Repository of Faculty of Humanities and Social sciences, University of Split
Not a member yet
3473 research outputs found
Sort by
PSIHOANALITIČKA INTERPRETACIJA SPEKULATIVNE FIKCIJE U ROMANU NEVER LET ME GO
No full textOvaj završni rad objašnjava žanr spekulativne fikcije i njegove elemente kako bi se
jednostavnije moglo zaključiti zašto je roman Never Let Me Go Kazua Ishigura spekulativan.
U drugom dijelu se istražuje kako se psihoanalitička metoda može primijeniti na roman Never
Let Me Go u svrhu razumijevanja pitanja o identitetu, smrti i emocijama. Psihoanalitička
interpretacija fokusira se na način kako se glavni likovi, to jest klonovi, suočavaju s
determiniranom sudbinom, u ovom slučaju, donacijom organa. Trauma ograničene
egzistencije oslobađa se u oblicima kojima se bavi cjelokupna grana psihoanalize. Nadalje,
odnosi u kontekstu zadanog romana razvijaju se na specifične načine kroz koje se primjenjuju
Freudove i Lacanove studije o kompleksima i narcističkim tendencijama. Na kraju se
objašnjava nagon smrti koji se manifestira kao konačno prihvaćanje tragedije života klonova,
unaprijed uništen totalitarističkim društvom.This final paper explains the genre of speculative fiction and its elements to more easily
conclude why Kazuo Ishiguro's novel Never Let Me Go is considered speculative. The second
part explores how the psychoanalytic method can be applied to Never Let Me Go in order to
understand questions of identity, death, and emotions. The psychoanalytic interpretation
focuses on how the main characters, namely the clones, cope with their predetermined fate, in
this case, organ donation. The trauma of their limited existence is expressed in ways that align
with the broader field of psychoanalysis. Furthermore, the relationships within the context of
the novel develop in specific ways through which Freud's and Lacan's studies on complexes
and narcissistic tendencies are applied. Finally, the paper explains the death drive, which
manifests as the ultimate acceptance of the tragedy of the clone's lives, destroyed in advance
by a totalitarian society
FANTASIA (1940) WALTA DISNEYA KAO SADRŽAJ GLAZBENE AKTIVNOSTI U VRTIĆU
No full textU ovom radu ističe se važnost cjelovitog razvoja djece rane i predškolske dobi kroz različite
glazbene aktivnosti koristeći brojalice, pjevanje, slušanje i sviranje. Ističe primjenu
animiranog filma „Fantasia“ Walt Disneyja iz 1940. Godine kao alat koji povezuje auditivni s
vizualnim sadržajem. Izrađuje se glazbena aktivnost i projekt „Kazališna fantazija“ čija je
osnova animirani film specifično segment u kojem se izvodi „Tokata i fuga u d-molu“
Johanna Sebastiana Bacha. Pod njim spada mnoštvo kreativnih aktivnosti igre sjenama i
izrade instrumenata. On nastoji biti poticatelj djetetove mašte i kreativnosti te sveukupno
zadovoljstvo djeteta. Osnovni zaključak rada je važnost korištenja glazbenih sadržaja
integriranih u svakodnevne aktivnosti koje zajedno s auditivno vizualnim doživljajem stvaraju
pozitivan utjecaj na djecu rane i predškolske dobi.This paper emphasizes the importance of full development of children of early and preschool
age through various musical activities using counters, singing, listening and playing. It
emphasizes the use of Walt Disney's animated film "Fantasia" from 1940 as a tool that
connects auditory and visual content. The examples are musical activity in listening and a
project called "Theatrical Fantasy" is inspired by an animated film, specifically a segment in
wich Johann Sebastian Bach's "Toccata and Fugue in D minor" is performed. It includes many
creative activities such as shadow play and instrument making. Trough the project we try to
encourage the child's imagination and creativity and the overall satisfaction. The main
conclusion of the paper is the importance of using musical content integrated into everyday
activities, which, together with the auditory-visual experience, creates a positive impact on
children of early and preschool age
KONCEPCIJA KULTURNO POVIJESNOG NASLJEĐA NA PRIMJERU UMJETNIČKOG OPUSA VIKTORA POPOVIĆA
No full textPredmet istraživanja ovog diplomskog rada je umjetnički opus Viktora Popovića, umjetnika koji je uvelike utjecao na scenu Splita i Hrvatske. Njegova umjetnička karijera obuhvaća niz izložbi u Hrvatskoj i diljem svijeta, uključujući Berlin i New York. Neke od tih izložbi obradili smo u ovom radu. Pregled započinjemo s Uvodom, koji nam prikazuje teme koje će biti obrazložene u kasnijem tekstu. Na početku se upoznajemo s umjetnikom i njegovim umjetničkim pristupima i izožbama. Navodimo izložbu u Galeriji Juraj Plančić u Starom Gradu na Hvaru, spominjemo izložbu u Komiži, na otoku Visu, prisjećamo se izložbe u Rijeci. Ističemo gumeni kavez, Bez naziva, 2009., i paukovu mrežu Bez naziva, 2011.
