Repository of Arts Academy
Not a member yet
641 research outputs found
Sort by
Fear of knniting
No full textPo uzoru na Kniferov rad izrađujem svoj, drugačijeg stila i tehnike. Nije mi cilj bio kopirati motiv, nego se inspirirati njime. U procesu sam donekle upoznala Knifera, ali i dalje mi ostaje nepoznanica kojom mišlju se vodio i iz kojeg razloga je stvarao tako kako je stvarao. Mnogi kritičari, umjetnici, pisci.. su pokušali razjasniti isto
Boris Magas's architecture
No full textU radu su obrađeni brojni Magaševi projekti, koje je sam arhitekt u svojim spisima svrstao u tematske, namjenske cjeline. Rad započinje sportskom arhitekturom, gdje je osim Magaševa najvećeg projekta, stadiona Poljud u Splitu, obrađen i projekt istočne tribine Maksimirskog stadiona u Zagrebu. Nastavlja se hotelskom arhitekturom, u kojoj su obrađeni turistički kompleksi Haludovo i Solaris. Osim sportske i turističke arhitekture Magaš projektira javne i odgojne ustanove, dječji vrtić Vjeverica u Zagrebu i Muzej revolucije u Sarajevu. Slijede sakralne građevine čije je oblikovanje arhitekt smatrao novim izazovom. Osim realiziranih projekata u rad je uvrštena i skupina nerealiziranih, poput stadiona na Kantridi i stadiona na Jarunu, Narodnog kazališta u Zenici te projekt Paviljonskih vrtića u Zagrebu. Uz praktični rad Magaš svojim teoretskim i pedagoškim radom pridonosi hrvatskoj arhitektonskoj struci, gdje sadašnjim i budućim generacijama prenosi svoja stajališta, viđenja i spoznaje.In this thesis, many Magaš's projects are being analyzed, which the architect himself classified in thematic, special purpose units. The thesis begins with Sports architecture where beside Magaš's largest project, the Poljud stadium in Split, project of the East end of Maksimir stadium in Zagreb is also analyzed. The Hotel architecture proceedes where touristic complexes Haludovo and Solaris are analyzed. In addition to sports and touristic architecture, Magaš designed public and educational institutions such as kindergarten Vjeverica in Zagreb and the Museum of Revolution in Sarajevo. The following are sacral buildings which architect saw as new challenge. Beside the accomplished projects, some of unrealized projects such as stadium on Kantrida and stadium on Jarun, the National Theater in Zenica and Kindergarten Pavilion project in Zagreb are analyzed as well. Beside his practical work, Magaš contributes to the Croatian Architectural profession with his theoretical and pedagogical work, where he carries his views, visions and insights to present and future generations
Problematika konzervacije glazure / premaza na predmetima sa arheoloških nalazišta
No full textU ovom radu se obrađuje šest predmeta sa podvodnih arheoloških lokaliteta. Tri predmeta iz uvale Juro, kod otoka Žirja iz 4. st.pr.Kr., su helenistički predmeti za koje se smatralo da imaju ostatak crnog premaza, te tri predmeta sa lokaliteta kod otočića Gnalića iz 16.st. sa djelomično sačuvanom glazurom koja je prethodno bila neadekvatno tretirana. U početku teksta se opisuju vrste glazura, premaza i tipologije keramičkih predmeta od prapovjesti sve do novog vijeka. Nadalje se opisuju analize koje su se rađene na predmetima: analize površine predmeta; snimanje svih detalja istraživanja pojedinih predmeta pod mikroskopom, testiranje kiselosti površine s agar gelom, laboratorijske analize; testiranje vode iz bazena za desalinizaciju sa indikator trakicama i srebrovim nitratom, Titracija, FT-IR analize površine i slojeva na povrsini, snimke SEM mikroskopom, te restauracija, rekonstrukcija i konsolidacija predmeta
Admiral
No full textRad je realiziran u obliku video performansa koji je popraćen sa obraĊenom simulacijom zvukova Casina. Iskustvo rada u Casinu te osobno iskustvo o tome koje posljedice na obitelj ostavlja ovisnost o kocki, nagnalo je autoricu da krene u dublje istraţivanje ove teme. Za vrijeme rada u Casinu osjećala se nemoćnom da išta promjeni i istovremeno veoma licemjernom te joj se ĉinilo da je postala dio problema protiv kojeg se bori. Osjećajući sve veći bijes, ali i prezir, autorica se odluĉuje, barem na diskretan naĉin, suprotstaviti toj kontroli, besmislu i zlu kojeg uoĉava na tom ozloglašenom mjestu, šarmantno nazvanom Casino i poduzeti nešto za razliku od toga da bude samo pasivni promatraĉ kao do sada. Osim prijezira prema kockarnicama, cilj joj je i suoĉiti se sa osobnom, emocionalnom boli koju osjeća zbog odbaĉenosti od strane njenog oca kockara, a najbolji, ili moţda najlakši naĉin, a sigurno i najzabavniji za borbu protiv bilo kakve nepravde, besmisla, emocionalne boli i „borbe protiv vjetrenjaĉa“ je upravo umjetnost.The work was realized in the form of a video performance accompanied by the processed sounds of Casino. The experience of working in Casino, especially the insight to the kind of consequences gambling addiction imposes upon a family, prompted the author to delve deeper into this topic. While working at Casino, the author felt powerless to change anything, but simultaneously very hypocritical as well, as if she had become a part of the problem.Growing increasingly angry and contemptuous, the author decides, at least in a discreet way, to oppose this control, nonsense and evil she sees in this infamous place, charmingly called Casino, and to do something as opposed to being just a passive observer as she was so far. In addition to contempt for casinos, her goal is to face the personal, emotional pain she feels from being rejected by her gambling father. The best, or perhaps the easiest and the most fun way to combat any injustice, senselessness, emotional pain, and to“ fight windmills ”is art itself.
