Sveznalica
Not a member yet
8895 research outputs found
Sort by
Utjecaj medija na mentalno zdravlje adolescenata i mladih
Adolescencija je period u kojem dolazi do brojnih bioloških, socijalnih i psiholoških promjena, period u kojem adolescenti otkrivaju identitet, a prijateljstva i prihvaćanje vršnjaka od velikog su značaja. Sam period adolescencije često se naziva periodom „bura i oluja“, a označuje sazrijevanje i put odrastanja.
U periodu sazrijevanja, adolescenti žele istražiti i osnažiti odnos s vršnjacima, a
društveni mediji nude im tu mogućnost. Jednostavnost korištenja takvih medija i njihova sveprisutnost, omogućavaju interakciju neovisno o mjestu i vremenu. Društvene
mreže ujedno su i najkorištenija vrsta medija kojom se adolescenti i mladi služe.
Putem različitih platformi koje nude društveni mediji, adolescenti ponajviše žele
biti prihvaćeni od drugih vršnjaka, a relativno slobodan prostor koji je često bez roditeljskog nadzora, omogućava im da zadovolje svoje psihosocijalne potrebe onako kako
oni sami žele.
Jedna od negativnih strana društvenih medija odnosno njegovog korištenja je
uspoređivanje s drugima. Osim fizičkog uspoređivanja, adolescentima je podjednako
bitno i ono socijalno, što svakako može negativno utjecati na mlade i adolescente.
Brojne objave plasirane za širi ili uži krug populacije, prikazuju određene ideale koje
mladi i adolescenti žele postići. Idealni ne moraju biti u pogledu izgleda, već i iskustva
ili sposobnosti. Ovakve situacije povećavaju društveni pritisak kod mladih i adolescenata, a nedosljednosti između nametnutih ideala te samih adolescenata i mladih imaju
negativan učinak na mentalno zdravlje i blagostanje. Također negativni učinci medija
na adolescente i mlade bogu biti neredovit san, stres, naprezanje očiju, smanjenje vidne oštrine, štetna slika o tijelu, simptomi anksioznosti i depresije, izolacija, internetsko
zlostavljanje, strah od propuštanja i slično
Zdravstvena njega bolesnika s akutnom leukemijom
Akutna je leukemija sindrom klonskih malignih bolesti matičnih hematopoetskih
stanica. Ako se ne liječi, bolest završava smrtnim ishodom zbog nedostatne funkcije fiziološke
hematopoeze. Smrt obično nastupa unutar 3 do 6 mjeseci. Postoje nasljedne i stečene bolesti
koje povećavaju mogućnost nastanka akutne leukemije. Akutna se leukemija dijeli s obzirom
na morfološke značajke leukemijskih stanica te na citokemijske, imunološke i citogene
karakteristike. Kod bolesnika s akutnom leukemijom ne postoji karakterističan klinički
simptom koji je svojstven ovoj bolesti. Međutim, skup simptoma kao što su znakovi krvarenja
i infekcije te tok bolesti (brza pojava simptoma, naglo pogoršanje stanja bolesnika, uobičajeno
liječenje bez učinka) primarno mogu upućivati na akutnu leukemiju. Liječenje se provodi
ovisno o vrsti akutne leukemije a obuhvaća primjenu transfuzije, kemoterapije i transplantaciju.