U nastavku prikazujemo glavni dio ovog rada - prikaz istraživačko-arhivističkog-urbanističkog projekta Splita 3, počevši od izložbe Bez naziva (Arhiv ST3). Zatim spominjemo i Popovićevo istraživanje povijesnog značaja Vojne bolnice u Splitu. Ističemo i nastavak projekta kroz izložbu Bez naziva (Arhiv ST3: sadržaji) i Bez naziva (Arhiv ST3: Vojna bolnica). U ovim izložbama, umjetnik je kombinirao različite medije kako bi stvorio impozantne vizualne kompozicije. Dalje prikazujemo Izložbu Bez naziva (Arhiv: Zenišće) koja prikazuje zapušteni turistički kompleks u uvali Zenišće, kod Jelse na otoku Hvaru. Posljednji radovi koje smo obradili u sklopu projekta Arhiv ST3 su proces intervencije na zgradi fasade Filozofskog fakulteta u Splitu i umjetničkoj izložbi u Galeriji Kula. U nastavku rada se osvrćemo na sami Split, kao okolinu u kojoj su se razvijali mnogi umjetnici kroz povijest.The subject of this thesis is the artistic work of Viktor Popović, an artist who has a significant influence on the art scene of Split and Croatia. His career includes numerous exhibitions held in Croatia and across the world, including Berlin and New York, some of which are discussed in this thesis. We begin with an introduction, outlining the topics that will be elaborated later. The initial section introduces the artist, his approacs to his art and exhibitions. We highlight his exhibition ath the Juraj Plančić Gallery in Stari Grad on Hvar, mention the exhibition in Komiža on Vis and recall the exhibition held in Rijeka. His key work includes Rubber cage, Untitled, 2009. and spider web in Untitled, 2011.
