Veterinary medicine - Repository of PHD, master's thesis
Veterinary medicine - Repository of PHD, master's thesisNot a member yet
9490 research outputs found
Sort by
Fertility and sexual activity in patients with Triple A syndrome
No full textObjective: Triple A syndrome, caused by autosomal recessively inherited mutations in the AAAS gene is characterized by alacrima, achalasia, adrenal insufficiency, and neurological impairment. To the best of our knowledge, no patients of both sexes have been reported to have offspring. Our aim was to assess the causes of infertility in male patients with this multisystemic syndrome, and to present a female patient that spontaneously conceived a child.
Design: Cross-sectional study.
Methods: Six males aged 19-48 years were included. Gonadotropins, testosterone, DHEAS, androstenedione, inhibin B, anti-Mullerian hormone measurements and testicular ultrasound were performed.
Results: All six male patients had impaired general health and neurological symptoms including erectile and ejaculatory dysfunction. None of them had an offspring. The only demonstrated cause of infertility in our male patients was erectile and ejaculatory dysfunction which precludes sexual intercourse. Our patients had normal libido but were sexually abstinent. Except for low adrenal androgen levels, the concentrations of all measured hormones as well as testicular ultrasound were normal which may indicate the possibility of spermatogenesis in male patients with triple A syndrome. Little is known about fertility in female patients, but based on our observations spontaneous pregnancies seem to be possible.
Conclusion: Our results contribute to still scarce knowledge on fertility in patients with Triple A syndrome and as well represents a foundation for further research on causes of infertility and possible treatment options
The importance of gestational diabetes in the prevention of metabolic syndrome
No full textGestacijski dijabetes melitus (GDM) najčešći je uzrok hiperglikemije u trudnoći, stanja čija incidencija raste zadnjih godina zajedno sa pretilosti, šećernim bolestima i bolestima kardiovaskularnog sustava. GDM je bolest koja nosi rizik od kasnijih komplikacija zdravlja i majke (u vidu razvoja pretilosti, šećerne bolesti, hipertenzije i drugih kardiovaskularnih tegoba) i djeteta (poremećaji razvoja neurološkog, kardiovaskularnog i respiratornog sustava, sporiji rast, veća učestalost pretilosti). Nagađa se da anamneza GDM-a može služiti kao prediktivni faktor za kasniji razvoj metaboličkog sindroma (MetS) u žena. Zadnjih deset godina nekolicina dugotrajnih studija izvedena je sa svrhom potvrde te hipoteze. Zaključci studija nalažu da postoji statistički značajna povezanost između GDM-a i MetS-a, uz izraženu značajnost drugih čimbenika prije trudnoće poput abdominalne pretilosti te čimbenika tijekom trudnoće poput niske razine adiponektina u plazmi. Druga istraživanja na temu povezanosti GDM-a i MetS-a predlažu načine smanjivanja rizika od razvoja kasnijih komplikacija, poput terapije nadomještaja vitamina D, cinka i kalcija uz držanje režima „mediteranske“ prehrane. Od velike važnosti za suzbijanje posljedica GDM-om opterećene trudnoće jest dogovaranje učestalijih kontrolnih pregleda i pružanje korisnih i stalnih savjeta ženama s rizikom.Gestational diabetes mellitus (GDM) is the most common cause of hyperglycemia in pregnancy, a condition with rising incidence in recent years alongside obesity, diabetes, and cardiovascular disease. GDM carries the risk of later health complications for both the mother (in terms of developing obesity, diabetes, hypertension, and other cardiovascular issues) and the child (disorders of neurological, cardiovascular, and respiratory system development, slower growth, higher risk of obesity later in life). It is speculated that a history of GDM may serve as a risk factor for the later development of metabolic syndrome (MetS) in women. Over the past ten years, several long-term studies have been conducted with the aim of confirming this hypothesis. The conclusions of the studies indicate that there is a statistically significant association between GDM and MetS, with a notable predictive significance of other factors: those before pregnancy such as abdominal obesity and those during pregnancy such as low plasma adiponectin levels. Other research on the topic of the association between GDM and MetS suggests ways to reduce the risk of developing later complications, such as vitamin D, zinc, and calcium co-suplementation along with adhering to a "Mediterranean" diet. It is of great importance to mitigate the consequences of a pregnancy burdened by GDM by scheduling more frequent check-ups and providing useful and ongoing advice to women at risk
The impact of thyroid hormone activity on women's fertility
