Repository of Josip Juraj Strossmayer University of Osijek
Not a member yet
37744 research outputs found
Sort by
DRUŠTVENE MREŽEU PROMOCIJI GLAZBENIH SADRŽAJA NA PRAKTIČNIM PRIMJERIMA/ FANTAZIJA ZA BRAČ
Uspješno poslovanje svrha je svake djelatnosti, a oduševljenje i zadovoljstvo publike potreba je i cilj svakog umjetnika. Smatram da je važno i neizbježno savladati internet promociju ako želimo biti u koraku s vremenom i ako želimo da ono što stvaramo bude primjećeno, te da od toga imamo i nekakvu korist. Facebook je stvarno jednostavan, interaktivan, zabavan način promocije i komunikacije te mislim da će u vrlo skoroj budućnosti biti kao naslovni dokument kojim ćemo pokazati što radimo i kako nam ide. Već sada se događa da te potencijalni klijent uopće neće smatrati ozbiljnim konkurentom, umjetnikom ili trgovcem, ako nemože pogledati tvoj profil na Facebooku. Meni kao mlađoj osobi Facebook olakšava mnoge stvari, kada nešto trebam, gdje god da se nalazim, pogledam na google, tražilica mi izbaci Facebook profil osobe iz tražene djelatnosti. Pri pregledu profila mogu steći dojam o njegovoj profesionalnosti, vidjeti proizvode preko fotografija, te pročitati mišljenja mušterija. Vrlo brzo riješim i nađem ono što me zanima, dok s druge strane dijelim svoju privatnost sa velikim brojem ljudi koji možda stvarno ne trebaju znati što se događa samnom u mom privatnom životu. Promocija benda u kojem djelujem nemogu reći da je nezamisliva bez Facebooka, ali je definitivno omogućila lakšu dostupnost novim mušterijama. Sva komunikacija koja se odvija, ostaje trajno zabilježena, što olakšava preglednost. Dobri osvrti mušterija samo pojačavaju dojam novoj publici koja pregledava stranicu. Uz malo mašte, kreativnosti i dosta upornosti moguće je lako i jeftino promovirati bend i ostavljati trag onoga što radimo iza sebe. Zabavio sam se pišući ovaj rad jer sam istraživanjem osvježio svoje znanje o promociji i marketingu koje sam svojevremeno savladavao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, ali i saznao mnoge zanimljive informacije o svijetu društvenih mreža u koje se svi sve više i više zaplićemo. Njihova pozadina je po mom mišljenju još puno dublja i nevidljiva, ali za to bi se trebao upustiti u jedan kompletno novi rad
Planning methods and analysis of factors that influence delays in delivery of construction projects
Efikasno i efektivno planiranje i upravljanje građevinskim projektima koje, između ostalog, podrazumijeva i pravovremeno prepoznavanje potencijalnih rizika, ključ su uspješne i kvalitetne realizacije građevinskog projekta. Ovaj završni rad bavi se definiranjem plana i njegove važnosti za ostvarivanje ciljeva građevinskog projekta. Također analiziraju se gubici radnog vremena i zastoji, te razlozi zbog kojih dolazi do istih. Nastavno na prethodno, definiraju se i metode planiranje radi kasnijeg boljeg razumijevanja i praćenja studije slučaja. Studija slučaja odnosi se na analizu 1. i 2. faze projekta Uređenje rijeke Vuke u Vukovaru (Izgradnja pokretne gumene pregrade i Uređenje korita rijeke Vuke). Na analiziranom projektu pojavila su se brojna odstupanja slijedom niza različitih okolnosti što je na koncu dovelo do završetka radova prve dvije faze čak četiri godine nakon prvotno ugovorenog roka.Efficient and effective planning and management of construction projects, which, among other things,
includes timely recognition of potential risks, are the key to the successful and high-quality realization
of a construction project. This undergraduate thesis deals with defining the plan and its importance in the successful delivery of the construction project. It also defines losses of working time and slowdowns, as well as the reasons for which they occur. Furthermore, it defines planning methods for later better understanding and follow-up of the case study. The case study refers to the analysis of the 1st and 2nd phase of the project Regulation of the Vuka river in Vukovar (Constructing a movable rubber barrier and River Vuka channel restoration). Numerous deviations appeared on the analyzed project due to a series of different circumstances, which ultimately led to the completion of the works on first two phases four years after the originally agreed deadline
The prevalence and incidence of dental and oral manifestations in individuals with Down syndrome
Cilj istraživanja je ispitati prevalenciju te razlike u incidenciji oralnih manifestacija između osoba s Down sindromom (DS) i redovnog razvoja, te ispitati razlike u oralnoj higijeni, konzumaciji kariogene hrane i pića, te posjetima stomatologu.
