Repository of Faculty of Humanities and Social sciences, University of Split
Not a member yet
3473 research outputs found
Sort by
ULOGA SUDIONIKA ODGOJNO-OBRAZOVNOG SUSTAVA U KREIRANJU POZITIVNOG OZRAČJA
No full textSvrha je ovoga rada teorijski obraditi i istraživanjima dokazati neminovnu važnost stvaranja pozitivnoga ozračja u odgojno-obrazovnim ustanovama, od vrtićke dobi pa sve do obrazovanja odraslih. Naime, tek se posljednjih desetljeća u sustavu formalnog odgoja i obrazovanja značajnija pažnja posvećuje promoviranju pozitivnoga ozračja te je od tada ozračje jedan od glavnih elemenata prilikom izgradnje kurikuluma. Čimbenici koji najviše određuju kakvo će ozračje vladati u odgojno-obrazovnim ustanovama su kvalitetna komunikacija, osjećaj slobode i jednakosti, razina prihvaćenosti sudionika, odabir stila vođenja nastave te odabir aktivnosti. Brojim je istraživanjima, koja su prikazana u radu, dokazana važnost stvaranja i održavanja pozitivnoga ozračja unutar odgojno-obrazovnih ustanova. Naime, dokazano je da su učenici više motivirani te da ostvaruju bolje rezultate, također, pokazuju veću razinu samopoštovanja i veću emocionalnu zrelost, uspješniji su u izgradnji sigurnih socijalnih odnosa kao i u održavanju kvalitetne komunikacije. Osim za učenike, vladajuće pozitivno ozračje utječe i na nastavnike tako što su više motivirani za rad i napredak, imaju veću razinu samopoštovanja, ne nailaze na otpor prema radu te imaju izgrađene kvalitetne odnose s učenicima.The aim of this paper is to theoretically process and prove, using research, the undeniable importance of creating a positive enviroment in upbringing-educational institutions, starting from pre-school age all the way to adult education. The importance of promoting a positive enviroment is recognized only in the last few years and since then the enviroment is one of the main aspects in creating a schools curriculum. Factors that mostly determine the effective enviroment inside the upbringing-educational institutions are effective communication, sense of freedom and equality, the level of acceptance of participants, teaching choices and activity choices. By numerous researches, used in the paper, the importance of creating and maintaining a positive enviroment in upbringing-educational institution is proven. It is also proven, that disciples are more motivated and achieve better results, as well as show more confidence and better emotional maturity and are better in building safe relations and maintaining good communication. Apart from the students, the positive enviroment effects the teachers by making them more motivated for work and advance, they show more cofidence and they meet less restistance towards work and have better relations with their students
CHILDHOOD AND MEDIA
No full textTeme ovog završnog rada su djetinjstvo i mediji te njihova povezanost. Definira se pojam djetinjstva s različitih stajališta te opisuje slika o djetetu iz tradicionalne i suvremene perspektive. Također, definiraju se mediji, obrađuju središnji pojmovi vezani uz medijsku pedagogiju te analizira utjecaj medija na djecu. Djetinjstvo je ranjiv period u čovjekovu životu u kojem je dijete osjetljivo na sve podražaje iz svoje okoline pa je bitno zaštititi ga od mogućeg lošeg utjecaja. Budući da se u posljednjim desetljećima mediji sve više rasprostranjuju i koriste, čak i među djecom, velika je odgovornost odraslih ljudi (roditelja i odgojno-obrazovnih djelatnika) kontrolirati uvjete u kojima djeca konzumiraju medijski sadržaj te medijski ih odgojiti. Da bi to što uspješnije radili, potrebna je edukacija i samih roditelja i odgojno-obrazovnih djelatnika. Cilj ovog rada sažeti je teorijsku podloge tema te negativnog i pozitivnog utjecaja medija na djecu, a naposljetku smjernica i uputa roditeljima i odgojno-obrazovnim djelatnicima iz dostupne literature.The topics of this final thesis are the concept of childhood and the media and their connection. The concept of childhood is defined from different points of view and the representation of a child is described from a traditional and contemporary perspective. Also, the media is defined, along the central concepts related to media pedagogy, and the impact of media on children is analyzed. Childhood is a vulnerable period in a person's life in which the child is sensitive to all stimuli from their environment, so it is important to protect them from possible bad influence. Since in recent decades the media has been increasingly spread and used, even among children, it is a great responsibility of adults (parents and educational workers) to control the conditions in which children consume media content and to educate them. In order to do this as successfully as possible, it is imperative to educate both the parents themselves and the educational staff. The objective of this paper is to summarize the theoretical foundation of the topics and the negative and positive influence of media on children, and finally, to provide guidelines and instructions for parents and educational workers from the available literature
Deviations from Norm Journalistic Discourse
No full textNovine su mediji ĉiji je zadatak izvještavati o suvremenim dogaĊanjima. U hrvatskome standardnom jeziku novinari i publicisti koriste se novinarsko-publicistiĉkim funkcionalnim stilom za javno priopćavanje novinama, tiskovinama, radijem i televizijom. Taj stil ima informativne, pedagoške, prosvjetiteljske, propagandne, populizatorske, agitivne i zabavne funkcije u novinarskim medijima. Zbog svojega širokoga dosega mediji uvelike utjeĉu na jeziĉnu uporabu te oblikovanje jeziĉne svijesti i pismenosti.