No full textPlodnost žena je fundamentalna sposobnost ostvarivanja trudnoće, a predstavlja temelj postojanja naše vrste. Na plodnost utječu mnogi čimbenici koje proizlaze iz organizma, ali i iz okoliša. Utjecaj hormonskog djelovanja štitne žlijezde na plodnost žena predstavlja složenu temu koja zahtijeva pažljivo promatranje i razumijevanje. Hormoni štitne žlijezde igraju ključnu ulogu u regulaciji reproduktivnog sustava žena, što uključuje menstrualni ciklus, ovulaciju i održavanje trudnoće. Njihov utjecaj može biti izravni, djelujući na tkivo reproduktivnog sustava, i neizravni, putem učinka na održavanje hormonske ravnoteže potrebne za začeće i zdrav razvoj fetusa. Prisutnost osnovnih bolesti može predstavljati veliki problem u pokušaju začeća. Najčešći poremećaji štitne žlijezde uključuju hipotireozu ili smanjenu aktivnost i hipertireozu ili povećanu aktivnost. Nedostatak i višak hormona štitnjače povezani su s nepravilnostima u menstrualnom ciklusu i komplikacijama tijekom trudnoće. Hipotireoza dodatno može utjecati na ovulaciju. Autoimune bolesti, koje su često u podlozi ovih poremećaja, dodatno pogoršavaju kliničko stanje. Mogu dovesti do ozbiljnih komplikacija, poput primarne ovarijske insuficijencije. U slučajevima neobjašnjene neplodnosti važno je provjeriti funkciju štitne žlijezde dijagnostičkim testovima, uz početnu kliničku procjenu. Laboratorijski testovi pružaju važne informacije o vrsti poremećaja štitne žlijezde te imaju ključnu ulogu u usmjeravanju daljnjih dijagnostičkih postupaka. Terapija neplodnosti u ovih žena temelji se na liječenju osnovne bolesti. Ukoliko i dalje preostaju problemi sa začećem, ostale terapijske mogućnosti su dostupne. One uključuju farmakološku indukciju ovulacije i postupke medicinski pomognute oplodnje. Integrirani pristup zdravstvenoj skrbi, koji obuhvaća suradnju endokrinologa i ginekologa, ključan je za očuvanje i poboljšanje reproduktivnog zdravlja žena s ovim složenim medicinskim stanjem. Unatoč velikim naprecima u ovom području, razumijevanje utjecaja hormona štitne žlijezde na plodnost žena zahtijeva dublju analizu zbog kompleksnosti ovog procesaFemale fertility, the fundamental ability to achieve pregnancy, is the foundation of our species' existence. Many factors influence fertility, originating from both the body and the environment. The impact of thyroid hormone function on female fertility is a complex topic that requires careful observation and understanding. Thyroid hormones play a crucial role in regulating the female reproductive system, including the menstrual cycle, ovulation, and maintaining pregnancy. Their impact can be direct, affecting the reproductive system tissues, and indirect, by maintaining the hormonal balance necessary for conception and the healthy development of the fetus. The presence of underlying diseases can pose significant challenges in attempts to conceive. The most common thyroid disorders include hypothyroidism, or reduced activity, and hyperthyroidism, or increased activity. A deficiency or excess of thyroid hormones is associated with irregularities in the menstrual cycle and complications during pregnancy. Additionally, hypothyroidism can negatively impact ovulation. Autoimmune diseases, which often underlie these disorders, further exacerbate the clinical condition. They can lead to serious complications, such as primary ovarian insufficiency. In cases of unexplained infertility, it is important to check thyroid function through diagnostic tests, following an initial clinical assessment. Laboratory tests provide essential information about the type of thyroid disorder and play a key role in guiding further diagnostic procedures. The treatment of infertility in these women is based on treating the underlying disease. If conception problems persist, other therapeutic options are available, including pharmacological induction of ovulation and medically assisted reproduction techniques. An integrated approach to healthcare, involving collaboration between endocrinologists and gynecologists, is crucial for preserving and improving the reproductive health of women with this complex medical condition. Despite significant advances in this field, understanding the impact of thyroid hormones on female fertility requires deeper analysis due to the complexity of this process
Arterial stiffness and R wave in aVL lead as additional cardiovascular risk factors in arterial hypertension,
No full textCilj ovog doktorskog rada bio je utvrditi imaju li bolesnici s hipertenzivnom urgencijom značajno višu brzinu pulsnog vala (PWV) i amplitudu R zupca u odvodu aVL EKG-a (RaVL) u odnosu na oboljele od arterijske hipertenzije i zdrave osobe te dobivene vrijednosti povezati s izračunatim SCORE 2 KV rizikom za iste ispitanike. Ostali ciljevi bili su provjeriti postoji li značajna razlika između procijenjene vrijednosti PWV-a (ePWV) i oscilometrijski izmjerenih vrijednosti PWV-a u svih ispitanika te jesu li vrijednosti PWV-a više u ispitanika u kojih izostaje pad noćnog tlaka u odnosu na one s fiziološkim padom noćnog tlaka.
