Juraj Dobrila University of Pula Digital Repository
Not a member yet
6078 research outputs found
Sort by
Financial plans of budget users and the related budget
No full textOvim diplomskim radom je razrađena tema Financijski planovi proračunskih korisnika i nadležni proračun. Proračunski sustav Republike Hrvatske se dijeli na državni proračun i proračun JLPRS. Sredstva za proračun se prikupljaju od građana koja se namjenski preusmjeravaju za zadovoljavanje javnih potreba putem proračunskih korisnika. Pri izradi i sastavljanju proračuna slijede se propisana proračunska načela. Proračunskim računovodstvom je utemeljen proračunski sustav praćenja, analiziranja i izvještavanja o poslovnim događajima proračunskih i izvanproračunskih korisnika. Proračunski proces je kompleksan i sveobuhvatan plan proračuna koji započinje pripremom i planiranjem, predlaganjem, nastavlja se raspravom na prijedloge te se na posljetku proračun donosi i izvršava. Financijsko planiranje je sastavni dio procesa pripreme proračuna. Sadržaj financijskog plana je zakonski definiran prema Uputama za izradu prijedloga državnog proračuna. U radu su postavljene dvije hipoteze financijskog planiranja na primjerima državnog proračunskog korisnika Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli i proračunskog korisnika JLP(R)S Istarskog veleučilišta, koje se analizom studije slučaja nastoje prihvatiti ili odbaciti. Analizom je utvrđeno da se H1 prihvaća: Pri izradi financijskih planova se poštuje propisana računovodstvena regulativa. H2 se također prihvaća: Iz nadležnih proračuna izdvojeno je više od 11% ukupnih proračunskih sredstva za sektor obrazovanja kojem pripadaju navedeni proračunski korisnici uzeti za primjer.This thesis elaborates the topic Financial plans of budget users and the competent budget. The budget system of the Republic of Croatia is divided into the state budget and the JLPRS budget, funds for the budget are collected from citizens, which are redirected to meet public needs through budget users. When creating and compiling the budget, the prescribed budget principles are followed. Budgetary accounting is the foundation of the budget system of monitoring, analyzing and reporting on business events of budgetary and non-budgetary users. The budget process is a complex and comprehensive budget plan that begins with preparation and planning, proposing, continues with discussion of proposals, and finally the budget is adopted and executed. Financial planning is an integral part of the budget preparation process. The content of the financial plan is legally defined according to the Instructions for drafting the state budget proposal. The paper presents two financial planning hypotheses based on the examples of the state budget beneficiary of the Juraj Dobrila University in Pula and the budget beneficiary JLP(R)S of the Istrian Polytechnic, which are tried to be accepted or refuted by case study analysis. The analysis found that H1 is also accepted: When creating financial plans, the prescribed accounting regulations are followed. H2 is also accepted: More than 11% of the total budget funds have been allocated from the competent budgets for the education sector to which the mentioned budget users belong, taken as an example
Methods of philosophical education in children in preschool institutions
No full textDa bi se mogle definirati klasične metode filozofije za djecu u predškolskim ustanovama, važno je prije svega definirati pojam filozofije, pojam filozofije odgoja, ali i predškolske ustanove kao ustanove u kojoj se filozofija sve više pojavljuje. Postavljaju se mnoga pitanja o tome što je zapravo odgoj i kakav treba „biti“. Filozofiju u predškolskim ustanovama prije svega dokazuje poticajno okruženje, ne samo odgajatelja nego i roditelja kao i kultura same ustanove. Djeca su od rođenja znatiželjna i istražuju svijet oko sebe, iznose svoje mišljenje i gledišta na situacije. Kako im je potrebna dosljednost, pravila i kontrola još potrebniji im je prostor kako bi mogli učiti i upravljati svojim životima. Odgoj možemo shvatiti i kao rezultat koji se dobiva na kraju odgojnog puta- a to je zrelo odgojeno biće.In order to be able to define the classical methods of philosophy for children in preschool institutions, it is important first od all to define the term philosophy, the term philosophy od education, but also preschool institutions as institutions where psiholophy appears more and more. Many question are asked whatv upbringinhg actually is and what should it „look like“. Philosophy in preschol institutions is first of all proven by the stimulating environment, not only of educators but also of parents and the culture of the institution itself. Children are curious from birth and explore the world around them, express their own opinions and viws on situations. As they need consistency, rules and control, they need space even more to be able to learn and manage their lives. Upbringing can also be understood as result obtained at the end of it's path- and that i san adult human being
