Repository of the Sestre milosrdnice University Hospital Center

Oberiter, Vlado

Klinika za dječje bolesti

Sekso, Mladen

KLINIKA ZA UNUTARNJE BOLESTI
Mladen Sekso
POVIJESNI PRIKAZ
Odjel za unutarnje bolesti je nastao osnutkom ove bolnice prije 140godina.
Imaoje 12 bolesničkih postelja. Do 1885.god, djelovao je pod imenom Medicinski
odjeLTada je imao već oko 200bolesničkih postelja, smještenih u Iliici 83. U nje-
musu se liječili pretežito internistički bolesnici (ali je bilo i drugih). Te je godine
počelokliničko liprostorno grupiranje !bolesnika, pa se uskoro iz matice izdvojio
»Iz'!;anjski odjel«, a potom, s vremenom i drugi odjeli. Ta se godina smatra po-
četkomveć diferenciranog Odjela za unutarnje bolesti.
U tom procesu razvoja interne medicine, važnu je ulogu odigrao prvi pred-
stojnik Odjela za unutarnje bolesti, prim. dr Ivan Kosirnik. On je bio na čelu
Medicinskog odjela od 1883. godine, a potom Odjela za unutarnje bole'1ti, u Ilici
83li u Vinogradskoj cesti, do svog odlaska u mirovinu, 1914. godine. Već 1886.
godine,osnovao je »Knjigu dijagnozah« i ubrzo prvi protokol Odjela za unutar-
nje bolesti. Na dužnosti šefa Odjela zamijenio ga je prim. dr Franjo Gutschy.
Godine 1921,mjesto predstojnika je preuzeo prof. dr Lujo Tiialler, koji je zbog
svojihnaprednih ideja bio smjenjen, u svibnju 1941.godine. Treba spomenuti, da
je prof. dr H. Botteri, jedan od ko.rifeja naše suvremene interne medicine, bio
predstojnik Odjela za plućne bolesti ove bolnice, od 1922.do 1934.godine, na koje
jemjesto došao iz Odjela za unutarnje bolesti u Šibeniku. Svoje je radove, prven-
stvenoone o ehinokokozi, koji su bili objavljeni u svjetskoj medicinskoj literatu-
ri, publicirao u vrijeme rada u ovoj bolnici.
Početkom 1941.godine, Odjel za unutarnje bolesti je bio podijeljen u dva di-
jela.Šef Prvog odjela je postao dr Mario Krmpotić, koji je 29. lipnja 1945.godine
bioimenovan profesorom Medicinskog fakulteta u Skoplju. Od tada do 1. 11. 1946.
godine, dužnost šefa preuzima prim dr B. Halle. Drugi odjel, koji se nalazio u
prostoru današnje Klinike za dječje bolesti,i imao 62 bolesničke postelje, vodio je
prim. dr Oto Belošević do svoje smrti, ožujka 1945. godine. Do hip'nja te godine,
Odjel vodi dr Nevenka Kasumović, a potom, do 1. studenog 1946. godine,
prim. dr Vuk Jovanović, nakon čega se Odjel ukida i prostor prepušta Odjelu za
neuroLpgiju. Tim danom (1. 11. 1946.g) postavlja se za predstojnika jedinstvenog
Odjela za unutarnje bolesti profesor Medicinskog fakulteta dr Dinko Sučić, koji
je došao iz Interne klinike Rebro i ostao na toj dužnosti do odlaska u mirovinu
(31 12. 1965).Naslijedio ga je prof. dr Ivan Reiner. Nakon njegove smrti, 1975.
godine,tu je dužnost preuzeo današnji predstojnik Klinike za unutarnje bolesti,
prof. dr Mladen Sekso.
99
Odjel je 1938. godine imao 135 bolesničkih postelja. Te je godine bio osnovan
mali Hematoioško-biokemiiski, a 1947. još i Kardiološki labol/'atorij. Hematološki
i kardiološki laboratorij su slijedećih godina činili jezgru hematološke i kardiolo,
ške službe. 06. zajedničkog Hematološko-biokemijskog laboratorija bila su, 1951.
god, formirana. dva zasebna Iaborator ija : Biokemijski (ostaje u prvom katu do-
građen-og paviljona) i Hematoioški, koji se smjestio u treći kat paviljona-šnternop
odjela. Supspecijalističke struke su se u to vrijeme sporo razvijale, zbog straha od
parceliranja interne, tako da taj proces traje do konca peđesebih godina. Godine
1954. se diferenciraju hematologija i gastroenterolcgija, a 1959. endokrinologija.
Od 1961. do 1963, Odjel se širi postepeno u zgradu Odjela za tuberkulozu