Učinjeno je presječno istraživanje u kojem je uključeno ukupno 339 ispitanika (164 muškarca i 175 žena). Oboljeli od arterijske hipertenzije s hipertenzivnom urgencijom (N = 100) bili su bolesnici koji su zatražili hitnu medicinsku pomoć na KB-u Merkur nakon koje im je isključeno postojanje akutnog oštećenja ciljnih organa. Ostali ispitanici izabrani su nasumično s popisa osiguranika četiri ordinacije obiteljske medicine uz jasno definirane kriterije. Prema rezultatima učinjenog kontinuiranog mjerenja arterijskog tlaka (KMAT) podijeljeni su u još dvije skupine (hipertenzivne bez hipertenzivne urgencije [N = 134] i zdrave ispitanike [N = 105]), a svi ispitanici dodatno su podijeljeni i u tri dobne skupine (40 – 49, 50 – 59, te 60 – 70 godina). Svim ispitanicima određeni su osnovni laboratorijski parametri, utvrđen profil pada noćnog tlaka (dipping profil), izračunati SCORE, SCORE 2 KV rizik i ePWV, oscilometrijski izmjeren PWV te učinjen EKG zapis iz kojeg su izračunati Sokolow-Lyonov i Cornellov indeks te izmjeren RaVL. Bilježeno je korištenje antihipertenzivne i statinske terapije, tjelesna masa i visina ispitanika u svrhu izračuna indeksa tjelesne mase te procijenjena bubrežna funkcija pomoći CKD-EPI formule. Za usporedbu kontinuiranih varijabli između tri skupine ispitanika korištena je ANOVA (post-hoc Tukeyev test), dok je analiza povezanosti varijabli učinjena pomoću Spearmanove korelacije i multivarijatnog linearnog regresijskog modela (stepwise metoda). Točnost predviđanja KV rizika za PWV, RaVL i ePWV naprema SCORE 2 tablicama provjerena je ROC analizom. Korišteni statistički programi bili su Statistica v.12.0. i MedCalc v.22.9.
Ispitanici muškog spola bili su mlađi od žena (54,69 ± 8,09 vs. 57,55 ± 7,52 godina; p 0,40 mV [sve dobne skupine], osjetljivost 58 %, specifičnost 74 %) iznad kojih postoji oštećenje ciljnih organa, odnosno visok KV rizik. Skupina zdravih ispitanika imala je 10 % ispitanika s visokim KV rizikom prema PWV-u, a čak 44 % prema SCORE 2 tablicama, dok je istovremeno u skupini s hipertenzivnom urgencijom 75 %, odnosno 89 % ispitanika imalo visoki KV rizik. Utvrđena je dvosmjerna povezanost između povećanja PWV-a i povećanja RaVL-a u svim skupinama, a isto je pronađeno i za SCORE 2 KV rizik. Skupine ispitanika u kojih izostaje fiziološki pad noćnog tlaka (non-dipper i inverzni dipper profil) imale su najviše vrijednosti PWV-a i RaVL-a u svakoj dobnoj skupinini, a u čak dvije trećine ispitanika s hipertenzivnom urgencijom i trećini zdravih ispitanika izostao je normalan pad noćnog tlaka. Isti ispitanici su imali i najviši SCORE i SCORE 2 rizik, bez statistički značajne povezanosti s ukupnim padom noćnog tlaka i dobnim skupinama. Ovi ispitanici imali su značajno više vrijednosti srčane frekvencije, glukoze natašte i indeksa tjelesne mase, te niže vrijednosti procijenjene bubrežne funkcije u odnosu na ispitanike s urednim dipper profilom, što se također povezuje s visokim KV rizikom. Četvrtina ispitanika s hipertenzivnom urgencijom nije koristila niti jedan antihipertenziv, a 7 % imalo je samo jedan antihipertenziv u stalnoj terapiji. LDL kolesterol bio je viši od 4,9 mmol/L u 12 %, a između 2,6 i 4,9 mmol/L u njih čak 72 %, no manje od 10 % ispitanika koristilo je statinsku terapiju.
