Repository of Faculty of Humanities and Social sciences, University of Split
Not a member yet
3473 research outputs found
Sort by
NUMERIČKI PODATCI U PROBLEMSKIM ZADATCIMA I USPJEŠNOST U RJEŠAVANJU
No full textOvaj diplomski rad bavi se istraživanjem uspješnosti učenika osnovnih škola u rješavanju tekstualnih matematičkih zadataka s različitim prikazima numeričkih podataka, pri čemu su brojevi prikazani ili brojkom ili brojevnom riječi. Rad je podijeljen na teoretski i empirijski dio.
U teoretskom dijelu rada razrađene su osnovne postavke matematičkog obrazovanja u osnovnoj školi, s naglaskom na važnost razumijevanja tekstualnih zadataka. Također su analizirani različiti faktori koji mogu utjecati na uspješnost učenika u rješavanju ovakvih zadataka, kao što su kognitivni razvoj, jezične sposobnosti, te različite metode poučavanja matematike. Posebna pažnja posvećena je razlici između zadataka gdje su brojevi prikazani brojkom i onih gdje su prikazani brojevnom riječi, te kako ta razlika može utjecati na razumijevanje i rješavanje zadataka.
Empirijski dio rada uključuje istraživanje provedeno među učenicima drugog, trećeg i četvrtog razreda osnovne škole. Uzorak je obuhvatio 211 učenika iz nekoliko osnovnih škola. Učenici su rješavali niz tekstualnih zadataka u kojima su brojevi bili prikazani na dva različita načina. Cilj istraživanja bio je utvrditi postoji li razlika u uspješnosti rješavanja ovisno o načinu prikaza brojeva, kao i ispitati stavove učenika prema ovakvim zadacima.
Rezultati istraživanja pokazali su da, iako postoje minimalne razlike u uspješnosti između zadataka s brojevima prikazanim brojkom i onih prikazanih brojevnom riječi, učenici trećeg i četvrtog razreda ipak pokazuju nešto bolju uspješnost u zadacima gdje su brojevi prikazani brojkom. Istraživanje je također pokazalo da većina učenika ima pozitivan stav prema rješavanju tekstualnih zadataka, što je važan aspekt za njihovu daljnju motivaciju i uspjeh u matematici.
Na kraju rada, iznesene su preporuke za unaprjeđenje metoda poučavanja matematike u osnovnim školama, s ciljem povećanja uspješnosti učenika u rješavanju tekstualnih zadataka, kao i smjernice za daljnja istraživanja na ovu temu.This thesis explores the success of elementary school students in solving word problems in mathematics that involve different representations of numerical data, where the numbers are presented either as digits or as number words. The thesis is divided into theoretical and empirical parts. In the theoretical part, the fundamental principles of mathematics education in elementary school are elaborated, with a focus on the importance of understanding word problems. Various factors that may influence students' success in solving such problems are also analyzed, including cognitive development, language skills, and different methods of teaching mathematics. Special attention is given to the difference between tasks where numbers are presented as digits and those where they are presented as number words, and how this difference might affect the comprehension and solving of these problems.
The empirical part of the thesis includes a study conducted among second, third, and fourth-grade elementary school students. The sample included 211 students from several elementary schools. The students solved a series of word problems in which the numbers were presented in two different ways. The aim of the study was to determine whether there is a difference in the success of solving problems depending on the representation of the numbers and to examine students' attitudes towards such tasks.
The results of the research showed that, although there are minimal differences in success between tasks with numbers presented as digits and those presented as number words, third and fourth-grade students still demonstrate slightly better success in tasks where the numbers are presented as digits. The study also revealed that most students have a positive attitude towards solving word problems, which is an important aspect of their further motivation and success in mathematics.