Ustroj studije: Presječno istraživanje.
Ispitanici i metode: Roditelji/skrbnici ispitanika odgovorili su na 23 pitanja upitnika. U
Istraživanje su uključeni podaci 41 osobe s DS-om i 41 djeteta redovnog razvoja.
Rezultati: Osobe s DS češće imaju gotsko nepce, dentitio tarda, bruksizam, karijes, nepravilan
redoslijed nicanja zubi i oralno disanje. Više je osoba s DS-om konzumiralo kariogenu hranu, međutim rjeđe nego djeca redovnog razvoja. S druge strane, djeca redovnog razvoja najčešće piju slatka pića nekoliko puta tjedno, dok osobe s DS-om najčešće jednom dnevno. Osobe s DS-om koje češće piju slatka pića imaju karijes, te je povećana konzumacija slatkiša povezana sa češćim posjetima stomatologu zbog karijesa, ali i povećanom učestalosti pranja zubi. Obje skupine pokazale su jednaku učestalost pranja zubi i korištenje paste s fluoridima, međutim osobe s DS-om rjeđe su koristile pomoćne metode za održavanje oralne higijene. Osobe s DSom najčešće idu stomatologu zbog karijesa jednom godišnje, dok djeca redovnog razvoja idu najčešće dva ili više puta godišnje, te učestalije idu na redovne kontrole stomatologu, nego osobe s DS-om.
Zaključak: Osobe s DS-om češće imaju prisutne razne dentalne i oralne manifestacije nego djeca redovnog razvoja, među kojima je jedan od važnijih javnozdravstvenih problema u stomatologiji – karijes. Razlike u oralnoj higijeni nisu uočene, međutim treba poraditi na češćim stomatološkim pregledima osoba s DS-om.Objectives: The objectives of this study were to assess the prevalence and differences in the
frequency of oral manifestations between individuals with Down syndrome (DS) and those with
typical development and to establish differences in terms of oral hygiene, frequency of dental
visits, and consumption of cariogenic foods and beverages.
Study design: Cross-sectional study.
Participants and methods: The study included data from 41 individuals with DS and 41
children with typical development. Participants' parents or guardians completed a 23-question
questionnaire.
Results: Individuals with DS were more likely to have a high-arched (Gothic) palate, delayed
tooth eruption (dentitio tarda), bruxism, dental caries, irregular order of tooth eruption, and
mouth breathing. Many individuals with DS consumed cariogenic foods less frequently than
typically developing children. On the other hand, typically developing children were more
likely to consume sugary beverages several times a week, while individuals with DS typically
consumed them once daily. In individuals with DS, more frequent consumption of sugary drinks
was associated with the presence of dental caries, and increased consumption of sweets was
correlated with more frequent dental visits due to tooth decay, as well as more frequent tooth
brushing. Both groups showed a similar frequency of tooth brushing and use of fluoride
toothpaste. However, individuals with DS were less likely to use additional oral hygiene
products. Children with typical development went to the dentist two or more times a year and
additionally went for regular dental check-ups much more frequently than individuals with DS
who only went to the dentist once a year for cavities.
