Juraj Dobrila University of Pula Digital Repository
Not a member yet
6078 research outputs found
Sort by
The Application of Visual Cryptography in Securing Digital Content
No full textDigitalizacija nudi brojne nove mogućnosti o kojima se nekada samo moglo sanjati, ali time je i otvorila vrata kršenju autorskih prava. Tematika zaštite digitalnog sadržaja time postaje ključ očuvanja kreativnosti i poticaja inovacija. Vizualna kriptografija, implementacijski naizgled jednostavna, doskočila je tome pomoć ponudom brojnih rješenja poput: dvofaktorske autentifikacije, biometrije, vodenih žigova pa čak i QR kodova koja se svakodnevno koriste, a da ljudi pritom nisu ni svjesni „pozadinskih procesa“. Samim time, pitanje zaštite više nije stvar samo kompleksnosti korištenih tehnologija pri implementaciji, već i bezbolne integracije u sustav uz minimalne troškove.Digitalization offers numerous new possibilities that were once only imaginable, but it has also opened the door to copyright infringement. The issue of protecting digital content has become crucial both for preserving creativity and fostering innovation. Visual cryptography, although seemingly straightforward in implementation, has tackled the challenge by offering numerous various solutions such as: two-factor authentication, biometrics, watermarks, and even QR codes. The mentioned are used daily without people even being aware of the underlying processes. As a result, the question of securing is no longer solely about the complexity of the technologies used in implementation, but also about seamless integration into the system with minimal costs
Frauds in international business
No full textOvim diplomskim radom obrađuje se tema prijevara u međunarodnom poslovanju. U suvremenom poslovanju važnu ulogu zauzele su multinacionalne kompanije i shodno tome većina poslovanja odvija se na međunarodnoj razini. One su jedne od nositelja procesa kojim se svijet nastoji povezati u jedno globalno tržište. Kao i u svakom poslovanju, a pogotovo u okviru onog međunarodnog, kompanije su suočene s brojnim rizicima od kojih najrazornije posljedice imaju prijevare. Najčešće prijevare odnose se na pranje novca, utaju poreza, razne malverzacije s financijskim izvještajima te internetske prijevare. U ovom radu analiziran je skandal poduzeća „Parmalat SpA“ koji se smatra jednom od najvećih europskih prijevara, te skandal poduzeća „Wirecard“. Oba skandala su bazirana na lažiranju financijskih izvještaja. Također je analiziran i primjer „Agrokora“, najveće hrvatske kompanije koja je zbog financijskih malverzacija i lažiranja financijskih izvještaja dovedena do financijskom sloma.This paper deals with the topic of fraud in international business. In modern business, an important role has been played by multinational companies, and accordingly, most business is conducted on the international level. They are the bearer of the process by which the world tries to connect into one global market. As in any business, and especially in the international business, companies are faced with numerous risks, the most devastating of which are frauds. The most common frauds are related to money laundering, tax evasion, various frauds with financial statements and internet frauds. This paper analyzes the scandal of the company "Parmalat SpA", which is considered one of the biggest European frauds, and the scandal of the company „Wirecard“. Both scandals are based on the falsification of financial statements. The example of "Agrokor", the largest Croatian company, which was led to financial collapse due to financial fraud and falsification of financial statements, was also analyzed
日本語における形容詞および形容動詞 ―通時的およびコーパス的アプローチー
No full textJapanski pridjevi su prošli mnoge fonološke, morfološke i sintaktičke promjene od starog do modernog japanskog. U ovom radu detaljno analiziramo te promjene i razjašnjavamo evoluciju pridjeva od starog do modernog japanskog. Razmatramo kroz koje morfološke i sintaktičke promjene su japanski pridjevi prošli dok se jezik razvijao. Pridjevi se u starojapanskom klasificiraju kao pridjevi (-i pridjevi), dok od ranog srednjeg japanskog postoji kategorija pridjevskih imenica (-na pridjevi). -i pridjevi imaju sličan oblik konjugacije kao glagoli i koriste nastavke ki i shiki, dok pridjevske imenice funkcioniraju kao pridjevi dodavanjem nastavka nari imenici. U