At the end of the thesis, recommendations are made for improving the methods of teaching mathematics in elementary schools, with the aim of increasing students' success in solving word problems, as well as guidelines for further research on this topic
THE ASSOCIATION OF GAME CONTENT WITH WELL-BEING AND SELF-ESTEEM
No full textThis study investigates the relationship between various categories of online game content and their association with players' self-esteem and well-being, with a particular focus on players of League of Legends (LoL) due to high prevalence of participants playing it. The research aimed to explore whether different game genres, including cooperative, competitive, educational, and violent games, correlate with players' self-esteem and well-being. A cross-sectional design was employed using an online survey distributed to a geographically diverse sample. Descriptive statistics and the Kruskal-Wallis test in statistical software JASP were utilized to analyze differences across game content categories. Results indicated no significant association between any game content type and players' self-esteem or well-being. However, a notable exception was observed among League of Legends players, who displayed a negative association with both self-esteem and well-being compared to players of other game genres. This negative association may be further explored through Social Identity Theory, which examines how group affiliations and competitive dynamics influence self-perception and emotional outcomes, or through the specific competitive aspects inherent in the game. The study also highlighted that these players reported lower levels of well-being and self-esteem, suggesting that the highly competitive environment and the effort and financial resources invested in personalization might be contributing factors to this association. Future research should delve deeper into the motivations behind players' engagement with different game types and investigate the broader mental health implications of competitive gaming environments. Additionally, a longitudinal approach could provide more insights into how these dynamics evolve over time.Ova studija istražuje povezanost između različitih kategorija online igara i njihove povezanosti s samopouzdanjem i dobrobiti igrača, s posebnim fokusom na igrače League of Legends (LoL) zbog visoke prevalencije sudionika koji igraju ovu igru. Istraživanje je imalo za cilj ispitati povezanost između različitih žanrova igara, uključujući kooperativne, kompetitivne, obrazovne i nasilne igre, sa samopouzdanjem i dobrobiti igrača. Koristio se presječni dizajn uz online anketu distribuiranu geografskom raznoliku uzorku. Deskriptivna statistika i Kruskal-Wallisov test u statističkom softveru JASP korišteni su za analizu razlika između kategorija sadržaja igara. Rezultati su pokazali da nema značajne povezanosti između bilo koje vrste sadržaja igre i samopouzdanja ili blagostanja igrača. Međutim, zapažena iznimka primijećena je kod igrača League of Legends, koji su pokazali negativnu povezanost s oboje, samopouzdanjem i dobrobiti, u usporedbi s igračima drugih žanrova igara. Ova negativna povezanost može se dodatno istražiti kroz Teoriju socijalnog identiteta, koja proučava kako grupne pripadnosti i kompetitivna dinamika utječu na samo-percepciju i emocionalne ishode, ili kroz specifične kompetitivne aspekte inherentne igri. Studija je također istaknula da su ti igrači izvijestili o nižim razinama dobrobiti i samopouzdanja, što sugerira da visoko kompetitivno okruženje i uložen trud i financijska sredstva u personalizaciju mogu biti doprinosni faktori ovoj asocijaciji. Buduća istraživanja trebala bi dublje istražiti motive iza angažmana igrača s različitim vrstama igara i istražiti šire mentalno zdravlje u kontekstu kompetitivnih okruženja igara. Dodatno, longitudinalni pristup mogao bi pružiti dublje uvide u to kako se ove dinamike razvijaju s vremenom
KONTRAST U DJEČJEM LIKOVNOM IZRAZU
No full textU ovom radu cilj je bio utvrditi sposobnost djece rane i predškolske dobi s obzirom na dob da uoče i koriste kontrast u svojim likovnim izrazima. Istraživanje je provedeno na uzorku od 40 djece u dobi od tri, četiri, pet, šest i sedam godina, a provelo se u dječjim vrtićima “Zvončica” i “Maginja”. Likovni radovi su se skupljali od ožujka do svibnja 2024 godine. Nakon što su radovi prikupljeni i analizirani podijeljeni su u tri skupine s obzirom na određene kriterije i karakteristike. Radovi su podijeljeni u skupinu dječjih likovnih radova s nedovoljno razvijenim osjećajem za kontrast, s djelomično razvijenim osjećajem za kontrast i s razvijenim osjećajem za kontrast. Nakon provedenog istraživanja rezultati su pokazali da djeca najlakše savladavaju toplo hladni kontrast, umjereno teško savladavaju kontrast boje prema boji, a najteže savladavaju kontrast