The central focus of this thesis is Popović's research project Split 3, starting with the exhibition Untitled (Archive ST3). We discuss his research of historical significance of the Military Hospital in Split. Further, we highlight the rest of the project through the exhibition Untitled (Archive ST3: Contents) and Untitled (Archive ST3: Military Hospital). Within these exhibitions, the artist combined different media in order to achive striking visual compositions. We later cover the exhibition Untitled (Archive: Zenišće), which explore abandoned tourist complex in Zenišće Bay near Jelsa on Hvar. The final works discussed in relation to the Archive ST3 project include an intervention on the facade of the Faculty of Humanities and Social Sciences in Split and the exhibition at the Kula Gallery. The conclusion reflects on Split itself, as the environment where many artists have developed throughout history
OVISNOST O DIGITALNIM TEHNOLOGIJAMA U ADOLESCENCIJI
No full textSvrha ovog rada jest prikazati i istražiti rastući problem ovisnost o digitalnim tehnologijama kod adolescenata. Rad uključuje jasni i sažeti pregled vrsta ovisnosti o tehnologijama, kao i definicije same digitalne ovisnosti. Također, istražujući definicije ovog poremećaja rad pojašnjava karakteristike ovisnosti o medijima kod djece i učenika srednje dobi, s posebnim naglaskom na istraživanje ovisnosti o internetu, društvenim mrežama i televiziji. Analizira se i objašnjava životno razdoblje adolescencije zajedno sa svim karakteristikama i socijalnim okruženjem djece i mladih za vrijeme njihovog intenzivnog razvoja. Štoviše, opisani su i navedeni brojni negativni utjecaji digitalnih tehnologija na adolescente, njihovu obitelj i okolinu. Ovaj rad posebno se fokusira na pružanje podrške adolescentima i sprječavanje ovisničkog ponašanja kroz prevenciju medijske ovisnosti. Na temelju istraživanja, preporuka i prikupljenih podataka u radu su predstavljeni prijedlozi za planiranje prevencije ovisnosti koji su prvenstveno namijenjeni adolescentnim ovisnicima o tehnologiji, ali i roditeljima te odgojno-obrazovnim djelatnicima i učiteljima. Provođenje prevencije trebalo bi se provoditi na svim poljima istovremeno, kako u obrazovnim institucijama, tako i u obiteljskom te socijalnom okruženju adolescenata da bi se prevencija digitalnih ovisnosti ostvarila na razini cjelokupnog sustava.The purpose of this paper is to present and explore the growing issue of digital technology addiction among adolescents. The paper includes a clear and concise overview of the types of technology addictions, as well as definitions of digital addiction itself. Additionally, by exploring the definitions of this disorder, the paper explains the characteristics of media addiction in children and middle-aged students, with a particular focus on research into internet addiction, social media, and television. The adolescent phase of life is analyzed and explained, along with all its characteristics and the social environment of children and youth during their intense development. Furthermore, numerous negative impacts of digital technologies on adolescents, their families, and surroundings are described and outlined. This paper specifically focuses on providing support to adolescents and preventing addictive behavior through media addiction prevention. Based on research, recommendations, and collected data, the paper presents proposals for addiction prevention plans, primarily aimed at adolescent technology addicts, but also at parents, educators, and teachers. Preventive measures should be implemented simultaneously across all areas, both in educational institutions and within the family and social environments of adolescents, in order to achieve system-wide prevention of digital addiction
KPJ u međuratnom razdoblju (1918. – 1939.)
No full textOvaj diplomski rad bavi se analizom Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) od njenog nastanka do razdoblja pred početak Drugog svjetskog rata. Rad se fokusira na unutarnje i vanjske društveno-političke prilike u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS) koje su oblikovale djelovanje KPJ, kako u legalnim, tako i u ilegalnim uvjetima, posebno nakon uvođenja diktature kralja Aleksandra. Također su razmotrene prepreke i izazovi s kojima su se suočavali članovi KPJ zbog pripadnosti Partiji, uključujući represije i progon.This thesis analyzes the Communist Party of Yugoslavia (KPJ) from its inception to the period leading up to the Second World War. The paper focuses on the internal and external socio-political circumstances in the Kingdom of Serbs, Croats, and Slovenes (SHS) that shaped the activities of the KPJ, both in legal and illegal conditions, especially after the introduction of King Alexander's dictatorship. It also examines the obstacles and challenges faced by KPJ members due to their affiliation with the Party, including repression and persecution
GOVOR MRŽNJE NA DRUŠTVENIM MREŽAMA
No full textGovor je mržnje svako javno izrečeno mišljenje, koje svojim sadržajem vrijeđa i
omalovažava drugu osobu, skupinu ili organizaciju, poziva na nasilje, netrepeljivosti, izaziva
nemir te svi ironični i sarkastični komentari i izjave koje zapravo predstavljaju pasivnu agresiju.