Medicinska sestra provodi niz intervencija prilikom liječenja bolesti, prepoznavanja i
ublažavanja neželjenih te pružanju podrške. Ukoliko se kod bolesnika provodi kemoterapija,
intervencije medicinske sestre usmjerene su na smanjivanje mučnine i povraćanja, tretiranje
mukozitisa, alopecije, opstipacije, smanjivanja rizika za pojavu infekcije te nastavak pružanja
emocionalne podrške. Transplantacija koštane srži jedna je od najdjelotvornijih terapijskih
metoda u liječenju brojnih hematoloških bolesti. Posttransplantacijsko je razdoblje popraćeno
smanjenom mogućnošću organizma da se obrani od infekcija. Oporavak imuniteta nakon
transplantacije proces je koji može trajati i duže od dvije godine. U ovom razdoblju, medicinska
sestra provodi niz intervencija usmjerenih prema sprečavanju nastanka infekcije s ciljem što
bržeg imunološkog oporavka. Bolesnika je bitno uputiti da je i nakon otpusta još uvijek u
osjetljivom razdoblju u kojem je velika mogućnost pojave brojnih komplikacija i promjena
Sestrinske intervencije kod liječenja tumora probavnog sustava pametnim lijekovima
Tumori u probavnom sustavu predstavljaju približno četvrtinu svih malignih
oboljenja i predstavljaju jedan od najvećih zdravstvenih izazova u svijetu, Europi i
Hrvatskoj. Oni su glavni uzrok smrti, a incidencija i mortalitet ovih bolesti u
konstantnom su porastu kako globalno tako i u našoj zemlji. Većinom rastu neprimjetno
i simptomi se počnu manifestirati tek kada bolest dosegne uznapredovalu fazu. S
obzirom na nedostatak efikasnih metoda probira i rane dijagnoze za većinu ovih
tumora, edukacija liječnika, medicinskih sestara/tehničara i bolesnika o prepoznavanju
rizičnih čimbenika i prvih simptoma bolesti je izuzetno važna. Tijekom posljednja dva
desetljeća imunoterapija se pokazala kao obećavajuća opcija liječenja bolesnika s
rakom. Međutim, novije verzije imunoterapije, kao što su inhibitori kontrolnih točaka,
mogu biti povezane s neobičnim nuspojavama čija ozbiljnost može varirati od blagih
do opasnih po život. Za razliku od uobičajenih nuspojava konvencionalne
kemoterapije, koje imaju predvidljiv najniži ili ciklički obrazac nakon primjene,
nuspojave ovih novijih imunoterapija su varijabilne, ovisno o vrsti imunoterapije, načinu
primjene i mehanizmu djelovanja. Početak i nestanak ovih nuspojava mogu biti prisutni
u bilo kojem trenutku, tijekom primjene liječenja, nekoliko tjedana nakon primjene
liječenja ili nekoliko mjeseci nakon završetka liječenja. Stoga poboljšanje ishoda kod
pacijenata koji su podvrgnuti onkološkoj imunoterapiji zahtijeva znanje onkoloških
medicinskih sestara i razumijevanje različitih imunoterapijskih agenasa, kao i rano
prepoznavanje i liječenje potencijalnih nuspojava, te su odgovorne za brigu o
pacijentima u svim fazama bolesti. Njihove intervencije olakšavaju komunikaciju,
potiču dokumentaciju zdravstvene njege te razvoj sestrinske profesije. Također,
uključuju edukaciju bolesnika i obitelji kako bi se uspješno nosili s izazovima bolesti,
spriječile moguće komplikacije te potaknule samostalnost pacijenata u očuvanju
kvalitete života, posebno u palijativnoj skrbi. Medicinske sestre/tehničari aktivno
uključuju pacijente u terapijske procese, educiraju ih o zdravstvenoj njezi, sudjeluju u
rehabilitaciji te prve primjećuju promjene u simptomima i komuniciraju s obitelji.
Onkološke medicinske sestre/tehničari moraju posjedovati visoku stručnost, moralne
vrijednosti te visoku razinu empatije prema bolesnicima i njihovim obiteljima
Specifičnost fizioterapije kod djece s leukemijom
Leukemija je bolest do sada nepoznate etiologije s izraženim čimbenicima rizika i genetskom predispozicijom. Nastaje procesom patološke proliferacije hemaopoetskih matičnih stanica u koštanoj srži, limfnim čvorovima i drugim organima, što rezultira povišenim brojem nezrelih, malignih stanica u koštanoj srži i cirkulirajućoj krvi. Najčešće se kao prvi simptom kod oboljelih javlja umor popraćen s nedefiniranim bolovima u kostima, koji sa sobom nosi smanjenje aktivnosti u djece. Akutna limfoblastična leukemija je najčešće dijagnosticirani oblik leukemije u djece te ujedno i najzastupljeniji oblik maligne bolesti u djece općenito. U Republici Hrvatskoj od ovog oblika leukemije godišnje oboli između trideset i pet do četrdeset djece te je nešto češća u dječaka. Drugi najzastupljeniji oblik leukemije je akutna mijeloblastična leukemija od koje godišnje u