University of Split School of Medicine Repository
Not a member yet
2312 research outputs found
Sort by
Projekt.exe : Prestižni projekt za izradu novih standarda u procjeni zdravstvenih tehnologija: EU4MEDTECH
No full textAnalysis of HLA-DRB1 allele distribution in patients with osteoarthritis, psoriatic arthritis and spondyloarthritis within an HLA-B*44 positive cohort
No full textCilj istraživanja: Cilj ove retrospektivne analize je ispitati HLA-A, HLA-B i HLA-DRB1 alele koji dominiraju u grupama bolesnika s osteoartritisom, psorijatičnim artritisom i spondiloartritisom unutar HLA-B*44 kohorte. Ispitanici i metode: U istraživanju je sudjelovalo 186 ispitanika preuzetih iz HLA-B*44 kohorte, koji su prethodno bili obrađeni unutar Kliničkog bolničkog centra Split, u razdoblju od 2018. do 2025. godine. Na temelju postavljenih dijagnoza ispitanici su grupirani u četiri skupine: aksijalni osteoartritis, periferni osteoartritis, psorijatični artritis i spondiloartritis. Distribucija HLA-A, HLA-B i HLA-DRB1 alela pojedine skupine se usporedila s općom populacijom te se uz pomoć Hi-kvadrat testa odredila značajnost dobivenih rezultata. Statistički značajni rezultati su podrazumijevali p<0.05. Uz alele, analizirala se i prezentacija bolesti te liječenje unutar pojedine skupine. Rezultati: Rezultati istraživanja su otkrili nekoliko statistički značajno učestalijih alela naspram kohorti od 10 000 Hrvata. Među njima, HLA-DRB1*07 se pokazao značajno učestaliji u skupini oboljelih od perifernog osteoartritisa (n=15 (19,23%) naspram n=896 (8,96%); p=0,006). Alel HLA-DRB1*16 (n=13) predstavlja 22,03% skupine s psorijatičnim artritisom naspram 10,74% hrvatske populacije (p=0,017). Kod skupine sa spondiloartritisom naspram opće populacije statistički značajnim se pokazao alel HLA-B*27 (n=10 (20%) naspram n=630 (6,3%); p<0,001). Uz ova tri, za istaknut je još i alel HLA-A*23 koji je pokazao tendenciju povećanja u skupinama aksijalnog OA, perifernog OA te spondiloartritisa iako je njegova učestalost bila prerijetka da bi rezultat bio validan. Što se tiče liječenja, zaključeno je da se psorijatični artritis liječi lijekovima iz skupine DMARD, uz smanjeno propisivanje kortikosteroida i opioida te veće korištenje NSAR lijekova i fizikalne terapije. Periferni osteoartritis liječi se u velikoj većini fizikalnom terapijom dok aksijalni osteoartritis u gotovo polovice bolesnika zahtjeva NSAR lijekove. Biološka terapija se uglavnom koristi samo kod psorijatičnog artritisa (16%) i spondiloartritisa (6%). Zaključak: Alel HLA-DRB1*07 je značajno češći u ispitanika s perifernim osteoartritisom. HLA-DRB1*16 se pokazao značajno učestalijim u ispitanika s psorijatičnim artritisom, a HLA-B*27 je značajno učestaliji kod ispitanika sa spondiloartritisom.Objectives: The aim of this retrospective analysis is to examine the dominant HLA-A, HLA-B and HLA-DRB1 alleles in groups of patients with osteoarthritis, psoriatic arthritis and spondyloarthritis within the HLA-B*44 cohort. Patients and methods: The study involved 186 patients taken from the HLA-B*44 cohort, who had previously been treated at the Split University Hospital Center in the period from 2018 to 2025. Based on the diagnoses, the patients were grouped into four groups: axial osteoarthritis, peripheral osteoarthritis, psoriatic arthritis and spondyloarthritis. The distribution of HLA-A, HLA-B and HLA-DRB1 alleles in each group was compared with the general population and the significance of the results was determined using the Chi-square test. Statistically significant results were considered p<0.05. In addition to alleles, the presentation of the disease and treatment within each group were also analyzed. Results: The study results revealed several alleles that were significantly more frequent compared to a cohort of 10,000 Croatians. Among them, HLA-DRB1*07 was found to be significantly more prevalent in the group with peripheral osteoarthritis (n=15 (19.23%) vs. n=896 (8.96%); p=0.006). The HLA-DRB1*16 allele (n=13) accounted for 22.03% of the psoriatic arthritis group compared to 10.74% in the Croatian population (p=0.017). In the group with spondyloarthritis, the HLA-B*27 allele was statistically significant compared to the general population (n=10 (20%) vs. n=630 (6.3%); p<0.001). In addition to these three, the HLA-A*23 allele also showed a tendency to be more frequent in the groups with axial OA, peripheral OA, and spondyloarthritis, although its frequency was too low for the result to be considered valid. In terms of treatment, it has been concluded that psoriatic arthritis is treated with DMARDs, with reduced prescription of corticosteroids and opioids, and increased use of NSAIDs and physical therapy. Peripheral osteoarthritis is treated predominantly with physical therapy, while axial osteoarthritis requires NSAIDs in nearly half of the patients. Biological therapy is mainly used only in cases of psoriatic arthritis (16%) and spondyloarthritis (6%). Conclusion: The HLA-DRB107 allele is significantly more frequent in patients with peripheral osteoarthritis. HLA-DRB116 was found to be significantly more frequent in patients with psoriatic arthritis, while HLA-B*27 is significantly more frequent in patients with spondyloarthritis
