Sveznalica
Not a member yet
8895 research outputs found
Sort by
Kraniocerebralne ozljede uzrokovane prometnim nesrećama
No full textKraniocerebralne ozljede uzrokovane prometnim nesrećama predstavljaju značajan
javnozdravstveni problem zbog svoje visoke incidencije, težine posljedica i dugotrajnog
utjecaja na kvalitetu života unesrećenih osoba. Nastanak trauma mozga i glave su među
vodećim uzrocima trajnih moždanih deficita i u konačnici mortaliteta diljem svijeta. Osim
utjecaja po život i zdravlje osobe, utječu i na obitelji unesrećenih i financijsko opterećenje
zdravstvenog sustava. Ove ozljede obuhvaćaju širok spektar oštećenja mozga koji nastaju
uslijed mehaničkog utjecaja tijekom prometne nesreće, uključujući kontuzije, laceracije i
intrakranijalna krvarenja. Posljedice sežu od blagih potresa mozga do teških stanja koja
zahtijevaju hitnu neurokiruršku intervenciju i mogu rezultirati trajnim neurološkim deficitima
ili smrću. Prevencija ovih ozljeda fokusira se na promicanje sigurnosnih mjera u prometu,
poput korištenja sigurnosnog pojasa, kaciga za motocikliste i bicikliste te implementacije
sigurnosnih tehnologija u vozilima. Također, nužno je podizanje svijesti o važnosti vožnje po
pravilima sigurnosti, ponajprije izbjegavanja vožnje prilikom konzumacije alkohola i vožnji
po primjerenim brzinama. Unatoč naporima u prevenciji, kraniocerebralne ozljede i dalje
predstavljaju izazov u neurotraumatologiji. Liječenje ovih ozljeda zahtijeva multidisciplinarni
pristup koji uključuje hitnu medicinsku pomoć, neurokirurške timove, rehabilitacijske
stručnjake i psihološku podršku. Nužan je hitan medicinski tretman počevši od hitnog
medicinskog transporta, dijagnostike i brzog početka liječenja. Tijek liječenja je usmjeren na
održavanje života, smanjenje komplikacija i sekundarnih ozljeda. Oporavak može biti
dugotrajan i zahtijevan, s fokusom na minimiziranje neuroloških oštećenja i maksimiziranje
funkcionalne obnove. Pristup pacijentu je individualan i holistički, a razlikuje se ovisno o
prehospitalnim i hospitalnim uvjetima
Transplatacija srca kao terapijski postupak kardiomiopatije-sestrinska skrb
No full textKardiomiopatija je bolest srca koja uzrokuje da srčani mišić postane slab, krut ili proširen. Kod transplatacije srca kod kardiomiopatije, pacijentu se zamjenjuje oštećeno srce doniranim srcem od drugog donora. Ova procedura se obično koristi kada druge terapije nisu uspješne u poboljšanju funkcije srca. Prije transplatacije srca, pacijent prolazi kroz detaljnu evaluaciju kako bi se utvrdila njegova sposobnost podnijeti operaciju i postoperativnu njegu. Također se traži odgovarajući donor srca koji je kompatibilan s pacijentom. Sam postupak transplatacije srca uključuje uklanjanje oštećenog srca i zamjenu s doniranim srcem. Nakon operacije, pacijent će morati redovito uzimati lijekove kako bi spriječio odbacivanje doniranog srca i pratiti se kod kardiologa radi praćenja napretka i održavanja zdravlja srca. Važno je napomenuti da transplatacija srca nosi određene rizike i komplikacije, kao i dugotrajnu postoperativnu njegu. Odluka o transplataciji srca se donosi na temelju individualnih okolnosti pacijenta i procjene koristi i rizika od strane medicinskog tima. Sama sestrinska skrb nakon transplatacije je izazovna te zahtijeva minimalne ili nikakve komplikacije. Uz skrb bitna je i zdravstvena njega koja obuhvaća prevenciju komplikacije i rano otkrivanje, ako dođe do njih