Republici Hrvatskoj oboli troje do četvero djece, a sama prognoza i ishodi liječenja lošiji su od prije spomenutog oblika leukemije. Pri liječenju djece oboljele od leukemije provode se posebni protokoli koji sadržavaju sve potrebne informacije o lijekovima, njihovim dozama te načinu i vremenu primanja. Samo liječenje je podijeljeno u četiri faze i traje između godine i pol pa sve do tri godine. Dosada nije otkriven način liječenja koji sa sobom ne nosi određene nuspojave što dodatno otežava plan i ishod liječenja. Takve nuspojave mogu značajno ograničiti ulogu fizioterapijske intervencije, kojom se pokušava održavati i povratiti fizičko i psihičko funkcioniranje oboljelog djeteta, baš kao i njegova samostalnost. Specifičnost fizioterapijskog tretmana upravo se odnosi na razne fizičke i psihosocijalne poremećaje kroz koje dijete prolazi tijekom liječenja. Gubitak koštane mase, problemi s kardiopulmonalnim sustavom, ograničenost lokomotornog sustava, umor i poremećaji metabolizma samo su neki od izazova, koje fizioterapeut mora procijeniti i na koje treba usmjeriti intervenciju. Povezivanjem različitih fizioterapijskih metoda jamče se najbolji rezultati po pitanju sprječavanja nastanka kontraktura, održavanja pokretljivosti, jačanja mišića i kardiorespiratorne izdržljivosti. Uočena je i pozitivna korelacija između uvođenja fizičke aktivnosti i psihičkog stanja djeteta. Bitno je da fizioterapeut vrši edukaciju oboljelog djeteta, kao i njegove obitelji o zdravim navikama i pravilnim obrascima ponašanja. Time se smanjuje rizik od pretilosti i metaboličkih poremećaja tijekom i nakon liječenja. Uvođenje tehnologije u fizioterapijsku intervenciju, donijelo je sa sobom mnoštvo pozitivnih stvari poput veće zainteresiranosti i motivacije djece za vježbanjem, no još uvijek nije skupljeno dovoljno znanstvenih dokaza koji potvrđuju, koliko je takav način virtualnog vježbanja uistinu koristan za psihofizički razvoj djece. Uvelike se govori, kako u suvremeno doba djeca bježe u virtualni svijet i manje su aktivna, pa bi virtualno vježbanje trebalo izbjegavati, međutim postoje i dokazi da djeca koja su za vrijeme bolesti provodila virtualno vježbanje, nakon izliječena češće se uključuju u različite sportske aktivnosti, što doprinosi boljoj kvaliteti njihova života
Svojstva i poremećaji cirkulacije
Krv ima središnju ulogu u opskrbi tijela kisikom, prijenosu hranjivih tvari i eliminaciji otpadnih produkata, što je od ključne važnosti za očuvanje homeostaze i imunološke funkcije organizma. Srce je središnji organ kardiovaskularnog sustava, odgovoran za generiranje tlaka koji omogućuje stalan protok krvi kroz krvne žile. Arterijski i venski sustav, zajedno s mikrocirkulacijom i limfnim sustavom, čine temeljne komponente koje osiguravaju normalno funkcioniranje organizma. Arterijski sustav sistemskog optoka odgovoran je za transport oksigenirane krvi od srca do tkiva, dok venski sustav vraća deoksigeniranu krv natrag u srce. Kapilare, kao najmanje krvne žile, omogućuju izmjenu tvari između krvi i tkiva, dok limfni sustav doprinosi uklanjanju viška tekućine i zaštiti imunološkog sustava. Poremećaji cirkulacije, poput ateroskleroze, hipertenzije i venske tromboze, mogu ozbiljno narušiti zdravlje, povećavajući rizik od kardiovaskularnih bolesti, koje unatoč napretku u liječenju, ostaju glavni uzrok smrtnosti i obolijevanja u razvijenim zemljama. Važan je sveobuhvatn pristup u prevenciji i liječenju poremećaja cirkulacije, kroz edukaciju, ranu dijagnostiku, tjelesnu aktivnost i promjene životnog stila. Fizioterapija je sastavna komponenta u kardiološkoj rehabilitaciji, s naglaskom na pozitivne učinke tjelesnog vježbanja na zdravlje kardiovaskularnog sustava Ove mjere mogu značajno pridonijeti očuvanju kardiovaskularnog zdravlja i smanjenju učestalosti kardiovaskularnih oboljenja
Hashimotov tireoiditis kod pedijatrijskih bolesnika-intervencije medicinske sestere
Hashimotov tireoiditis je autoimuna bolest koja uzrokuje kroninu upalu btitnjae i
mo~e dovesti do hipotiroidizma. Ova bolest nije rijetka među pedijatrijskim pacijentima i esto
zahtijeva specifine intervencije i strategije upravljanja, osobito u kontekstu uloge medicinskih
sestara. U ovom zavrbnom radu koji se bavi Hashimotovim tireoiditisom kod pedijatrijskih
bolesnika, fokus je stavljen na ulogu medicinskih sestara u identifikaciji, praenju i pru~anju
podrbke ovim mladim pacijentima.
