnih modela i biomarker eseja za rijetke genetičke bolesti
No full textNiemann-Pick Disease Type C (NPCD) is a rare neurodegenerative disorder affecting 1 in 120,000 live births, characterized by complex alterations in sphingolipid metabolism. While cholesterol accumulation is a prominent feature, the situation is more intricate in the brain, where primary accumulating lipids are sphingolipids such as GM2 and GM3 gangliosides. So far, the only approved therapy to date, Miglustat, targets sphingolipid pathways and is used to prevent disease progression. The objective of this study is to improve an existing ganglioside assay for its utilization in cellular models. The optimization process encompasses the careful selection of the most effective extraction buffers, optimizing the protocol steps to enhance efficiency, and selecting appropriate sample sizes for cellular pellets. This study aims to develop a universally applicable assay that can be used across a wide range of cell lines. The assay validation involves the utilization of differentiated astrocytes and neural progenitor cells derived from fibroblast lines harboring NPC1-heterozygous and NPC1-homozygous variants. Quantification of gangliosides is performed using liquid chromatography-tandem mass spectrometry (LC-MS/MS).The findings of this investigation demonstrated a notable disparity in the buildup of GD3 ganglioside in fibroblast cell lines that were homozygous for the NPC1 gene mutation. Conversely, neural progenitor cells and astrocytes exhibited a reduction in GD3 ganglioside levels. Furthermore, it was observed that NPC1-homozygous fibroblasts exhibited increased concentrations of complex GD1a and GT1b gangliosides. Additional investigation is required to effectively address the inquiries that have been prompted by these results. This assay holds significant potential, hence redefining the application of cellular models in in vitro experiments related to lysosomal storage diseases. Upon optimization, the ganglioside assay will function as a valuable instrument for capturing the accumulation pattern of gangliosides that are linked to rare diseases.Niemann-Pickova bolest tipa C (NPCD) rijedak je neurodegenerativni poremećaj koji pogađa 1 od 120 000 živorođene djece, a karakteriziraju ga složene promjene u metabolizmu sfingolipida. Dok je nakupljanje kolesterola glavno obilježje ove bolesti, situacija je složenija u mozgu gdje se primarno nakupljaju sfingolipidi kao što su GM2 i GM3 gangliozidi. Do sada jedina odobrena terapija, Miglustat, inhibira sintezu sfingolipida i koristi se za sprječavanje progresije bolesti. Cilj rada je prenamijeniti postojeći esej gangliozida za njegovu upotrebu u staničnim modelima. Proces optimizacije obuhvaća pažljiv odabir otopine za ekstrakciju, optimiziranje koraka protokola za povećanje učinkovitosti i odabir odgovarajuće veličine uzorka za stanične pelete. Cilj ove studije je razviti univerzalno primjenjivi test koji se može koristiti u širokom rasponu staničnih linija. Validacija testa uključuje korištenje diferenciranih astrocita i neuralnih progenitorskih stanica diferenciranih iz linija fibroblasta koje sadrže NPC1-heterozigotne i NPC1-homozigotne varijante. Kvantifikacija gangliozida provodi se pomoću tekućinske kromatografije-tandem masene spektrometrije (LC-MS/MS). Rezultati ovog istraživanja pokazali su primjetnu razliku u nakupljanju GD3 gangliozida u linijama fibroblasta koje su bile homozigotne za mutaciju gena NPC1. Suprotno tome, neuralne progenitorske stanice i astrociti pokazali su smanjenje razine GD3 gangliozida. Nadalje, primijećeno je da NPC1-homozigotni fibroblasti pokazuju povećane koncentracije kompleksnih GD1a i GT1b gangliozida. Dodatna istraživanja su potrebna kako bi se učinkovito odgovorilo na upite koje su potaknute ovim rezultatima. Ovaj test ima značajan potencijal, stoga redefinira primjenu staničnih modela u in vitro eksperimentima koji se odnose na lizosomske bolesti nakupljanja. Nakon optimizacije, analiza gangliozida funkcionirat će kao vrijedan instrument za mjerenje gangliozida koji su povezani s rijetkim bolestima
Biorazgradivost stabljičnih vlakana i biopolimera za agrotekstilnu namjenu