Pojavom nove tehnologije govor mržnje širi svoje vidike i daje pojedincima nove mogućnosti
izražavanja. Stoga, danas govorimo o govoru mržnje na društvenim mrežama. U sklopu ovoga
diplomskoga rada provedeno je istraživanje nad komentarima koji sadržavaju govor mržnje, a
pisani su na Facebooku, Instagramu i TikToku. Svi komentari podijeljeni su u tri tematske
jedinice: Privatni život javnih osoba, Politika i Strani radnici u Hrvatskoj. Unutar sve tri
navedene tematske jedinice provedena je kvantitativna i korpusna lingvistička analiza, a uz to je
dodana i kraća analiza emojija. Cilj je rada ukazati na prisutnost komentara obilježenih govorom
mržnje na društvenim mrežama, analizirati ih te istaknuti potrebu kažnjavanja onih koji ih pišu i
u konačnici uputiti na važnost osvješćivanja o štetnosti i opasnosti koje iz govora mržnje
proizlaze.Hate speech is any publicly expressed opinion, which with its content insults and belittles
another person, group or organization, calls for violence, intolerance, causes unrest, as well as all
ironic and sarcastic comments and statements that actually represent passive aggression. With
the advent of new technology, hate speech broadens its horizons and offers individuals new
opportunities to express themselves. Therefore, today we are talking about hate speech on social
media. As part of this master' thesis, research was conducted on Facebook, Instagram and
TikTok comments that contain hate speech. All comments are divided into three thematic units:
Private life of public figures, Politics and Foreign workers in Croatia. Quantitative and corpus
linguistic analysis was conducted in all three thematic units,as well as a shorter analysis of
emojis was added. The aim of this paper is to point out the presence of comments marked by hate
speech on social media, to analyze them and point out the need to punish those who write them,
and ultimately to point out the importance of raising awareness of the harmfulness and danger
that arises from hate speech
„Hrvatska država“: organ za prosvjetno, gospodarsko i političko osvješćenje naroda. Sadržaj. Poruke. Naglasci.
No full textU ovom se radu nastojao predstaviti kontekst nastanka i izdavanja pravaškog glasila Hrvatska država koji je izlazio u Splitu i Šibeniku od 5. studenog 1910. do 12. kolovoza 1911. U radu se, osim kratkog pregleda povijesti lista, predstavljaju ideološke postavke samog lista, posebno njegov odnos i pisanje o nehrvatskim južnoslavenskim naroda te viđenju hrvatskog nacionalnog bića. Također se promatra stav lista prema centralnim vlastima u Beču i Pešti. Nadalje se proučava utjecaj novina na izbore za Carevinsko vijeće i općinske izbore koji će se odviti 1911. godine. Na koncu se, kroz stranice lista, prikazuje proces okupljanja trijalističkih političkih snaga u Dvojnoj Monarhiji i to kroz centralne figure tog pokreta: don Ivu Prodana i „slovenskog pravaša“ Ivana Šusteršića uz kratak osvrt na pitanje klerikalizma u Stranci prava u Dalmaciji
IDENTIFIKACIJA DAROVITE DJECE KROZ SUSTAV ODGOJA I OBRAZOVANJA
No full textUloga odgojitelja i učitelja u procesu identifikacije darovitosti od ključne je važnosti jer su upravo oni među prvima koji mogu prepoznati specifične talente i sposobnosti kod djece. Međutim, njihova sposobnost prepoznavanja darovitosti često ovisi o stupnju stručne osposobljenosti i upoznatosti s karakteristikama darovitosti. Prepoznavanje darovitosti zahtijeva pažljivo praćenje i procjenu različitih aspekata učenikovih sposobnosti, interesa i postignuća. Identifikacija se provodi koristeći kombinaciju standardiziranih testova, učiteljskih opažanja, roditeljskih procjena i samoprocjena učenika. Ovaj složeni proces zahtijeva multidisciplinarni pristup kako bi se osiguralo prepoznavanje svih aspekata darovitosti, uključujući