Zlatno doba britanske detektivske fikcije: ženske autorice
No full textThe detective story is a story in which the main interest is a puzzling crime and the process of solving it. The Golden Age of British crime is usually considered to cover the two decades between the First and Second World Wars. The writers of the Golden Age were as varied as their talents. The majority of detectives in the Golden Age were men. In general, women characters were sidekicks to the dominant male hero, serving either as friends or love interests, or both. One reason for the popularity of detective fiction during the Golden Age was the rising middle-class readership. The term "queens of crime" refers to a group of female crime writers who climbed to dominance in the early 20th century. Four women are considered the "queens of crime": Agatha Christie, Margery Allingham, Dorothy Sayers, and Ngaio Marsh (only the first three were British). Dorothy L. Sayers was the creator of Lord Peter Wimsey. Her written works show understanding of contemporary literature, social and moral ethical issues. Margery Allingham was the creator of Albert Campion. Her characters are both vivid and complex. Her mysteries are filled with twists and turns, keeping readers guessing until the very end. Many of her books give insight into the British society of that time. Agatha Christie, creator of famous detective Poirot, has great skills as a storyteller. Her attention to detail, use of humor and irony, and focus on social issues made her books accessible and enjoyable to a wide audience.Detektivska priča je priča u kojoj je glavni interes zagonetni zločin i proces njegovog rješavanja. Obično se smatra da Zlatno doba britanskih krimića obuhvaća dva desetljeća između Prvog i Drugog svjetskog rata. Pisci zlatnog doba bili su raznoliki kao i njihovi talenti. Većina detektiva u zlatnom dobu bili su muškarci. Općenito, ženski likovi bili su pomoćnici dominantnog muškog heroja, služeći ili kao prijatelji ili ljubavni interesi, ili oboje. Jedan od razloga popularnosti detektivske fikcije tijekom zlatnog doba bio je porast čitateljstva srednje klase. Pojam "kraljice krimića" odnosi se na skupinu spisateljica krimića koje su se popele do dominacije početkom 20. stoljeća. Četiri žene smatraju se "kraljicama zločina": Agatha Christie, Margery Allingham, Dorothy Sayers i Ngaio Marsh (samo su prve tri bile Britanke). Dorothy L. Sayers bila je tvorac Lorda Petera Wimseyja. Njezina pisana djela pokazuju razumijevanje suvremene književnosti, društvenih i moralno-etičkih pitanja. Margery Allingham bila je tvorac Alberta Campiona. Njezini su likovi živopisni i složeni. Njezine su misterije pune obrata i tjeraju čitatelje da pogađaju do samog kraja. Mnoge njezine knjige daju uvid u britansko društvo tog vremena. Agatha Christie, kreatorica slavnog detektiva Poirota, ima izvrsne vještine pripovjedača. Njezina pozornost posvećena detaljima, korištenje humora i ironije te fokus na društvena pitanja učinili su njezine knjige dostupnima i ugodnima širokoj publici
Decision making and creativity
No full textTema ovog rada je odlučivanje i kreativnost. Odlučivanje je vrlo važno i u privatnom i u poslovnom životu. Odluke se donose svakodnevno i ponekad se to ne može izbjeći. Kada se radi o poslovnom odlučivanju, tu se treba potaknuti i kreativnost. Odluke bi trebale biti ispravne i kreativne. Potrebno je potaknuti slobodu u davanju ideja i mišljenja kod osoba koje odlučuju. Kreativne ideje su uvijek dobro došle u poslovanju i mogu poslovanje dovesti na višu razinu. Postoje razni načini donošenja odluka i oni su opisani u radu. Ne koriste se jednaki načini odlučivanja kod donošenja svih odluka i treba znati koji odabrati. Poslodavci koriste razne tehnike kreativnog razmišljanja kako bi potakli kreativnost kod svojih zaposlenika i sudionika u donošenju odluka i rješavanju problema. U radu je predstavljeno poduzeće Genox d.o.o. kao primjer kreativnosti u odlučivanju
Guerrilla marketing
No full textMarketing je nekada predstavljao akciju na tržištu, a danas je to kompleksna podrška poslovanju i razvoju čitave organizacije. O njegovoj dinamici razvoja najbolje svjedoče brojne vrste koje su danas na raspolaganju, a generalno se razmatraju u domeni tradicionalnog i suvremenog marketinga.
Jedna od vrsti suvremenog marketinga je gerilski marketing. To je suvremeni produkt koji optimalno zadovoljava trendove današnje okoline, potrebe suvremene ekonomije i zahtjeve današnjih dionika. Iako se primarno veže uz male organizacije, moguće ga je uspješno implementirati i na srednja te velika poduzeća. Česti primjeri danas su kombinirane marketinške koncepcije tradicionalnog i gerilskog marketinga na primjeru velikih organizacija.