Oral hygiene habits and views regarding the impact of poor oral health on quality of life in patients with acute myocardial infarction
No full textCilj istraživanja: Cilj ovog istraživanja bio je procijeniti oralno-higijenske navike kod bolesnika s AIM-om. Ispitanici i postupci: U ovo istraživanje je uključeno 48 ispitanika u dobi od 39 do 82 godine, od kojih je 40 u skupini slučajeva, a 8 u kontrolnoj skupini. U skupini slučajeva, 30 je ispitanika muškog, a 10 ženskog spola, dok su u kontrolnoj skupini 2 ispitanika muškog i 6 ženskog spola. Svi su ispitanici potpisali informirani pristanak. Pri prijemu su uzeti anamnestički podatci te su ispitanici popunili dva upitnika, u kojima su prikazane tvrdnje povezane s oralno-higijenskim navikama i procjenom utjecaja oralnog zdravlja na kvalitetu života. Ispitivala se povezanost oralnog zdravlja i oralno-higijenskih navika s pojavnošću AIM-a. Rezultati: Rezultati ovog istraživanja su pokazali statistički značajnu razliku među ispitivanim skupinama koja pokazuje veću učestalost AIM-a kod osoba muškog spola kojih je bilo više u skupini slučajeva (75%, N=30) u odnosu na kontrolnu skupinu (25%, N=8). Rezultati vezani uz broj zubi pokazuju generalizirani gubitak zuba kod ispitanika, ali bez statistički značajne razlike između ispitivanih skupina. Konzumacija alkohola i hipertenzija u anamnezi ispitanika su pokazale statistički značajne rezultate. Alkohol je konzumirao samo jedan ispitanik iz kontrolne skupine (12,5%, N=8), dok su u skupini slučajeva 23 ispitanika (57,5%, N=40) imala naviku konzumacije alkohola. Dijagnoza hipertenzije u anamnezi je bila zabilježena kod 7 ispitanika iz kontolne skupine (87,5%, N=8) i 17 ispitanika iz skupine slučajeva (42,5%, N=40). Kod skupine ispitanika s AIM-om su zabilježene najviše vrijednosti troponina T (medijan=1294; IQR=214-2477,5) i vrijednosti GUK (medijan=6,2; IQR=5,68-7) koje su bile veće nego najviše vrijednosti troponina T (medijan=7,6; IQR=6,45-14,55) i GUK (medijan=5,15; IQR=5,08-5,38) kod ispitanika iz kontolne skupine, uz statistički značajne razlike. Rezultati vezani uz ostale parametre čije su vrijednosti zabilježene iz medicinske dokumentacije, odnosno CRP, broj leukocita u krvi, ukupni kolesterol, LDL kolesterol i TG nisu pokazali statistički značajnu razliku. Analizom upitnika o oralno-higijenskim navikama (OHAQ) nije utvrđena statistički značajna razlika među ispitivanim skupinama. Međutim rezultati vezani za neke od tvrdnji iz upitnika u ovom su istraživanju pokazali statistički značajnu razliku. Ispitanici iz kontrolne skupine su češće imali naviku četkanja zubi najmanje tri minute, pranja zubi poslije svakog jela i korištenja zubnog konca tijekom dana, u odnosu na skupinu ispitanika s AIM-om. Medijan OHIP zbroja bio je manji u kontrolnoj skupini (medijan=11; IQR=6,75-15), nego u skupini slučajeva (medijan=11,50; IQR=4,75-17), ali bez statistički značajne razlike. Zaključak: U našem istraživanju, loša oralna higijena nije se pokazala kao čimbenik rizika za AIM. Pacijenti s dijagnozom AIM-a i lošim oralno-higijenskim navikama nisu imali statistički značajno manji broj zuba u odnosu na kontrolnu skupinu. Ipak, istraživanje je bilo ograničeno malim uzorkom ispitanika i nesrazmjerom između broja ispitanika u skupinama, pri čemu je kontrolna skupina obuhvaćala značajno manji broj ispitanika. S obzirom na to da su brojna istraživanja pokazala povezanost kardiovaskularnih i oralnih bolesti, potrebna su daljnja istraživanja s većim uzorkom ispitanika kako bi se dodatno istražila povezanost oralnog zdravlja i oralno-higijenskih navika s rizikom od nastanka KVB-a.Research objective: The aim of this study was to evaluate oral hygiene habits in patients with acute myocardial infarction. Subjects and methods: 48 participants, aged 39 to 82, divided into case group of 40 participants and control group of 8 participants. In case group, there were 30 male and 10 female participants. Control group consisted of 2 male and 6 female participants. All participants signed informed consent. Upon admission to the hospital, anamnesis data were collected and participants completed two questionnaires containing statements related to oral hygiene habits and assessment of impact that oral health has on quality of life. The study examined the association between oral health and oral hygiene habits with the occurrence of acute myocardial infarction. Results: The results of this study showed a statistically significant difference between the examined groups, indicating a higher incidence of acute myocardial infarction among male participants, who were more represented in the case group (75%, N=30) compared to the control group (25%, N=8). Findings related to the number of teeth