intelektualne, kreativne, umjetničke i socijalne sposobnosti.Važnost prepoznavanja i identifikacije darovitosti leži u mogućnosti prilagodbe obrazovnih programa njihovim specifičnim potrebama. To uključuje obogaćivanje sadržaja, akceleraciju, grupiranje prema sposobnostima te dodatne aktivnosti koje će potaknuti njihov razvoj i zadovoljiti njihove intelektualne i kreativne potrebe. Nadalje, razvoj darovitosti kod djeteta uvelike ovisi o okruženju u kojem se nalazi, pri čemu ključnu ulogu imaju obiteljska sredina i odgojno-obrazovne ustanove u kojima djeca provode većinu vremena. Međutim, kako bi podrška darovitoj djeci postala sustavna i učinkovita, nužno je razviti formalne programe identifikacije i podrške unutar vrtića i škola. Također, neophodno je sustavno educirati odgojitelje i učitelje kako bi bili osposobljeni za prepoznavanje darovitosti te kako bi mogli pružiti adekvatnu podršku i izazove darovitoj djeci. Na taj se način mogu otkloniti moguće zablude i stereotipi o darovitima te bi se omogućilo pravovremeno prepoznavanje darovitosti i spriječio bi se gubitak ili podbacivanje potencijala ovih učenika
"IN KINDERGARTEN WE PLAY AND IN SCHOOL WE STUDY" - CHILDREN'S PERSPECTIVE
No full textU suvremenoj pedagogiji sve više se ističe važnost prijelaza djece iz obitelji u dječji vrtić te iz
dječjeg vrtića u osnovnu školu. Prijelaz iz dječjeg vrtića u osnovnu školu predstavlja prvi ozbiljni
korak prema formalnom obrazovanju. Ovaj odgojno-obrazovni proces donosi mnoge promjene u
životu djeteta. Promjene se tiču prijelaza iz igrovnog okruženja u okruženje poučavanja i
normativnog učenja. Mogu biti stresne za dijete kao i za njegovu obitelj, stoga se pokušava
ostvariti što kvalitetniji prijelaz koji iziskuje suradnju svih dionika, ali ponajviše roditelja,
odgajatelja i učitelja. Postupci prijelaza su aktivnosti koje djeci mogu olakšati prijelaz iz pojedinih
zajednica i okruženja u druge zajednice. Važno je da u tim postupcima aktivno sudjeluju djeca i
da imaju pravo na izražavanje vlastitog mišljenja (Konvenciji o pravima djeteta, 1989). Ovaj rad
predstavlja empirijsko istraživanje koje se bavi razmišljanjima djece iz dječjeg vrtića i djece iz
osnovne škole (N=12). Kroz polustrukturirani intervju djeca su davala izjave o sličnostima i
razlikama dječjeg vrtića i osnovne škole, procesu umrežavanja, ulozi odraslih te samopoimanju
identiteta. Istraživanje je pokazalo da djeca prepoznaju sličnosti između vrtića i škole, a ističu
razlike u slobodi za igru, prisutnosti odgajatelja i učitelja te strukturi. Proces umrežavanja i
socijalizacije mijenja se s prijelazom u školu, gdje djeca produbljuju svoje socijalne veze kroz
zajedničke aktivnosti i zadatke. Jasno razlikuju uloge odgajatelja, učitelja i roditelja što ukazuje
na njihovo razumijevanje socijalnih uloga i odgovornosti. Djeca vide prijelaz iz vrtića u školu kao
značajan korak u svom razvoju obilježen većim očekivanjima u pogledu učenja i ponašanja. Proces
prijelaza na nove zahtjeve škole potiče djecu da se prilagode novim ulogama i situacijama što
doprinosi njihovom cjelokupnom osobnom i socijalnom razvoju.In modern pedagogy, the importance of children's transitions from the family to kindergarten and
from kindergarten to elementary school is increasingly emphasized. The transition from
kindergarten to elementary school represents the first serious step towards formal education. This
educational process brings many changes to a child's life. These changes involve moving from a
play-based environment to a teaching and normative learning environment. They can be stressful
for the child as well as for their family, so efforts are made to ensure a high-quality transition,
which requires the cooperation of all stakeholders, particularly parents, educators, and teachers.