kvalitete. Prilikom opservacije dječjih likovnih radova uočena su i minimalna odstupanja koja negiraju hipotezu da starija djeca bolje uočavaju i koriste kontraste u svom likovnom izrazu. Iako je to uglavnom istinito, nije pravilo.The aim of this paper was to determine the ability of children of early and preschool age to perceive and use contrast in their visual expressions. The research was conducted on a sample of 40 children aged three, four, five, six and seven, and was conducted in the "Zvončica" and "Maginja" kindergartens. The works of art were collected from March to May 2024. After the works were collected and analyzed, they were divided into three groups with regard to certain criteria and characteristics. The works are divided into a group of children's art works with an insufficiently developed sense of contrast, with a partially developed sense of contrast and with a developed sense of contrast. After the research, the results showed that children mastered the warm-cold contrast the easiest, the color-to-color contrast was moderately difficult to master, and the quality contrast was the hardest to master. During the observation of children's art works, minimal deviations were observed, which negate the hypothesis that older children better perceive and use contrasts in their artistic expression. Although this is mostly true, it is not the rule
POTICANJE RAZVOJA SOCIO-EMOCIONALNE KOMPETENCIJE DJECE U VRTIĆU: AKCIJSKO ISTRAŽIVANJE
No full textSocio-emocionalna kompetencija jedna je od kompetencija nužnih za djetetov cjeloviti razvoj,
a odnosi se na skup vještina, znanja i stavova koji djeci omogućuje jasnije i prihvatljivije
izražavanje emocija, misli i želja, uspostavljanje i održavanje kvalitetnih odnosa sa vršnjacima
i odraslima te uspješno prihvaćanje promjena u svakodnevnom životu (Cohen i sur., 2005;
Curby i sur., 2015; Starc i sur., 2004;Vranjican i sur., 2019). Naime, socio-emocionalni razvoj
uvelike ovisi o djetetovim individualnim karakteristikama te o okolini u kojoj odrasta (BrajšaŽganec,
2003; Ljubetić i sur., 2019), stoga je vrlo važno da odrasli u neposrednoj dječjoj
okolini razumiju i prepoznaju dječje razvojne potrebe te svakom djetetu pristupaju individualno
kako bi im omogućili cjelovit razvoj, a samim time i razvoj socio-emocionalne kompetencije
(Ljubešić, 2005; McLaughlin i sur.,2017; Mikolajczak i sur., 2015; MunjasSamarin i Takšić,
2009).
U radu se prikazuje akcijsko istraživanje provedeno od 2. svibnja do 14. lipnja 2024. godine s
ciljem unaprjeđenja socio-emocionalne kompetencije djece predškolske dobi. Istraživanje je
provedeno s djecom u dobi od 4 do 7 godina u jednoj odgojno-obrazovnoj skupini u Makarskoj
(N=20), a primijenjena je kombinirana metodologija. Podatke za utvrđivanje inicijalnog i
finalnog stanja prikupila je odgojiteljica postupkom procjenjivanja popunjavanjem upitnika za
procjenu socio-emocionalnih vještina unutar pojedinih domena socio-emocionalne
kompetencije (integrirano i prilagođeno prema CASEL, 2003). Tijekom etape djelovanja s
djecom su provedene planirane aktivnosti koje potencijalno doprinose razvoju socioemocionalne
kompetencije, a podatci su prikupljani postupkomsustavnog promatranja i rada
na dokumentaciji(snimanjem i fotografiranjem djece u aktivnostima te bilježenjem u
istraživački dnevnik).
Rezultati istraživanja pokazali su povećano zajedništvo u skupini, povećanu samostalnost
tijekom rješavanja konfliktnih situacija, učestalije asertivno komuniciranje te smanjenje
agresivne komunikacije među djecom. Dobiveni rezultati potvrđuju stajalište brojnih autora
(Jurčević Lozančić, 2016; Louge, 2007; Markuš, 2010; Miljković i Rijavec, 2012; Mlinarević
i Tomas, 2010; Putarek i sur., 2015; Sili i Drenjančević, 2023; Vasta i sur., 2005) o mogućnosti
utjecaja na socio-emocionalnu kompetenciju djece, odnosno da socio-emocionalna
kompetencija djecenije urođena i nepromjenjiva, već je u njenom razvoju vrlo važan utjecaj
odraslih.Socio-emotionalcompetenceis one ofthemost importantcompetencies for theholistic
development ofpreschoolchildren. Itrefers to a set ofskills, knowledge,
andattitudesthatenablechildren to expresstheiremotions, thoughts, andwishes more
clearlyandacceptably, developandsustainqualityrelationshipswithpeersandadults,
andsuccessfullyadapt to changesindailylife (Cohen etal., 2005; Curbyetal., 2015; Starc et al.,
2004;Vranjicanetal., 2019). Children'ssocio-emotional development depends on
theirindividualcharacteristicsandtheenvironmentinwhichtheygrowup (Brajša-Žganec, 2003;
Ljubetić etal., 2019).Therefore, itiscrucial for adultsinthechild'senvironment to
understandandrecognizethechildren'sdevelopmentalneedsand to
approacheachchildindividually to ensuretheirholistic development, includingthe development
ofsocio-emotionalcompetence (Ljubešić, 2005; McLaughlinetal., 2017; Mikolajczaketal.,
2015; MunjasSamarin&Takšić, 2009).