Conclusion: Individuals with DS display more frequent dental and oral manifestations than
typically developing children, among whom tooth decay is a significant public health problem
in dentistry. No significant difference in oral hygiene was found, but there is a need to
encourage more frequent dental check-ups in individuals with DS
Organizational structure on the example of institutions
Pojava organizacije veže se uz pojavu prvih ljudi, a njezina se iznimna važnost ogleda upravo u tome što omogućuje društvu da stvara one vrijednosti koje pojedinac ne može samostalno proizvesti. Naime, svaka pojedina organizacija koja egzistira na tržištu jedinstvena je sama po sebi i razlikuje se od ostalih, no ipak sve se zasnivaju na nekim zajedničkim elementima, a to su cilj odnosno svrha, ljudski resurs te materijalna sredstva. U vremenu u kojemu trenutno živimo, a kojega karakterizira velika neizvjesnost i turbulentnost, ujedno je i opstanak organizacija na tržištu postao prilično upitan i pred njih je postavio izazov, da ukoliko žele "preživjeti", moraju se naučiti uspješno nositi s brojnim i raznim promjenama. Sastavni i najvažniji dio organizacije je organizacijska struktura koja, da bi joj donijela poslovni uspjeh, rast i razvoj, mora biti adekvatna. Neke od najvažnijih organizacijskih struktura su funkcijska, divizijska, projektna, T-oblik organizacijske strukture te mrežna ili mrežasta, pri čemu svaka od njih počiva na određenim karakteristikama koje su svojstvene upravo njoj. Samu organizacijsku strukturu sačinjava pet elemenata koji su u praktičnom dijelu rada prikazani na ustanovama čije se osnivanje može promatrati kao rezultat potrebe za trajnim obavljanjem djelatnosti od javnog interesa, a koja se kao takva povećala usporedno s razvojem suvremenog svijeta
Illustrative Storytelling for Preschool and Scholl-Age Children through the Kamishibai Technique
Rad ne sadrži sažetak
Assessment of children's colour vision using anomaloscope
CILJEVI ISTRAŽIVANJA: Procijeniti incidenciju i udjele oštećenja kolornog vida u djece
obzirom na anomaliju te ispitati postoji li razlika u poremećaju raspoznavanja boja ovisno o
spolu i vidnoj oštrini.
NACRT STUDIJE: Presječna studija.
ISPITANICI I METODE: U istraživanju je sudjelovalo 25 ispitanika kojima je učinjena
anomaloskopija u Domu zdravlja Osječko-baranjske županije 2021. – 2024. godine. Iz
medicinskih zapisa preuzeti su podatci o demografskim obilježjima, vidnoj oštrini, incidenciji,
stupnju i vrsti anomalije kolornog vida. Pretrage su učinjene na Nagelovom anomaloskopu tip
II.
REZULTATI: 23 ispitanika (92 %) su bili muškog, a 2 (8 %) ženskog spola. Svi muški, a
samo jedna ženska ispitanica imali su poremećaj kolornog vida. Najčešća je bila
deuteranomalija, prisutna kod 9 (36 %) ispitanika na oba oka, s četverogodišnjom incidencijom
od 0,77 slučajeva na 10 000 djece. Zabilježena je veća učestalost težih anomalija u odnosu na
blaže. Nije uočena statistički značajna razlika u vidnoj oštrini bez korekcije desnog (KruskalWallisov test, P = 0,68) i lijevog oka (P = 0,51), kao ni s korekcijom desnog (Kruskal-Wallisov
test, P = 0,61) i lijevog oka (P = 0,22) prema vrsti anomalije. Nije bilo značajnih razlika u vidnoj
oštrini bez korekcije desnog (Kruskal-Wallisov test, P = 0,17) i lijevog (P = 0,36) prema stupnju
anomalije. Zbog malog uzorka nije bilo moguće testirati razlike u vidnoj oštrini s korekcijom
prema stupnju anomalije.
ZAKLJUČAK: Poremećaji kolornog vida češći su u muške nego u ženske djece. Najčešći
poremećaj jest deuteranomalija te je bilo više težih nego blažih poremećaja. Nije dokazana
značajna razlika u vidnoj oštrini s obzirom na vrstu te stupanj anomalije kolornog vida.OBJECTIVES: To assess the incidence and prevalence of color vision deficiencies in children
with respect to the type of anomaly, and to determine whether there are differences in color
discrimination deficits depending on gender and visual acuity.
STUDY DESIGN: Cross-sectional study.
PARTICIPANTS AND METHODS: The study included 25 children who underwent
anomaloscopy at the Osijek-Baranja County Health Center between 2021 and 2024. Medical
records were reviewed to extract demographic characteristics, visual acuity, incidence, severity,
and type of color vision anomaly. All examinations were performed using the Nagel
anomaloscope type II.
RESULTS: Of the 25 participants, 23 (92 %) were male and 2 (8 %) were female. All male
participants exhibited color vision anomalies, while only one female participant was affected.