Na temelju primjera iz suvremenih hrvatskih novinskih tekstova iz ĉetverih dnevnih novina i jednoga mreţnoga portala ukazuje se na odstupanja od hrvatskih standardnojeziĉnih norma na pravopisnoj, gramatiĉkoj i leksiĉkoj razini. Uoĉeno je da se najviše odstupa od pravopisne, potom od sintaktiĉke norme. Na leksiĉkoj razini posebno je istaknut utjecaj engleskoga jezika. Ĉesto se pretjerano upotrebljavaju anglizmi i/ili engleski izrazi, a neposezanje za vlastitim leksiĉkim rješenjima vodi iskrivljavanju jeziĉne preciznosti, što zatim moţe negativno utjecati na jeziĉnu kulturu.
Osvješćivanjem takvih otklona od norme u novinskom stilu istiĉe se vaţnost jeziĉne kulture kao kljuĉnoga elementa u njegovanju hrvatskoga standardnoga jezika u suvremenome medijskom okruţenju.Newspapers are media whose task is to report on contemporary events. In the standard Croatian language, journalists and publicists use journalistic-publicist functional style for public communication through newspapers, magazines, radio and television. This style has informative, pedagogical, enlightening, propaganda, popularizing, agitating and entertaining functions in journalistic media. Due to its wide reach, the media greatly influence language use and the formation of language awareness and literacy.
On the basis of examples from contemporary Croatian newspaper texts from four daily newspapers and one online portal, deviations from standard Croatian language norms at the orthographic, grammatical and lexical levels are indicated. It was observed that the most deviated from the orthographic norm, then from the syntactic norm. On the lexical level, the influence of the English language is especially prominent. Anglicisms and/or English expressions are often used excessively, and not reaching for one's own lexical solutions leads to a distortion of linguistic precision, which can then have a negative impact on language culture.
By raising awareness of such deviations from the norm in newspaper style, the importance of language culture as a key element in nurturing the Croatian standard language in the modern media environment is emphasized
Il bilinguismo del Trentino – Alto Adige: le interferenze fonologiche
No full textLa tesi esplora il fenomeno del bilinguismo in Trentino-Alto Adige, con un focus specifico sulle interferenze fonologiche che si verificano in questo complesso contesto linguistico. Il primo capitolo illustra l'evoluzione delle dinamiche del bilinguismo nella regione influenzate da vari fattori storici, geografici e politici. Si inizia con un dettagliato inquadramento storico-linguistico necessario per comprendere la complessità della realtà linguistica odierna. Dopo aver rilevato gli eventi e momenti chiavi nella storia di questa regione di confine, si descrivono i punti essenziali del modello di risoluzione della questione linguistica e conflittualità etnica esaminando i risultati che avevano sulla vita quotidiana dei due gruppi linguistici. Si approfondisce poi la natura controversa del sistema scolastico e viene esaminato il ruolo dei fattori extralinguistici sull’apprendimento della L2 con un’attenzione particolare al contatto sociale. La tesi prosegue con un quadro teorico affrontando il problema della definizione del bilinguismo, un fenomeno altamente complesso e multiforme. Attingendo alle teorie linguistiche esistenti, vengono esplorati vari aspetti e tipi del bilinguismo e sulla base delle conoscenze acquisite dall'analisi storica e sociolinguistica, viene applicato questo quadro allo specifico contesto bilingue del Trentino-Alto Adige. Questa analisi facilita una comprensione più profonda delle caratteristiche uniche e le sfide poste dal bilinguismo in questa regione. La terza parte della tesi è dedicata all'esplorazione delle interferenze fonologiche. Vengono confrontate le strutture foniche e fonologiche del italiano e tedesco, distinguendo tra i foni e fonemi vocalici e consonantici. Si analizzano anche le strutture prosodiche tra le quali il ritmo, l’accento, e l’intonazione. Analizzando le somiglianze e le differenze e facendo un confronto tra due sistemi fonetici e fonologici vengono esaminate le sfide e le difficoltà incontrate dai parlanti dell’italiano nell'acquisizione del tedesco. Un'attenzione particolare sarà dedicata agli errori che si possono aspettare dagli italofoni fornendo gli accorgimenti grazie ai quali si possono evitare tali errori e migliorare la pronuncia complessiva.
