University of Zagreb Faculty of Forestry Repository
Not a member yet
2876 research outputs found
Sort by
Health status and entomofauna of the Bosiljevo castle forest park
No full textU dvorcu Bosiljevo povijesno važnom spomeniku parkovne arhitekture gotovo dva stoljeća živjeli su Frankopani sve do 1671. godine kada su Fran Krsto Frankopan i Petar Zrinski pogubljeni u Bečkom Novom Mestu. Diplomski rad biti će dio suradnje FŠDT s Javnom ustanovom Natura Viva u Karlovcu koja gospodari parkom površine 9.67 ha. Cilj rada je izvršiti pregled zdravstvenog stanja parka i utvrditi entomofaunu prisutnu na području parka s naglaskom na vrstama šumskih štetnika. Cilj je bio prikazati koja se štetna entomofauna nalazi na području zaštićenog spomen parka Bosiljevo u kojem je zabranjena šumska gospodarska aktivnost. Također opisati vrste ulovljene u lovnim klopkama za monitoring, te prikazati kako se različite vrste štetnika pojavljuju kroz određena vremenska razdoblja ovisno o temperaturi i padalinama
Implementation of the Waste Management Policy
No full textOvaj rad obrađuje problematiku implementacije politika gospodarenja otpadom s naglaskom na njihov značaj za zaštitu okoliša i održivo upravljanje prirodnim resursima, što je osobito važno u kontekstu šumarstva. Analizirani su zakonski i strateški na nacionalnoj i europskoj razini te njihova provedba u praksi. Kroz pregled međunarodnih smjernica, europske regulative i nacionalnih strategija, rad naglašava važnost integriranog pristupa koji uključuje zakonodavstvo, tehnologiju, edukaciju i angažman građana. Poseban naglasak stavljen je na ulogu lokalnih zajednica, infrastrukture i ekonomskih instrumenata u postizanju ciljeva kružnog gospodarstva. Rad ukazuje na potrebu za snažnijom institucionalnom podrškom i aktivnijim sudjelovanjem svih dionika kako bi se osiguralo učinkovito i dugoročno održivo gospodarenje otpadom
Phenology and number of generations of the eight toothed spruce bark beetle (Ips typographus Linneaus, 1758) in the NP Northern Velebit during 2024
No full textOd 2005.-2024. traje praćenje Ips typographus na području NP Sjeverni Velebit, koji tamo uzrokuje masovna sušenja smreki. Monotoring je odrađen pozicioniranjem feromonskih klopki na nekoliko lokacija na području općine Senj (NP Sjeverni Velebit) od svibnja do kolovoza 2024. godine. Morfološkom obradom uzorci su prebrojeni i razvrstani po boji pokrilja u tri skupine, mlada, prijelazna i crna imaga. Mlada narančasta imaga su proljetna generacija, a starija crna imaga zimujuća generacija, prijelazna su oni koji se ne mogu klasificirati kao potpuni crni ali očito je da nisu niti svijetli/narančasti. Na temelju prikazanog stanja brojnosti mladih i starih imaga, prikazana je problematika njihove brojnosti i eventualna riješenja kako bi se spriječile daljnje gradacije. Smrekin pisar je potentna vrsta i njihove populacije rastu eksponencijalno, a time mu pogoduju i promjene klime što u Hrvatskoj i šire donosi velike štete
Morphological and genetic diversity of populations and chemical composition of fruits of European wild pear (Pyrus pyraster (L.) Burgsd.) and almond-leaved pear (P. spinosa Forssk.) in Croatia
No full textDivlja kruška (Pyrus pyraster (L.) Burgsd.) i krušvina (P. spinosa Forssk.) dvije su najčešće vrste divljih krušaka u Europi. Radi se o listopadnim, često trnovitim, heliofilnim, entomofilnim i zoohornim vrstama. Divlja kruška prirodno je rasprostranjena u južnoj, srednjoj i zapadnoj Europi, gdje raste pojedinačno ili u manjim skupinama uz rubove šuma i na zapuštenim poljoprivrednim površinama. Najčešće je element mješovitih hrastovo-grabovih, termofilnih hrastovih i nizinskih poplavnih šuma. Sdrugestrane, krušvina raste u južnoj Europi, Maloj Aziji i na Bliskom istoku. Kserofitna je vrsta, koja obično raste na ekstremnim, suhim, toplim i degradiranim staništima. Za razliku od divlje kruške koju karakteriziraju okruglasti do jajasti