srednjem japanskom pridjevi pokazuju mnoge fonološke i morfološke promjene. Tijekom tog razdoblja nastavci -i pridjeva su pojednostavljeni i/ili su težili nestajanju iz jezika. Ova promjena prikazuje proces prelaska pridjevskih oblika u modernije oblike. Nadalje, povećala se upotreba pomoćnih glagola, a -i pridjevi su integrirani u glagolski sustav. Upotreba pomoćnih glagola tari i beshi postala je uobičajena, a prošlo vrijeme i niječni oblici -i pridjeva su dodatno pojednostavljeni. Upotreba kopule nari se standardizirala za pridjevske imenice. U kasnijem razdoblju srednjeg japanskog (od 12. do 16. stoljeća) oblici -i pridjeva su se dodatno pojednostavili i postali bliži modernom japanskom. Prošlo vrijeme i niječni oblici pridjeva promijenili su se u uobičajene oblike. U tom su razdoblju pridjevi također postali morfološki ujednačeniji. Kopula nari se u pridjevskim imenicama također promijenila. Nari se promijenio u oblike kao što su de aru i ni, te je njihova upotreba u rečenicama postala jasnija. Na primjer, izraz shizuka de aru postao je uobičajen, a funkcija pridjeva postala je očiglednija. Tijekom prijelaza s ranog modernog japanskog (17. do 19. stoljeća) na moderni japanski (od kraja 19. stoljeća do danas), oblici -i pridjeva su postali pravilniji i pojednostavljeni, te su uspostavljeni temelji modernog japanskog. Pridjevska konjugacija je u osnovi unificirana, a standardizirani su prošlo vrijeme, niječni oblik i konjunktivni oblik. Upotreba pridjevskih imenica je također uspostavljena u modernom japanskom jeziku, te se kao kopule upotrebljavaju da i de aru. U korpusnoj analizi pridjevi se analiziraju pomoću podataka iz korpusa CHJ i BCCWJ. Izabrano je 20 najčešćih pridjeva i pridjevskih imenica u svakom povijesnom razdoblju i analizirano na temelju povijesnog i tematskog konteksta razdoblja. Budući da se veličina korpusa, odnosno količina dostupnih podataka za svako razdoblje razlikuje, ti se pridjevi i pridjevske imenice uspoređuju metodom relativne frekvencije. Vidi se da se broj pridjeva povećava u određenim razdobljima, kao što su razdoblja Heian i Meiji. Najveći porast zabilježen je u razdoblju od 1971. do 2008., u kojem se broj pridjeva i pridjevskih imenica povećao gotovo 100 puta. Moguće je da se broj pridjeva od razdoblja Nara znatno povećao zbog poboljšanja u kvaliteti života, tehnološkog napretka i dolaska novih ideja i književnih žanrova. U razdoblju Nara pridjeva je bilo ukupno 4178, od čega je 3371 pridjeva i 407 pridjevskih imenica, dok od razdoblja Shōwa do razdoblja Heisei, nalazimo 1.588.266 pridjeva i 1.314.005 pridjevskih imenica. Broj pridjeva se relativno povećavao iz godine u godinu, ali se može vidjeti pad u razdoblju Muromachi. Omjer pridjeva i pridjevskih imenica bio je vrlo sličan sve do razdoblja Meiji. Nakon razdoblja Meiji, broj pridjevskih imenica postaje bliži broju pridjeva. Ovo proporcionalno povećanje može se pripisati raznim čimbenicima. U razdobljima Heian i Meiji, kada je u književnim djelima cijenjenost japanske kulture bila očigledna, pridjevske imenice (uglavnom posuđenice) činili su manji udio. Nadalje, brojne pridjevske imenice su imale sinonime u obliku pridjeva, te postoji mogućnost da je postojala tendencija upotrebe pridjeva u djelima. Na početku istraživanja (Nara i Heian) promjene u najčešćim pridjevima bile su vrlo velike, no u kasnijim razdobljima jezik se specifičnije oblikovao te su se najčešće pojavljivali gotovo isti pridjevi. U isto vrijeme, pridjevi kao što su imiji-, kuchioshi- i iyataka su potpuno nestali ili zamijenjeni pridjevima sa sličnim značenjima. Među pridjevskim riječima, nai i yoi su najčešće korišteni pridjevski oblici u japanskoj književnosti.Japanese adjectives have undergone many phonological, morphological, and syntactic changes from ancient to modern Japanese. In this paper, we analyze these changes in detail and clarify the evolution of adjectives from ancient to modern Japanese. We consider how Japanese adjectives have undergone morphological and syntactic changes as the language has developed. Adjectives in Old Japanese are classified as adjectives (-i adjectives), while from Early Middle Japanese the category of adjectival verbs (-na adjectives) exists. -i adjectives have a similar conjugation pattern to verbs, and use the endings ki and shiki. In contrast, adjectival verbs function as