Cilj rada je istražiti značenje i ulogu marketinga u današnjici, uz poseban osvrt na gerilski marketing. Svrha je ovu vrstu analizirati na odabranom primjeru poduzeća i time ukazati na temeljne prednosti i nedostatke te na odnos naspram tradicionalnog marketinga.In previous days and periods, marketing was just an action on market. Today, it is complex support to each organization in its business and development. There are numerous types of marketing today that confest about its development dinamic. Generally, we can talk about traditional and contemporary or modern marketing types.
One of numerous types is guerrilla marketing. It is modern product that is correspodent to modern trends, contemporary economy and stakeholders. Today, there are also examples of combinated marketing konceptions, in the meaning of traditional and guerrilla in big organizations.
The aim of the research is to understand and explain meaning of marketing in contemporary time. It is especially important to analyze guerrilla marketing. Duer that, there is example of Croatian organization that has implemented traditional and guerrilla marketing conception
Education in Japan in the period from Tokugawa to Meiji
No full textCilj diplomskog rada “Odgoj i obrazovanje u Japanu u razdoblju Tokugawa i Meiji” je bio pojasniti razloge zašto je feudalni Japan usvojio moderno zapadnjačko obrazovanje i na koje je sve načine, koje su to bile zemlje iz kojih su se znanja primijenila u japanske škole i koja je bila krajnja namjera te zašto se nije nastavilo s tradicionalnim podukama. Isto tako, jedan od ciljeva rada je bio osvijestiti kako u školskom obrazovanju mladih ima uvijek nedostataka, kako u prošlosti, tako i u sadašnjosti, ali i u budućnosti te kako će vjerojatno biti još uvijek obrazovnih reformi koje će doprinijeti boljem i učinkovitijem obrazovanju mladih naraštaja.
U diplomskom radu prikazane su najznačajnije faze kroz koje je japansko obrazovanje prolazio i kako je usvajao zapadnjačka znanja i borio se s okorjelim konzervatizmom i tradicijom, da bi uspio stvoriti sustav obrazovanja, morala i odgoja, koji odgovara brzom napretku, blagostanju zemlje i ljubavi prema domovini i caru.
U razdoblju Tokugawa su obrazovanje, odgoj i cjelokupno društvo bili konfucijanski i vrlo konzervativni. Društvo je bilo podijeljeno u kaste, a pristup dobrom obrazovanju su imali samo samuraji. Obrazovanje se koristilo za kontrolu nad narodom i održavanjem postojećeg sustava. Jedino su se vrlo talentirani pučani mogli obrazovanjem uzdići na razinu samuraja, što se kao što smo vidjeli vrlo rijetko događalo. Međutim krajem razdoblja Tokugawa se to mijenjalo zbog nedostatka kvalitetnih ljudi, pa su sve češće tražili talentirane osobe za administrativne poslove iz nižih društvenih slojeva. Samuraji su imali razne institucije za obrazovanje i sve su se uglavnom temeljile na konfucijanizmu. U razdoblju Tokugawa i početak Meiji razdoblja, u školama za samuraje učilo se čitati napamet, bez razmišljanja, a tek kada bi se znao pročitati tekst, učitelj bi pojasnio o čemu se radi. Takav način učenja je i olakšavao učiteljima da učenicima prenesu stavove koje su vođe zemlje željeli, to jest da bez razmišljanja i propitkivanja slijede naredbe. Samuraji su bili obrazovani i odgajani za vladare i njihovo obrazovanje je bilo znak višeg društvenog statusa. Pučani su pohađali terakoye, koje su im bile glavne obrazovne ustanove. Njih su za razliku od samurajskih škola pohađali i dječaci i djevojčice. U njima su se učile osnove čitanja, pisanja i računanja, a djevojčice su imale još i šivanje. Krajem razdoblja Tokugawa se polako brisala statusna razlika između samuraja i pučana u obrazovanju, jer su bili potrebni sposobni ljudi na administrativnim pozicijama i postepeno su se počeli uvoditi zapadnjački predmeti koji su se smatrali korisnim za japansko društvo. Zapadne znanosti koje su najbrže prihvatili bile su medicina i vojne znanosti. Kada je krajem razdoblja Tokugawa krenula modernizacija u obrazovanju, rezultati prijašnjih reforma bili su vidljivi u razdoblju Meiji. Reforme u obrazovanju su se temeljile prema zapadnjačkim uzorima. Nakon restauracije Meiji, novi japanski zagovornici zapadnih znanosti su brzo krenuli modernizirati japansko obrazovanje, jer su vidjeli njegovu praktičnost i primijetili važnost obrazovanja naroda. Iako je obrazovanje bilo obavezno za sve, postojali su određeni problemi u njegovoj realizaciji, kao nedovoljno obrazovani učitelji, otpor seljaka, itd. Pojavio se i pokret kokugaku, s kojim je jačao i nacionalizam, što će kasnije jako utjecati na obrazovanje. Kraj razdoblja Tokugawa je bila priprema za velike promjene u razdoblju Meiji.