listovi, krušvina ima uske i duguljaste listove koji podsjećaju na one u badema. Plodovi divlje kruške i krušvine su sličnih dimenzija, a najbolje se razlikuju po dužini stapke. Stapke plodova divlje kruške značajno su duže u odnosu na veličinu ploda, dok su u krušvine stapke i plodovi podjednako dugački. Obje vrste su od velikog značaja za bioraznolikost, budući da se mnogi sisavci i pticehranenjihovimplodovima, a privlačei velik broj oprašivača. Unatoč tome, kao i njihovom velikom potencijalu u šumarstvu te u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji, ove su vrste do danas rijetko bile predmet znanstvenih istraživanja. Divlja kruška i krušvina važni su sastavni dijelovi vaskularne flore u Hrvatskoj, gdje zauzimaju širok spektar ekoloških ništa. Divlja kruška je vrsta koju većinom nalazimo u kontinentalnom dijelu Hrvatske, dok je rijetka u submediteranskom području. S druge strane, krušvina raste u submediteranskoj i eumediteranskoj zoni duž jadranske obale. S obzirom na značaj ovih vrsta u pogledu biološke raznolikosti te njihove višestruke koristi, u ovoj disertaciji istražena je njihova genetička i fenotipska (morfološka i kemijska) raznolikost na području Hrvatske. Specifični ciljevi istraživanja bili su: (1) utvrditi genetičku i morfološku varijabilnost populacija divlje kruške i krušvine u Hrvatskoj; (2) utvrditi protok gena između prirodnih i kultiviranih populacija; (3) utvrditi prisutnost križanaca divlje kruške i krušvine te krušvine i običnoggloga; (4)testirati zavisnost genetičkei morfološkevarijabilnosti u odnosu naekološku i geografsku varijabilnost; i (5) utvrditi kemijski sastav plodova istraživanih vrsta i testirati njegovu zavisnost u odnosu na genetičku, morfološku i ekološku varijabilnost populacija. Varijabilnost populacija na osnovi morfologije listova istražena je na biljnom materijalu sakupljenom iz 19 populacija divlje kruške i 17 populacija krušvine pri čemu su u svakoj populaciji uzorci listova sakupljeni s deset stabala/grmova. U obje vrste utvrđena je velika varijabilnost morfoloških značajki listova, na unutar i međupopulacijskoj razini. Veći udio ukupne varijabilnosti odnosio se na unutarpopulacijsku, a manji na međupopulacijsku varijabilnost. Morfološke značajke lista koje su se odnosile na njegovu veličinu bile su varijabilnije od značajki povezanih s oblikom lista. Osim toga, pokazalo se da je morfologija listova divlje kruške i krušvine pod značajnim utjecajem okolišnih i geografskih čimbenika. Naime, uzorci izolacije uslijed okolišne udaljenosti i izolacije uslijed geografske udaljenosti pokazali su se statistički značajnima u oba slučaja, što znači da su geografski bliže populacije, kao i one koje rastu u sličnijim ekološkim uvjetima bile i morfološki sličnije. Populacije divlje kruške grupirale su se u dvije skupine, od kojih je prva većim dijelom uključivala jedinke submediteranskih populacija, a druga kontinentalnih. Općenito gledano, populacije submediteranske regije karakterizirali su listovi manjih dimenzija u odnosu na one iz kontinentalne regije. S druge strane, jedinke populacija krušvine grupirale su se u tri skupine, od kojih je prva uključivala stabla iz najsjevernijih i najjužnijih populacija, koje su karakterizirale visoke količine padalina. Navedene populacije u prosjeku su imale veće listove u odnosu na listove druge dvije skupine. Druge dvije skupine značajno su se preklapale, bez jasnog geografskog ili ekološkog uzorka. Osim stabala s tipičnim listovima, za ovu vrstu na području Istre i Dalmacije zabilježene su i jedinke su urezanim lišćem koje potencijalno mogu biti posljedica križanja krušvine s jednoplodničkim glogom (Crataegus monogyna Jacq.). Takav je križanac od ranije poznat u literaturi i nosi naziv ×Pyrocrataegus, no nedovoljno je istražen. Međutim, prisustvo heteroblastije u krušvine otežava interpretaciju ovih rezultata. Kako bi se došlo do konačnog zaključka, potrebna su