Rad analizira va~ne elemente vezane uz simptome, dijagnozu i lijeenje Hashimotovog
tireoiditisa kod djece. Posebna pa~nja posveena je simptomima kao bto su umor, dobitak na
te~ini, suha ko~a i problemi s rastom, koji se mogu prikazivati u razliitim oblicima kod djece.
U radu su istaknuti izazovi u ranoj identifikaciji bolesti, koji esto ukljuuju kompleksnost
simptoma i njihovu slinost s drugim pedijatrijskim stanjima.
Uloga medicinskih sestara obuhvaa nekoliko va~nih elemenata. Sestra igra znaajnu ulogu u
obrazovanju obitelji i djece o prirodi bolesti, njenom lijeenju i moguim komplikacijama. To
ukljuuje pru~anje informacija o va~nosti redovitih pregleda i laboratorijskih ispitivanja, kao i
objabnjavanje pravilne primjene terapije. Medicinske sestre su odgovorne za praenje
terapijskog odgovora i prilagođavanje tretmana prema potrebama pacijenata. One pru~aju
emocionalnu podrbku i pomo u upravljanju simptomima, bto ukljuuje savjetovanje i potporu
obiteljima suoenim s dugotrajnom kroninom bolebu djeteta.
Rad također naglabava va~nost multidisciplinarnog pristupa u lijeenju, ukljuujui suradnju
između endokrinologa, pedijatara i medicinskih sestara. Uloga medicinskih sestara u
koordinaciji timskog rada i komunikaciji između razliitih strunjaka je bitna za osiguranje
optimalnog ishoda za pacijente.
Na kraju, rad zakljuuje da efikasno upravljanje Hashimotovim tireoiditisom kod djece
zahtijeva holistiki pristup u kojem medicinske sestre imaju va~nu ulogu. Njihov doprinos u
edukaciji, praenju i podrbci znaajno utjee na kvalitetu ~ivota i zdravstvene ishode mladih
pacijenata
Kontrastna sredstva u kompjuteriziranoj tomografiji
Kontrastna sredstva
su tvari koje se namjerno unose u organizam prigodom izvođenja
radioloških postupaka u svrhu poboljšanja kontrastnosti prikaza različitih organa i tkiva ili
radi pouzdanijeg otkrivanja neke patološke promjene ili poremećaja funk cije. Također, ona
pomažu da se nekom radiološkom pretragom razluče tkiva koja se na nativnome prikazu ne
mogu razlikovati. Kontrastna sredstva su se prvi put počela koristiti 1896. godine ubrzo nakon
otkrića rendgenskih zraka.
Trenutačno najviše primjenji
vana radiološka metoda jest kompjuterizirana
tomografija. Prvi C CT uređaj konstruirali su 1972. godine G. N. Hounsfield i A. M. Cormack,
nakon čega se još razvi jao kroz generacije. To je digitalna tehnika slikovnoga prikaza koja se
koristi kolimiranim snopo m rendgenskog zračenja koji je usmjeren okomito na uzdužnu os
snimanoga objekta, što rezultira aksijalnim slikovnim isječkom odabranog sloja snimanoga
objekta. Uloga kontrastnih sredstva kod kompjuterizirane tomografije jest da se postigne što
je bolja mog uća opacifikacija na pregledavanome organu, tkivu odnosno na dijelu tijela koje
je od kliničkog interesa . Kod kompjuterizirane tomografije najčešći put primjene kontrastnih
sredstva jest intravenski put i u tu se svrhu daju jodna kontrastna sredstva, no ta kođer
kontrastna se sredstva mogu primjenjivati i oralnim te rektalnim putem.