Thestudypresentsanactionresearchimplementedin 2024 from May 2nd to June
14thtoimprovethesocio-emotionalcompetenceofpreschoolchildren.
Theresearchinvolvedchildrenaged 4 to 7 yearsin one educationalgroupin Makarska (N=20). In
thisstudy, a mixedmethod designwasapplied.The data for
determiningtheinitialandfinalstateswerecollectedbythepreschoolteacherthroughthecompletion
of a questionnaireassessingsocio-emotionalskillswithinspecificdomainsofsocioemotionalcompetence
(integratedandadaptedaccording to CASEL,
2003).Duringtheactionphase, plannedactivitiesaimed at potentiallycontributing to the
development ofsocio-emotionalcompetencewereconducted.Data
werecollectedbyusingsystematicobservationanddocumenting
(recordingandphotographingchildrenduringactivities, andwriting notesin a researchjournal).
Theresearchresultsshowedimprovedsolidaritywithinthegroup,
improvedindependenceinresolvingconflicts, more frequentassertivecommunication, and a
reductioninaggressivecommunicationamongchildren.Theresultsconfirmtheviewsofnumerousa
uthors (Jurčević Lozančić, 2016; Louge, 2007; Markuš, 2010; Miljković &Rijavec, 2012;
Mlinarević &Tomas, 2010; Putareketal., 2015; Sili &Drenjančević, 2023; Vastaetal.,
2005)regardingthepotential influence on children'ssocio-emotionalcompetence,
emphasizingthatitisnotinnateandunchangeable but significantlyinfluencedbyadults
KULTURNA ANTROPOLOGIJA LASTOVA U POVIJESNOM I ETNOLOŠKOM KONTEKSTU
No full textU ovom radu bilježi se kulturna antropologija otoka Lastova u povijesnom i etnološkom kontekstu. Počevši od povijesti, graditeljstva, štovanje svetaca i držanje do svojih običaja koji je neizostavan dio svakog kraja. Nadalje, zabilježene su neke anegdote i pjesme koje se mogu čuti na Lastovu bilo to za vrijeme poklada ili obilježavanja nekih događaja. Otok Lastovo obiluje bogatom poviješću. U ovom radu su na temelju prikupljenih podataka s terena opisani božićni i pokladni običaji sačuvani u narodnom pamćenju. Zabilježeni su i običaji kojima se štuju pojedini kršćanski sveci poput sv. Ivana, sv. Petra, sv. Lucije i zaštitnika sv. Kuzme i Damjana. Naime njihov spomendan je 26. rujna, a ujedno je tada i dan općine te se oni smatraju zaštitnicima liječnika i kirurga. Točnije sv. Kuzma se smatra zaštitnikom liječnika i kirurga, dok se sv. Damjan slavi kao zaštitnik ljekarnika i farmaceuta. Nekadašnji život naših baka i djedova se razlikovao od današnjeg života. U radu su zapisani neki od pomalo zaboravljenih običaja koji su se koristili za vrijeme svadbe i ostalih važnijih događaja. Lastovo obiluje bogatom tradicijom te brojnim pričama koje su karakteristične za ovaj kraj kojima, nažalost, prijeti zaborav. Iz tog razloga iznimno je važno da, kao obilježje identiteta, ostanu trajno zabilježeni i sačuvani od zaborava.This paper records the cultural anthropology of the island of Lastovo in a historical and ethnological context. It begins with the history, architecture, worship of saints and adherence to customs which are an essential part of every land. Furthermore, some