indicate a general tooth loss among participants, although without a statistically significant difference between the groups. Alcohol consumption and a history of hypertension showed statistically significant results. Only one participant from the control group reported alcohol consumption (12.5%, N=8), compared to 23 participants in the case group (57.5%, N=40). A diagnosis of hypertension in medical history was recorded in 7 participants from the control group (87.5%, N=8) and 17 participants from the case group (42.5%, N=40). The group of participants with acute myocardial infarction showed the highest troponin T values (median = 1294; IQR = 214–2477.5) and blood glucose levels (median = 6.2; IQR = 5.68–7), which were significantly higher than the maximum troponin T values (median = 7.6; IQR = 6.45–14.55) and blood glucose levels (median = 5.15; IQR = 5.08–5.38) in the control group, with statistically significant differences. The results related to other parameters obtained from medical records such as CRP, white blood cell count, total cholesterol, LDL cholesterol, and triglycerides did not show statistically significant differences. Analysis of the Oral Hygiene Activity Questionnaire (OHAQ) did not reveal a statistically significant difference between the groups. However, answers related to some statements from questionnaire showed statistically significant differences. Participants in the control group more often reported brushing their teeth for at least three minutes, brushing after every meal, and using dental floss during the day, compared to participants with acute myocardial infarction. The median OHIP summary score was lower in the control group (median = 11; IQR = 6.75–15) than in the case group (median = 11.50; IQR = 4.75–17), but this difference was not statistically significant. Conclusion: The results of our study did not substantiate poor oral hygiene as a risk factor for acute myocardial infarction. Patients diagnosed with acute myocardial infarction who had poor oral hygiene habits did not have a statistically significantly lower number of teeth compared to the control group. However, the study was limited by a small sample size and an imbalance in the number of participants between groups, with the control group including significantly fewer participants. Given that numerous studies have demonstrated an association between cardiovascular and oral diseases, further research with a larger sample size is needed to more thoroughly investigate the relationship between oral health, oral hygiene habits, and the risk of developing cardiovascular diseases
Association of intraoperative findings and histopathological diagnosis in acute appendicitis and their impact on the lenght of hospitalization
No full textCilj istraživanja: Primarni cilj ovog retrospektivnog istraživanja je utvrditi razlike u stupnjevanju intraoperacijskog nalaza i patohistološkog nalaza kod akutnog apendicitisa te zaključiti kako njihova povezanost utječe na duljinu bolničkog liječenja i korištenje antibiotske terapije. Ispitanici i metode: Ispitanici su djeca i odrasli operirani u Klinici za kirurgiju i Klinici za dječju kirurgiju u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2024. godine. Primijenjena je Kendall tau korelacija za procjenu podudarnosti intraoperacijskih i patohistoloških nalaza. Ispitana je i korelacija ovih nalaza s duljinom antibiotske terapije i ukupnim trajanjem hospitalizacije, uspoređujući djecu i odrasle. Rezultati: Istraživanje je pokazalo umjerenu podudarnost operacijskih i patohistoloških nalaza. Intraoperacijski nalaz češće je precijenio težinu bolesti u odnosu na patohistološki. Korelacija je bila viša u pedijatrijskoj nego u odrasloj populaciji. Duljina antibiotske terapije i trajanje hospitalizacije pozitivno su korelirali sa stupnjem bolesti, s jačom korelacijom za intraoperacijske nalaze, koja je za ukupnu duljinu antibiotske terapije iznosila τ=0,406, a kod patohistoloških nalaza τ=0,27, P<0,001. Nije bilo klinički značajne razlike u utjecaju nalaza na duljinu bolničkog liječenja između djece i odraslih. Stopa negativnih apendektomija bila je 5,7%. Zaključci: Iako je podudarnost između intraoperacijskih i patohistoloških nalaza kod akutnog apendicitisa umjerena, intraoperacijski nalazi često precjenjuju patohistološki stupanj upale. Nadalje, intraoperacijska procjena ima veću kliničku važnost u postoperativnom liječenju, kao što su duljina bolničkog liječenja, korištenje antibiotske terapije te duljina uzimanja antibiotske terapije.Objective: The primary aim of this retrospective study was to determine the differences between intraoperative and histopathological grading in acute appendicitis and to assess how their correlation influences the length of hospital stay and use of antibiotic therapy. Materials and methods: The study included both pediatric and adult patients who underwent appendectomy at the Department of Surgery and the Department of Pediatric Surgery between January 