Academy of Fine Arts Repository
Not a member yet
1277 research outputs found
Sort by
Metodika nastave likovne kulture: Oblikovanje osobnog identiteta u nastavi likovne kulture
No full textSvrha ovog diplomskog istraživanja bila je potaknuti učenike na razmišljanje o vlastitom identitetu te stvaranje puta prema istom kroz rješavanje problema humorom. S obzirom na to da je školsko okruženje u kojem se nalaze učenici različitih stajališta, obiteljskih pozadina i sl., bilo je potrebno najprije pristupiti problemu prihvaćanja različitosti. Ovim diplomskim radom ukazalo se na problem u organizaciji nastave i učitelja koji se isključivo bave nastavnim sadržajem te se zanemaruje odgojni aspekt u smislu pripreme učenika na život i funkcioniranje u društvu. U prvoj fazi akcijskog istraživanja proveden je online upitnik koji se odnosio na stavove učenika te su se time ispitali stereotipi koji se javljaju kod učenika osmih razreda osnovne škole. Pitanja su oblikovana tako da odgovaraju uzrastu. Postavljena su pitanja vezana uz odnos učenika prema manjinama, odnos prema drugima lošijeg ekonomskog statusa i sl. te je time ispitano koliko je predrasuda u školskom okruženju. U drugoj i trećoj fazi istraživanja učenici su u razredu najprije rješavali postavljeni problem kroz nekoliko zadataka s naglaskom na korištenje humora. Različitim metodama i zadacima učenici su rješavali probleme u komunikaciji te ih se usmjeravalo na pozitivan ishod komunikacije. Na taj način promišljalo se kako razumjeti kada se u komunikaciji radi o negativnim emocijama prema sebi ili drugome i na taj način djelovati kako bi se problem riješio kompromisom tako da niti jedna strana nije povrijeđena. Rezultatima istraživanja odgovoreno je na sljedeća istraživačka pitanja: - Koji su stereotipi najučestaliji u školskom okruženju? - Koje predrasude se javljaju, a vezane su uz ispitane stereotipe? - Kako učenici rješavaju problem stereotipa individualno, ali i u komunikaciji s drugima? - Kako riješiti problem humorom i potaknuti mlade osobe na razmišljanje o vlastitom identitetu? Rezultati istraživanja su razumijevanje vlastitih obrazaca ponašanja te kako ih upotrijebiti u komunikaciji s drugima u svrhu dobre i pozitivne komunikacije. Korištenjem humora u tu svrhu shvaćeno je kako okolina lakše prihvaća ono što je ponekad teško čuti ili nešto nepoznato što se odbija razumjeti.The purpose of this thesis was to encourage students to think about their own identity and create a path to it through solving problems with humor. Given that the school environment in which students find themselves is of different views, family backgrounds, etc., it was necessary to first approach the problem of accepting diversity. This thesis pointed out the problem in the organization of teaching and teachers who deal exclusively with the teaching content and neglects the educational aspect in terms of preparing students for life and functioning in society. In the first phase of the action research, an online questionnaire related to students' attitudes was checked, thus examining the stereotypes that occur in eighth grade primary school students. The questions are designed to suit their age. Questions were asked regarding the attitude of students towards minorities, the attitude towards others of poorer economic status, etc., and thus examined how much prejudice there is in the school environment. In the second and third phases of the research, students in the class first solved the problem through several tasks with an emphasis on the use of humor. Through various methods and tasks, students solved problems in communication and directed them to a positive outcome of communication. With this, it was considered how to understand when communication is about negative emotions towards oneself or another and in this way to act in order to solve the problem by compromise so that neither side is hurt. The results of the research answered the following research questions: - What are the most common stereotypes in the school environment? - What prejudices appear, and they are related to the examined stereotypes? - How do students solve the problem of stereotypes individually, but also in communication with others? - How to solve the problem with humor and encourage young people to think about their own identity? The results of the research understand their own pattern of behavior and how to use them in communication with others for the purpose of good and positive communication. By using humor for this purpose, it is understood that the environment more easily accepts what is sometimes difficult to hear or something unknown that refuses to be understood