adjectives by adding the copula nari to the noun. In Middle Japanese, adjectives show many phonological and morphological changes. During this period, -i adjective endings were simplified and/or tended to disappear. This change shows the process of adjective conjugation patterns moving to more modern forms. Furthermore, the use of auxiliary verbs increased and -i adjectives were integrated into the verb system. The use of auxiliary verbs tari and beshi became common, and the past tense and negative forms of -i adjectives were further simplified. The use of the copula nari was also standardized for adjective verbs and became more established. In the later period of Middle Japanese (12th to 16th century), -i adjective conjugation was further simplified and became closer to modern Japanese. The past tense and negative forms of adjectives changed to more regular forms. During this period, adjectives became more morphologically unified. In addition, the copula nari changed in adjectival verbs. Nari changed to forms such as de aru and ni and their use in sentences became more evident. This change refined the grammatical role of adjectival verbs. For example, the expression shizuka de aru became common, and the function of adjectives became more evident. During the transition from Early Modern Japanese (17th to 19th centuries) to Modern Japanese (the end of the 19th century to the present), the conjugation patterns of -i adjectives became more regular and simplified, and the foundation of modern Japanese was established. Adjective conjugation was basically unified, and the past tense, negative form, and conjunctive form were standardized. The use of adjectival verbs was also established in modern Japanese, and the use of copulas was fixed as da and de aru. This simplified the conjugation and usage of adjectives very regularly, completing the adjective and adjectival verb system of modern Japanese. In the study on corpus analysis, adjectives are analyzed using data from the CHJ and BCCWJ corpora. The 20 most common words among Japanese adjectives and adjectival verbs in each historical period are selected and analyzed based on the historical and thematic context of the period. Because the size of the corpus, i.e. the amount of data available for each period, varies, these adjectives and adjectival verbs are compared using the „relative frequency“ method. The number of adjectives is seen to increase in certain periods, such as the Heian and Meiji periods. The largest increase was seen in the period 1971-2008, during which the number of adjectives and adjectival verbs increased almost 100-fold. The number of adjectives appears to have increased significantly since the Nara period, due to improvements in the quality of life, technological advances, and the arrival of new ideas and literary genres. In the Nara period, there were a total of 4,178, of which 3,371 were adjectives and 407 were adjectival verbs. Meanwhile, from the Shōwa period to the current Heisei period, there are 1,588,266 adjectives and 1,314,005 adjectival verbs. The number of adjectives has increased relatively year by year, but a decrease can be seen in the Muromachi period. The ratio of adjectives to adjectival verbs was very similar until the Meiji period. After the Meiji period, the number of adjectival verbs becomes comparable to that of adjectives. This proportional increase can be attributed to various factors. In the Heian and Meiji periods, when the value of Japanese culture was high in literary works, adjectival verbs (mainly loanwords) accounted for a smaller proportion. Furthermore, there are many synonyms of adjectival verbs in the form of adjectives, and it is possible that there was a tendency of using adjectives in works. At the beginning of the study (Nara and Heian), the changes in the most common adjectives were very large, but in later periods, the language was more specifically formed and almost the same adjectives appeared most frequently. At the same time, adjectives such as imiji-, kuchioshi-, and iyataka were either completely lost during the period or replaced by adjectives with similar meanings. Among adjectives, nai and yoi are the most frequently used adjectival forms throughout Japanese literature
Territorial Cohesion