1, 2020, and December 31, 2024. Kendall’s tau correlation was used to assess the agreement between intraoperative and histopathological findings. Correlations between these findings and the duration of antibiotic therapy and total hospitalization were also analyzed, comparing children and adults. Results: The study showed a moderate concordance between surgical and pathohistological findings. Intraoperative findings more frequently overestimated the severity of the disease compared to pathohistological results. Correlation was higher in the pediatric population than in adults. The duration of antibiotic therapy and hospitalization positively correlated with the severity of the disease, with a stronger correlation for intraoperative findings, which was τ=0.406 for the total duration of antibiotic therapy, compared to τ=0.27 for pathohistological findings, P<0.001. There was no clinically significant difference in the impact of findings on the length of hospital stay between children and adults. The negative appendectomy rate was 5.7% Conclusions: Although the agreement between intraoperative and histopathological findings in acute appendicitis was moderate, intraoperative assessments often overestimated the histopathological grade of inflammation. Furthermore, intraoperative evaluation had greater clinical relevance in guiding postoperative management, including the length of hospital stay, use of antibiotic therapy, and duration of antibiotic administration
Hypofractionated radiotherapy for prostate cancer – Experience from the Department of Oncology and Radiotherapy, University Hospital of Split
No full textCiljevi: Cilj ovog istraživanja bio je procijeniti učinkovitost i sigurnost primjene primarnog hipofrakcioniranog radioterapijskog liječenja raka prostate na Klinici za onkologiju i radioterapiju Kliničkog Bolničkog Centra Split te usporediti rezultate s dosadašnjim spoznajama iz literature. Materijali i metode: Retrospektivno su analizirani podaci 36 bolesnika s rakom prostate (34 s lokaliziranom i 2 s lokoregionalnom bolešću) liječenih primarnim hipofrakcioniranim 3D konformalnim IGRT-om (engl. image – guided radiotherapy) na linearnom akceleratoru energijom 18 MV, u ukupnoj terapijskoj dozi od 6804 cGy u 27 frakcija. Praćeni su PSA (za prostatu specifični antigen, engl. prostate – specific antigen) odgovor, biokemijsko, radiološko i kliničko preživljenje bez progresije bolesti, ukupno preživljenje te pojavnost nuspojava. Podaci su prikupljani iz medicinske dokumentacije i statistički analizirani. Rezultati: Srednja dob bolesnika pri dijagnozi iznosila je 74,9 godina. Najveći broj bolesnika postigao je PSA odgovor iznad 90 % u odnosu na početnu vrijednost. Medijan biokemijskog i radiološkog preživljenja bez progresije bolesti i ukupnog preživljenja (engl. overall survival, OS) u ispitivanoj skupini iznosio je 23 mjeseca. Biokemijsko preživljenje bez progresije bolesti ostvareno je u 83,3 % bolesnika, dok je radiološko i kliničko preživljenje bez progresije bolesti postignuto u 88,9 % slučajeva. Zabilježene nuspojave bile su blage do umjerene, a privremeni prekidi liječenja bili su rijetki i nisu utjecali na završetak terapije. Zaključci: Hipofrakcionirana radioterapija pokazala je visoku učinkovitost i prihvatljiv sigurnosni profil, uz dobar PSA odgovor i produljeno preživljenje bez progresije bolesti. Rezultati su u skladu s dosadašnjim studijama koje potvrđuju jednaku ili veću učinkovitost i sličnu toksičnost u usporedbi s konvencionalnim protokolima. Ovaj pristup može se smatrati sigurnom i učinkovitom terapijskom opcijom za bolesnike s rakom prostate.Objectives: The aim of this study was to evaluate the effectiveness and safety of primary hypofractionated radiotherapy for prostate cancer at the Department of Oncology and Radiotherapy, University Hospital of Split, and to compare the results with existing data from the literature. Materials and methods: Data from 36 patients with prostate cancer (34 with localized and 2 with locoregional disease) treated with primary hypofractionated 3D conformal IGRT (image guided radiotherapy) on a linear accelerator with 18 MV energy were retrospectively analyzed. The total therapeutic dose was 6804 cGy in 27 fractions. PSA (prostate specific antigen) response, biochemical, radiological and clinical progression-free survival, overall survival, and treatment-related toxicities were monitored. Data were collected from medical records and analyzed using descriptive statistics. Results: The mean age at diagnosis was 74.9 years. Most patients achieved a PSA response greater than 90% compared to baseline. The median biochemical and radiological progressionfree survival and overall survival (OS) in the studied group was 23 months. Biochemical progression-free survival was achieved in 83.3% of patients, and radiological and clinical progression-free survival in 88.9% of cases. Reported toxicities were mild to moderate, and temporary treatment interruptions were rare and did not affect therapy completion. Conclusions: Hypofractionated radiotherapy demonstrated high effectiveness and an acceptable safety profile, with a good PSA response and prolonged progression-free survival. The results are consistent with previous studies confirming equal or superior efficacy and similar toxicity compared to conventional protocols. This approach can be considered a safe and effective therapeutic option for patients with prostate cancer