Sculpture as a symbolic form in an artistic-ritual act - Nexus
No full textU ovom radu nastoji se ukazati na postojanje univerzalnih simbola kao jezika neizrecivog te njihovu moć povezivanja ljudi na putu svijesti. U potencijalu, svako biće pa tako i ljudsko je kreativno. U tom kreativnom procesu, gdje nastoji materijalizirati ideje, ljudsko biće prolazi faze razvoja, osvještavanja, ozbiljenja. Ako djeluje kao otvoreno biće autentičnim intuitivnim ţivotom tada stupa u otvoreni dijalog s drugima i svijetom. Ta otvorenost bića kroz dijalog nosi potencijal transformacije samog bića, tj. njegove svijesti. Kako se svijest širi ispravnom paţnjom, tj. usmjeravanjem svijesti, simbolički jezik koju svijest (ratio i intuicija) koristi za spoznavanje, postaje sve jednostavniji, univerzalniji, izdiţe se iz personalnog u ono zajedničko, jedno. Zakoni koji vladaju tim razjedinjenim jednim, mnoštvom, su zakoni pod koje potpadaju i ljudska bića. Ti zakoni su ujedino najjednostavniji simboli koji izravno djeluju na čovjeka te uvjetuju njegov smisao. To su zakoni mreţe, cjelovitosti-kugle i spiralnog pokreta- kretanja, prvi vidljivi manifestirani zakoni. Unutar tih zakona čovjek teţi svojoj cjelovitosti, harmonizacijom svih svojih dijelova, duh-psiha-tijelo. Unutar tih zakona svijest se vraća izvoru, iskonu. Metodom intuitivnog prepoznavanja i komunikacije s idejom „Spone“, kroz razgovor, sudionici su sami pristali na sudjelovanje. Kroz formu intervjua nastojalo se sa svakim ponaosob doći do univerzalnih ideja koje baštini i prepoznaje kao kreativno ljudsko biće. Simboličkom gestom; pokretom, plesom, crteţom, zvukom, sudionici su materijalizirali svoj doţivljaj i iskustvo, procesa kreativnog „nastojanja“. 10. rujna 2016. na Jarunu u Zagrebu, odvio se dogaĎaj u formi umjetničko-ritualnog čina. Unutar objedinjujućeg simbola u formi „Tri kruga“ sastavljena od 40 vertikalnih stupova, svatko od sudionika simbolički je označio svoje sebstvo i nastojanje. Utoliko je skulptura-arhitektura u formi „Tri kruga“ bila objedinjujući simbol i medij zajedničkog doţivljaja u umjetničko-ritualnom činu „Spona“, dogaĎaju „otvaranja iskona“. Tim činom, ţeljelo se dati vaţnost onome, što se ionako neprestano dogaĎa u univerzumu. Svjesnost o neprestanom dijalogu svega manifestiranog u univerzumu pa utoliko i onog meĎuljudskog dijaloga koji omogućuje sudjelovanje u stalnom procesu ţivota i njegovim cikličkim ritmovima. Svijest o takvoj transformacijskoj igri ţivota u isto vrijeme otvara i svjesnost o postojanju svjetske zajednice ljudi, te tako svjedoči o postojanju prirodne ljudske zajednice temeljene na biti dijaloga, bez obzira na spolnu, rasnu i nacionalnu pripadnost.Rad ne sadrži sažetak na drugom jeziku
Humanost / Organska kompozicija / Englishman in New York
No full textBliskost s ljudima, humanost u odnosima, sva neprirodna interakcija ljudi koji su me navodili da napravim rad kojim bih objasnila ovaj fenomen udaljavanja i nehumanosti koja je proizašla iz socijalne distance doveo je do rada Humanosti koju sam napravila u kolažu. Spektar kolažiranih ljudi koji su različitih veličina, njihovih dimenzija i njihovog postepenog udaljavanja pomogao mi je da likovno dočaram neprirodnost situacije u kojoj se svaki pojedinac tijekom pandemije koronavirusa našao.
Djelomično se proučavanjem odnosa i ponašanja bavim u kolegiju Grafike gdje pokušavam dočarati ponašanja majmuna u novonastalim situacijama. Čitajući istraživanja u kojima znanstvenici objašnjavaju razlike u ponašanju majmuna dok ih ljudi promatraju zamislila sam se kako bi se majmuni ponašali kad bih vidjeli apstraktnu sliku. To je dovelo do rada u kojem prikazujem zbunjene i nezainteresirane gorile koje nimalo ne obraćaju pažnju na apstraktnu sliku.