anecdotes and songs that can be heard on Lastovo, whether during carnival or commemorations of certain events, are documented. The island of Lastovo abounds in rich history. This paper describes Christmas and carnival customs preserved in the people's memory, all of which are based on the collected data from the field. The customs of worship of individual Christian saints such as St. John, St. Peter, St. Lucy and the patron saints of Lastovo, St. Cosmas and Damian. Namely, their memorial is on September 26, as well as the day of the municipality, and also they are considered the protectors of doctors and surgeons. More precisely, St. Cosmas is considered the patron saint of physicians and surgeons, while St. Damian is celebrated as the patron saint of pharmacists. The life of our grandparents was different from today’s life. This paper records some of the somewhat forgotten customs used during weddings and other important events. The paper records some of the somewhat forgotten customs that were practiced during weddings and other significant events. Lastovo is rich in tradition and numerous stories characteristic of this region, which are, unfortunately, at risk of being forgotten. For this reason, it is extremely important that, as a mark of identity, they remain permanently recorded and preserved from oblivion
UTJECAJ DIGITALNIH UREĐAJA I DIGITALNIH ALATA NA DJECU RANE I PREDŠKOLSKE DOBI
No full textOvaj se radi bavi tematikom digitalnih uređaja i digitalnih alata. Oni su neizostavni dio
današnjeg svijeta. Poseban naglasak stavljen je na utjecaj takvih uređaja i alata na djecu rane i
predškolske dobi. Djeca se danas vrlo rano upoznaju s mogućnostima digitalnog svijeta uz
pomoć roditelja, braće i sestara te okruženja u kojem žive. Način na koji roditelji koriste
digitalne uređaje djeca uočavaju i imitiraju. Oni im predstavljaju temelj u pristupu korištenja
takvih uređaja. Iz tog razloga, u istraživačkom dijelu ovoga rada cilj je bilo ispitati roditeljske
stavove o utjecaju digitalnih uređaja i digitalnih alata na djecu rane i predškolske dobi te ih
usporediti s do sada poznatim podatcima. Istraživanje je provedeno uz pomoć anketnog online
upitnika. Sudjelovalo je ukupno 300 ispitanika tijekom mjeseca srpnja i kolovoza 2024. godine.
Prema dobivenim rezultatima gotovo sva djeca predškolske dobi koriste digitalne uređaje.
Vremenski okvir korištenja iznosi u većini slučajeva do dva sata dnevno. Roditelji su upoznati
s mogućim negativnim utjecajima digitalnih uređaja na djecu. S druge strane, roditelji nisu
upoznati sa zastupljenosti digitalnih alata i mogućnostima koje isti pružaju. U uskoj povezanost
s tim rezultatima je i slabije poznavanje mogućih pozitivnih utjecaja korištenja digitalne
tehnologije. Na tom području uočen prostor za edukaciju i rad s roditeljima kako bi korištenje
digitalnih uređaja i alata bilo ugodnije i jednostavnije i djeci i roditeljima.This thesis is about digital devices and digital tools. They are inevitable part of today's world.