Restauracija Meiji donosi niz novih promjena u sferi obrazovanja, odgoja i društva. Jačanjem utjecaja zapadnih znanosti Japan se udaljavao od kineskih učenja (kineska poezija itd.), koje su dominirale japansko obrazovanje sve do 19. stoljeća. Pažljivo su se birala zapadna učenja koja su najviše odgovarala i prilagođavala svojim potrebama. Prijašnji misticizam se zamijenio znanstvenim objašnjenjima. Jedan od prvih velikih promotora zapadnih znanosti je bio Fukuzawa Yukichi, jer je želio popularizirati znanost, individualizam i borio se za liberalnost društva. Japan je počeo učiti i od zapadnih zemalja tako da je angažirao velik broj zapadnih učitelja i istovremeno slao svoje ljude izvan zemlje da uče od njih i moderniziraju sustav obrazovanja, uspostave diplomatske odnose itd. Za to su bile zaslužne misije Iwakura, u kojima su Japanci diljem svijeta skupljali znanja i s njime se vraćali u Japan da moderniziraju zemlju, ali i obrazovanje. Jedan od prvih koraka unapređenja je bilo uvođenje jednakog obrazovanja za sve, to jest, svi se mogu i moraju školovati bez obzira na bogatstvo i društveni status, stalež. Osuvremenilo se sve, od udžbenika, obučavanja učitelja, do nastavnih metoda. Velik korak prema modernizaciji je bilo ravnopravnije obrazovanje žena, koje su dobivale sve više prava kao i muškarci. Međutim, i tu se pojavilo nekoliko konzervativnih mišljenja, koja su sprečavala ravnopravnost. Jedan od problema ženskog obrazovanja su bili i roditelji seoskih djevojčica, koji su povlačili svoje kćeri iz škola da čuvaju braću, rade kućanske poslove, itd., i nisu razumjeli moderno zapadnjačko obrazovanje. Znanje koje se usvajalo i učilo u školama, nije bilo korisno na selu, tako da je obrazovanje žena opet bilo zanemareno.
Obrazovanje je nakon restauracije proživjelo velike promjene, koje bi se mogle podijeliti na četiri dijela. Prvi je korak prema zapadnjačkom obrazovanju bio „Gakusei“ ili „Prvi nacionalni plan za obrazovanje“. „Gakusei“ se usredotočio na osnovnoškolsko obrazovanje koje je zagovaralo individualizam, praktičnost znanja i društvenu jednakost. Cilj je bio jednako obrazovanje za sve i opismeniti japanski narod, bez obzira na status i spol, prema zapadnom modelu. Međutim bilo je još mnogo problema, od kojih je bio najveći, koji će se moral podučavati u školama, zapadnjački ili konfucijanski. Tada slijedi „Drugi nacionalni plan za obrazovanje“, koji se usmjerava i na više obrazovanje. Osnovana su i prva moderna sveučilišta na kojima su se podučavale zapadne znanosti. Što se tiče osnovnoškolskog obrazovanja, car Meiji i njegov učitelj Motoda su se zalagali da se uvedu konfucijanski morali kao temelj obrazovanja. Smatrali su da su konfucijanski morali važniji od znanja, što je dovelo do sukoba zagovornika tradicije i modernizacije. Nakon toga slijedi „Treći nacionalni plan za obrazovanje“ u kojem su provedene konzervativne obrazovne reforme i konfucijanski moral je postavljen kao temelj osnovnoškolskog nastavnog plana i programa s težištem na imperijalnoj tradiciji. U školama su se podučavali konfucijanski morali i odanost caru. Međutim, pojavio se novi obrazovni utjecaj sa zapada, iz Njemačke i počeo je jačati japanski nacionalizam. Željelo se stvoriti lojalno i obrazovano (pismeno) društvo koje služi dobrobiti zemlje. To vodi do „Četvrti nacionalni plan za obrazovanje“. Opet se provodi modernizacija prema zapadnom (njemačkom) modelu. Konfucijanski morali su u školama zamijenjeni zapadnim znanostima. Zbog nezadovoljstva cara i Motode je napravljen kompromis između zapadnih znanosti, konfucijanskog morala, imperijalne tradicije i nacionalizma u obliku dokumenta „Carski reskript o obrazovanju“.
