Repository of Arts Academy
Not a member yet
641 research outputs found
Sort by
Kinetička umjetnost i konstruktivizam
Kinetička umjetnost ne predočuje pokret, već je kretanje sastavni dio djela, što može značiti da se kreće samo djelo ili da se gledatelj kreće ispred djela ili se ne kreće ni gledatelj ni djelo, ali se postiže dojam kretanja zahvaljujući optičkoj varci. Zamisli kinetičke umjetnosti ukazuju na modernistički projekt tehničkog preobražaja i estetizaciju suvremenog svijeta. Konstruktivisti dvadesetih godina prošlog stoljeća, svojim avangardnim eksperimentiranjima, dali su prva stvarna djela kinetičke umjetnosti, uključujući stvarni pokret u statičnu formu. Daljnji razvoj dešava se poslije Drugog svjetskog rata, pedesetih godina obnovom konstruktivističkih zamisli – neokonstruktivizma. Tih godina osnaženo je zanimanje za kinetizam, organizira se niza izložbi i formiraju se mnoge eksperimentalne grupe. Od početka šezdesetih godina na dalje načela kinetičke umjetnosti šire se među mnogim mlađim umjetnicima, sudionicima izložbi i pripadnicima u tom pokretu okupljenih grupa. I na području Hrvatske postojala je grupa umjetnika koji su djelovali u duhu novo nastale umjetnosti. Prijelomni trenutak za našu suvremenu umjetnost, i najradikalniji odmak od dotadašnje dirigirane umjetnosti jest pojava grupe EXAT 51, koja je pripremila put za daljnje inicijative koje su se desile u kompleksu od pet izložbi Novih Tendencija, preko kojih Zagreb šezdesetih godina postaje nezaobilazno međunarodno likovno središte.Kinetic art does not present the move, but moving is the essential part of the work of art itself, which could mean that the art itself is moving or that the observer of the art is moving or that neither the observer or the art piece is moving but there is a mirage of movement thanks to an optical illusion. Constructivists of the twenties of the last century gave the first realpieces of kinetic art with their Avangard experiments, including real movement in a static form. Further accomplishments happened only after the Second World War, in the fifties with the renewal of the constructivist ideas – the neoconstructivism. In those years the interest in kinetic arts is strong again, there are series of exhibitions and many experimental groups are formed. From the begging of the sixties the principles of the kinetic arts are spread among the many young artists, exhibition participants and members of the groups in the kinetic art movement. In Croatia there was too a group of artists who were active in this new form of art. The breakthrough moment for our contemporary art and the most radical digression from the arts of that time was the founding of the group EXAT 51, which paved the way for further initiatives that happened in a cluster of five exhibitions called New Tendencies, thanks to which Zagreb in the sixties became an important international arts centre
Combining musical and theological elements as sound interpretation of the Bible in the works of Blazenko Juracic (taken from the collection O Crux, ave, spes unica)
Tijekom glazbene povijesti odnos glazbe i riječi bio je bitan zbog utjecaja na razvoj cjelokupne glazbene materije, forme i sadržajnosti. Gregorijanski napjevi su na najsavršeniji način utjelovili i oživotvorili Riječ koja nije samo duhovna riječ, nego je Istina u kojoj se sve stvoreno obnavlja pa tako i liturgijska glazba u Crkvi. Odnos Juračićeve glazbe i Kristove muke u svom esencijalnom smislu predstavlja odnos Skladatelja i Riječi. On u svojim skladbama traga za elementima prošlosti parafrazirajući gregorijanske citate prelaskom na nove razine oblikovanja glazbenog materijala. U estetskoj degradaciji liturgijske i duhovne glazbe izdižu se Juračićeve skladbe iz zbirke O Crux, ave, spes unica koje su prava baština vjere i ljubavi. One su primjer glazbe kojoj je estetska vrijednost svetost. Skladatelj poslušan Riječi postaje njenim tabernakulom. Duhovnim rođenjem u Bogu postaje novim čovjekom koji stvara Novu pjesmu i zna ju skladati, jer poznaje Onoga koji ga prvi uzljubi po križu. Analizom skladbi Sedam posljednjih Kristovih riječi na križu i Stabat Mater željela sam doprijeti do Skladateljeva izvora skladanja u Riječi. Juračić glazbenim simbolima teološki