Fizioterapija nakon operacije tumora mozga
No full textTumore mozga dijelimo u dvije skupine primarne i sekundarne te benigne i maligne. Primarni tumori mozga su novotvorine nastale u nekom dijelu mozga dok sekundarne metastaziraju u mozak a nastale su negdje dalje u tijelu. Klinička slika tumora mozga je glavobolja, povraćanje, mučnina, napadaji, promjene osobnosti i kognitivne promjene. Resekcija samog tumora mozga ovisi o procjeni neurološkog i općeg statusa. Postoji više poloţaja za operaciju tumora mozga i to ovisi o samoj lokalizaciji. Postoperativne komplikacije unutar 30 dana od operacije mogu biti moţdani udar, infarkt miokarda, smrt, infekcija i potreba za ponovnom operacijom. Razaznajemo kako postoji više vrsta tumora a to su gliomi, glioblastomi, meduloblastomi, tumori hipofize, meningiomi i brojni drugi. Fizioterapijska procjena pacijenta radi se pomoću testova Timed Up And Go, Five Time Sit To Stand Test (TSS), Brief Fatigue Inventory (BFI), Berg skala ravnoteţe, Funkcionalne mjere neovisnosti (FIM) skala i Karnofsky Performance Status Scale (KPSS). Fizioterapijska intervencija se bazira na multidisciplinarnom pristupu. Fizioterapijski plan treba biti individualno izraĎen i prilagoĎen pacijentu. U proces rehabilitacije ubraja se fizioterapija, radna terapija, kognitivna fizioterapija i psihološka podrška za pacijente i obitelj. Fizioterapijski plan uključuje jasan opis pacijentovih oštećenja, prednosti i invaliditeta te kratkoročne i dugoročne ciljeve. Vrsta tumora, lokalizacija i vrijeme od postavljanja dijagnoze vaţna su razmatranja prilikom postavljanja ciljeva. Postavljeni ciljevi mogu se mijenjati s vremenom i različiti su za benigne i maligne tumore. Prioriteti tijekom akutne faze oporavka su prevencija komplikacija kao što su dekubitus, razvoj kontraktura, zatvor ili upala pluća zbog navedenih komplikacija vrlo je bitna rana mobilizacija pacijenta. Najveći prioritet fizioterapije u akutnoj fazi je rano pozicioniranje, mišićna mobilizacija, facilitacija normalnog pokreta i pokretanja. Ranoj mobilizaciji treba pristupiti s oprezom ukoliko je promijenjeno stanje svijesti, nastalo nedavno intrakranijaln
Kliničke i patohistološke osobitosti tumora kože u bolesnika liječenih u Klliničkom bolničkom centru Zagreb 2022. godine
No full textTumori kože su skupina tumora nastalih mutacijom stanica kože. Nastaju kada se normalni proces zamjene starih stanica novim stanicama poremeti, najčešće zbog novonastale mutacije u genomu što dovodi do nekontroliranog i nesvrsishodnog umnažanja stanica. Kao i tumori drugih sijela mogu biti dobroćudni (benigni) ili zloćudni (maligni). Maligni tumori kože mogu metastazirati, tj. širiti se na druge dijelove tijela, dok benigni tumori ostaju na mjestu na kojem su nastali. U najčešće dobroćudne tumore kože ubrajamo madež, seboroične keratoze, dematofibrom, hemangiom i epidermoidnu cistu. Melanom, bazocelularni karcinom i planocelularni karcinom ubrajamo u najčešće zloćudne tumore kože. Glavni faktori rizika za razvoj tumora kože uključuju izlaganje UV zračenju, boju kože, dob, prethodne bolesti i pušenje.