daljnja istraživanja korištenjem markera DNA posebno dizajniranih za upotrebu u oba roda. Morfološka varijabilnost plodova, kao i njihov kemijski sastav (maseni udjeli vode, proteina, masti, pepela i šećera), istraženi su na temelju materijala sakupljenog s 47 stabala iz devet populacija divlje kruške te 84 stabla/grma iz 10 populacija krušvine. Sve kemijske analize provedene su u skladu s AOAC (Association of Official Analytical Collaboration) protokolima i u duplikatima. Uobje vrste utvrđenaje značajna varijabilnostmorfoloških i kemijskih značajki plodova, posebice na unutarpopulacijskoj razini. Prosječan plod divlje kruške bio je 2,3 cm dug i 2,7 cm širok, sa stapkom od 2,7 cm. Prosječna duljina i širina sjemenki bile su 6,3 i 4,2 mm. Svježi plodovi divlje kruške sadržavali su 70,7 % vode, 4,7 % fruktoze, 2,1 % glukoze, 0,91 % proteina, 0,65 % pepela i 0,25 % masti. S druge strane, plodovi krušvine u prosjeku su bili 2,1 cm dugi i 2,5 cm široki, sa stapkama od 2,0 cm. Sjemenke su u prosjeku bile 6,2 mm duge i 4,4 mm široke. Plodovi su sadržavali 68,9 % vode, 4,0 % glukoze, 3,0 % fruktoze, 1,0 % proteina, 0,74 % pepela i 0,12 % masti. Korelacijska analiza pokazala je da su plodovi obje vrste pod značajnim utjecajem geografskih i okolišnih čimbenika. Naime, plodovi populacija divlje kruške s viših nadmorskih visina bili su u prosjeku manji i sadržavali su više fruktoze, u odnosu na plodove populacija s nižih nadmorskih visina. S druge strane, sjevernije populacije krušvine imale su kraće stapke, tanje sjemenke i niži sadržaj glukoze u odnosu na južnije populacije. Genetička raznolikost populacija, stupanj hibridizacije između divlje kruške i krušvine te protok gena između kultiviranih i divljih krušaka istražen je na materijalu iz 21 populacije divlje kruške, 22 populacije krušvine te 24 kultivara pitome kruške. Za utvrđivanje genetičke raznolikosti korišteno je devet mikrosatelitnih biljega. Rezultati su pokazali visoku i relativno ujednačenu genetičku raznolikost populacija divlje kruške na području Hrvatske kao i da su prirodne populacije divlje kruške u Hrvatskoj genetički raznolikije od onih u središnjoj Europi. S druge strane, genetička raznolikost populacija krušvine bila je nešto niža u odnosu na populacije divlje kruške. Vrijednosti genetičke diferencijacije izračunate između svih parova populacija upućivale su na veću međusobnu diferenciranost populacija divlje kruške u odnosu na one u krušvine. Nadalje, analizom molekularne varijance potvrđene su statistički značajne razlike između istraživanih vrsta, između populacija unutar svake vrste kao i unutar populacija. Analiza strukturiranosti populacija pokazala je da se sve istraživane jedinke uključene u ovo istraživanje mogu optimalno podijeliti u dva klastera; prvi koji je sadržavao jedinke divlje i pitome kruške te drugi koji je sadržavao jedinke krušvine. Ukupno je u istraživanju identificirano 45 križanaca između divlje i pitome kruške, većina od kojih je pronađena u Istri i Slavoniji. Nadalje, u područjima gdje se ekološke niše divlje kruške i krušvine preklapaju, utvrđeno je 14 njihovih križanaca. Zabilježeno je i 10 križanaca između krušvine i pitome kruške. Rezultati Mantel testa pokazali su statistički značajnu korelaciju između genetičkih i geografskih udaljenosti u obje vrste, što znači da su geografski bliže populacije i genetički sličnije. S druge strane, nije utvrđena značajna korelacija između genetičkih i ekoloških udaljenosti. U konačnici, dobiveni rezultati ove disertacije mogu poslužiti kao osnova za osnivanje konzervacijskih jedinica za očuvanje genetičke raznolikosti ovih dviju plemenitih šumskih voćkarica. S obzirom na to da su divlja kruška i krušvina vrste s malim brojem jedinki po populaciji te njihovom malom gustoćom, preporuka je osnivanje in situ konzervacijskih jedinica za njihovo očuvanje. Nadalje, populacije s najvećom genetičkom raznolikošću te one u kojima nije