Posljednji dio diplomskog rada posvećen je kineskom pismu koje se zbog kompliciranosti pokušavalo zamijeniti latiničnom transkripcijom. To je bio značajan iskorak, jer se obrazovanjem pokušavala ukinuti nepismenost. U razdoblju Tokugawa čim se znalo više kineskih slova, tim je bilo bolje obrazovanje, a u modernom razdoblju Meiji, svi su trebali biti pismeni za brže prenošenje informacija i znanja. Kinesko pismo je zbog velikog broja slova bilo nepraktično. Međutim, zbog utjecaja tradicije su zadržali kinesko pismo, ali su smanjili broj slova za lakše korištenje i tako omogućiti veću pismenost kod naroda. Važno je naglasiti kako je Japan usvojio korisne modele sa Zapada i spojio sa svojom tradicijom te stvorio jedinstvenu zemlju.The aim of the paper is to clarify the reasons why feudal Japan adopted modern western education and in what ways, from where it introduced this knowledge into its schools and what was the ultimate goal that they introduced western knowledge and did not continue with their traditional education. The purpose is to become more aware that even today there are many shortcomings in education and that in the future we are probably awaiting many educational reforms, which have some objective.
We saw all the phases Japan went through and how it adopted Western knowledge and fought with hardened conservatism and tradition, in order to succeed in creating a system of education, morality and upbringing, which corresponds to rapid progress, the well-being of the country and love for the homeland and the emperor.
In the Tokugawa era, education, upbringing and the entire society were Confucian and very conservative. Society was divided into castes, and only samurai had access to a good education. Education was used to control the people and maintain the current system. Only very talented commoners could rise to the class of samurai through education, which, as we have seen, happened very rarely. However, at the end of the Tokugawa era, this changed due to the lack of skilful people, so they increasingly sought talented people for administrative jobs from the lower social classes. The samurai had various institutions for education and all were based mainly on Confucianism. In the Tokugawa era and the beginning of Meiji, in samurai schools, they learned to read by heart, without thinking, only when they knew how to read would the teacher explain the meaning. Such a way of learning made it easier for teachers to instill in the students the attitudes that the leaders of the country wanted, that is, to follow orders without thinking and questioning, which suited the government. Samurai were educated and raised to be rulers and their education was a sign of higher social status. Commoners on the other hand attended the terakoya, which were their main educational institutions. Unlike samurai schools, both boys and girls attended the terakoya. They were taught the basics of reading, writing and arithmetic, and the girls additionally learned sewing. At the end of the Tokugawa era, the status difference between samurai and commoners in education was slowly erased, because capable people were needed in administrative positions and Western subjects that were considered useful for Japanese society were gradually introduced. The western sciences that were most quickly accepted were medicine and military sciences. When the modernization of education started at the end of the Tokugawa period, the results of the previous reforms were well seen in the Meiji period, because everything organizationally progressed smoothly, so the base that was made in the Tokugawa era helped a lot. Reforms in education were based on Western models. After the Meiji Restoration, new Japanese advocates of Western science moved quickly to modernize Japanese education, seeing its utility and noticed the importance of an educated people. Education was compulsory for everyone, but it also brought some problems with it (such as untrained teachers, peasant resistance, etc). The kokugaku movement also appeared, with which nationalism also strengthened, which would later have a strong impact on education. The end of the Tokugawa era was a just a preparation for major changes in the Meiji era.
With the Meiji Restoration, there were many new changes in the sphere of education, upbringing and society. By strengthening the influence of Western sciences, Japan moved away from Chinese teachings (Chinese poetry, etc.), which dominated Japanese education until the 19th century. Japan carefully chose the Western teachings that suited him best and adapted them to his needs. The previous mysticism was replaced by scientific explanations. One of the first great promoters of Western science was Fukuzawa Yukichi, because he wanted to popularize science, individualism and fought for liberal society. Japan also began to learn from Western countries by importing many Western teachers and at the same time sending its own people abroad to learn from them and modernize the education system, establish diplomatic relations, etc. This was due to the Iwakura missions, in which Japanese people around the world gathered knowledge and returned with it to Japan to modernize him. One of the first steps of improvement was the introduction of equal education regardless of everything, that is, everyone can and must be educated regardless of wealth and social class. Everything has been modernized, from textbooks, teacher training, to teaching methods. A big step towards modernization was the more equal education for women, who received more and more rights like men. However, several conservative views appeared there, which prevented equality. One of the problems of women's education was the parents of rural girls, who withdrew their daughters from school to look after their brothers at home, do housework, etc. and did not understand modern Western education. The knowledge that was acquired and learned in schools was not useful in the countryside, so women's education suffered.