pluća, nakon njegovog preseljenja. Pritom napušta bolesničke postelje u tzv.
»prvoj kući«. Od 1961. godine, sukcesivno se formiraju odsjeci, sa stacionar-ima i
polikliničkim laboratorrjskirn dijelom li. to Endok1'inologija 1961. g, Kardiologija
1963. g, Opći odiJ,jek 1963. g, Hematologija 1964. g, Gastroenterologija 1964. g,
Nefrologija 1966. g. i Pulmologija 1967. g. Takvom organizacijskom procesu je
prethodio intenzivan stručni, znanstveni i nastavni rad, pa je Odjel, 13. lipnja
1964. godine, postao Klinika za unutarnje bolesti Medicins:kog, a 1971. godine i
Stomatološkog fakulteta.
Godine 1965. bila je centralizirana laboratorijska služba u Bolnici pa je Kli-
nika izgubila svoje Iaborator'ije. Budući da ta reorganizacija nije dala željene re-
zultate, laboratoriji su, 1971. godine, opet bili vraćeni InternOj klinici. Međutim,
Biokemij:,ki laboratorij se odvojio od Klinike i formirao kao samostalni zavod,
sredinom sedamdesetih godina. Godine 1970, u Klinici je bila osnovana prva ko-
ronarna i postkoronarna jedinica u SFRJ. Iste je godine bio osnovan Citološki
laboratorij, proširena Kardiološka i Endokrinološka poIikIinika te Kardiološki la-
boratorij. SHjedeće je godine počeo radom Endokrinološki laboratorij, koji je prvi
u našoj zemlji uveo radioimunološko određivanje polipeptidriih, a zatim i drugih
hormona. Daljnji je napredak bio ostvaren otvorenjem Odjela za preoperativnu i
opću kardiologiju (1972. godine), uvođenjem redovite poliklinčke aplikacije cito;
statika, transfuzija krvi i krvnih derivata (1976), osnivanjem Nejrološke polikli-
nike i laboratorija (1978), suvremenog Gastroenterolostcoq laboratorija i endo-
skopije (1980), Elektrokoaqulaciie krvarećih lezija gastroduodenuma (1984) i
Znanstveno-istraživačkog endokrinološkog laboratorija (1984). Osnovani sui muL
tidisciplinarni centri za bolesti hipofize i neurcendokrinolcgiju (1981), bolesti štit-
njače (1983), dijabetes (1983) za ispitivanje nadbubrežnih žlijezda i reproduktiv-
nu endokrinologiju (1983), pretilosti i poremećaja metabclizma masti (1983), za
bolesti koagulacije (1983) i Centar za reanimatologiju (1984).
KLINIKA DANAS
Klinika sadr. ima 172 bolesničke postelje, razgranatu i bogatu polikliničku
službu te velike suvremeno opremljene laboratorije. Na žalost, svoj razvoj nije
mogla ostvarit; na jednoj lokaciji. Smještena je na sedam mjesta i to u dva stara
paviljona na jugu Bolnice, zatim u »Prvoj kući«, gdje je uprava Klinike; garde-
roba liječnika je iznad centralne kuhinje, Endokrinološka poLiklinika i laboratorij
u dijelu I k.ata dvorišne zgrade (bivša reumatologija), Istražiuački laboratorij u
]00
suterenu Klinike za očne bolesti, te Odjel za preoperativnu i opću kardiologiju u
prizemlju zgrade Zavoda za pneumoftizeologiju.
U Klinici radi 268 radnika, od čega 48 liječnika, 11 inženjera kemije, 15 viših
i 83 srednje medicinske sestre, 7 viših laboranata, 38 srednjih medicinskih tehni-
čara, 6 bolničara, 14 administrativnih službenika, 38 pomoćnih radnica i 8 no-
sača.
Klinika je organizirana u zavode, odjele i odsjeke i to:
1. Za vod za ka r d i ova s k ula r n e b ole s t i (prof. dr Lj. Barić) koji
ima Odjel za urgentnu kardiologiju, Odjel za pre operativnu i opću kardiolo-
giju, Odjel kardioloških laboratorija i Kardiološku polikliniku.
2. Za vod za he mat o log i j u (prof. dr N. Milić) koji ima Klinički odjel,
Odsjek poliklinike, Hematološki i citološki laboratorij.
3. Za vod za gas tro en ter o log i j u (prof. dr N. Soljan) čine Klinički i
Poliklinički odsjek te Gastroenterološki laboratorij i Endoskopija.