Osim procjene KV rizika prema SCORE 2 modelu, ovo istraživanje predstavlja potencijalnu korist provođenja potpune obrade u svih oboljelih od arterijske hipertenzije i zdravih osoba sa sindromom bijele kute pomoću KMAT-a, EKG-a, oscilometrijskog mjerenja PWV-a te laboratorijskih nalaza već u okviru obiteljske medicine u cilju ranog prepoznavanja bolesnika s visokim KV rizikom, postojanja oštećenja ciljnih organa i ranog početka adekvatne intervencije za prevenciju KV događaja i KV smrtnosti. Rezultate je potrebno potvrditi prospektivnim multicentričnim međunarodnim istraživanjima na većem broju ispitanika kako bi se preciznije odredile granične vrijednosti PWV-a i RaVL-a u svrhu utvrđivanja njihove stvarne primjenjivosti i koristi u kliničkoj praksi.The aim was to determine whether, compared to patients with arterial hypertension (AH) and healthy individuals, patients with hypertensive urgency (HU) have a higher pulse wave velocity (PWV), estimated PWV (ePWV) and R wave amplitude in the aVL lead (RaVL).
This cross-sectional study included 339 participants with AH and HU (100), AH without HU (134) and healthy subjects (105). Basic laboratory parameters were determined, ambulatory blood pressure monitoring was performed, SCORE 2 cardiovascular (CV) risk and ePWV were calculated, PWV was measured oscillometrically, and an ECG recording was made. ANOVA, Spearman's correlation, multivariate linear regression, and ROC were performed in statistical analyses.
Participants with AH and HU had the highest PWV values (9.50±1.32 m/s), RaVL (0.76±0.24 mV), and ePWV (10.08±1.25 m/s). The increase in RaVL was an independent predictor of PWV increase. Threshold values for a high CV risk were PWV >7.0 m/s (40-49 years), >8.0 m/s (50-59 years), >8.6 m/s (60-70 years), and RaVL >0.40 mV.
Participants with AH and HU had the highest PWV and RaVL values compared to those without HU and healthy individuals highlighting the importance of performing a complete workup already within the family medicine, aiming early identification of high-risk patients and target organ damage
Troponin in urine as a marker of cardiac damage in children
No full textDo sada još nije objavljena studija o upotrebi visoko osjetljivih srčanih troponina T i I u urinu kao biljega srčanog oštećenja u djece. Troponinski kompleks ima ključnu ulogu u kontroli interakcije između debljih (miozin) i tankih (aktinskih i tropomiozinskih) filamenata, a sve kao odgovor na povećanu unutarstaničnu koncentraciju kalcija. Srčani troponini su jako senzitivan biljeg za detekciju srčanog oštećenja te je sposobnost detekcije i najmanjih koncentracija troponina u serumu značajno promijenila koncept male ozljede miokarda. Srčani troponini u pedijatrijskoj populaciji dobro koreliraju s težinom srčanog oštećenja nakon kardiokirurške operacije te mogu služiti kao prediktor oporavka i mortaliteta. Za sada još ne postoje studije koje bi objasnile točan mehanizam izlučivanja troponina.
Cilj ovog istraživanja bio je ispitati razine hsTnT i hsTnI u serumu i urinu u zdrave i u djece mlađe od 24 mjeseca nakon kardiokirurškog zahvata.
Ovo istraživanje provedeno je na 90 dojenčadi i djece mlađe od 24 mjeseca koji su podijeljeni u tri skupine. Eksperimentalnu skupinu činili su bolesnici nakon intrakardijalne operacije VSD-a, prvu kontrolnu skupinu činila je dojenčad nakon ekstrakardijalnog formiranja kavopulmonalnog spoja (operacija po Glennu), a drugu kontrolnu skupinu činila su zdrava djeca. Koncentracije troponina T i I izmjerene su u serumu i urinu u pet vremenskih točaka: prvi uzorak uzet je dan prije kardiokirurškog zahvata (vrijeme 0), a ostala četiri uzorka uzeta su nakon operacije; odmah nakon (vrijeme 1), prvog (vrijeme 2), trećeg (vrijeme 3) i petog postoperativnog dana (vrijeme 4). Uz navedeno, uzet je uzorak prvog jutarnjeg urina u kontrolnoj skupini zdrave djece za određivanje troponina T i I.