The special emphasis is put on the influence of these devices and tools on the children of an
early age and preschool children. Today, children get familiar with the possibilities of digital
world very early on with the help of their parents, siblings and their surroundings. Children
notice and imitate the ways in which parents use digital devices. To children, parents represent
the basis in the approach of using these types of devices. For that reason, in the research part
of this thesis, the aim was to examine parental attitudes towards the influence of the digital
devices and digital tools on the children of an early age and preschool children and to compare
them with already known data. The research was conducted with a help of online survey
questionnaire. Three hundred people participated in this research during the months of july and
august of 2024. According to the obtained results, almost all the preschool children use digital
devices. Timeframe of the usage is two hours a day in the most cases. Parents are familiar with
the possible negative influence of digital devices on children. On the other hand, parents are
not familiar with the presence of digital devices and the possibilities that they offer. In close
connection with these results is also greater lack of knowledge of the possible positive
influences of the usage of digital devices. An area for education and work with parents has been
noticed in this domain in order to have more comfortable and easier usage of digital devices
among both children and parents
PROMICANJE ŽIVOTNO-PRAKTIČNIH VJEŠTINA KOD DJECE i MLADIH U SUVREMENOM MEDIJSKOM OKRUŽENJU
No full textStjecanje i razvoj životno-praktičnih vještina neophodno je za kvalitetan i uspješan
rast i razvoj svakog čovjeka. Životno-praktične vještine uključuju sadržaje i aktivnosti koje
olakšavaju čovjekovo svakodnevno funkcioniranje i njihovo stjecanje kreće od najranije dobi
u obiteljskom okruženju, a nastavlja se i kroz školovanje. Iako bi se razvoj životnih vještina
trebao poticati i u svim odgojno-obrazovnim ustanovama, u današnjem je nastavnom procesu
i dalje prevelik naglasak stavljen na stjecanje znanja i razvoj kognitivnih vještina, dok je
praktični rad gotovo zanemaren. S obzirom na to da danas suvremeni mediji, poput interneta i
društvenih mreža, čine neizostavan dio čovjekova života te su posebno popularni među
djecom i mladima, razne su mogućnosti njihova iskorištavanja u edukativno-informativne
svrhe, među kojima je i promicanje životno-praktičnih vještina. Cilj ovog rada bio je ukazati
na važnost promicanja životno-praktičnih vještina u odgojno-obrazovnom kontekstu,
prikazati kakva je uloga medija u razvoju djece i mladih te istražiti na koji se način životnopraktične
vještine kod djece i mladih promiču u suvremenom medijskom okruženju.The acquisition and development of practical life skills are essential for the quality
and successful growth of everyone. Life skills include content and activities that put an
impact on an individual's daily functioning, and their acquisition begins at an early age within
the family environment and continues through school years. Although the development of life
skills should be encouraged in all educational institutions, in today's teaching process, there is
still too much emphasis put on acquiring knowledge and developing cognitive skills, while
practical ones are almost neglected. Considering that modern media, such as the internet and
social media, in general have become an indispensable part of human life and are particularly
popular among children and young adults, there are various possibilities for their use in
educational and informative purposes, including the promotion of practical life skills. The
end goal of this scientific paper was to highlight the importance of promoting those practical
life skills in the educational context, also to present the role of media in the development of
children and young people and finally to explore how practical life skills are promoted among
children and young adults throughout modern media environment
PRIMJENA GEOGEBRE U NASTAVI MATEMATIKE OD PRVOGA DO ČETVRTOGA RAZREDA OSNOVNE ŠKOLE
No full textU radu se polazi od pretpostavke kako je u globalnom okruženju 21. stoljeća učenicima nužno osigurati poticajniju razvojnu okolinu, a tu okolinu u današnje vrijeme sve više oblikuje upotreba informacijske i komunikacijske tehnologije. Matematika je nastavni predmet koji učenicima predstavlja najviše prepreka u njihovom školovanju te predrasude prema istome postoje već od samog početka školovanja. Informacijska i komunikacijska tehnologija može znatno olakšati učenje matematičkih sadržaja, kako učenicima tako i učiteljima. U radu se analizira uloga specijaliziranog računalnog programa GeoGebra u učenju matematičkih sadržaja od prvog do četvrtog razreda osnovne škole.
Cilj ovog rada bio je utvrditi na koje se sve načine GeoGebra može upotrebljavati u nastavi matematike te utvrditi smatraju li učenici da je takav način rješavanja zadataka jednostavniji i zanimljiviji u odnosu na klasično poučavanje iz knjiga. Istraživanje je provedeno na ukupnome uzorku od 89 učenika iz četiri razredna odjeljenja osnovne škole Župa dubrovačka. Ovim kvantitativnim istraživanjem utvrđen je pozitivan odnos učenika prema korištenju GeoGebre. Prema dobivenim rezultatima, učenici su motiviraniji za rad i jednostavnije usvajaju nove sadržaje. Na temelju istraživanja donesen je zaključak kako je prioritet škola osigurati organizacijsku i tehničku potporu nužnu za implementaciju informacijske i komunikacijske tehnologije u provođenje nastavnog sadržaja.The work is based on the assumption that in the global environment of the 21st century, it is necessary to provide students with a more stimulating development environment, and that environment nowadays is increasingly shaped by the use of information and communication technology. Mathematics is the subject that presents students with the most obstacles in their education, and prejudices against it exist from the very beginning of schooling. Information and communication technology can significantly facilitate the learning of mathematical content, both for students and teachers. The paper analyzes the role of the specialized computer program GeoGebra in learning mathematical content from the first to the fourth grade of elementary school.