4. Z a vod z a end o k r i n o log i j u, d i j a bet e ~ i b ole s tim eta b 0-
li z m a (prof. dr M. Sekso) ima Klinički i Poliklinički odjel, Odjel za dijabetes
i Odjel endokrinoloških i metaboličkih laboratorija.
5. Od j e 1 za nef r o log i j u (prim. dr S. Samošćanec) ima Klinički odsjek,
PoHkliniku i N efrološki laboratorij.
6. O d s jek p u 1mol o 9 ije (doc. dr T. Sušković) ima Stacionar i Poliklini-
ku.
7·Od s jek za u r gen t n u i n ter n u med i c i n u ima hitnu Polikliničku
službu i Jedinicu za opservaciju teških bolesnika.
8. p o lik 1i n i č k i o d s jek o p ć e i n ter n eme d i c i n e (dr Z. Pajalić).
Klinika, radom svojih odjela, polikbinika i labaratorija, ostvaruje veliki
stručni i zdravstveni program. Tako su 1984. godine bila na Iiječenju u stacio-
narima Klinike 3 623 bolesnika, sa 61 356 b. o. dana. U njezinim je poliklinikama
bilopregledano, samo za USIZ Zagreb, 79 970 bolesnika i izvršeno 219529 labora-
torijskih pretraga.
NASTAVNA DJELATNOST KLINIKE
Dodiplomska se nastava održava za studente Medicinskog fakulteta u
Zagrebu iz propedeutike i interne medicine te onkolog ije, kao i na dislociranom
studiju medicinu u Splitu, iz mterne, Od školske godine 1960/61. do 1965/66,odr-
žava se nastave. interne medicine i za studente Stomatološkog fakulteta u Zagre-
bu. Vodio ju je prof. dr I. Reiner. Od 1970. godine, tu nastavu vodi prof. dr Lj.
Barić, koji je ujedno. i predstojnik Katedre za internu medicinu Stomatološkog
fakulteta.
Klinika sa svojim nastavnicima, liječnicima i inženjerima sudjeluje u
brojnim poslijediplomskim studijima Medicinskog fakuitteta iz opće i urgentne
medicine, citolcgije, imunologije, orrkologije, kardiologije, gastroenterologije,
dermatologije, te u poslijediplornskoj nastavi interne medicine Stomatološkog
fakulteta u Zagrebu i Rijeci (prof. dr Lj. Barić), Farmaceutsko-biokemijs.kog [a-
101
ZNANSTVENA DJELATNOST KLINIKE
kulteta u Zagrebu (prof. dr N. Milić). Prof. dr M. Sekso je sa Zavodom za endo-
krinologiju, OG 1977. godine do danas, organizator i nosilac poslijediplomskog
studija endokrinolgije Medicinskog fakulteta u Zagrebu, prvog takvog studija u
Jugoslaviji.
Od 1976. godine, u ovoj se klinici, kao prva u zemlji, izvodi organizirana dvo-
semestraina teorijska i praktička nastava za specijalizanteinterne medicine.
Od 1976. do konca 1984. godine, po tom programu jeizvršilo specijalizaciju iz in-
terne medicine 245 Iiječnika, dok je dio specijalizantskog staža iz interne medici-
ne obavilo 207 liječnika drugih specijalnosti.
Osim toga, zavodi i odjeli Klinike organizirali su brojne tečajeve trajne edu-
kacije u Zagrebu i gradovima diljem SR Hrvatske. U sastavu Klinike, djeluje, od
1983. godine, Međunarodna endokrinološka škola te od 1984. godine Seminar o
kardiopulmonalno-cerebralnoj reanimaciji. U organizaciji sestara Klinike, provodi
se 0.;:: 1977. godine, sistematska trajna edukacija srednjih medicinskih kadrova
i održavaju posebni kursevi za sestre specifičnih stručnih profila (kardiološkog,
endokrimološkog, hematološkog itd).
U Klinicl za unutarnje bolesti radeš profesora, 2 docenta i 4 asistenta Medi-
cinskog fakulteta u redovitom i 2 profesora, 1 docent i 1 asistent u dopunskom
radnom odnosu, te 1 profesor 'i 2 asistenta Stomatološkog fakulteta. Prof. dr
Mladen Sekso je bio prodekan (1975-1977. god), a zatim dekan (1978-1981. god)
Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Prof. dr Mijo Rudar je, od 1982. god, prodekan
Medicinskog fakulteta.
Znanstveni se rad ostvarivao u sklopu projekata Republičkog fonda za na-