No full textKohezijska politika značajna je investicijska politika Europske unije za uravnotežen razvoj svih država članica i regija. Smanjenje razvojnih razlika potiče ulaganjima iz fondova Europske unije te kroz različite programe i projekte. Kohezijsku politiku čine ekonomska, socijalna i teritorijalna kohezija. Cilj ovoga rada je prikazati koliko je teritorijalna kohezija, kao dio kohezijske politike, važna za Europsku uniju i objasniti glavna obilježja okvira za razumijevanje teritorijalne kohezije. Rad je podijeljen na pet dijelova; u prvom dijelu, odnosno u uvodu, postavljen je cilj te je ukratko objašnjena struktura rada. U drugom dijelu definiran je pojam kohezijske politike te su objašnjeni pojmovi ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije. U trećem dijelu navedeni su najvažniji ciljevi u novom programskom razdoblju, opisani osnovni fondovi Europske unije, kao instrumenti kohezijske politike. U četvrtom dijelu objašnjene su odrednice teritorijalne kohezije, uključujući dio poglavlja koji se usmjerava također prema mjerenju teritorijalne kohezije. U posljednjem, petom dijelu, istaknuti su zaključci ovog rada. Teritorijalna kohezija opravdava svoj cilj i svrhu te Europska unija kroz kohezijsku politiku smanjuje teritorijalne razlike koje danas predstavljaju jedan od najvećih izazova s kojima se Europska unija susreće. Kao zaseban cilj, teritorijalna kohezija omogućuje ciljana i prilagođena ulaganja prema specifičnostima različitih prostornih tipologija te potiče povezivanje regija. Europska unija ulaže i u prekograničnu suradnju, provodi razne projekte koji potiču razvoj punog potencijala urbanih područja, jača integrirani pristup razvoju, a sve u svrhu smanjena teritorijalnih, ekonomskih i socijalnih razlika između država članica.Cohesion policy is an important investment policy of the European Union for the balanced development of all member states and regions. Reducing development differences is encouraged by investments from European Union's funds and through various programs and projects. Cohesion policy consists of economic, social and territorial cohesion. The aim of this final thesis is to investigate how important territorial cohesion, as part of cohesion policy, is in the European Union and to explain the main features of the framework for understanding territorial cohesion. This final thesis is divided into five parts; in the first part, i.e. in the introduction, the goal is presented and the structure that follows is briefly explained. In the second part, the concept of cohesion policy is defined and the concepts of economic, social and territorial cohesion are explained. The third part presents the most important goals in the new programming period, describes the main funds of the European Union, as instruments of cohesion policy. In the fourth part, the determinants of territorial cohesion are explained, including a part of the chapter that also focuses on measuring territorial cohesion. In the last, fifth part, the conclusions of this final thesis are highlighted. Territorial cohesion justifies its aim and purpose, and the European Union, through cohesion policy, reduces territorial differences, which today represents one of the biggest challenges the European Union faces. As a specific goal, territorial cohesion enables targeted and tailored investments according to the specificities of different territorial typologies and encourages the connection of regions. The European Union also invests in cross-border cooperation, implements various projects that encourage the full potential of urban areas, strengthens an integrated approach to development, all aimed at reducing territorial, economic, and social disparities among member states
Numerical analysis of the strength of the composite frame bicycles based on flax fibers