The goal of this paper was to determine in which ways GeoGebra can be used in mathematics classes and to determine whether students think that this way of solving tasks is simpler and more interesting compared to classical teaching from books. The research was conducted on a total sample of 89 students from four classes of the elementary school Župa Dubrovačka. This quantitative research determined the positive attitude of students towards the use of GeoGebra. According to the obtained results, students are more motivated to work and learn new content more easily. Based on the research, it was concluded that the priority of schools is to provide the organizational and technical support necessary for the implementation of information and communication technology in the implementation of teaching content
Slanski rodovi u službi španjolske krune
No full textOvaj rad se bavi obiteljima iz Slanoga i Dubrovačkog primorja u španjolskoj službi. Uvodno se navodi opća geopolitička situacija Dubrovačke Republike te objašnjava njezin odnos sa Španjolskom. Promatra se službeni odnos dubrovačkih vlasti spram španjolskih vladara Habsburgovaca te ulazak pojedinačnih Dubrovčana u španjolsku službu. Poseban fokus je usmjeren na Slanjane te se prikazuje ekonomski i društveni uspon slanskih obitelji tijekom 16. stoljeća te njihovo pristupanje španjolskoj službi. Prikazuje se rodno-zavičajni krug slanskih obitelji te pokušaj ostvarenja njihovih društvenih težnji u okviru španjolske službe. Promatra se rod Ohmućevića te se prikazuje njihove pomorske i vojne pothvate za račun španjolske krune. Ističe se kapetan Petar Ohmućević te se analizira njegova težnja za društvenim napretkom u vidu plemićkog statusa kojeg ostvaruje pod pokroviteljstvom španjolskog i napuljskog dvora. U tu svrhu Ohmućevići stvaraju falsificirano rodoslovlje prikazujući sebe kao drevno bosansko plemstvo. Spominje se i rod Dolisti-Tasovčića kojeg odlikuju iste društvene i ekonomske težnje, a u španjolskoj službi ističe se Stjepan Dolisti-Tasovčić. Sudjeluju u pothvatu Nepobjedive armade 1588. godine, te nastavlja služiti španjolskoj kruni uz svoga mentora i ujaka Petra Ohmućevića. Rad se bavi i obitelji Korjenić-Neorić te prikazuje njihovu službu španjolskom dvoru i analizira obogaćenu obiteljsku genealogiju koja kulminira Korjenić-Neorićevim grbovnikom. Rad se bavi i Slanjanima u španjolskoj službi tijekom 17. stoljeća, gdje se ističe drugi ogranak Ohmućevića. Također, promatraju se Slanjani kao sudionici protuturskih zavjera na Balkanu za račun španjolskih i drugih kršćanskih vladara.This paper deals with families from Slano in the Spanish service. In the introduction, the general geopolitical situation of the Republic of Dubrovnik is stated and its relationship with Spain is explained. The official relationship of the Dubrovnik authorities towards the Spanish Habsburg rulers and the entry of individual Dubrovnik citizens into the Spanish service are observed. A special focus is on the people of Slano, showing the economic and social rise of the Slano families during the 16th century and their accession to the Spanish service. It shows the birth-native circle of the Slano families and the attempt to realize their social aspirations within the framework of the Spanish service. The family of Ohmućević is observed and their naval and military exploits in the service of the Spanish crown are shown. Captain Petar Ohmućević is highlighted and his striving for social progress in the form of noble status achieved under the patronage of the Spanish and Neapolitan courts is analyzed. For this purpose, the Ohmućević create a falsified genealogy, portraying themselves as ancient Bosnian nobility. The family of Dolisti-Tasovčić is also mentioned, which is characterized by the same social and economic aspirations, and Stjepan Dolisti-Tasovčić stands out in the Spanish service. He participated in the Invincible Armada venture in 1588 and continued to serve the Spanish crown alongside his mentor and uncle Petar Ohmućević. The paper also deals with the Korjenić-Neorić family, showing their service in the Spanish court and analyzing the enriched family genealogy that culminates in the Korjenić-Neorić armorial. The paper also deals with the people of Slano in the Spanish service during the 17th century, where the second branch of the Ohmućević family stands out. Also, the people of Slano are seen as participants in anti-Turkish conspiracies in the Balkans at the expense of the Spanish and other Christian rulers