In sintesi, la tesi esplora le dinamiche del bilinguismo nel Trentino-Alto Adige, illustrando una panoramica completa degli aspetti storici, linguistici, e sociolinguistici e dedica un’attenzione particolare alle interferenze fonologiche, fornendo un confronto tra le strutture foniche e fonologiche del italiano e tedesco e offrendo gli spunti sulle strategie per superare le possibili difficoltà affrontate dai italofoni nell'acquisizione della lingua tedesca.Ovaj diplomski rad istražuje fenomen dvojezičnosti u regiji Trentino-Alto Adige, s posebnim naglaskom na fonološke interferencije koje se javljaju u ovom složenom jezičnom kontekstu. Prvo poglavlje ilustrira različite povijesne, geografske i političke čimbenike, a započinje detaljnim povijesno-lingvističkim pregledom nužnim za razumijevanje složenosti današnje jezične stvrnosti. Nakon navođenja ključnih događaja i trenutaka u povijesti ovog pograničnog područja, opisuju se glavne točke pristupa rješavanju jezičnog i etničkog pitanja, te se ispituju rezultati koje su imali na svakodnevni život dvaju jezičnih skupina. Zatim se istražuje kontroverzna priroda školskog sustava i ispituje se uloga izvanjezičnih čimbenika u učenju drugog jezika s posebnim osvrtom na društveni kontakt. U drugom dijelu rada iznosi se teorijski okvir koji se bavi problemom definiranja dvojezičnosti, vrlo složene i kompleksne pojave. Oslanjajući se na postojeće lingvističke teorije, istražuju se različiti aspekti i tipovi dvojezičnosti, a na temelju znanja stečenog povijesnom i sociolingvističkom analizom, ovaj se teorijski okvir primjenjuje na specifični dvojezični kontekst regije Trentino-Alto Adige. Ova analiza omogućuje dublje razumijevanje jedinstvenih karakteristika i izazova koje donosi dvojezičnost u ovoj regiji. Treći dio diplomskog rada posvećen je istraživanju fonoloških interferencija. Uspoređuju se fonetske i fonološke strukture talijanskog i njemačkog jezika, pri čemu se razlikuju samoglasnički i suglasnički glasovi i fonemi. Također se analiziraju prozodijske strukture, uključujući ritam, naglasak i intonaciju. Analizom sličnosti i razlika te usporedbom dvaju fonetskih i fonoloških sustava ispituju se izazovi i poteškoće s kojima se govornici talijanskog jezika susreću pri usvajanju njemačkog jezika. Posebna pozornost posvetit će se pogreškama koje se mogu očekivati od govornika talijanskog jezika iznoseći ideje i strategije zahvaljujući kojima se takve pogreške mogu izbjeći i poboljšati cjelokupni izgovor.