Transition procedures are activities that can facilitate children's movement from one community
or environment to another. It is important that children actively participate in these procedures and
have the right to express their own opinions (Convention on the Rights of the Child, 1989). This
paper presents empirical research dealing with the thoughts of children from kindergarten and
elementary school (N=12). Through semi-structured interviews, the children provided statements
about the similarities and differences between kindergarten and elementary school, the process of
networking, the role of adults, and their self-perception of identity. The research showed that
children recognize similarities between kindergarten and school but highlight differences in the
freedom to play, the presence of educators and teachers, and the structure. The process of
networking and socialization changes with the transition to school, where children deepen their
social connections through shared activities and tasks. They clearly distinguish the roles of
educators, teachers, and parents, which indicates their understanding of social roles and
responsibilities. Children see the transition from kindergarten to school as a significant step in their
development, marked by higher expectations regarding learning and behavior. The process of
transitioning to new school requirements encourages children to adapt to new roles and situations,
contributing to their overall personal and social development
PSIHIČKO ZLOSTAVLJANJE DJECE RANE I PREDŠKOLSKE DOBI
No full textFenomen zlostavljanja djece predstavlja veliki problem širom svijeta unatoč svim dokumentima i zakonima koji štite prava djece. Zlostavljanje se najčešće događa u obitelji, ali i među vršnjacima te dugo vremena može ostati neotkriveno. Psihičko zlostavljanje, koje ne ostavlja vidljive fizičke tragove, predstavlja poseban izazov jer ga je teže prepoznati, definirati i dokazati. Zbog tih poteškoća, djeca su izložena riziku ostanka u štetnim okolnostima koje mogu ostaviti dugoročne i razarajuće posljedice na njihovu dobrobit i razvoj. Zato je iznimno važno podizati svijest o oblicima psihičkoga zlostavljanja, kao i o posljedicama koje ostavlja, pružati informacije o načinima prepoznavanja zlostavljanja, educirati djecu o strategijama zaštite te ih informirati o mjestima gdje mogu potražiti pomoć. Također, bitno je pružiti podršku i pomoć onima koji su već doživjeli zlostavljanje kako bi im se omogućio oporavak i smanjile posljedice. Zaposlenici odgojno-obrazovnih ustanova igraju važnu ulogu u prevenciji i identifikaciji zlostavljanja. Oni trebaju biti educirani o prepoznavanju znakova zlostavljanja, provoditi preventivne programe te usko surađivati s nadležnim institucijama kako bi se zaštitila prava i dobrobit djece. Ova je suradnja ključna u osiguravanju sigurnoga okruženja za djecu i učinkovitom odgovoru na slučajeve zlostavljanja.The phenomenon of child abuse is a a significant problem worldwide despite all documents and laws aimed at protecting children's rights. Abuse mostly happens within the family or among peers, but it can remain undetected for long periods of time. Psyhological abuse, which leaves unvisible physical traces, is particurarly challenging because it is difficult to recognize, define and prove. Because of these difficulties, children are exposed to the risk of staying in harmful circumstances which can leave long-term and devastating consequences on their well-being and development. Therefor, it is extremely important to raise awarness about different forms of psyhological abuse and consequences it leaves, provide information on how to recognize abuse, educate children about protective strategies and inform them about places where they can find help. Also, it is important to support those who have already been abused to help them recover and reduce the consequences. Employees of educational institutions play an important role in the prevention and recognition of the abuse. They should be educated on how to recognize signs of abuse, implement preventive programs and cooperate with other institutions. This cooperation is the key to providing safe environment for children and an effective response to cases of abuse