došlo do introgresije genoma pitome kruške u prirodne populacije mogu poslužiti kao temelj za osnivanje tih jedinica. Općenito gledano, važno je očuvati genske resurse divljih vrsta krušaka u Hrvatskoj kako bi se osigurala njihova održivost i potencijalna upotreba u budućim oplemenjivačkim programima. Očuvanje ovih genskih resursa ključno je za dugoročnu održivost i prilagodbu ovih vrsta na promjenjive ekološke uvjete.The European wild pear (Pyrus pyraster (L.) Burgsd.) and almond-leaved pear (P. spinosa Forssk.) are two of the most common wild pear species in Europe. Both species are deciduous, insect-pollinated and animal-dispersed shrubs or trees, known fortheirnotablewood quality and edible fruits. Despite their great ecological significance and economic potential, they remain largely unexplored. Understanding the genetic and phenotypic (morphological and chemical) diversity of these species is crucial for their conservation and management. This study aimed to examine the genetic and phenotypic (leaf and fruit) diversity of wild pears populations in Croatia, the hybridization between them, and the rate of introgression from cultivated pears into natural populations of wild pear species. In addition, the impact of ecological and geographical factors on population structuring was assessed. The results suggest significant morphological variability of leaves and fruits in both species, on inter- and intra-population level. In addition, significant differences in the chemical composition of fruits between populations were found. Correlations between phenotypic diversity and geographical and environmental variables suggested isolation by distance and isolation by environment as key contributors to this variability. Genetic diversity analyses employing nine microsatellite markers revealed notable distinctions between European wild pear and almond-leaved pear, with the former exhibiting higher genetic diversity. Genetic diversity was proved to be influenced mainly by geographical distances between populations. Gene flow from cultivated pear (P. communis L.) into the wild populations was observed, predominantly in European wild pear. In regions of overlappingecological niches, hybrids between the studied wild species were detected. Additionally, along the eastern Adriatic coast, almond-leaved pear individuals with lobed leaves were recorded, potentially representing hybrids between almond-leaved pear and common hawthorn (Crataegus monogyna Jacq.). However, further research is needed using DNA markers specifically designed for use in both genera to reach a final conclusion. Collectively, these studies illuminate the extensive phenotypic and genetic variability of European wild pear and almond-leaved pear. Finally, the findings of this PhD thesis highlight the importance of preserving the genetic resources of wild pear species to ensure their sustainability and potential use in future breeding efforts
Zaštita šuma i izazovi današnjice - Švicarska, Slovenija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska
No full textKNJIGA SAŽETAKA & PROGRAM
Znanstveni skup u sklopu obilježavanja 260 godina hrvatskog šumarstva: "Zaštita šuma i izazovi današnjice - Švicarska, Slovenija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska", Sveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, Svetošimunska 23, Zagreb, 5. ožujak 2025
The possibility of applying laser scanning technology to measure the heights of individual trees