U radu je prikazana podjela tumora prema kliničkom ponašanju i histološkom tipu, prema lokalizaciji te dobi i spolu bolesnika u kojih se najčešće pojavljuju. Pri izradi istraživanja koristili smo Arhivu Kliničkog zavoda za patologiju i citologiju Kliničkog bolničkog centra Zagreb gdje smo analizirali podatke bolesnika kojima je u 2022. godini postavljena dijagnoza kožnog tumora. Bolesnici su anonimizirani. Razultati istraživanja pokazali su da su dobroćudni tumori kože češći i čine 71% svih tumora kože u odnosu na zloćudne koji čine 29% svih tumora kože. Najčešći dobroćudni tumor kože je madež koji čini 55% te seboroična keratoza koja čini 8% svih tumora kože. Rjeđi dobroćudni tumori su fibrom, dermoidna cista, hemangiom i dermatofibrom. Najčešći zloćudni tumor kože bio je bazocelularni karcinom koji čini 47%, zatim planocelularni karcinom koji čini 21% te melanom koji čini 11% svih zloćudnih tumora kože. Od drugih tumora u koži se mogu naći limfomi (2%) te metastaze karcinoma (4%). Što se tiče lokalizacije tumora kože oni se najviše pojavljuju na području trupa 34%, zatim glave 23% i leđa 18%. Rjeđe lokacije su noge 13% i ruke 11%. Tumori kože učestaliji kod žena nego kod muškaraca. Od ukupno 954 pacijenata 57% je bilo žena, a 43% muškaraca. Istraživanje je dokazalo kako tumori kože najčešće pojavljuju kod osoba starijih od 60 godina u 38% slučajeva. No, dokazali smo da su tumori kože česti i u dobnim skupinama od 40 do 60 godina u kojima je bilo 17% bolesnika. Skupina bolesnika do 30-te godine starosti ima najmanji broj zabilježenih slučajeva tumora kože (13%)
Rizici i komplikacije povezane s uvođenjem i održavanjem intravenske kanile
No full textUvođenje intravenske kanile je rutinski medicinski postupak koji se koristi u terapijske
i dijagnostičke svrhe. Postupak je postao gotovo neophodan u liječenju bolesnika. Postavljanje
intravenske kanile može uzrokovati sljedeće komplikacije: infekcija, flebitis, tromboza, ruptura
vene, hematom, punkcija arterije, zračna embolija, spazam vene, paravenski inflitrat, okluziju
te oštećenje i ispadanje intravenske kanile. Ako je već došlo do komplikacija onda je nužno
intervenirati po najnovijim smjernicama struke te adekvatno tretirati i zbrinuti nastalu
komplikaciju po standardiziranim postupcima zdravstvene njege. Konstantna edukacija
medicinskih sestara i tehničara uvelike pridonosi smanjenju razvoja komplikacija pri uvođenju
i održavanju intravenske kanile. Edukacija zdravstvenih radnika trebala bi obuhvatiti osim,
pravilne manipulacija intravenskom kanilom, rano prepoznavanje rizičnih čimbenika koji
potencijalno mogu uzrokovati komplikacije. Edukacija medicinskih sestara i tehničara o
pravilnom korištenju intravenske kanile i ranom prepoznavanju rizika i komplikacija od
temeljne je važnosti za osiguravanje kvalitetne zdravstvene njege. Timskim radom zdravstveni
radnici mogu značajno smanjiti pojavnost komplikacija povezanih sa uvođenjem i
održavanjem intravenske kanile. Tijekom provođenja zdravstvene njege medicinska sestra
neprestano procjenjuje stanje pacijenta i prikuplja podatke kako bi utvrdila promjene stanja
pacijenta, mogla provesti planirane intervencije, procijenila učinkovitost provedenih
intervencija te postizanje željenih ciljeva
Stavovi studenata Zdravstvenog veleučilišta prema homoseksualnim osobama