Utjecaj obiteljskih liječnika na razinu tjelesne aktivnosti među odraslima u Hrvatskoj: presječno istraživanje
No full textObjectives: This cross-sectional study aimed to assess physical activity levels among adults in Croatia and examine the role of family doctors in promoting physical activity. Specific goals were to describe activity levels using the GPAQ, explore experiences with counseling from family doctors, and assess willingness to follow prescribed exercise plans. Materials and Methods: An online questionnaire, including the GPAQ and custom items, was completed by 408 adults across Croatia. Collected data included physical activity levels, demographics, health status, and experiences with doctor counseling. Analyses were performed using descriptive statistics and chi-square tests. Results: The sample was mostly female (68.9%), aged 25-44 (49.3%), with higher education (46.3%), full-time employment (67.9%), and living in urban areas (85.3%). Most (80.9%) had no health limitations. Physical activity counseling was rare; 51.8% of the low-activity group, 48.4% of the moderate-activity group, and 47.6% of the high-activity group reported never receiving advice. Only 15.9% of the high activity group and 38.6% of the moderate group recalled occasional counseling. Counseling had limited impact on inactive individuals; only 11.8% became more active because of it, 39.1% said it had no effect, and 38.2% didn’t recall it. More active participants were usually active before counselling. A significant association was found between activity level and response to counseling (χ2 = 40.903, df = 6, p < 0.001). When asked about prescribed plans, 56.6% of the high-activity group and 37.3% of the lowactivity group would definitely follow them, while 59.1% of the low-activity group said they would if the plan was simple. Only 5.4% of all respondents said they would not follow a plan at all. Conclusions: Although many patients are open to following exercise plans, most report not receiving counseling from their family doctors. Structured, personalized advice is especially needed for less active individuals. Systemic changes are required to enable more consistent and effective physical activity counseling in primary care. Future studies should explore which strategies are most effective across different patient profiles.Ciljevi: Ova presječna studija imala je za cilj procijeniti razinu tjelesne aktivnosti među odraslim osobama u Hrvatskoj te ispitati ulogu obiteljskih liječnika u poticanju tjelesne aktivnosti. Specifični ciljevi bili su opisati razine aktivnosti pomoću GPAQ upitnika, istražiti iskustva ispitanika s dobivanjem savjeta o tjelesnoj aktivnosti od liječnika, te ispitati spremnost ispitanika na praćenje preporučenih planova vježbanja. Materijali i metode: Online upitnik, koji je uključivao GPAQ i dodatna pitanja, ispunilo je 408 odraslih osoba iz cijele Hrvatske. Prikupljeni su podaci o razini tjelesne aktivnosti, demografskim obilježjima, zdravstvenom statusu te iskustvima s liječničkim savjetovanjem. Analiza podataka provedena je pomoću deskriptivne statistike i hi-kvadrat testa. Rezultati: Uzorak su većinom činile žene (68,9%), u dobi od 25 do 44 godine (49,3%), s višim obrazovanjem (46,3%), zaposlenih na puno radno vrijeme (67,9%) i koji žive u urbanim sredinama (85,3%). Većina ispitanika (80,9%) nije imala zdravstvena ograničenja za tjelesnu aktivnost. Savjetovanje o tjelesnoj aktivnosti bilo je rijetko – 51,8% osoba iz nisko aktivne skupine, 48,4% iz umjereno aktivne i 47,6% iz visoko aktivne skupine navelo je da nikada nije dobilo savjet od liječnika. Samo 15,9% iz visoko aktivne i 38,6% iz umjereno aktivne skupine povremeno je primilo savjet. Savjetovanje je imalo ograničen utjecaj na neaktivne osobe – samo 11,8% postalo je aktivnije zbog savjeta; 39,1% navelo je da savjet nije imao učinka, a 38,2% se nije moglo sjetiti da je savjet uopće primilo. Aktivniji ispitanici već su i prije savjeta bili tjelesno aktivni. Utvrđena je značajna povezanost između razine aktivnosti i odgovora na savjetovanje (χ2 = 40,903, df = 6, p < 0,001). Na pitanje o praćenju propisanih planova vježbanja, 56,6% iz visoko aktivne i 37,3% iz nisko aktivne skupine izjavilo je da bi ih sigurno pratilo, dok je 59,1% iz nisko aktivne skupine navelo da bi ih slijedilo ako su jednostavni. Samo 5,4% svih ispitanika izjavilo je da ih uopće ne bi pratilo. Zaključci: Iako su mnogi pacijenti otvoreni za praćenje plana vježbanja, većina navodi da nikada nije dobila savjet o tjelesnoj aktivnosti od svog obiteljskog liječnika. Strukturirani i personalizirani savjeti posebno su važni za manje aktivne osobe. Potrebne su sustavne promjene kako bi se omogućilo dosljednije i učinkovitije savjetovanje o tjelesnoj aktivnosti u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Buduća istraživanja trebala bi ispitati koje su strategije savjetovanja najučinkovitije u različitim kliničkim situacijama i među različitim skupinama pacijenata