Kontrastne pretrage prilikom kompjuterizirane tomografije kategorizirane su prema
anatomskim cjelinama ljudskoga tijela, pa tako imamo pretrage glave, toraksa, abdomena te
zdjeli ce. Zbog što kvalitetnijeg dijagnostičkog prikaza prikaza, snimanja se provode prema zadanim
protokolima. Kontrastne pretrage obuhvaćaju više faza, pa tako svako snimanje započinje
nativnom fazom prije početka primjene kontrastnoga sredstva , a nakon primjene slije de faze
kao što su arterijska, venska te odgođena.
Iako se kontrastna sredstva smatraju lijekovima i to čak najčešće korištenima, valja
biti na oprezu zbog moguće toksičnosti te pojave alergijskih reakcija. Toksičnost je najčešće
vidljiva kod intravenozne primjene, no može se javiti i kod ostalih načina primjenjivanja.
Smrtonosne reakcije su veoma rijetke, no unatoč tome, osoblje koje primjenjuje kontrastna
sredstva mora uvijek biti spremno u slučaju pojave teških reakcija kako bi mogl moglo adekvatno
reagirati
Zdravstvena njega bolesnika na psihogerijatriji
Pojava neuroloških bolesti i psihičkih odnosno mentalnih poremećaja kod osoba starije životne dobi u suvremenom svijetu je vrlo učestala, a može biti i vrlo opasna. Naime, vrlo često pojava prvih simptoma koji se povezuju s neurološkom bolesti ili psihičkim poremećajem kod većine osoba starije životne dobi prođe nezamijećeno zbog povezivanja s „normalnim“ procesom starenja. Pojava demencije vrlo je česta neurološka bolest koju prati značajan broj neuroloških bolesti, kao što je Alzheimerova bolest te psihičkih poremećaja, kao što su primjerice delirij, depresija i anksioznost, blagi kognitivni poremećaj i drugi. Spomenute neurološke bolesti i psihički poremećaji imaju značajan utjecaj na opće zdravstveno stanje svakog pacijenta s dijagnozom, ali uvelike utječu i na kvalitetu njegova života. Pružanje zdravstvene njege pacijentima iz područja psihogerijatrije osnovni je zadatak medicinskih sestara i tehničara čija je uloga u tom procesu i neophodna i nezamjenjiva. Identifikacija potreba za zdravstvenom skrbi, provođenje postupaka zdravstvene njege, pravovremeno i ažurno evidentiranje svih intervencija, postupaka i podataka te uključivanje pacijenta u palijativnu skrb ukoliko je to potrebo, nužno je za poboljšanje zdravstvenog stanja svakog pacijenta starije životne dobi. Pomoću sestrinskih dijagnoza i intervencija za svaki identificirani oblik neurološke bolesti ili psihičkog poremećaja kod osoba starije životne dobi, medicinske sestre obavljaju sve zadatke u svezi s pacijentima koji su hospitalizirani te po završetku rada s pacijentima i provođenja sestrinskih intervencija evidentiraju sve potrebne i provedene aktivnosti kako bi se liječenje pacijenta provodilo adekvatno i pravovremeno te kako bi se moglo nastaviti i nakon otpusta iz zdravstvene ustanove. Prema tome, medicinske sestre i tehničari, zahvaljujući ulozi koju ostvaruju u svim oblicima i postupcima zdravstvene njege te odnosu temeljenom na povjerenju koji uspostave s pacijentom, smatraju se punopravnim članovima zdravstvenog tima koji brine o psihogerijatrijskim pacijentima, a njihova je uloga od ključne važnosti u procesu liječenja, posebno u situacijama kada su pacijenti zbog svog stanja hospitalizirani
Prevencija i fizioterapijska intervencija pri ozljedama ramenog obruča u tenisu
Sport je važna sastavnica ljudske svakodnevice. Sport je postao ne samo oblik tjelesne
aktivnosti, već i način socijalizacije, a i usko je povezan s drugim područjima, npr.