govori Istinu. Prepisivanjem skladbi u glazbeni program Sibelius te njihovom analizom, uronila sam u mističnost i duhovnost muke i smrti Isusa Krista. Skladbe su okrenute prema Bogu. U njima čovjek sudjeluje u Isusovoj Kalvariji i agoniji i biva dirnut i ozdravljen Marijin suzama i bolima zbog raspetog Sina. U Zbirci se nalaze liturgijske i paraliturgijske skladbe kojima je liturgija norma i okvir. Juračić u liturgiji pronalazi nadahnuće, jer je Euharistija put za puno, svjesno i djelatno sudjelovanje u slavlju otajstva vjere. Njegove skladbe oblikuju kršćanskog vjernika da kroz glazbeni doživljaj iskusi misterij vječnosti, božanske uzvišenosti i uzvišenost života u vjeri.During the musical history relationship between music and words was important because of the impact on the overall development of the musical matter, form and content. Gregorian chants have in most perfect way embodied and revived the Word that is not only a spiritual word, but the truth in which all creation is being restored including the liturgical music in the Church. The relation between Juracic's music and the passion of Christ in its essential sense represents the relation between the Composer and the Word. In his compositions He traces for the elements of the past paraphrasing Gregorian quotes by transiting to a new level of shaping the musical matter. In the aesthetic degradation of the liturgical and spiritual music, Juracic's songs from the collection of O Crux, ave, spes unica rise as a real heritage of faith and love. These songs are example of music where the aesthetic value is holiness. By obeying the Word, the Composer becomes the tabernacle of the Word. Through spiritual birth in God, the Composer becomes a new man who creates a New song and knows how to compose it, because he knows the One who first loved him through the cross. Through analysis of the song Seven last words of Christ on the cross and Stabat Mater I wanted to reach out to the Composer’s sources of composing in the Word. Juracic, through music symbols, theologically speaks the Truth. I have immersed in the mystique and spirituality of the Passion and death of Jesus Christ by rewriting the songs in the music program Sibelius and through their analysis. The songs are turned to God. In these songs we participate in Jesus' Calvary and agony and we are being touched and healed by Mary's tears and pain because of the crucified Son. The Collection contains the liturgical and paraliturgical songs for which the liturgy is standard and framework. Juracic finds inspiration in the liturgy because the Eucharist is a way for full, conscious and active participation in the celebration of the mystery of faith. His compositions form the Christian believer to sense the mystery of eternity, divine grandeur and sublimity of life in faith through musical experience
Pojam i uloga forme u modernoj umjetnosti
Ovaj rad se bavi pojmom i definiranjem forme te njenom ulogom u modernoj umjetnosti. U prvom dijelu rada predstavljen je pojam forme kroz njegove razne definicije te je navedeno kako postoji pet značajnih definicija za teoriju umjetnosti uz koje je pružen uvid u povijesni prikaz i razvoj pojmova. Naglašen je i značaj formalne analize u povijesnoumjetničkoj interpretaciji i likovnoj hermeneutici gdje je determiniran vizualni jezik i forma kao njegov vidljiv nositelj, kao i povijest formalizma kao znanstvenog i estetskog koncepta od njegovih početaka pa do suvremenijih teoretičara modernizma. U radu se obrađuje konkretan ''problem'' forme unutar razdoblja moderne umjetnosti. Analizom pojedinih razdoblja i djela moderne umjetnosti može se primijetiti naglasak na formi kao izgledu likovnog djela naspram sadržaja u velikom djelu modernih avangardi s početcima u umjetnosti postimpresionista pa do pojava kao što je umjetnost enformela. S pokretom dadaizma i pojava kasnog modernizma, poput konceptualne umjetnosti, napušta se važnost forme kao vizualne pojavnosti i sadržaj kao ideja umjetnika ponovno zadobiva važnost u svijetu umjetnosti te za takve koncepte upotrebljavamo neestetske pojmove forme. Rad zaključujemo potvrdom revolucionarne važnosti formalizma za razvoj moderne umjetnosti što nam pomaže u boljem shvaćanju suvremene umjetnosti uopće