Istraživanje je djelomično potvrdilo hipotezu pozitivnom korelacijom između vrijednosti hsTnT u serumu i urinu. Međutim, slično se nije moglo potvrditi i za hsTnI, jer su vrijednosti istog u više od 90% slučajeva bile ispod granice detekcije. Bubrežna funkcija je pokazala značajan utjecaj na koncentraciju hsTnT u urinu u djece nakon kardiokirurških operacija. Naime, nađena je statistički značajna negativna korelacija između koncentracije hsTnT u serumu i urinu i brzine glomerularne filtracije procijenjene klirensom kreatinina. Pacijenti koji su bili podvrgnuti kardiokirurškoj korekciji VSD-a su imali značajno više koncentracije troponina T u serumu u prva tri postoperativna mjerenja u usporedbi s onima koji su imali operaciju po Glennu. Isto nije potvrđeno s hsTnI. U grupi pacijenata s VSD-om prije kardiokirurškog zahvata, pacijenti s plućnom hipertenzijom su imali više vrijednosti hsTnT u serumu nego oni bez plućne hipertenzije, što također nije bio slučaj s hsTnI.
Prema rezultatima ove studije, čini se da bubrežna funkcija nakon kardiokirurškog zahvata ima veliki utjecaj na koncentracije hsTnT u urinu, tako da ostaje pitanje koliko on može biti pogodan biljeg procjene srčanog oštećenja u djece nakon kardiokirurškog zahvata. S druge strane, možemo zaključiti da se hsTnI ne može detektirati u urinu te kao takav sigurno nije pogodan biljeg postoperativnog oštećenja miokarda u djece. Potrebna su dodatna istraživanja kako bi se postiglo bolje razumijevanje konačne eliminacije srčanih troponina u djece.This study, the first of its kind, explores the potential use of highly sensitive cardiac troponins T (hsTnT) and I (hsTnI) in urine as markers of cardiac damage in children. The troponin excretion mechanism remains poorly understood. The research involved 90 infants and children under 24 months, divided into three groups: the experimental group consisted of patients after intracardiac VSD surgery, the first control group consisted of infants after extracardiac formation of cavopulmonary anastomosis (Glenn operation), and the second control group consisted of healthy children.
Results indicated a positive correlation between hsTnT values in serum and urine, supporting the hypothesis. However, hsTnI values were mostly undetectable in over 90% of urine samples, hindering confirmation. Renal function significantly influenced hsTnT concentration in urine for children after cardiac surgery.
The study raises questions about hsTnT's potential as a marker for assessing cardiac damage in post-cardiac surgery children. It underscores the need for further research to comprehend the final elimination of cardiac troponins in this population
Predicting the risk of high healthcare costs for patients with Alzheimer's disease
No full textCilj istraživanja bio je oblikovati statistički, multivarijabilni, prediktivni model najviših troškova formalne skrbi, liječenja i neformalne skrbi za bolesnike s dijagnosticiranom demencijom. Proveli smo prospektivno kohortno istraživanje u Domu zdravlja “Zagreb-Zapad”. Ciljana populacija bili su pacijenti u dobi od 60-80 godina s dijagnosticiranom demencijom koji žive u privatnim kućanstvima i njihovi neformalni njegovatelji. Uključili smo 240 bolesnika srednje dobi od 74 godine, a 186 (78%) bile su žene. Ukupni godišnji troškovi na razini populacije procijenjeni su na 594 milijuna eura, od čega oko 70% čine troškovi neformalne skrbi. Konačni prediktivni model uključivao je osam varijabli: dob, dob u vrijeme prve epizode demencije, broj kroničnih tjelesnih stanja u komorbiditetu, dijabetes i četiri čimbenika svakodnevnih životnih aktivnosti. Ukupna točnost u predviđanju gornjeg kvartila ukupnih troškova zdravstvene zaštite bila je 90%. Model je interno validiran nakon šest mjeseci. Točnost modela u validacijskom mjerenju bila je 83%. Temeljem provedenog istraživanja možemo zaključiti da je populacija osoba s demencijom heterogena i da postoje relativno velike razlike u troškovima koji im se pripisuju što daje novu perspektivu u adekvatnom planiranju terapijskih ciljeva i očekivanja.The study aimed to create a statistical, multivariable, predictive model of the highest costs of formal