No full textOsnovni cilj ovog istraživačkog rada bio je s pomoću online upitnika dobiti uvid u stavove studenata Zdravstvenog veleučilišta Zagreb prema homoseksualnim osobama s obzirom na to da se kao budući zdravstveni djelatnici susreću s različitim profilima ljudi u svome poslu. Istražila se povezanost sociodemografskih varijabli sa samim stavovima kako bi se provjerila postoji li razlika u stavovima s obzirom na spol, dob, studijski smjer, mjesto odrastanja, religioznost, političku orijentaciju te poznavanje homoseksualne osobe. U istraživanju su sudjelovali studenti svih studija na Zdravstvenom veleučilištu: ukupno 210, od njih 175 žena i 35 muškaraca u dobi od 19 do 47 godina. Rezultati su pokazali da studenti imaju umjereno pozitivne stavove prema homoseksualnim osobama. Utvrđeno je nekoliko statistički značajnih korelacija koje ukazuju da se spol, religioznost, politička orijentacija i poznanstvo mogu povezati s formiranje negativnih, odnosno pozitivnih stavova, dok se studijski smjer i mjesto odrastanja nisu značajno pokazali kao faktori formiranja stavova o homoseksualnosti
Umjetna inteligencija u radiologiji
No full textOvaj rad analizira razvoj i utjecaj umjetne inteligencije na različite grane medicinske radiologije. Umjetna inteligencija jedna je od grana u informatičkoj tehnologiji, pa je tako u ovom radu pobliže opisana spona između informatičke strane i medicinske strane u radiologiji.
U radu se razmatraju osnove rada umjetne inteligencije te računalno potpomognute detekcije. Istražuje se utjecaj i način korištenja u određenih radioloških uređaja i/ili specijalnosti. Ističe se važnost i korisnost umjetne inteligencije te primjeri najčešće primjene. Također, raspravlja se o budućnosti umjetne inteligencije u pojedinim modalitetima
Fiziologija glatkih mišića
No full textGlatko mišićno tkivo mezodermalnog je porijekla te se formira u embrionalnom
razdoblju, od 3. do 8. tjedna nakon oplodnje. Stanice glatkog mišićja znatno su manje od stanica
skeletnog mišića, mjereći 1-5 m u promjeru te 20-500 m u dužinu. Funkcionalno razlikujemo
višejedinični i jednojedinični (visceralni, sincicijski) glatki mišić. Višejedinični glatki mišić
građen je od separiranih glatkih mišićnih vlakana koji djeluju autonomno u odnosu na druga
vlakna; pojedinačno vlakno može se kontrahirati neovisno o drugim vlaknima. Takva vrsta
glatkog mišića nalazi se u cilijarnom mišiću i piloerekcijskim mišićima. Jednojedinični glatki
mišić djeluje kao cjelina, te vlakna takvog mišića formiraju snopove ili slojeve međusobno
povezani adherentnim (zonula adherens) i pukotinskim spojištima („gap junctions“) koji
omogućuju zajedničku kontrakciju mišićnih vlakana. Ta vrsta mišića nalazi se u stijenci većine
utrobnih organa poput žučnih vodova, maternica te krvnih žila. Membranski potencijal glatkog
mišića u mirovanju iznosi otprilike -55 mV, što je znatno pozitivnije od skeletnog mišića (-85
mV). Akcijski potencijali sincicijskog glatkog mišića javljaju se u obliku šiljastog potencijala
trajanja do 50 milisekundi ili akcijskog potencijala s platoom koji omogućuje dugotrajniju
kontrakciju zbog sporije repolarizacije samih vlakana. Sporija repolarizacija nastaje zbog
dugotrajnijeg otvaranja i zatvaranja naponom reguliranih kalcijskih kanala sarkoleme glatkog
mišića. Odsutnost sarkomera, te posljedično citoplazmatske ispruganosti, karakteristično je za
glatki mišić u odnosu na skeletni i srčani mišić. Glatko mišićno tkivo sadrži miozinske i aktinske
niti orijentirane zrakasto kroz citoplazmu, ali za razliku od skeletnog mišića ne posjeduje
troponinski kompleks što rezultira drugačijim nadzorom i mehanizmom kontrakcije.