Ukratko, rad istražuje dinamiku dvojezičnosti u regiji Trentino-Alto Adige, pružajući potpuni pregled povijesnih, lingvističkih i sociolingvističkih aspekata i obraća posebnu pozornost na fonološke interferencije, pružajući usporedbu između fonetskih i fonoloških struktura talijanskog i njemačkog jezika, te nudi ideje o strategijama za prevladavanje mogućih poteškoća s kojima se susreću govornici talijanskog jezika pri usvajanju njemačkog jezika
The approach of contemporary linguists to grammatical and orthographic norms
No full textUzevši u obzir činjenicu da se proučavajući hrvatsku gramatiku i pravopis nerijetko može naići na jezične dvojbe, nije iznenađujuće da se među jezikoslovcima formiraju različiti jezični stavovi koji dovode do čestih jezičnih polemika. U ovom su radu predstavljena dva različita pristupa suvremenih jezikoslovaca gramatičkoj i pravopisnoj normi hrvatskog jezika – preskriptivistički i deskriptivistički. Prvi pristup zagovaraju Marko Alerić i Nives Opačić, zalažući se za jezik propisan zakonom, a svojim djelovanjem u raznim sferama društvenog života nastoje govornicima hrvatskog jezika što više približiti jezičnu normu te im tako smanjiti dvojbe i omogućiti što ispravnije služenje jezikom. S druge strane, lingvisti Mate Kapović, Anđel Starčeivć i Daliborka Sarić mišljenja su da se jezične pojave ne bi trebale propisivati, već isključivo opisivati, što upućuje na znatno liberalniji pogled na jezik u kojem je standard promatran isključivo kao jedan od više različitih jezičnih varijeteta, zbog čega spomenuti jezikoslovci nisu zagovornici strogo propisane jezične norme. Jezikoslovci argumentiranim kritikama upućuju na neslaganje s oprečnim stavovima svojih kolega ukazujući na to da su različiti pristupi jezičnoj normi uglavnom rezultat različitih društvenih okolnosti, a nerijetko i političkih opredjeljenja. Iako preskriptivisti ukazuju na svakodnevni interes šire zajednice prema pravilnoj upotrebi jezičnih zakonitosti, rezultati provedenog istraživanja pokazuju izrazito neujednačene stavove studenata hrvatskog jezika i književnosti u vezi s analiziranom problematikom, što potvrđuje razloge neprestanih polemika prikazanih u radu.Considering the fact that Croatian grammar and orthography often encounter linguistic doubts, it is not surprising that linguists form different opinions towards language norms, which leads to frequent linguistic polemics. This paper presents two different approaches of contemporary linguists to the grammatical and orthographic norms of the Croatian language - prescriptivist and descriptivist. The first approach is advocated by Marko Alerić and Nives Opačić, who stand for the language prescribed by law and, through their activities in various spheres of social life, strive to bring the Croatian people as close as possible to the linguistic norm, in order to reduce their linguistic doubts and enable them to use the language as correctly as possible. On the other hand, linguists Mate Kapović, Anđel Starčeivć and Daliborka Sarić think that linguistic phenomena should not be prescribed, but only described, which points to a much more liberal view of the language, in which the standard is seen only as one of many different varieties of the language. Linguists, using argued criticisms, point out their disagreement with the conflicting position of their colleagues and show that different approaches to the language norm are mainly the result of different social circumstances, as well as political commitments. Although the prescriptivists point out the constant interest of the wider community in the correct use of language norms, the results of the research indicate extremely uneven opinions of students of Croatian language and literature in relation to the analyzed issue, which confirms the reasons for the constant polemics presented in the paper
SYNTACTIC STYLISTIC DEVICES IN CHOSEN POEMS OF ANTUN BRANKO ŠIMIĆ
No full textU ovom se radu pokušala obrazloţiti opozicija koja se uglavnom postavlja izmeĎu knjiţevnosti i jezika. Pomoću teorijskog pristupa sintaktostilistici kao disciplini nastojala se objasniti isprepletenost sintakse i stilistike te njihova meĎuovisnost. TakoĎer se opisao Šimićev pristup gramatici kako bi se njegova poezija, a prvenstveno sintaktostilemi koji su prisutni, pokušali sagledati upravo iz njegova kuta gledišta u okviru gramatičke norme. Obavljena je njihova analiza u kojoj je svaki od navedenih sintaktostilema definiran, teorijski pojašnjen te potkrijepljen primjerima iz Šimićevih stihova. Neki od analiziranih sintaktostilema su elipsa, parcelacija, nominativna rečenica, reticencija, inverzija, itd. Tom analizom objašnjena je njihova uloga u smislu sredstava koje pjesnik, u ovom slučaju Šimić, koristi kako bi dočarao i