učni rad SR Hrvatske, odnosno SIZ-a V (13 'Projekata, od kojih 2 izrazito pri-
oritetna - IPI), Međunarodne atomske agencije (2), te kooperativnih istraživač-
kih studija s inozemnim institucijama (5), s organizacijama udruženog rada (4) i
vlastitih internih znanstvenih programa.
Istraživanja u području 'hematologije, kardiologije, gastrcenterologije, nefro-
legije, pulmologije i endokrinologije su bila usmjerena na ispitivanje: metaboli-
zrna cinka i bakra, imunoloških markera, humoralnog imuniteta, kombinacije ci-
tostatika, citomorfoloških, citokemij.skih i citometrijskih metoda za utvrđivanje
hernoblastoza limalignih tumora, ihemostaze u hemoblastozai tromboza, modifika-
cije kontrastnih metoda kod trombaza, miokardiopatije, os-at-ito hipertrofičn.,
(opstruktivne i neopstruktivne), aritmogene miokardicpatije, koronarrie bolesti,
posebice kvantiiiciranje nekroze u akutnom infarktu miokarda, elektroterapije
srčanih bolesti, osobito f iziološke elektrostirnulacije, hernodinarnike u mirovanju
i o'terećenju u koronarnoj bolesti i stečenim srčamim manama, želučane sekrecije,
genetske povezanosti ABH - supstarscija u ulkusnoj bolesti, intestinalne apsorp-
eije, alfa-f'etoproteina karcinoma pankrea.sa, egz.o.krinefunkcije parrkreasa, mar-
kera hepatibisa B i antagonista H2 receptora, asimptornske bakteriurije, toksič-
nog djelovnja lijekova u trudnoći i utjecaja dopamrna na renalnu hemodinamiku,
enzimske dijagnostike plučne embolije i patofiziologije pronhospazrna u obolje-
lih od bolesti pluća, prirode gušavosti u SR Hrvatskoj, imunoglobulina koji sti-
102
rnuliraju štitnjaču, standardizacije endokrinoloških metoda, osovine hipotalarnus-
-hipofiza-ciljne žlijezde i target tkiva na modelu toksičnog adenoma, pretilosti,
tumora hipofize, rceptora u tumorirna :hipofize, dijabetesu i hirzutimu, konver-
zija estrogena u amdrogene, mef rolrtijaze i hipertonije u endokrinologiji, postavlja,
nje vlastitih metoda za određivanje hormona (PTH, vazopresin, ACTH), izradu
komponenata i kompleta za irnunokemijsko određivanje hormona (IPI) te imuno-
legije u šećernoj bolesti.
Objavljene su 1122 publikacije u domaćim i inozemnim časopisima, od čega
je više od 50% znanstvenih. Znanstveni stupanj doktora medicinskih znanosti
postiglo je 18 liječnika i inženjera Klinike, 6 je spremno za obranu. Postignuto je
i 1&magisterija znanosti. Četvorici radnika Klinike je priznat rad ekvivalentan
magisteriju, a 6 nastavnika je izradilo habi1itacijske radove. Za pionirske radove
iz područja neuroendokrinologije u nas, prof. dr Mladen Sekso je dobio Nagradu
grada Zagreba 1976. godine, a 1982. godine Nagradu za životno djelo Socijalisti-
čke Republike Hrvatske. Prof. dr Ljubo Barić je dobio Nagradu grada Zagreba
1982, godine, za razvoj kardiologije u nas.
Klinika za unutarnje bolesti njegovala je od samog početka suradnju s klini-
kama i Zavodima Kliničke bolnice te s brojnim medicinskim ustanovama u zemlji
i inozemstvu. Ostvarena je <uspješna suradnja s institucijama kao što su: Središnji
institut za tumore i slične bolesti, Zavod za zaštitu majke i djeteta, Institut ".R.
Boškooić«, Zvod za transfuziju krvi SR Hrvatske, Zavod za dijabetes "Vuk
Vrhovac« i dr). Osobito je plodna bila suradnja s medicinskim centrima u SR
Hrvatskoj (Zagreb, Karlovac, Sisak, Gospić, Zadar, Dubrovnik, Split, Šibenik,
Pula, Osijek, Varaždin i dr). Ostvarivala se ne samo školovanjem kadrova na
specijalizaciji, nego zajedrrićkrn organiziranjem tečajeva trajne edukacije, zajed-
ničkim istraživačkim projektima i pomoći u rješavanju stručnih problema (kon-