No full textMogućnost primjene tehnologije laserskog skeniranja pri izmjeri visina pojedinačnih stabala predstavlja istraživanje primjene suvremenih metoda laserskog skeniranja u šumarskim inventurama. U fokusu rada su dvije metode laserskog skeniranja: terestričko lasersko skeniranje (TLS) i ručno mobilno lasersko skeniranje (H-PLS). Cilj je usporediti njihovu učinkovitost i točnost u odnosu na klasične metode mjerenja visina stabala, kao što je Vertex uređaj. Istraživanje je provedeno u šumariji Velika Gorica, gospodarska jedinica Šiljakovačka dubrava. U pokusima su korištene tri plohe unutar ove jedinice, pri čemu su prikupljeni podaci o visinama stabala tradicionalnim metodama i modernim laserskim tehnikama. TLS metoda koristi stacionarni laserski skener visokog dometa, dok H-PLS metoda omogućava veću mobilnost putem ručnih skenera. TLS je posebno učinkovit u detaljnoj analizi strukture stabala, dok H-PLS pruža dodatnu fleksibilnost u terenskim uvjetima. Statističke analize, uključujući pristranost (BIAS) i srednju kvadratnu pogrešku (RMSE), potvrđuju visoku točnost TLS i H-PLS metoda u usporedbi s klasičnim tehnikama
Student awareness of the Natura 2000 concept: A case study of students at the Department of Forestry, Faculty of Forestry and Wood Technology, University of Zagreb
No full textUvodno se navodi značenje ekološke mreže Natura 2000 (EM) u očuvanja šumske bioraznolikosti te se upoznaje s obvezama šumarstva u provođenju mjera očuvanja EM. Obrazlažu se potrebe za šire upoznavanje studenata na studijima Šumarskog odsjeka FŠDT s različitim temama vezanima za EM. U središnjem dijelu analiziraju se nalazi upitnika koji je, u svrhu ocjene razumijevanja ciljeva, strukture, zakonodavnog okvira, modela upravljanja, obveza različitih sektora i dr., proveden među studentima Šumarskog odsjeka (na uzorku 80 studenata). U završnom dijelu iznose se rezultati i prijedlozi za poboljšanje postojećeg stanja što uključuje: širi obuhvat i bolje povezivanje tema o EM Natura 2000 kroz veći broj kolegija, veće učešće Natura 2000 tema na vježbama i terenskoj nastavi, gostujuća predavanja stručnjaka te prijedlog za formiranje specijalističkog tematskog seminara na razini Šumarskog odsjeka putem kojeg bi studenti stjecali integrirana znanja o temama EM Natura 2000, primjenjivo za različita područja i aspekte njihovog budućeg djelovanja u znanosti i struci.The introduction outlines the significance of the Natura 2000 ecological network (EN) in preserving forest biodiversity and presents the obligations of the forestry sector in implementing EN conservation measures. It explains the need for broader student engagement within the Forestry Department at the Faculty of Forestry and Wood Technology (FŠDT) with various topics related to EN. The central part analyzes the results of a questionnaire conducted among Forestry Department students (sample of 80 students) with the aim of assessing their understanding of the objectives, structure, legislative framework, management models, responsibilities of different sectors, and more. The concluding section presents results and proposals for improving the current situation, including: broader coverage and better integration of Natura 2000 EN topics across a greater number of courses,increased inclusion of Natura 2000 content in practical and field classes, guest lectures by experts, and a proposal to establish a specialized thematic seminar at the Forestry Department. This seminar would enable students to acquire integrated knowledge about Natura 2000 EN topics, applicable to various fields and aspects of their future scientific and professional work
Volatile Organic Compounds Emissions from Coated Wood Products and Wood Materials
No full textZavršna obrada drvnih površina premaznim materijalima poput pigmentiranih i prozirnih lakova, ulja i voskova provodi se s