ukrasio svoje misli. Opisana je i sintaktička konstrukcija rečenica koje čine stihove, odnosno pjesme, kao i stil koji je uvjetovan tom sintaktičkom konstrukcijom. Ovaj rad posluţio je tome da se na primjeru sintaktostilema u Šimićevim pjesmama ustvrdi meĎuovisnost disciplina kao što su sintaksa i stilistika, pa samim time i meĎuovisnost knjiţevnosti i jezika.This paper is aimed at explaining the opposition between language and literature which is often imposed upon these subjects. Through a theoretical approach to syntactic stylistics as a discipline, the aim was to elucidate the intertwining of syntax and stylistics, as well as their interdependence. Šimić's approach to grammar and syntax was also described in order to examine his poetry, primarily the syntactic style intensifiers that are present in it, from his viewpoint, within the framework of grammatical norms. An analysis of syntactic style intensifiers is conducted, in which each of them is defined, theoretically explained and supported by examples from Šimić's verses. Some of the syntactic style intensifiers analyzed include ellipsis, parceling, nominative sentence, reticention, inversion, etc. Through this analysis of syntactic style intensifiers, their role as the means that the poet, in this case Šimić, uses to convey and embellish his thoughts, is explained. The syntactic structure of sentences which form verses, or poems, as well as the style conditioned by that syntactic structure, is described. By using the examples of syntactic style intensifiers in Šimić's poems, this paper served in order to illustrate the interdependence of disciplines such as syntax and stylistics and consequently, the interdependence of language and literature
FASHION ILLUSTRATION AS A PARALLEL ART HISTORY FROM THE 16TH CENTURY TO NOW
No full textBez obzira na činjenicu da su se odjevni predmeti prikazivali u širem likovnom kontekstu od prapovijesti, modna ilustracija kao zasebni umjetnički pravac oformila se tek u XVI. stoljeću. Prve modne ilustracije imale su zadaću educirati građanstvo o kulturnim razlikama da bi uskoro kroz razvoj modnih časopisa u XVIII. stoljeću postale glavni medij prenošenja modnih trendova. Neki od najvažnijih svjetskih časopisa u kontekstu modnih ilustracija tijekom povijesti su: „The Lady´s magazine“, „La Belle Assemblé“ „Vogue“ itd. U XX. stoljeću njihovu primarnu ulogu zamijenila je fotografija. Ipak, modne ilustracije doživjele su svojevrsan preporod 80-ih godina prošlog stoljeća, između ostalog i zbog razvoja tehnologije koja je promijenila proces ilustriranja. U hrvatskom kontekstu modnih ilustracija najznačajniji je časopis „Svijet” te ilustratori Otto Antonini, Sergije Glumac i Aleksandar Srnec.Even though clothing items have been depicted in a broader artistic context since
prehistoric times, fashion illustration as a separate artistic form developed in the 16th century.
The first fashion illustrations had the task of educating citizens about cultural differences, and
soon, through the development of fashion magazines in the 18th century, they would become
the main medium of transmitting fashion trends. Some of the most important world magazines
in the context of fashion illustrations throughout history were: "The Lady's Magazine", "La
Belle Assemblé", "Vogue" etc. In the 20th century, their primary role was taken away by
photography. Nevertheless, due to the development of technology that transformed the
illustration process , fashion illustrations experienced a revival in the 80s of the last centur y . In
the Croatian context of fashion illustrations, the most important magazine is "Svijet" and its
illustrators Otto Antonini , Sergije Glumac , and Aleksandar Srne
INTERGENERATIONAL LEARNING
No full textPredmet ovog završnog rada bio je istražiti i analizirati koncept intergeneracijskog učenja kao i
ukazati na važnost primjene istoga u suvremenom društvu i obrazovanju. Prikladno, daje se
pregled neizostavnih teoretskih pojmova koji omogućuju bolje razumijevanje samog koncepta.
Uspoređuje se shvaćanje i definiranje pojmova učenja i poučavanja u društveno-povijesnom
kontekstu kao i uvođenje termina cjeloživotnog učenja kao nezaobilazne podloge za
intergeneracijsko učenje. Također, predstavljeni su praktični primjeri programa intergeneracijskog
učenja uspješno provedenih u različitim okruženjima. Kroz sve navedene aspekte, ovaj završni rad
zaključuje kako intergeneracijsko učenje i obrazovanje imaju potencijal za promicanje boljeg
razumijevanja i razvijanja među generacijama kao i jačanja i stvaranja inkluzivnije zajednice.The subject of this paper was to explore and analyze the concept of intergenerational learning as
well as emphasize the importance of its application in contemporary society and education.