Kontrakcijska sila prenosi se gustim tjelešcima, strukturama patognomoničnim za glatko
mišićje, smještenim ili na staničnoj membrani ili u citoplazmi; Z-ploče skeletnog mišića
odgovaraju ulozi gustih tjelešaca u glatkom mišićju. Nakon pritoka iona kalcija u stanicu
glatkog mišića dolazi do reverzibilnog vezanja spomenutih iona za kalmodulin, regulacijsku
bjelančevinu koja pokreće kaskadu kontrakcije. Novonastali kompleks kalmodulina i kalcijevih
iona aktivira fosforilacijski enzim, kinazu lakog lanca miozina. Aktivirana miozin-kinaza
fosforilira regulacijski lanac (jedan laki lanac svake miozinske glavice) te se miozinska glavica
može reverzibilno i opetovano vezati za aktinske niti odnosno uzrokovati mišićnu kontrakciju.
Ukoliko se ne dogodi fosforilacija, kontrakcija izostaje. Kalcijska crpka nužna je za relaksaciju
glatkog mišića budući da uklanja intracelularne ione kalcija natrag u ekstracelularnu tekućinu
(ili u oskudnu sarkoplazmatsku mrežicu). Kontrakciju glatkog mišićja mogu uzrokovati brojni
faktori poput živčanih signala, hormonskih podražaja te fizikalnih promjena u vidu istezanja ili
skraćenja mišića. Autonomno živčevlje ima glavnu ulogu u kontroli kontrakcije; završeci
aksona posjeduju varikozitete na kojima izostaje sloj Schwannovih stanica što omogućuje
prijenos neurotransmitera. U ekstracelularnom matriksu takav neurotransmiter difuzijom dolazi
do receptorskih bjelančevina na površini membrane mišićne stanice. Receptorske bjelančevine
mogu biti ekscitacijski ili inhibicijski receptori te je nastanak kontrakcije, ili njezin izostanak,
određen vrstom receptora. Kemijski čimbenici poput hipoksije, hiperkapnije te acidoze
uzrokuju relaksaciju glatkih mišića i posljedičnu vazodilataciju. Glatko mišićno tkivo adaptira
se procesima hipertrofije i hiperplazije na različite fiziološke potrebe organizma. Najupečatljive
promjene događaju se tijekom trudnoće pri hiperplaziji i hipertrofiji miometrija i glatkih
mišićnih stanica mliječne žlijezde
Navike i stavovi o prehrani djece u osnovnoj školi
No full textHranom se opisuju tvari koje se unose u organizam u svrhu odr~avanja ~ivota te opeg
zdravlja. Energetske potrebe određuju spol, tjelesna masa i visina te fizika aktivnost. Kvalitetna
i uravnote~ena prehrana treba podrazumijevati zadovoljavajui unos kalorija te esencijalne
hranjive tvari, a to su sljedee: ugljikohidrati, bjelanevine, masti, oligoelementi, voda te vitamini
i minerali. Prehrana bkolske djece posebno je kljuna iz razloga bto se djeca brzo razvijaju i rastu
te kako bi se ouvalo optimalno mentalno i tjelesno zdravlje, stoga je va~no osigurati adekvatnu,
raznovrsnu i uravnote~enu prehranu. U osiguravanju navedenoga je neophodno da roditelji budu
uzor, stvaraju pozitivnu sliku o nutritivnom statusu te potiu djecu u konzumiranju zdravih obroka
koji sadr~e sve makronutrijente i mikronutrijente. Doruak je izuzetno va~an jer pru~a potrebnu
energiju i poboljbava koncentraciju tokom bkolskih sati. Preporuuje se doruak bogat slo~enim
ugljikohidratima i s niskim udjelom beera, bto poma~e u poboljbanju kognitivnih funkcija i pa~nje.