Education underwent major changes after the restoration, which could be divided into four parts. The first step towards Western education was the "Gakusei" or "First National Plan for Education". "Gakusei" focused on elementary school education that advocated individualism, the practicality of knowledge and social equality. The goal was equal education for all and to make the Japanese people literate, regardless of status and gender. However, there were still many problems, the biggest of which was which morality should be taught in schools, Western or Confucian. Then follows the "Second National Plan for Education", which focuses on higher education as well. The first modern universities were also founded where Western sciences were taught. Regarding primary school education, Emperor Meiji and his teacher Motoda advocated Confucian morality as the basis of education. They believed that Confucian morals were more important than knowledge. A conflict arises between advocates of tradition and modernization. This is followed by the "Third National Plan for Education". Conservative educational reforms were implemented and Confucian morality was placed as the foundation of the primary school curriculum centered on the imperial tradition. Confucian morals and loyalty to the emperor were taught in schools. However, a new educational influence from the West appeared from Germany and Japanese nationalism began to grow. It was desired to create a loyal and educated (literate) society that serves the welfare of the country. This leads to the "Fourth National Plan for Education". Modernization as the Western (German) model is being carried out. Confucian morals in schools were replaced by Western sciences. Due to the dissatisfaction of the Emperor and Motoda, a compromise was made between Western sciences, Confucian morality, imperial tradition and nationalism in the form of the document "The Imperial Rescript on Education".
Finally, we turn to the Chinese script, which, due to its complexity, was tried to be replaced by the Latin transcription. It is important because education was used to eliminate illiteracy. In the Tokugawa era, the more Chinese characters were known, the better the education, and in the modern Meiji period, everyone was supposed to be literate for faster transmission of information and knowledge. Chinese writing was impractical due to the large number of letters. However, due to the influence of tradition, they kept the Chinese script, but reduced the number of letters for easier use and to enable greater literacy among the people. We could observe that Japan adopted useful models from the west and combined it with its own traditions, creating a unique country
Nazism/ fascism/ communism and upbringing
No full textCilj ovog završnog rada je prije svega predstaviti tri totalitarna režima: nacizam, fašizam i komunizam kroz pedagoške mjere, zatim pojedinačnu namjeru u stvaranju tadašnjeg čovjeka i njegovog načina razmišljanja kroz aspekt odgoja i obrazovanja. Rad započinje mišlju o odgoju i filozofiji odgoja. Nadalje, slijedi nacizam, odgoj mladih u nacističkom duhu i Hitlerova mladež. Treći dio rada posvećen je fašističkom odgoju i njihovom inzistiranju na važnosti tjelesnog odgoja. Zatim, komunistički režim koji želi ponišiti važnost obiteljske zajednice dajući svojim građanima preveliku slobodu koju kasnije moraju ograničiti. Komunističku djecu učilo se krivim podacima kako bi se veličao vođa režima. Posljednji dio rada ukratko govori o suvremenom odgoju i obrazovanju, kao i o alternativnim pedagogijama
Nativeness in musical education of students on the example of the Chakavian dialect
No full textKroz ovaj rad je prikazan sam predmet Glazbena kultura, Kurikulum, Plan i program za Glazbenu kulturu, te zastupljenost čakavskih pjesama u udžbenicima. Istraživanje je započelo zbog pretpostavke da učitelji ne znaju puno o čakavskom narječju i da su pjesme na čakavskom narječju slabo zastupljene u udžbenicima. Prema istraživanju, možemo vidjeti da se učenicima koji dolaze s takvog područja budi osjećaj pripadnosti vlastitoj kulturi i tradiciji. Učitelji bi se trebali dodatno educirati ili bi trebali poznavati osnove čakavskog narječja kako bi učenicima objasnili nepoznate riječi, te u konačnici približili cijelu pjesmu. Samim poznavanjem čakavskog narječja kod učenika se razvija kulturna vrijednost zavičaja. U izvannastavnim aktivnostima i na izbornoj nastavi učenike bi trebalo upoznati sa zavičajem kroz folklor, instrumente, običaje, napjeve, te kroz pjesme na čakavskom narječju.