The most common anomaly was deuteranomaly, observed in 9 (36 %) participants bilaterally,
with a four-year incidence of 0.77 cases per 10 000 children. Severe anomalies were more
frequently documented than mild ones. No statistically significant differences were found in
uncorrected visual acuity of the right eye (Kruskal-Wallis test, P = 0.68) or left eye (P = 0.51),
nor in corrected acuity of the right (Kruskal-Wallis test, P = 0.61) or left eye (P = 0.22), with
respect to the anomaly type. Similarly, no significant differences were noted in uncorrected
visual acuity of the right (Kruskal-Wallis test, P = 0.17) or left eye (P = 0.36), in relation to the
anomaly severity. Due to the small sample size, testing corrected visual acuity in accordance
with anomaly severity was not feasible.
CONCLUSION: Color vision deficiencies are more prevalent in male than in female children.
The most frequent anomaly is deuteranomaly, and a higher prevalence of severe anomalies was
recorded compared to milder ones. No significant differences were found in visual acuity with
respect to the type or severity of the anomaly
The Attitudes of Elementary Music School Students Towards Solfeggio Classes
Nastava predmeta Solfeggio odvija se u osnovnim i srednjim glazbenim školama te na glazbenim akademijama. Tijekom nastave Solfeggia usvajaju se ritamska i intonacijska znanja i vještine te se razvija glazbeni sluh. Prvi dio ovog rada obuhvaća teorijski dio u kojemu je solfeggio opisan kao glazbeno opismenjivanje te su opisane metode apsolutne i relativne intonacije. Zatim se govori o nastavi Solfeggia, o metodičkim pristupima u nastavi Solfeggia, o povezivanju nastave Solfeggia s nastavom drugih glazbenoteorijskih predmeta te o udžbenicima i priručnicima u nastavi Solfeggia. Drugi dio rada obuhvaća empirijski dio u okviru kojeg je provedeno istraživanje kojim su se željeli doznati stavovi učenika osnovne glazbene škole o nastavi Solfeggia, kao i utvrditi moguće statistički značajne razlike u stavovima učenika s obzirom na neke sociodemografske varijable. Istraživanje je provedeno anketiranjem učenika trećeg, četvrtog, petog i šestog razreda osnovnih glazbenih škola iz Požeško-slavonske i Bjelovarsko-bilogorske županije. Rezultati istraživanja pokazuju da učenici imaju prosječno uglavnom pozitivan stav prema nastavi Solfeggia. Istraživanjem se može zaključiti kako učenici uglavnom vole nastavu Solfeggia, kako im je ugodna, zanimljiva i donekle nije teška. Nadalje, zapaženo je kako je učenicima mnogo draže pjevati iz nota i da su tada samopouzdaniji, nego kada trebaju zapisivati melodiju i ritam. Dakle, istraživanje pokazuje kako učenici imaju prosječno neutralan stav prema diktatu, dok je pjevanje iz nota ocijenjeno uglavnom pozitivnim stavom. Istraživanje pokazuje kako postoji statistička razlika u stavovima učenika s obzirom na spol i s obzirom na razred koji pohađaju, ali da ne postoji statistički značajna razlika u stavovima učenika s obzirom na glazbenu naobrazbu ili aktivnost roditelja.Instruction in the subject of Solfeggio takes place in elementary and secondary music schools, as well as at music academies. During Solfeggio classes, students acquire rhythmic and intonation knowledge and skills, and develop their musical ear. The first part of this paper encompasses the theoretical section, which describes Solfeggio as musical literacy and outlines the methods of absolute and relative intonation. It further discusses Solfeggio instruction, methodological approaches in Solfeggio teaching, the integration of Solfeggio classes with other music theory subjects, and the textbooks and manuals used in Solfeggio instruction. The second part of the paper comprises the empirical section, within which a study was conducted to ascertain the attitudes of primary music school students towards Solfeggio instruction, as well as to determine possible statistically significant differences in students' attitudes based on certain sociodemographic variables. The research was carried out through a survey of third, fourth, fifth, and sixth-grade students from primary music schools in the Požega-Slavonia and Bjelovar-Bilogora counties. The research results indicate that students generally have a predominantly positive attitude towards Solfeggio instruction. The study suggests that students mostly enjoy Solfeggio classes, find them pleasant and interesting, and somewhat not difficult. Furthermore, it was observed that students prefer singing from notation and feel more confident when doing so, compared to when they are required to transcribe melody and rhythm. In other words, the research shows that students have an overall neutral attitude towards dictation, while singing from notation is rated with a generally positive attitude. The study reveals a statistical difference in students' attitudes based on gender and the grade they attend, but no statistically significant difference in attitudes was found concerning the musical education or activity of their parents
Elements of Art Therapy in Art Education