ciljem postizanja željenog estetskog izgleda te poboljšanja trajnosti. Međutim, važno je napomenuti da većina ovih premaza za drvo sadrži hlapljive organske spojeve (HOS-ove). Emisija HOS-ova iz premaza za drvo može dovesti do onečišćenja unutarnjeg zraka te tako predstavljati ozbiljne zdravstvene rizike. U radu će se dati pregled istraživanja koja su se bavila određivanjem HOS-ova u različitim vrstama namještaja, te će se analizirati metode korištene za analizu HOS-ova iz lakiranih drvnih proizvoda i mogućnosti smanjenja emisija iz lakiranih drvnih proizvoda. Cilj ove teme jest pružiti bolje razumijevanje emisije HOS-ova iz premaza za drvo, zdravstvenih rizika povezanih s izlaganjem HOS-ovima, dostupnih tehnika za određivanje HOS-ova te preventivnih mjera koje se mogu poduzeti tijekom operacija premazivanja.The finishing of wooden surfaces with coating materials such as pigmented and transparent lacquers, oils, and waxes is carried out to achieve the desired aesthetic appearance and enhance durability. However, it is important to note that most of these wood coatings contain volatile organic compounds (VOCs). The emission of VOCs from wood coatings can lead to indoor air pollution and thus pose serious health risks.This thesis provides a review of research focused on the determination of VOCs in various types of furniture and analyzes the methods used for VOC analysis from coated wood products,
as well as the possibilities for reducing emissions from such products. The aim of this topic is to provide a better understanding of VOC emissions from wood coatings, the health risks associated with VOC exposure, the available techniques for VOC determination, and the preventive measures that can be taken during coating operations
CROFOR 2025; Croatian Forestry Forum: 260 godina kasnije: Hrvatsko šumarstvo između tradicije i inovacije
No full textPovodom obilježavanja 260 godina organiziranog šumarstva u Hrvatskoj, 23. svibnja 2025. održan je Croatian Forestry Forum – CROFOR 2025, u organizaciji Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije Sveučilišta u Zagrebu. Forum je okupio brojne stručnjake i predstavnike institucija, s ciljem jačanja suradnje između znanosti, visokog obrazovanja i prakse, promicanja održivog gospodarenja šumskim resursima te otvaranja tržišta rada mladim stručnjacima. Sudionici panela pod nazivom 260 godina kasnije: hrvatsko šumarstvo između tradicije i inovacije bili su:
Marijana Petir, predsjednica Odbora za poljoprivredu Hrvatskog sabora
mr. sc. Goran Gregurović, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva
prof. dr. sc. Josip Margaletić, dekan Fakulteta
Silvija Zec, predsjednica Hrvatske komore inženjera šumarstva i drvne tehnologije
mr. sc. Krešimir Žagar, Hrvatske šume d.o.o.
U sklopu programa, prof. dr. sc. Renata Pernar održala je predavanje na temu: „Daljinska istraživanja i njihov doprinos održivom upravljanju šumskim ekosustavima”.
Forum je završen dodjelom nagrada i priznanja zaposlenicima u povodu Dana kvalitete FŠDT-a. CROFOR 2025 još je jednom potvrdio ključnu ulogu šumarskog sektora u očuvanju okoliša, razvoju društva i jačanju konkurentnosti hrvatske drvno-tehnološke industrije
Morphological variability of populations of mountain currant (Ribes alpinum L.) in Croatia based on leaf morphological traits
No full textU ovom radu analizirana je morfološka varijabilnost populacija planinske ribizle (Ribes alpinum L., Grossulariaceae) u Hrvatskoj na temelju deset morfoloških svojstava listova. Istraživanje je provedeno na pet prirodnih populacija smještenih u području Dinarida (Snježnik, Risnjak, Bijele i Samarske stijene, Zavižan, Zečjak). Ukupno su u istraživanje uključeni uzorci s 45 grmova. Rezultati su pokazali značajnu morfološku raznolikost među populacijama. Najveća varijabilnost zabilježena je za površinu lista, dok su geometrijske značajke pokazale najmanju varijabilnost. Statistički značajne razlike među populacijama utvrđene su za sedam od deset istraživanih svojstava. Unutarpopulacijska varijabilnost bila je izraženija od međupopulacijske. Multivarijatnim statističkim metodama utvrđeno je da se populacija s Bijelih i Samarskih stijena najviše razlikuje od ostalih, dok su populacije Snježnik i Risnjak međusobno najsličnije. Geografska strukturiranost opažena među populacijama sugerira da lokalni ekološki uvjeti i prostorna izoliranost imaju značajnu ulogu u oblikovanju morfološke raznolikosti