care, treatment, and informal care for patients diagnosed with dementia. We conducted a prospective cohort study at the Health Center “Zagreb-Zapad”. The targeted population included patients aged 60–80 years, diagnosed with dementia, residing in private households, and their informal caregivers. We enrolled 240 patients with a median age of 74, and 186 (78%) were women. The total annual costs at the population level were estimated at 594 million EUR, with around 70% attributed to informal care costs. The final predictive model included eight variables: age, age at the time of the first episode of dementia, the number of comorbid chronic physical conditions, diabetes, and four factors related to activities of daily living. The overall accuracy in predicting the upper quartile of total healthcare costs was 90%. The model underwent internal validation after six months, and its accuracy in the validation measurement was 83%. We concluded that the population of people with dementia is heterogeneous, and there are relatively large differences in the costs attributed to them. This perspective provides new insights into adequately planning therapeutic goals and expectations
Autoinflamatorne bolesti kostiju
No full textAutoinflamatorne bolesti kostiju su rijetke i njihovo glavno obilježje je sterilna upala kostiju koja je praćena kožnom patologijom. Obuhvaćaju različite sindrome: sinovitis, akne, pustuloza, hiperostoza, osteitis (SAPHO sindrom), kronični rekurirajući multifokalni osteomijelitis (CRMO), Majeedov sindrom, kerubizam i druge. Sindromi zahvaćaju više organskih sustava te se često preklapaju s drugim bolestima zbog čega nerijetko ostanu neprepoznati. Rana dijagnostika iziskuje definiranje jasnih dijagnostičkih kriterija. U liječenju se koriste nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID), glukokortikoidi, lijekovi koji modificiraju bolest (DMARD) i biološki lijekovi, a u novije vrijeme i inhibitori interleukina 17 i 23. Za neke od sindroma postoje jasni kriteriji za postavljanje dijagnoze dok je liječenje težih oblika bolesti još uvijek nedovoljno definirano i potrebna su dodatna ispitivanja koja će potvrditi učinkovitost pojedinih lijekova.Autoinflammatory bone disorders are rare and their main feature is sterile bone inflammation accompanied by skin pathology. They encompass various syndromes: synovitis, acne, pustulosis, hyperostosis, osteitis (SAPHO syndrome), chronic recurrent multifocal osteomyelitis (CRMO), Majeed syndrome, cherubism and others. Syndromes often affect multiple organ systems and overlap with other diseases, so they often stay unrecognized. Early diagnosics require unambiguous definition of diagnostic criteria. Nonsteroidal anti-inflammatory drugs (NSAIDs), glucocorticoids, disease-modifying drugs (DMARDs) and biological drugs are used in treatment, and more recently, interleukin 17 and 23 inhibitors. Diagnostic criteria for some of the syndromes have been clearly established, while the treatment for more severe forms of disorders is still insufficiently defined. Further researches are needed to confirm the effectiveness of individual drug therapies
The effect of the neurofeedback method on the severity of the clinical picture of depressive disorder
No full textUvod: Depresivni poremećaj jedan je od najranije opisanih bolesti u povijesti medicine bolest je za koju se danas procjenjuje da će do 2030. godine uzrokovati najveći porast troškova i opterećenja za zdravstveni sustav. U liječenju depresije najčešće se koristi medikamentozna terapija, različite psihoterapijske tehnike, ali i druge komplementarne terapije. Jedna od njih je i neurofeedback, kompjuterizirana metoda bazirana na praćenju električne aktivnosti mozga (EEG-a).
Materijali i metode: U istraživanje je bilo uključeno 60 ispitanika s depresivnim poremećajem koji su randomizirani u jednu od dvije skupine - eksperimentalnu skupinu (E) ili kontrolnu skupinu (K). U procjeni su korišteni sljedeći instrumenti: Beckov inventar depresije II, Montegomery-Åsberg ljestvica za ispitivanje depresije, Upitnik kvalitete života Svjetske zdravstvene organizacije WHOQOL – BREF i Test opterećenja pozornosti d2-R.