Cilj ovoga teorijskog rada je identificirati i obrazložiti elemente art-terapije u Kurikulumu nastavnog predmeta Likovna kultura i Likovna umjetnost te u metodičkom priručniku Škola za život za niže razrede osnovne škole. Metode koje se koriste su dokumentarne metode, kvalitativne metode te pregled relevantne literature. Art-terapija je oblik terapije koji koristi oblike kreativnog izražavanja za iscjeljivanje tako da se fokusira na mentalno zdravlje pojedinca te ga obogaćuje umjetničkim stvaralaštvom i kreativnim procesima. Upravo se uz takav proces pojedincima pruža prilika da putem likovnog izražavanja izraze svoje ekspresije i unutarnje poteškoće i probleme. Glavna načela art-terapije su načelo konstruktivnog suočavanja, načelo dugoročnog planiranja i načelo kreativnog okruženja i vođenja. Elemente art-terapije možemo pronaći u Kurikulumu nastavnog predmeta Likovna kultura i Likovna umjetnost kao i u Metodičkom priručniku Škola za život. Art-terapija još uvijek nije potpuno uklopljena u hrvatski školski sustav, ali možemo naići na primjenu njezinih elemenata u nastavi. Sve više i više učenika u školama u sebi nose određene probleme koji se javljaju u obliku anksioznosti, depresije ili emocionalne nestabilnosti. Takve pojave uzrokuju ozbiljne probleme, a uz pomoć art-terapije učitelji mogu prepoznati učenikovu potrebu za profesionalnim pristupom stručnih službi. Jedan od problema jest da učitelji često nisu dovoljno dobro educirani o potrebi za art-terapijom kod učenika. Međutim, učitelje možemo obrazovati da prepoznaju dobrobiti bavljenja likovnim aktivnostima u svrhu otkrivanja određenih unutarnjih problema. Primjena art-terapije uključuje različite načine likovnih izražavanja te verbalnu i neverbalnu komunikaciju. Sama provedba terapije ovisi o klijentovu stanju, o okolini i o problemu kojeg sam učenik ima. U integraciji art-terapije u školski sustav nailazimo na brojne izazove i prepreke preko kojih moramo prijeći kako bismo pravilno i sigurno provodili terapiju nad učenicima.The aim of this theoretical paper is to identify and explain the elements of art therapy in the curriculum of subjects Visual Culture and Visual Arts, as well as in the methodological manual School for Life for lower primary school grades. The methods used include documentary methods, qualitative methods and a review of relevant bibliography. Art therapy is a form of therapy that uses modes of creative expression for healing by focusing on an individual's mental health and enriching it through artistic creation and creative processes. This process provides individuals with the opportunity to express their emotions and inner difficulties and problems through visual expression. The main principles of art therapy are the principle of constructive coping, the principle of long-term planning, and the principle of a creative environment and guidance. Elements of art therapy can be found in the curriculum for Visual Culture and Visual Arts, as well as in the methodological manual „School for life“. Although art therapy is not yet fully integrated into the Croatian school system, its elements can be observed in teaching practices. An increasing number of students in schools carry various issues within them, which manifest as anxiety, depression, or emotional instability. Such phenomena cause serious problems, while with the help of art therapy teachers can recognize a student's need for professional support from specialist services. One of the challenges is represented by the fact that teachers are often not sufficiently educated about the need for art therapy in students. However, teachers can be trained to recognize the benefits of engaging in visual arts activities as a means of uncovering certain internal issues. The application of art therapy includes various forms of visual expression, as well as verbal and non-verbal communication. The implementation of therapy itself depends on the client's condition, the environment and the specific problem the student is facing. Integrating art therapy into the school system presents numerous challenges and obstacles that must be overcome in order to conduct therapy for students safely and appropriately
Torsion loaded beams
U radu je analizirano stanje naprezanja i deformacija ravnih štapova kružnog poprečnog presjeka opterećenih momentom torzije Mt u ravnini okomitoj na os štapa. U prvom dijelu rada je opisan problem, dana je osnovna analiza i prikaz izraza za izračun zadanog problema. Zatim je riješeno nekoliko primjera nosača od različitog materijala i različitih oblika poprečnih presjeka (cjevasti i puni kružni poprečni presjek). Provedena je usporedba rezultata.The paper analyzed the state of stress and deformation of straight rods with a circular crosssection loaded with a torsional moment Mt in a plane perpendicular to the axis of the rod. In the first part of the paper, the problem is described, a basic analysis and presentation of the expression for the calculation of the problem is given. Then several examples of supports made of different materials and different shapes of cross-sections (tubular and full circular crosssection) were solved. The results were compared
Etiological features and neurodevelopmental outcomes of provoked cerebral seizures in children
CILJEVI ISTRAŽIVANJA: Utvrditi rani neurorazvojni ishod u dobi od pet godina kod djece
koja su imala prvi prigodni cerebralni napadaj.