Osim toga, jedan dio ovog rada je posvećen čakavskom narječju. Čakavsko narječje je rasprostranjeno ponajviše na prostoru Istre, Primorsko-goranske županije, te u Dalmaciji na dijelovima obale i otocima. Čakavsko narječje ima razne dijalekte, a to su: srednjočakavski ili ikavsko-ekavski dijalekt, sjevernočakavski ili ekavski dijalekt, ikavski sjeverozapadni dijalekt, buzetski ili gornjomiranski dijalekt, južnočakavski ili ikavski dijalekt, jugozapadno istarski ili štakavsko-čakavski dijalekt, ikavski sjeverozapadni čakavski govori, te lastovski ili jekavski dijalekt.Through this paper are presented the subject of Musical Culture, the Curriculum, the Plan and Program for Musical Culture, and the representation of Chakavian (Čakavske) songs in textbooks. The research began due to the assumption that teachers do not know much about the Chakavian dialect and that songs in the Chakavian dialect are poorly represented in textbooks. According to research, we can see that students who come from such an area develop a sense of belonging to their own culture and tradition. Teachers should receive additional training or should know the basics of the Chakavian dialect in order to explain unknown words to students, and ultimately bring the whole poem closer to them. Just by knowing the Chakavian dialect, students develop the cultural value of their homeland. In extracurricular activities and elective classes, students should be introduced to their homeland through folklore, instruments, customs, chants, and through songs in the Chakavian dialect. In addition, one part of this work is devoted to the Chakavian dialect. The Chakavian dialect is widespread mostly in the area of Istria, Primorje-Gorski Kotar County, and in Dalmatia on parts of the coast and islands. The Chakavian dialect has various kinds, namely: Central Chakavian or Ikavian-Ekavian dialect, North Chakavian or Ekavian dialect, North-western Ikavian dialect, Buzet or Gornjomiran dialect, South Chakavian or Ikavian dialect, South-western Istrian or Shakavian-Chakavian dialect, Ikavian Northwest Chakavian dialects, and Lastovo or Jacobean dialect
(Ne) vidljivi neprijatelji. Lingvističko-kognitivni osvrti na konceptualne metafore u doba Covida.
No full textLa presente tesi di laurea prende in esame l’impiego delle metafore concettuali all’interno del framing bellico della pandemia da Covid-19, attraverso un approccio linguistico-cognitivo alla stampa italiana pubblicata sul territorio della Repubblica di Croazia. Oltre all’evoluzione storico-filosofica relativa allo studio della metafora, verranno inoltre esposte le principali teorie cognitive in campo linguistico sulla metafora concettuale, le quali saranno di conseguenza integrate all’approccio conoscitivo al framing e alla metaforizzazione a sfondo bellico nel linguaggio mediatico ai tempi del coronavirus. Al fine di comprovare le suddette nozioni teoriche, verrà infine proposta un’ampia ricerca esemplificativo-analitica sulle espressioni metaforiche “militaresche” individuate nel biennio 2020/2021, prendendo come base il quotidiano in lingua italiana “La Voce del popolo”.The aim of this master’s thesis is to examine the use of conceptual metaphors within the war framing of the Covid-19 pandemic, through a linguistic-cognitive approach to the Italian press published on the territory of the Republic of Croatia. In addition to the historical-philosophical evolution related to the study of metaphor, the main cognitive theories in the linguistic field on conceptual metaphor will also be advanced, which will therefore be integrated into the cognitive approach to framing and war metaphorization in media language in the time of the coronavirus. Lastly, in order to prove the aforementioned theoretical notions, an extensive exemplary-analytical research on the war metaphorical expressions identified in the 2020/2021 biennium will be proposed, based on the Italian language newspaper "La Voce del popolo".Ovaj je diplomski rad posvećen kognitivno-jezičnoj analizi konceptualnih metafora unutar ratnog framea (okvira) Covid-19 pandemije u talijanskim novinama „La Voce del popolo“ objavljenima na području Republike Hrvatske između 2020. i 2021. godine. Osim filozofske povijesti proučavanja metafore, izložili smo glavne kognitivnolingvističke teorije nastale oko pojma konceptualne metafore, koje smo integrirali u istraživačkom pristupu ratnom okviru i metaforizaciji u medijskom jeziku u doba koronavirusa. Rad obuhvaća opsežno istraživanje ratnih metaforičkih izraza koji se odnose na različite aspekte Covid-19 pandemije. Svi navedeni primjeri ekscerpirani su iz 606 brojeva novina „La Voce del popolo“ koje su se pokazale plodonosnim korpusom za naše istraživanje
Forest kindergartens in Istria
No full textDiplomski rad „Šumski vrtići u Istri“ istražuje koncept šumskih vrtića kao inovativne i sve popularnije obrazovne prakse u ranom djetinjstvu. Fokusiran na primjenu šumske pedagogije u obrazovanju djece, rad istražuje ključne karakteristike ovakvih vrtića, kao što su integracija s prirodnim okolišem, igra u prirodi, i poticanje raznolikih aspekata djetetova razvoja: emocionalnog, fizičkog, socijalnog i intelektualnog.