Projekt.exe : Povjerena nam je vodeća uloga u Europi!: razgovor s prof. dr. sc. Anom Marušić
No full text*Novi okvir za kontrolu proizvodnje i praćenje visokorizičnih i inovativnih medicinskih uređaja
*HTA postupke u EU-u želimo učiniti bržima i učinkovitijima
*Splitska medicina – relevantan sudionik u području regulatorne znanosti, digitalne medicine i HTA-a
*Važna su nam različita mišljenja – uključujemo pacijente, zdravstvene djelatnike, regulatorna tijela i donositelje odluka
*Povećavamo konkurentnost i stvaramo nove generacije HTA stručnjak
The influence of the type of occlusion on satisfaction with terapy in patients with complete dentures
No full textCilj: Cilj ovog istraživanja bio je usporediti dva različita okluzijska dizajna u smislu zadovoljstva terapijom kod pacijenata s potpunim protezama. Materijali i metode: U ovom randomiziranom jednoslijepom unakrsnom ispitivanju je sudjelovalo 30 ispitanika kojima su, u Stomatološkoj poliklinici Split, izrađene nove gornje i donje potpune proteze. Mjesec dana nakon predaje potpunih proteza, ispitanici su došli na klinički stomatološki pregled. Kako bi se odredio učinak koji pruža novi set proteza i specifični utjecaj okluzalnog dizajna ispitanicima je dan upitnik (OHIP14-CRO) koji se sastojao od 14 pitanja vezanih uz kvalitetu života povezanu sa oralnim zdravljem. Rezultati: U istraživanju je sudjelovalo 30 ispitanika. Jedan ispitanik je kasnije isključen jer nije odgovorio na upitnik pa se istraživanje sastojalo od 14 muškaraca i 15 žena sa prosječnom dobi od 66 godina (dobni raspon 56-83 godine). Ispitanici su podijeljeni u dvije grupe s obzirom na vrstu okluzije na potpunim protezama od kojih je 14 ispitanika dobilo protezu sa očnjakom vođenom okluzijom, a 15 ispitanika protezu sa bilateralnom uravnoteženom okluzijom. Ukupni zbroj bodova OHIP14 upitnika ostvario je raspon 8-17 od mogućih 56 bodova. Dobivenim rezultatima t-testa ukazalo se da nema statistički značajne razlike između muškaraca i žena s obzirom na rezultat na OHIP-u. Da nema statistički značajne razlike u zadovoljstvu pacijenata sa novim totalnim protezama između skupine pacijenata sa očnjakom vođenom okluzijom i skupine pacijenata sa bilateralnom okluzijom potvrdili su rezultati dobiveni t-testom i Levenovim testom. Zaključak: Dobiveni rezultati ovog istraživanja ukazuju da nema statistički značajne razlike u zadovoljstvu pacijenata sa novim totalnim protezama između skupine pacijenata sa očnjakom vođenom okluzijom i skupine pacijenata sa bilateralno uravnoteženom okluzijom.Objectives: 30 subjects participated in this randomized, single-blind cross-over trial, who had new complete dentures in maxilla and mandible made at the Split Dental Clinic. One month after handing over the complete dentures, the subjects came for a clinical dental examination. In order to determine the effect provided by the new set of prostheses and the specific impact of the occlusal design, the respondents were given a questionnaire (OHIP14-CRO) consisting of 14 questions related to the quality of life related to oral health. Results: 30 respondents participated in the research. One respondent was later excluded because he did not answer the questionnaire, so the research consisted of 14 men and 15 women with an average age of 66 years (age range 56-83 years). The subjects were divided into two groups with regard to the type of occlusion on complete dentures, of which 14 subjects received dentures with canine guided occlusion, and 15 subjects received dentures with bilateral balanced occlusion. The total score of the OHIP14 questionnaire reached a range of 8-17 out of a possible 56 points. The obtained results of the t-test showed that there is no statistically significant difference between men and women with regard to the result on the OHIP. The results of the t-test and Levene's test confirmed that there is no statistically significant difference in the satisfaction of patients with new total dentures between the group of patients with occlusion-guided canines and the group of patients with bilateral occlusion. Conclusion: The obtained results of this research indicate that there is no statistically significant difference in the satisfaction of patients with new total dentures between the group of patients with canine guided occlusion and the group of patients with bilateral balanced occlusion
Klasifikacija pacijenata sa suicidalnim ideacijama i suicidalnim pokušajima u ruralnoj regiji u Njemačkoj primjenom latentne klasterske analize: Što čini razliku?