NACRT STUDIJE: Povijesno kohortno istraživanje.
ISPITANICI I METODE: Studija je provedena u Klinici za pedijatriju u KBC Osijek, kod sve
djece s prvim prigodnim cerebralnim napadajem dijagnosticiranim u razdoblju od 1. 1. 2019.
do 31. 12. 2019. godine. Podatci su prikupljeni retrospektivno iz medicinske dokumentacije
bolničkog informatičkog sustava. Analizirani su demografski podatci, prenatalni i perinatalni
čimbenici rizika, etiologija napadaja, neurološka dijagostika (EEG, CT, MRI) te dugoročni
neurorazvojni ishodi u dobi od pet godina. Statistička analiza provedena je pomoću MedCalc
softvera uz postavljenu razinu značajnosti P <0.05.
REZULTATI: 56 djece imalo je prvi prigodni cerebralni napadaj u promatranom
vremenskom razdoblju. Najčešći uzrok prigodnih napadaja bile su febrilne konvulzije (48 %),
a najmanje su zastupljeni metabolički poremećaji (9 %). Generalizirani napadaji činili su 57
%, a fokalni 43 % slučajeva. Neurorazvojna odstupanja su zabilježena u 46 % djece, pri čemu
su govorno - jezična kašnjenja bila najčešća (34 %), dok su motorička odstupanja bila
najmanje zastupljena (14 %). Primjena antikonvulzivne terapije povezana je s povećanim
rizikom za govorno i kognitivno kašnjenje (P < 0,05). Genetska predispozicija (pozitivna
obiteljska anamneza) zabilježena je kod 43 % djece. EEG abnormalnosti bile su prisutne u 21
% slučajeva, ali nisu bile značajno povezane s težinom neurorazvojnih odstupanja.
ZAKLJUČAK: Iako većina djece s prvim prigodnim cerebralnim napadajem postiže povoljan
neurološki ishod, kod gotovo polovine ispitanika zabilježena su neurorazvojna odstupanja,
ponajviše govorna i bihevioralna kašnjenja.RESEARCH OBJECTIVES: To determine the early neurodevelopmental outcomes at the age
of five in children who experienced their first provoked seizure.
STUDY DESIGN: A historical cohort study.
PARTICIPANTS AND METHODS: The study was conducted at the Pediatric Clinic of the
Clinical Hospital Center Osijek, involving all children who had their first provoked seizure
diagnosed between January 1, 2019, and December 31, 2019. Data were retrospectively
collected from the hospital's medical records in the information system. Demographic data,
prenatal and perinatal risk factors, seizure etiology, neurological diagnostics (EEG, CT, MRI),
and long-term neurodevelopmental outcomes at the age of five were analyzed. Statistical
analysis was performed using MedCalc software with a significance level set at P < 0.05.
RESULTS: A total of 56 children experienced their first provoked seizure during the
observed period. The most common cause of provoked seizures was febrile convulsions (48
%), while metabolic disorders were the least common (9 %). Generalized seizures accounted
for 57 %, and focal seizures for 43 % of the cases. Neurodevelopmental abnormalities were
observed in 46 % of the children, with speech and language delays being the most common
(34 %), while motor delays were the least frequent (14 %). The use of anticonvulsant therapy
was associated with an increased risk of speech and cognitive delays (P < 0.05). Genetic
predisposition (positive family history) was noted in 43 % of the children. EEG abnormalities
were present in 21 % of the cases but were not significantly associated with the severity of
neurodevelopmental abnormalities.
CONCLUSION: Although most children with their first provoked seizure achieve favorable
neurological outcomes, nearly half of the participants showed neurodevelopmental
abnormalities, primarily speech and behavioral delays