Simbioza vokalnih i instrumentalnih dijelova u skladbi A Ceremony of Carols, Benjamina Brittena
No full textBenjamin Britten bio je dirigent, pijanist i vodeći engleski skladatelj XX. stoljeća. A Ceremony of Carols je vokalno-instrumentalno djelo za troglasni ženski zbor, soliste i harfu (ili glasovir). „Simbioza vokalnih i instrumentalnih dijelova u skladbi A Ceremony of Carols Benjamina Brittena“ je analitička studija. Naglasak ovog rada je na analizi s posebnim osvrtom na odnos pojedinih vokalnih i instrumentalnih dijelova. Muzikološke metode korištene u ovom radu su: povijesna metoda, metoda analize i sinteze te metoda komparacije.Benjamin Britten was conductor, pianist and leading English composer of the 20th century. A Ceremony of Carols is a choral piece scored for three-parts treble chorus, solo voices, and harp (or piano). „The symbiosis of vocal and instrumental parts in composition A Ceremony of Carols by Benjamin Britten“ is an analytical study. It explains the relationship between vocal part and instrumental part, and how these two parts complement each other. Musicological methods used in the study are historical method, method of analysis and synthesis, and method of comparison
Dalmatian klapa singing in Opuzen
No full textU radu je predstavljena dosad neistražena povijest dalmatinskog klapskog pjevanja u gradu Opuzenu. U kratkim je crtama prikazan kulturni život Opuzenaca od 1939. do danas, što uključuje dva crkvena zbora (Divojačko društvo, Zbor Župe Sv. Stjepana), Gradsku glazbu Opuzen, Zabavni orkestar Mjesne glazbe Opuzen, niz vokalno-instrumentalnih sastava, Opuzenski vokalni oktet, a ponajviše devet muških, ženskih, mješovitih i dječjih dalmatinskih klapa. Intervjuirani su kazivači starije životne dobi (Ante Juračić, Živko Ključe, Božo Popović i Mile Popović) dali velik doprinos radu, rasvijetlivši neke od događaja iz druge polovice dvadesetog stoljeća te tako ponudivši odgovor na neka od istraživačkih pitanja ovoga rada. Fokus je usmjeren na tri klape koje su u samim početcima Festivala dalmatinskih klapa u Omišu „utabale“ put mlađim opuzenskim naraštajima (muška klapa Gusari s Neretve, dječja klapa Poletarci i muška klapa Fort Opus). Naime, Gusari s Neretve su na samom prvijencu Omiškog festivala 1967. u konkurenciji s još trinaest klapa osvojili prvu nagradu stručnog žirija i prvu nagradu publike. Uspjeh pobjednika snažno je odjeknuo ponosnim rodnim gradom, a već na sljedećem festivalu 1968. godine, Opuzen je uz Gusare s Neretve predstavila prva hrvatska dječja klapa - Poletarci. Skladanjem, obrađivanjem i melografiranjem dalmatinske klapske pjesme, izniman su doprinos očuvanju nematerijalne baštine dala tri opuzenska akademska glazbenika - Živko Ključe, Blaženko Juračić i Ivica Kaleb. Njihove obradbe izvornog napjeva Pivci moji ne pivajte analitički su sagledane u radu. Uz tabelirane radove navedenih skladatelja, rad donosi popis sudjelovanja opuzenskih klapa na Omiškom festivalu kronološkim redom kao i navedene dalmatinske napjeve koje su iste klape izvele.The paper presents the history of Dalmatian klapa singing in the town of Opuzen, which has not been explored in detail so far. Cultural life of the people of Opuzen is presented starting from 1939 to nowdays including two church choirs (Divojačko društvo / Maiden Society, St. Stephen's Parish Choir), The Town Music/Brass Orchestra, The Town Music Society Big Band, a number of vocal-instrumental ensambles, Opuzen Vocal Octet, but most of all it introduces nine male, female, mixed and children klapas. The interviewed narrators (Ante Juračić, Živko Ključe, Božo Popović i Mile Popović) made a great contribution to this study, shedding light on some of the events from the second half of the twentieth century , thus offering an answer to some of the research issues of this paper. The focus is on three klapa groups (male klapa Gusari s Neretve, children klapa Poletarci and male klapa Fort Opus) , which „paved the paths“ for the younger generations of Opuzen singers at the very beginnings of Klapa Singing Festival in Omiš. In fact, Gusari s Neretve Klapa won the first prize of the expert jury and the first prize of the audience at the very first of the Klapa Singing Festival in Omiš in 1967, having competed with thirteen other klapas. The laureates' succes resonated strongly in their hometown overwhelmed with pride and the following year along with Gusari s Neretve the very first Croatian children klapa named Poletarci debuted at the Festival. By composing, arranging and melographing of Dalmatian klapa songs, three academic musicians from Opuzen made an exceptional contribution to the preservation of intangible heritage - Živko Ključe, Blaženko Juračić and Ivica Kaleb. Along with the tabulated works of the afore-mentioned composers, this thesis delivers chronologically arranged appearances of Opuzen klapas in Klapa Singing Festival in Omiš as well as the melodies they performed