No full textBackground: Regional characteristics are an important determinant of suicidality, but the underlying factors are often poorly understood for specific regions. Therefore, we performed a latent class analysis (LCA) on a psychiatric inpatient collective to examine different classes of suicide attempters (SA) and suicide ideators (SI). Methods: We included 1080 patient records according to DSM-5 criteria for suicidal behavior (N = 339) and C-SSRS criteria for suicidal ideation (N = 741) between January 1, 2017, and December 31, 2018. The patients were admitted in a predominantly rural region in Germany. We applied LCAs in the whole group and stratified by SA, SI, age, gender, and region. Results: Three primary classes were identifiable within the whole population: young single men with interpersonal conflicts, physically ill retirees, and middle-aged individuals experiencing depressive symptoms. We were unable to identify any particular class as dominant in the subregions. We found indications of regional characteristics, such as the availability of healthcare providers. No differences in the total number of suicide attempts or their trends during the COVID-19 pandemic compared to previous years were found. Conclusions: The results suggest that age, gender, and acute stressful or lifetime events are more strongly associated with the risk of transition to suicidal behavior than regional origin. The present classification of suicidal psychiatric inpatients underlines the need for specific risk assessment of vulnerable risk groups. More attention needs to be paid to the influence of temporal events in the prevention of suicidality.Uvod: Regionalne karakteristike važna su obilježja istraživanja suicidalnosti, ali čimbenici koji su u pozadini regionalnih razlika često nisu dovoljno razumljivi. Stoga je na uzorku psihijatrijskih pacijenata provedena latentna klasterska analiza s ciljem utvrđivanja grupa klastera koji karakteriziraju pacijente sa suicidalnim ideacijama i pacijente sa suicidalnim pokušajima. Metode: Analizirana je medicinska dokumentacija 1080 pacijenata koji su, prema DSM-5 kriterijima, zadovoljavali kriterije za suicidalne pokušaje (N = 339), a prema C-SSRS kriterijima za suicidalne ideje (N = 741) u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2018. godine. Pacijenti su bili stanovnici ruralne regije u Njemačkoj. Primjenom LCA na ukupnom uzorku pacijenti su stratificirani prema pokušajima samoubojstva, suicidalnim idejama, dobi, spolu i regionalnoj pripadnosti. Rezultati: Unutar cjelokupne populacije identificirane su tri primarne klase: mladi neoženjeni muškarci s međuljudskim sukobima, umirovljenici s tjelesnim bolestima i osobe u srednjoj životnoj dobi sa simptomima depresije. Niti jedna klasa nije identificirana kao dominantna s obzirom na pripadnost podregijama. Dostupnost pružatelja zdravstvenih usluga identificirana je kao pokazatelj regionalnih karakteristika. Nisu pronađene razlike u ukupnom broju pokušaja samoubojstva tijekom pandemije COVID-19 u usporedbi s godinama prije pandemije. Zaključci: Rezultati ukazuju da su dob, spol, akutni ili životni stresni događaji jače povezani s rizikom prijelaza u suicidalno ponašanje nego regionalno porijeklo. Utvrđena klasifikacija suicidalnih psihijatrijskih bolesnika ukazuje na potrebu za specifičnom procjenom rizika kod ranjivih skupina. Utjecaju nepredvidljivih vanjskih događaja treba posvetiti više pozornosti u prevenciji suicidalnosti
Comparison of laparoscopic versus vNOTES hysterectomy and adnexectomy
No full textCILJ: Cilj ovog istraživanja bio je usporediti LSC i vNOTES pristup pri izvođenju histerektomije i adneksektomije te utvrditi razlike u ranom poslijeoperacijskom tijeku liječenja između navedenih pristupa. MATERIJALI I METODE: Ovo retrospektivno kohortno istraživanje provedeno je na Klinici za ženske bolesti i porode KBC Split, uz odobrenje Etičkog povjerenstva, u razdoblju od ožujka do srpnja 2025. godine. Uključeno je ukupno 90 ispitanica podvrgnutih histerektomiji i/ili adneksektomiji, kod kojih je zahvat učinjen jednim od uspoređivanih pristupa (vNOTES ili LSC). Ispitanice su, s obzirom na pristup, podijeljene u dvije