Rezultati: Rezultati istraživanja potvrđuju kako postoji statistički značajna razlika između skupina osoba s depresivnim poremećajem koji su bili uključeni u neurofeedback trening i kontrolne skupine.
Zaključak: Primjena neurofeedback metode ima pozitivan učinak na umjereni i blagi depresivni poremećaj. Dobiveni rezultati govore u prilog primjene neurofeedback treninga kao komplementarne metode kod osoba s depresivnim poremećajem. Također, rezultati ukazuju i na potrebu za još jasnijim istraživanjima.Introduction: Depressive disorder is one of the earliest described diseases in the history of medicine and a disease that, according to current estimates, will cause the greatest increase in costs and burden on the health care system compared to all other diseases by the year 2030. In the treatment of depression, drug therapies, various psychotherapeutic techniques, but also other complementary therapies are most commonly used. One of these is neurofeedback, a computerized method based on monitoring the brain's electrical activity (EEG).
Materials and methods: Sixty subjects with depressive disorder (moderate or mild) participated in the study and were randomly assigned to one of two groups - the experimental group (E) or the control group (K). The following instruments were used for the assessment: Beck Depression Inventory II (BDI-II), Montegomery-Åsberg Depression Scale, World Health Organization Quality of Life Questionnaire WHOQOL – BREF and Attention Test d2-R.
Results: The research results confirm that there is a statistically significant difference between the groups of people with depressive disorder who participated in neurofeedback training and the control group.
Conclusion: The application of the neurofeedback method has a positive effect on moderate and mild depressive disorder. The obtained results support the use of neurofeedback training as a complementary method for people with depressive disorders. Moreover, the results indicate that more clear research is needed
Primarni limfomi kože
No full textPrimary cutaneous lymphoma is a rare heterogenous group of extranodal non-Hodgkin's lymphomas of which primary manifestation involve the skin. Primary cutaneous lymphoma consists of two major entities: cutaneous T-cell lymphoma and cutaneous B-cell lymphoma, each further divided into common subgroups. Cutaneous T-cell lymphomas account for the majority of diagnosed cases, with mycosis fungoides and Sézary syndrome being its most important entities. The etiopathogenesis of primary cutaneous lymphoma is relatively unknown and poorly understood. However, recent breakthroughs in research have established an involvement of abnormal inflammatory stimulation and expression of various cytokine cascades, driving tumorigenesis. Given the significant overlaps and resemblances of primary cutaneous lymphoma subtypes in clinical features and immunohistopathological findings, a thorough and comprehensive assessment process is required to correctly diagnose the nature of the tumor, determine the prognosis of the disease, and initiate accurate treatment. Primary cutaneous lymphomas, as rare diseases, require a multidisciplinary approach in diagnosis and treatment. The main goal of treatment in these patients is to improve the quality of live while avoiding diverse toxicities.Primarni kožni limfomi su rijetka heterogena skupina ekstranodalnih ne-Hodgkinovih limfoma čija primarna manifestacija uključuje kožu. Primarni kožni limfomi sastoje se od dva glavna entiteta: kožnih T-staničnih limfoma i kožnih B-staničnih limfoma, od kojih je svaki dalje podijeljen u zajedničke podskupine. Kožni T-stanični limfomi čine većinu dijagnosticiranih slučajeva, pri čemu su mycosis fungoides i Sézaryjev sindrom najvažniji entiteti. Etiopatogeneza primarnih kožnih limfoma još uvijek je relativno nepoznata i nedovoljno istražena. Novija istraživanja utvrdila su uključenost abnormalne upalne stimulacije i ekspresije različitih kaskada citokina u tumorogenezi. S obzirom na značajna preklapanja i sličnosti primarnih podtipova kožnih limfoma u kliničkim značajkama i imunohistopatološkim nalazima, potreban je temeljit i sveobuhvatan pristup bolesnicima kako bi se ispravno dijagnosticirala priroda tumora, odredila prognoza bolesti i započelo ciljano liječenje. Primarni kožni limfomi kao rijetke bolesti zahtijevaju multidisciplinarni pristup u dijagnostici i liječenju. Glavni cilj liječenja ovih pacijenata je poboljšati kvalitetu života uz izbjegavanje toksičnosti različitih modaliteta liječenja