Također, va~no je planirati 5-6 obroka dnevno kako bi se odr~ala stabilna razina energije i
nutrijenata. Edukacija djece o pravilnoj prehrani i tjelesnoj aktivnosti va~an je zadatak medicinskih
sestara koje organiziraju radionice i grupe kako bi potaknule zdrave navike. Medicinske sestre
trebaju igrati aktivnu ulogu u motiviranju djece na tjelesnu aktivnost i obrazovanju roditelja o
prehrambenim potrebama, bto poma~e u ouvanju zdravlja i sprjeavanju bolesti. Cilj rada je
opisati smjernice za prehranu djece bkolske dobi te istra~iti prehrambene navike i stavove uenika
osnovne bkole s usporedbom među razliitim razredima. Istra~ivanje je provedeno u Osnovnoj
bkoli Vladimira Nazora, gdje je anketirano 119 uenika od petog do osmog razreda putem upitnika
od 29 pitanja o njihovim prehrambenim navikama, a prikupljeni podaci su analizirani i prikazani
kroz apsolutne i relativne frekvencije
Specifičnosti rada medicinske sestre i tehničara na odjelima forenzičke psihijatrije
No full textOdjeli forenzičke psihijatrije predstavljaju specifičnu i osjetljivu okolinu u kojoj se pruža skrb
bolesnicima koji su uključeni u pravosudni sustav zbog svojih zdravstvenih poteškoća s
mentalnim zdravljem ili zbog kaznenih djela koja su počinili u stanju duševne bolesti. Na
odjelima forenzičke psihijatrije medicinske sestre i tehničari imaju ključnu ulogu u pružanju
skrbi za forenzičke bolesnike što je od ključne važnosti za uspješnost tretmana ovih bolesnika.
Medicinska skrb forenzičkih bolesnika složen je proces koji zahtijeva posebnu pažnju i
specifične strategije zbog posebnosti zahtjeva ove osjetljive populacije. Medicinska skrb i njega
forenzičkih bolesnika uključuje niz različitih aspekata poput medicinske dijagnostike, terapije,
nadzora, rehabilitacije te kada je to moguće ponovne inkluzije u društvo i zajednicu.
Medicinska skrb koju medicinske sestre i tehničari pružaju forenzičkim bolesnicima uključuje
detaljnu dijagnostičku procjenu kako bi se utvrdilo mentalno zdravstveno stanje bolesnika te
kako bi se identificirale potrebe za tretmanom ovih bolesnika. Nakon dijagnostičke procjene,
koja uključuje i procjenu rizika od nasilja ili samoozljeđivanja te utvrđivanje potreba za
farmakoterapijom ili drugim oblicima terapije, medicinske sestre i tehničari uključeni su u
planiranje i provedbu terapijskih intervencija prilagođenih specifičnim potrebama svakog
bolesnika. Osim toga, nadzor ovih bolesnika predstavlja važan dio medicinske skrbi
forenzičkih bolesnika budući da je od ključne važnosti osigurati sigurnost za bolesnike,
medicinsko osoblje na odjelu forenzičke psihijatrije te zajednicu. Nadzor forenzičkih bolesnika
uključuje praćenje ponašanja bolesnika, nadzor na pristupom opasnim predmetima te
poduzimanje protokolom propisanih mjera i intervencija u slučaju eskalacije ili kriznih
situacija.
I rehabilitacija forenzičkih bolesnika predstavlja važan aspekt medicinske skrbi, a usmjerena je
na poticanje razvoja socijalnih vještina potrebnih za ponovno uključivanje u društvo kada je to
moguće po otpustu bolesnika s odjela za forenzičku psihijatriju. Tako medicinska skrb ovih
bolesnika zahtijeva multidisciplinarni i integrirani pristup u kojem vrlo važnu ulogu imaju
medicinske sestre i tehničari koji forenzičkim bolesnicima pružaju kontinuiranu podršku
tijekom cijelog procesa tretmana bolesnika na odjelu forenzičke psihijatrije