Organska kompozicija je rad tokom kojeg sam si postavljala najviše pitanja i pokušala na različite načine doći do rješenja. Kako oformiti skulpturu koja ima liniju , plohu i volumen? Kako postići otvorenost i zatvorenost forme? Koji materijali dovode do takvih rješenja? Rad postavlja gomilu pitanja i realizaciju za koju smatram da uspješno odgovara na sva moja pitanja
Živjeti u skulpturi
No full textOvaj rad koristi se podacima i statistikom kao djelom umjetničkog procesa. Koristeći podatke o broju umrlih i proživljavajući osjećaj nemoći kao rezultat nastaje spomenik koji se širi kako pandemija napreduje. Ovdje se problematizira konačnost i uloge spomenika kao sjećanja na prošlost.This work uses data and statistics as part of an artistic process. Using data on the number of deaths and experiencing a sense of helplessness, a monument is created that spreads as the pandemic progresses. Here the finality and role of monuments as memories of the past are problematized
Stranci / Pogled na djetinjstvo / Triptih
No full textKoliko god se trudili ili koliko god bili bliski s nekime uvijek će postojati jedan dio njih koji ne poznajemo, koji nam je stran. To se može naslutiti u sitnim znakovima u svakodnevnoj komunikaciji. Pokušao sam prikazati svoju viziju toga na nekim od svojih prijatelja, radeći tri portreta manji formata u kratkom vremenskom roku.
Sam sebe sam zatvorio u klasičan pogled na kiparstvo gdje glina dominira kao glavni medij. Uz malo savjetovanja odlučio sam napraviti skulpturu prepušten nekim vlastitim senzibilitetima. Kroz taj proces otkrio sam nostalgično sjećanja na djetinjstvo, što je rezultiralo skulpturom koja to utjelovljuje.
Subjekt i pozadina imaju ustanovljen hijerarhiski odnos u kojem subjekt gotovo uvijek prevladava. Pozadina ostaje kao sporedan motiv i vrlo često dobije puno manje pozornosti od subjekta. Htio sam ih pokušati dovesti u ravnopravan odnos gdje oboje izvršavaju svoju ulogu, ali i svaki zasebno ima svoju samostalnu važnost
Abadon
No full textU praktičnom i pisanom dijelu diplomskog rada interpretiram narativne i vizualne mogućnosti stripa kao medija. Putem istraživačkog pristupa, proučavanjem klasika domaće i svjetske stripprodukcije analiziram na koji način strip autori koriste pojedine elemente kao katalizatore priče. Pisani dio diplomskog rada sačinjava šest eseja, od kojih se njih pet orijentira na teorijski i povijesni pregled oblika strip pripovijedanja, a jedan esej odnosi se direktno na autorski umjetnički rad izrađen u sklopu diplomskog. Proučavane teme započinju analizom mogućnosti implementacije zvuka u strip kroz strip-balončiće, onomatopeju i prisutnost glazbe. Različiti načini korištenja praznog prostora između kadrova, koji je također u službi pripovijedanja, analiziraju se na primjeru stripa Spaghetti Brothers. Nadalje, proučava se kadriranje u stripu, korištenje splash stranica te inovativna grafička rješenja koja u jezik stripa unose suvremeni autori. Naglasak je stavljen i na scenaristički aspekt, točnije prisutnost nadrealizma u stripu. Neizostavan suodnos stripa i filma predstavljen je esejom u kojem se istražuju režijska i kompozicijska rješenja u filmskim ostvarenjima Tarkovskog i Kieślowskog. Odabrane teme koreliraju s istraživanom problematikom: što sačinjava suvremeni strip? Kao bitne sastavnice stripovskog pripovijedanja direktno se nadovezuju na autorski strip album Abadon, čije je prvo poglavlje izvedeni praktični dio diplomskog rada, a tehnički proces izrade opisan je u posljednjem eseju teorijskog pisanog dijela.This paper interprets the narrative and visual possibilities of comics as a medium. Through a research approach and by studying the classics of domestic and world comic production, I analyzed how comic authors use certain elements as catalysts of the story. The graduate thesis consists of six essays, five of which focus on a theoretical and historical overview of the form of comic storytelling, and one essay refers directly to the author's own comic created as part of the graduate thesis. The topics studied begin with an analysis of the possibilities of implementing sound into comics through comic bubbles, onomatopoeia, and the presence of music. The different ways of using the empty space between the comic frames, which is also in the service of storytelling, are analyzed on the example of the comic book Spaghetti Brothers. Furthermore, paper focuses on framing in comics, the use of splash pages and innovative graphic solutions introduced into the language of comics by contemporary authors. Emphasis is also placed on the screenwriting aspect, more precisely the presence of surrealism in comics. The indispensable correlation between comics and film is presented in an essay in which the directing and compositional solutions in Tarkovsky's and Kieślowski's films are explored. Selected topics correlate with the researched question: what makes up a contemporary comic? More precisely, the selected topics, as important components of comic storytelling, are directly related to my own comic album. First chapter of comic album Abadon was created specifically for the thesis and its 'making of' process is described as the last essay in this paper