skupine. Podaci su prikupljani retrospektivnim pregledom elektroničke medicinske dokumentacije te prospektivno putem standardiziranog upitnika za procjenu poslijeoperacijske boli. Analizirane su demografske i kliničke karakteristike te operacijski ishodi. Statistička analiza provedena je korištenjem SPSS programa, uz prikaz kvantitativnih podataka kao medijana i interkvartilnog raspona te usporedbu skupina Mann-Whitneyevim U-testom i hi-hvadrat testom za kategorijske varijable, pri čemu su rezultati interpretirani na razini statističke značajnosti P < 0,05. REZULTATI: Od ukupnog uzorka, 80% ispitanica operirano je laparoskopski, a 20% vNOTES pristupom. Demografske i kliničke karakteristike nisu se statistički značajno razlikovale između skupina. Operacijski ishodi: prosječna razina poslijeoperacijske boli (P < 0,001), trajanje hospitalizacije (P = 0,003) i vrijednost poslijeoperacijskog CRP-a (P = 0,008) bili su značajno niži u skupini vNOTES pristupa u odnosu na laparoskopski pristup. Ostali operacijski ishodi, uključujući vrijeme trajanja operacijskog zahvata, nisu pokazali značajne razlike između skupina. Poslijeoperacijske komplikacije zabilježene su isključivo u laparoskopskoj skupini. ZAKLJUČAK: Pacijentice operirane vNOTES pristupom imale su značajno nižu razinu poslijeoperacijske boli i kraće vrijeme hospitalizacije u odnosu na laparoskopski pristup, što ukazuje na brži oporavak i veću ugodu za pacijentice. Dobiveni rezultati podudaraju se sa znanstvenom literaturom i potvrđuju sigurnost i uspješnost primjene vNOTES pristupa u KBC-u Split. Nije utvrđeno kraće trajanje operacijskog zahvata kod vNOTES pristupa, što se može povezati s ograničenim iskustvom operatera s vNOTES pristupom. Potrebna su dodatna istraživanja kako bi se potvrdile prednosti i optimizirala primjena vNOTES pristupa.OBJECTIVES: The aim of this study was to compare the laparoscopic (LSC) and vaginal natural orifice transluminal endoscopic surgery (vNOTES) approaches for performing hysterectomy and adnexectomy, and to determine the differences in the early postoperative course between these surgical methods. MATERIALS AND METHODS: This retrospective cohort study included 90 patients who underwent hysterectomy and/or adnexectomy via either vNOTES or laparoscopic (LSC) approach at the Department of Gynecology and Obstetrics, University Hospital Center Split, between March and July 2025. Patients were assigned to two groups based on the surgical method used. Data were obtained retrospectively from electronic medical records and prospectively through a standardized questionnaire assessing postoperative pain. Demographic and clinical variables, as well as surgical outcomes, were analyzed. Statistical analysis was performed using SPSS; continuous variables are presented as median and interquartile range and were compared with the Mann-Whitney U test, while categorical variables were analyzed with the chi-square test. Statistical significance was defined as P < 0.05. RESULTS: Of the total sample, 80% of patients underwent laparoscopic surgery and 20% underwent the vNOTES approach. There were no statistically significant differences in demographic or clinical characteristics between the groups. Surgical outcomes, including average postoperative pain level (P < 0.001), length of hospital stay (P = 0.003), and postoperative CRP values (P = 0.008), were all significantly lower in the vNOTES group compared to the laparoscopic group. Other outcomes, such as operative time, showed no significant differences between groups. Postoperative complications occurred only in the laparoscopic group. CONCLUSION: Patients who underwent the vNOTES procedure experienced significantly less postoperative pain and shorter hospital stays compared to those who had laparoscopic surgery, suggesting a faster recovery and greater comfort. These findings are consistent with existing literature and confirm the safety and effectiveness of vNOTES at University Hospital Center Split. No reduction in operative time was observed with vNOTES, which may reflect the limited experience with this technique. Further research is needed to confirm these advantages and optimize the use of vNOTES