turizmom i politikom. Tenis je jedan od najpopularnijih sporta današnjice. Igraju ga milijuni
ljudi diljem svijeta, bilo u profesionalnom ili rekreativnom obliku. Tenis je vrlo dinamičan i
zabavan sport u kojemu ulogu osim fizičke sposobnosti, igra i mentalna snaga,
inteligencija i sposobnost smišljanja taktike. Osim dolaske do loptice i namještanja tijela
na udarac gdje su najvažnije noge, u izvođenju udarca i stvaranju jačine udarca jako su
važne ruke. Svaki udarac u tenisu prvenstveno kreće iz ramena. U treningu od sat
vremena odigra se i do tisuću udaraca, a u teniskom meču koji može trajati više sati ta
se brojka može popeti i do nekoliko tisuća. Pri svakom pokretu rame se napreže, a kako
raste broj udaraca, tako rastu i sila i napor koje rame trpi. Zbog toga često dolazi do
ozljeda, pogotovo ako se ne provede dobra prevencija i priprema ramena. U ovom radu
opisat će se najčešće ozljede ramenog obruča u tenisu, najbolje vježbe za pripremu
ramena za napore i prevenciju ozljeda te metode intervencije ako do ozljede ipak dođe
Utjecaj stresa na osoblje u jedinici intenzivnog liječenja
U jedinicama intenzivnog lijeenja, osoblje se suoava s visokim stupnjem stresa koji
proizlazi iz slo~enih medicinskih situacija, emocionalno iscrpljujuih okolnosti i visokog tempa
rada. Ovaj pregledni rad fokusira se na analizu utjecaja stresa na zdravstveno osoblje u
jedinicama intenzivnog lijeenja, istra~ujui izvore stresa, fizike i psiholobke posljedice te
strategije upravljanja stresom.
Stres je multidimenzionalni fenomen koji se manifestira na razliite naine. U jedinicama
intenzivnog lijeenja, izvori stresa ukljuuju slo~ene medicinske sluajeve, brigu za kritino
bolesne pacijente, rad u timovima visoke uinkovitosti te neizvjesnost i nepredvidljivost
situacija. Osoblje je esto izlo~eno dugim radnim satima, nedostatku sna, emocionalnom
preoptereenju te osjeaju odgovornosti za ~ivot i oporavak pacijenata. Posljedice stresa na
zdravstveno osoblje ukljuuju fizike probleme poput iscrpljenosti, glavobolja, problema sa
spavanjem te poveanog rizika od kardiovaskularnih bolesti. Psiholobki uinci ukljuuju
poveanu razinu anksioznosti, depresije, osjeaja bespomonosti te sindroma sagorijevanja na
poslu. Ti problemi mogu imati ozbiljan utjecaj na profesionalno djelovanje zdravstvenog
osoblja te mogu dovesti do smanjenja kvalitete skrbi koja se pru~a pacijentima.
Upravljanje stresom u jedinicama intenzivnog lijeenja zahtijeva sveobuhvatni pristup.
Preventivne strategije ukljuuju edukaciju osoblja o tehnikama suoavanja sa stresom,
promicanje zdravih ~ivotnih stilova, te implementaciju programa za prevenciju sindroma
sagorijevanja na poslu. Interventne strategije ukljuuju pru~anje podrbke osoblju putem
individualnih i grupnih sesija, psiholobke podrbke, te implementaciju programa za poboljbanje
radnih uvjeta i smanjenje radnog optereenja. Organizacijski faktori igraju kljunu ulogu u
upravljanju stresom u jedinicama intenzivnog lijeenja. Osiguravanje adekvatnih resursa,
pravilno raspoređivanje osoblja, poticanje timskog rada te promicanje kulture podrbke i
otvorene komunikacije mo~e znaajno smanjiti stres te poboljbati dobrobit i zadovoljstvo
osoblja.
Kroz pregled relevantnih istra~ivanja o utjecaju stresa na osoblje u jedinicama intenzivnog
lijeenja, pru~en je sveobuhvatan uvid u kompleksnost problema te naglabava va~nost daljnjeg
istra~ivanja i razvoja intervencijskih strategija. Razumijevanje utjecaja stresa na zdravstveno
osoblje kljuno je za osiguranje visoke kvalitete skrbi u jedinicama intenzivnog lijeenja te za
ouvanje zdravlja i dobrobiti zdravstvenih radnik