SURADNJA ODGOJITELJA I RODITELJA DJETETA S POSEBNIM POTREBAMA
No full textSvatko dijete bez obzira na svoje individualne sposobnosti ili poteškoće mora imati
jednake mogućnosti za osiguravanje svojih dobrobiti. Postoje zakoni, ustavi, pravilnici te ostali
dokumenti iz kojih proizlaze prava djece, pravo na odgoj i obrazovanje, odnosno pravo na
inkluziju djece s posebnim potrebama. Suradnja odgojne-obrazovne ustanove i roditelja
neophodna je za djetetov cjeloviti razvoj. Doprinosi osiguravanju kontinuiteta u odgoju i
obrazovanju te ostvarivanju dugoročne dobrobiti svih dionika procesa - djece, roditelja i
odgojitelja. Ona nije nešto što odgojitelji kao i roditelji mogu odbaciti. Suradnja je pravno
obvezujuća jer je definirana Zakonom o ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju (NN
57/22) te Obiteljskom zakonu (NN 49/23). Navodi se i u dokumentu Nacionalni kurikulum za
rani i predškolski odgoj i obrazovanje (2014).
Cilj ovog diplomskog rada je ispitati stavove odgojitelja o suradnji s roditeljima djeteta
s posebnim potrebama te procjenu njihovih kompetencija potrebnih za navedenu suradnju.
Dobiveni podaci ukazuju da ne postoji statistički značajna razlika u procjeni odgojitelja o
važnosti suradnje s roditeljima s obzirom na razinu obrazovanja. Istraživanje je potvrdilo
hipotezu da ispitanici s dužim radnim stažem iskazuju višu razinu kompetencije za suradnju s
roditeljima. Utvrđeno je da ne postoji statistički značajna razlika u procjeni kompetencija za
suradnju s roditeljima djeteta s posebnim potrebama s obzirom na razinu obrazovanja. Također
ne postoji statistički značajne povezanosti dobi ispitanika i njihovih stavova vezanih za
suradnju s roditeljima djeteta s posebnim potrebama.
Rezultati istraživanja pokazuju i da odgojitelji u velikoj mjeri vrednuju suradnju kao
izazov u svom profesionalnom radu. Što se tiče kompetencija, procjenjuju da tijekom svog
formalnog obrazovanja nisu stekli potrebne kompetencije te da se stručno usavršavaju u tom
području.Every child, regardless of their individual abilities or difficulties, must have equal
opportunities to ensure their well-being. There are laws, constitutions, regulations and other
documents from which the rights of children, the right to upbringing and education, and the
right to the inclusion of children with special needs derive. Cooperation between the
educational institution and the parents is necessary for the child's complete development. It
contributes to ensuring continuity in upbringing and education and achieving the long-term
well-being of all stakeholders in the process - children, parents and educators. It is not
something that educators and parents can reject. Cooperation is legally binding because it is
defined by the Act on early and preschool education (Official Gazette 57/22) and the Family
Act (Official Gazette 49/23). It is also stated in the document National Curriculum for Early
and Preschool Education (2014).
The aim of this diploma thesis is to examine the attitudes of educators regarding
cooperation with parents of children with special needs and the assessment of their
competencies required for said cooperation. The obtained data indicate that there is no
statistically significant difference in the teacher's assessment of the importance of cooperation
with parents with regard to the level of education. The research confirmed the hypothesis that
respondents with longer working experience demonstrate a higher level of competence for
cooperation with parents. It was determined that there is no statistically significant difference
in the assessment of competences for cooperation with the parents of a child with special needs
with regard to the level of education. There is also no statistically significant correlation
between the age of the respondents and their attitudes regarding cooperation with the parents
of a child with special needs.
The results of the research also show that educators greatly value cooperation as a
challenge in their professional work. As far as competences are concerned, they estimate that
they did not acquire the necessary competences during their formal education and that they are
continuing their professional development in that area