No full textBiorazgradnja, to jest biotička razgradnja polimera je kemijska razgradnja materijala izazvana djelovanjem mikroorganizama kao što su gljivice, bakterije i alge. Postupak biorazgradnje se temelji na aktivnosti živih organizama, a sam produkt se dobije razgradnjom njihovog djelovanja. Prirodni polimeri kao što su proteini, polisaharidi i nukleinske kiseline se razgrađuju reakcijama oksidacije i hidrolize. Biorazgradivi materijal razgrađuje se u biomasu, ugljikov dioksid i plin metan. U ovom radu ispitivana je biorazgradnja stabljičnih vlakana (konoplja, juta) i biopolimera (PLA) za agrotekstilnu namjenu. Da bi se ispitalo svojstvo biorazgradnje, stabljična vlakna i biopolimer su zakopani u zemlju, u kontroliranim uvjetima (laboratorij) i nekontroliranim uvjetima (utjecaj atmosferilija) u periodu od 2, 4, 7, 9 i 11 dana. Nakon izlaganja, uzorcima vlakana su ispitana svojstva finoće, čvrstoće te prekidno istezanje. Da bi se ispitao stupanj biorazgradnje, dobivene vrijednosti rezultata uspoređeni su s rezultatima kontrolnih uzoraka. Nakon provedenog istraživanja i analiziranja podataka vidljivo je da se na svim izloženim uzorcima svojstva koja potvđuju biorazgradnju bila smanjena, odnosno da su bili podvrgnuti djelovanju mikroorganizma.Biodegradation or biotic degradation of polymers is a chemical degradation of materials caused by the action of microorganisms such as fungi, bacteria, and algae. The process of biodegradation is based on the activity of living organisms, and the product itself is obtained by their degradation. Natural polymers such as proteins, polysaccharides, and nucleic acids degrade by oxidation and hydrolysis reactions. Biodegradable material decomposes into biomass, carbon dioxide, and methane gas. In this study, the biodegradation of stem fibres (hemp, jute) and biopolymers (PLA) for agrotextile purposes was investigated. To investigate the biodegradability property, bast fibres and biopolymers were buried in the ground, under controlled conditions (laboratory) and uncontrolled conditions (atmospheric influence) for a period of 2, 4, 7, 9, and 11 days. After exposure, the fibre samples were tested for properties of fineness, strength, and breaking elongation. To test the degree of biodegradation, the obtained values of the results were compared with the results of control samples. After conducting the research and analysing the data, it is visible that all exposed samples had reduced properties that confirm biodegradation, i.e., they were subjected to the action of microorganisms
Influence of laser welding parameters on mechanical properties and microstructure in Hilumin / aluminium series 1050 joint
No full textU ovom radu analizirana je problematika zavarivanja raznorodnih materijala s obzirom na fizikalna svojstva i metaluršku kompatibilnost koja za aluminij i čelik rezultira krhkim i tvrdim intermetalnim spojevima. Karakterizirali su se režimi i načini rada laserskog zavarivanja, fizikalni fenomeni kolapsa i stvaranja ključanice te utjecaj parametara na svojstva zavara. Sagledavanjem lasera kao tehnologije spajanja, približena su osnovna svojstva laserske zrake, vrste lasera i fizikalna interakcija zrake s različitim materijalima. Završno, prikazan je način vođenja svjetla u optičkom kablu, način rada i osnovni dijelovi fiber lasera.
U eksperimentalnom dijelu primijenjene su različite kombinacije parametara fiber lasera za zavarivanje aluminija 1050 na Hilumin. Osiguranjem prikladne konfiguracije oblika spoja, provedeno je ispitivanje smične sile, penetracije zavara i mikrotvrdoće. Zaključilo se je da je snaga lasera najutjecajniji parametar za povećanje penetracije. Najveći iznos smične sile dobiven je prilikom najveće penetracije, no također i najveći iznos poroznosti. Mjerenjem mikrotvrdoće identificirali su se svi najčešći intermetalni spojevi.In this study, the issues related to welding dissimilar materials were analysed concerning their physical properties and metallurgical compatibility, resulting in brittle and hard intermetallic compounds between aluminium and steel. The modes and types of laser welding were characterized, including the physical phenomena of collapse and keyhole formation, along with the influence of parameters on weld properties. By considering the laser as a joining technology, the fundamental properties of the laser beam, types of lasers, and the physical interaction of the beam with different materials were outlined. Finally, the mechanism of light guidance in an optical cable, its operation, and the basic components of fiber lasers were presented.
In the experimental section, various combinations of fiber laser parameters were applied for welding aluminium 1050 to Hilumin. By ensuring an appropriate joint configuration, examinations were conducted on shear force, weld penetration, and microhardness. It was concluded that laser power is the most influential parameter for increasing penetration. The highest shear force was obtained with the maximum penetration, yet it also resulted in the highest level of porosity. Microhardness measurements identified all common intermetallic compounds