zultacije, u rouridi itd).
Međunarodna stručna i znanstvena suradnja s odgovarajućim institucijama
u London u, Edimburghu, Aschaffenburgu, Dusseldorfu, Hamburgu, Zurichu,
Bernu, Pisi, Stockholmu, Leidenu, Parisu, Montrealu, Oklahomi, Miamiju,
Philadelphiji, Hustonu itd. je bila vrlo plodna, što se očitovalo razmjenom struč-
njaka, organiziranjem zajedničkih skupova i istraživanja. Brojni članovi kclekti-
va, liječnici li imžnjeri, proveli su ma usavršavanju šest mjeseci do dvije i pol godi-
ne u pojedinim centrima. Sve se to povoljno odrazilo ne samo na međusobne od-
nose među suradnirn institucijama, nego, u prvom redu, daljnjim progresom od-
govarajućih supspecijalnosti, a time i cijele Klinike.
Članovi Kilinike su također vrlo aktivni u Zboru Liječnika Hrvatske, u kojem
su vodili brojne sekcije (endokninološku, hematološku, kardiološku i dr) te odgo-
varajućim udruženjima svoje struke, na razini SFRJ.
Suradnici Klinike napisali su veliki ·broj knjiga i nastavnih tekstova.
Lj. Barić i sur: Simpozij o neinvazivnim dijagnostičkim metodama u kardiologiji,
Zborhik radova, uro Lj. Barić, Anali KB »Dr M. Stojanović«, Vol. 14, br. 2-3
1975
Lj. Barić: Elektrokar diografija u praksa (Pliva, Libelli medici), Zagreb, 1976.
M. Sekso i sur: Odabrana poglavlja iz interne medicine, Zagreb, 1978
Lj. Barić, J. Gjurović (urednici): Elektroterapija u kardiologiji, Anali KB -Dr M.
Stojanović, vol. 20, 1981
103
BUDUĆNOST KLINIKE
M. Sekso (urednik): Horrnones and Cancer, Period. biol., Vol. 85, Suppl. 1, 1983
Lj Barić: Kardiovaskularne !bolesti, u udžbeniku: M. Mimica i sur.: Interna me-
dicina u p raiksi , Školska knjga. Zagreb, 1984
N. Milić: Bolesti hematopoetskog sistema, u udžbeniku: M. Mimica i sur. : Interna
medicina u praksi, Školska knjiga, Zagreb, 1984
Osnovni problem 'koji je nužno riješiti u što skorijoj budućnosti je formira-
nje Zavoda za urgentnu internu medicinu, tj. stvoriti novi prostor za opću inter-
nističku intenzivnu skrb, hemodijalizu i interventnu gastroenterologiju, odjel za
prijem svih hitnih bolesnika osim onih koji ulaze u intenzivnu i koronarnu jedi-
nicu (koju također treba proširiti). Time će se stvoriti uvjeti da vitalno ugroženi
bolesnici budu adekvatno opskrbljeni i zaštićeni i da se u odjelima Klinike liječe
pretežno bolesnici dotične određene skupine bolesti, tj. medicinske supsepcijal-
nos ti. Nužno je proširiti i poilikliničke i laboratorijske prostore kardiologije, hema-
tologije, gastroenterologije, nefrologije, endokrinologije te omogućiti daljnji su-
vremeni razvoj svih supspecijalističkih struka i ujedno lokacijski povezati sve
dijelove Klinike oko jedne fizičke i prostorne jezgre. Zbog bolje i brže dijagno-
stike i terapije te zaštite zdravlja radnih ljudi, promalazit će se specifični modeli
čvršće suradnje i što bolje povezanosti s primarnom zaštitom. Brzi razvoj medici-
ne, informatike i kornpjutorizacije treba uklopiti u razvojne programe Klmike i
težiti još boljem organaziranju timskog rada, konsolidacijom starih i stvaranjem
novih centara i instituta. Ne smijemo posustati u daljnjem kadrovskom razvoju,
ne samo radi pripremanja kadrova za novu bolnicu, nego, u prvom redu, radi
suvremenog i visokog ranga koji medicina mora očuvati i razvijati u našoj kući,
kao do sada. Da bi se to ostvarilo, u ovom času treba prvenstveno materijalno
ulagati u razvoj kapaciteta Klinike za unutarnje bolesti, njenu izgradnju, opremu
i kadrove, jer bez izvrsne interne ne može prosperirati niti jedna bolnica.
104


Not a member yet

Klinika za dječje bolesti

Klinika za unutarnje bolesti

28

502