Accordingly, an overview of essential theoretical concepts is provided to enhance our
understanding of the concept itself. It compares the understanding and definition of the terms
learning and teaching within a socio-historical context, along with the introduction of the concept
of lifelong learning serving as an indispensable foundation for intergenerational learning.
Additionally, practical examples of successful intergenerational learning programs implemented
in various settings are presented. Through all these aspects, this paper concludes that
intergenerational learning and education have the potential to promote better understanding and
development among generations, as well as to strengthen and create a more inclusive community
African American Vernacular English
No full textThe aim of this paper is to lay out the centuries-long history of the African American vernacular, its development not only as a dialect but as an expression of identity, unique in its grammar, phonology and vocabulary. A concise timeline of the vernacular that simultaneously diverged from and converged with Standard American English is joined by an enumeration of its unique linguistic features and an examination of sociolinguistic studies, as this dialect garnered significant attention from the 20th century onward. Finally, a paradox related to AAVE is explored, wherein on the one hand, the Black community has to perpetually fight the systemic inequalities starting in and spreading from the education system, and on the other their vocabulary and grammar are continually being appropriated by white non-speakers of the dialect.Ovaj rad ima za cilj donijeti povijesni pregled afroameričkog vernakulara, njegova lingvističkog i društvenog razvoja, kao i njegovih jedinstvenih gramatičkih i fonoloških karakteristika. Rad prati pojavu i širenje afroameričkoga dijalekta koji se, ovisno o geografskim i klasnim okolnostima, istovremeno približavao standardiziranom američkom engleskom jeziku i od istog se udaljavao. Nadalje, iznesen je pregled nekih sociolingvističkih istraživanja koja su se ovim dijalektom često bavila od dvadesetog stoljeća naovamo. Naposljetku, cilj je rada takoĎer istražiti zanimljiv paradoks vezan uz afroamerički vernakular – danas se afroamerička zajednica mora, s jedne strane, kontinuirano boriti za jednakost u američkom društvu u kojem su njeni pripadnici redovito prisiljeni prebacivati kôd, odnosno mijenjati način na koji komuniciraju, dok su s druge strane jedinstveni afroamerički izrazi nerijetko predmetom aproprijacije od strane bijelaca u Americi i svijetu
PEDAGOŠKA KOMPETENCIJA RUKOMETNIH TRENERA
No full textGlavni cilj ovoga rada je analiza i prikaz važnosti pedagoške kompetencije rukometnog trenera. Na primjerima raznih teorijskih polazišta objašnjen je i definiran pojam pedagoške kompetencije u kontekstu pedagogije sporta i rekreacije. Prvi dio rada navodi i definira pluralističko i pedagoško poimanje kompetencije. Drugi dio rada odnosi se na definiciju rukometa i područje psihologije i pedagogije sporta i rekreacije. Usko vezano uz pedagogiju sporta i rekreacije u ovom radu navode se vrste rukometnih trenera. Radom je prikazano određenje odgoja, obrazovanja i izobrazbe djece i mladih te odgojne i obrazovne uloge trenera, kao i njihove uloge u izobrazbi sportaša. Prikazane pedagoške kompetencije i određenje trenera u završnom dijelu rada povezane su u osam dimenzija pedagoških kompetencija rukometnog trenera. Prikazom različitih uloga trenera radom se želi motivirati rukometne trenere na cjeloživotno pedagoško usavršavanje za ostvarivanje dobre prakse.The main aim of this paper is to analyse and demonstrate the importance of the pedagogical competence of handball coaches. Examples of various theoretical starting points explain and define the concept of pedagogical competence in the context of pedagogy of sport and recreation. The first part of the paper lists and defines the pluralistic and pedagogical understanding of competence. The second part of the paper deals with the definition of handball and the field of psychology and pedagogy of sport and recreation. Closely related to the pedagogy of sport and recreation, this paper lists types of handball trainers. The paper presents the definition of the upbringing, education and training of children and young people, and the educational and training role of trainers, as well as their role in the training of athletes. The presented pedagogical competencies and the definition of handball coaches in the final part of the paper are related to eight dimensions of pedagogical competencies of the handball trainer. By presenting different roles of trainers, the aim of this paper is to motivate handball trainers to a lifetime of pedagogical training to achieve good practice