U uvodnom dijelu, rad istražuje teorijski okvir šumske pedagogije, njezin povijesni razvoj te suvremene pristupe u obrazovnom kontekstu. Nadalje, istražuje se važnost ranih i predškolskih godina za oblikovanje temelja djetetove ličnosti i osobnosti, te uloga prirode kao ključnog čimbenika u poticanju kreativnosti i istraživačkog duha kod djece. Također, spominje se važnost rizične igre na cjelokupni razvoj djeteta i navode se razne igre i aktivnosti koje u šumi s djecom mogu pružiti nevjerojatno iskustvo i povezivanje s prirodom.
Istraživački, odnosno središnji dio rada predstavlja analizu konkretnih primjera: šumskog vrtića „Šumska djeca“ u Puli i šumskog ateljea „Šumske boje – il bosco colorato“, uključujući intervjue sa osnivačicama, gospođom Francescom Miličević i gospođom Elsom Demark Mazalović. Kroz ove primjere, istražuje se njihova vizija, motivacija i strast u stvaranju ovakvih obrazovnih ustanova, te njihov pristup u radu s djecom. U istraživačkom dijelu rada, pruža se analiza rezultata online ankete provedene među roditeljima djece koja pohađaju šumski vrtić „Šumska djeca“ u Puli i šumski atelje „Šumske boje – il bosco colorato“ u Novoj Vasi, Brtonigla. Na temelju provedenih intervjua i analize, rad zaključuje da su šumski vrtići izuzetno vrijedan pristup u obrazovanju djece, pružajući bogato iskustvo u prirodnom okruženju i potičući razvoj dječje znatiželje, mašte i samostalnosti. Osim toga, boravak u prirodi ima pozitivne učinke na zdravlje djece i povezanost s okolišem, te potiče ljubav prema prirodi i njezinom očuvanju.
Zaključno, diplomski rad „Šumski vrtići u Istri“ naglašava važnost šumskih vrtića kao poticajnog okruženja za dječji razvoj te ističe potrebu za daljnjim istraživanjima i promicanjem ovakvih obrazovnih praksi u skladu s potrebama suvremenog društva i djece.The master's thesis „Forest Kindergartens in Istria“ explores the concept of forest kindergartens as innovative and increasingly popular educational practices in early childhood. Focused on the application of forest pedagogy in children's education, the thesis investigates key characteristics of such kindergartens, such as integration with the natural environment, outdoor play, and fostering diverse aspects of child development: emotional, physical, social, and intellectual.
In the introduction, the thesis explores the theoretical framework of forest pedagogy, its historical development, and contemporary approaches in the educational context. Furthermore, it examines the significance of early and preschool years in shaping the foundation of a child's personality and character, as well as the role of nature as a crucial factor in stimulating creativity and curiosity in children. The importance of risky play on overall child development is also mentioned, along with various games and activities that can provide incredible experiences and connection with nature in the forest setting.
The research part, or the central part of the thesis, presents an analysis of specific examples: the forest kindergarten „Šumska djeca“ in Pula and the forest atelier „Šumske boje – il bosco colorato“, including interviews with the founders, Mrs. Francesca Miličević and Mrs. Elsa Demark Mazalović. Through these examples, the thesis explores their vision, motivation, and passion in creating such educational institutions and their approach to working with children. In the research section, an analysis of the results of an online survey conducted among parents whose children attend the forest kindergarten „Šumska djeca“ in Pula and the forest atelier „Šumske boje – il bosco colorato“ in Nova Vas, Brtonigla is provided. The research aims to identify the benefits that parents have observed in their children as attendees of the forest kindergarten and analyze parents' satisfaction with this approach to education. Based on the interviews and analysis, the thesis concludes that forest kindergartens are highly valuable for children's education, providing rich experiences in a natural environment and fostering children's curiosity, imagination, and independence. Additionally, spending time in nature has positive effects on children's health and environmental connection, promoting love for nature and its preservation.
In conclusion, the master's thesis „Forest Kindergartens in Istria“ emphasizes the importance of forest kindergartens as an enriching environment for children's development and highlights the need for further research and promotion of such educational practices in accordance with the needs of contemporary society and children