No full textOvaj diplomski rad istražuje primjenu kompozitnih materijala u proizvodnji okvira bicikla. Sadrži opis kompozitnih materijala, mehanike kompozitnih materijala, pa tako i njihovu proizvodnju. Također, u radu su opisane i metode odnosno standardi za provjeru čvrstoće i izdržljivosti okvira bicikla. Rad uključuje opis metode konačnih elemenata, te pruža uvod u programski paket Ansys u kojem se obavlja simulacija. Nadalje, rad sadrži dva praktična dijela. U prvom dijelu se opisuju metode ispitivanja svojstva kompozitnih materijala, njihova proizvodnja, te samo laboratorijsko ispitivanje, dok je u drugom dijelu ukratko opisan postupak izrade simulacije i analiza dobivenih rezultata. Iz čega se donosi zaključak o isplatljivosti primjene odabranog materijala u proizvodnji.This thesis explores the application of composite materials in the production of bicycle frames. it includes a description of composite materials, the mechanics of composite materials, as well as their manufacturing process. The thesis also outlines the methods and standards for testing the strength and durability of bicycle frames. Furthermore, it provides a description of the finite element method and an introduction to the Ansys software package used for simulations. The thesis contains two practical sections. The first part describes the methods for testing the properties of composite materials, their production, and laboratory testing, while the second part briefly outlines the simulation process and the analysis of the obtained results, which leads to a conclusion on the cost-effectiveness of using the selected material in production
Technologies of welded joints in engineering constructions
No full textU ovom radu razmatraju se tehnologije zavarivanja i njihovo korištenje prilikom zavarivanja materijala koji se koriste za izradu konstrukcija poput čelika, aluminija, bakra. Glavni cilj ovog završnog rada je dobiti široki spektar vrsta i primjena tehnologija zavarivanja koje se svakodnevno koriste u svijetu. Detaljno objašnjenje tehnologije zavarivanja poput MIG/MAG, TIG, REL, ESW, ERW, obrađivanje podataka poput njihovih implementacija te za koje materijale se koriste i po ćemu se razlikuju. Obrađivanje materijala vrste nelegiranog čelika, niskolegiranog čelika, visokolegiranog čelika, aluminija i bakra, gdje prikupljeni podaci odgovaraju metodama zavarivanja, također dobivanje uvida u njihovo ponašanje tokom zavarivanja, njihovim mehaničkim svojstvima i uvjetima ekspolatacije u industrijama, zgradama, cijevnim sustavima i mostovima. Rad će pružati uvid tehnologija zavarivanja sa konstrukcijskim materijalima te pokazati sklop zavarivanja i materijala jedno s drugim.This paper discusses welding technologies and their use in welding materials commonly employed in the construction of structures such as steel, aluminum, and copper. The main goal of this thesis is to provide a comprehensive overview of the types and applications of welding technologies that are used daily around the world. A detailed explanation of welding technologies such as MIG/MAG, TIG, SMAW, ESW, and ERW is provided, including data on their implementations, the materials they are used for, and how they differ from one another. The paper also covers materials such as unalloyed steel, low-alloy steel, high-alloy steel, aluminum, and copper, where the collected data corresponds to welding methods, offering insights into their behavior during welding, their mechanical properties, and their exploitation conditions in industries, buildings, piping systems, and bridges. The paper will offer an overview of welding technologies with construction materials and demonstrate the combination of welding processes and materials
Tourist offer of the Tuscany region
No full textOvo istraživanje fokusira se na Toskanu kao ključnu turističku destinaciju, istražujući evoluciju njezinog kulturnog identiteta, trendove i promjene kroz povijest. Kroz analizu povijesnih gradova poput Firence, Siene, Pise i San Gimignana, istražuje se kako su ti gradovi oblikovali toskanski identitet. Nadalje, istražuju se trendovi u turizmu kroz desetljeća, s posebnim naglaskom na tradicionalne i nove aspekte turizma te inovacije poput društvenih muzeja i pametnog turizma.
Istraživanje također obuhvaća selektivne oblike turizma poput kulturnog, gastronomskog, enoturizma, outdoor i termalnog turizma, pružajući detaljan uvid u ključne atrakcije i destinacije. Kroz ovaj rad, otkriva se široka i raznolika ponuda Toskane te kako se ona prilagođava promjenama i zahtjevima suvremenog turizma.This research focuses on Tuscany as a key tourist destination, exploring the evolution of its cultural identity, trends, and changes throughout history. Through the analysis of historical cities such as Florence, Siena, Pisa, and San Gimignano, the study examines how these cities have shaped the Tuscany identity. Furthermore, it investigates tourism trends over decades, with a particular emphasis on traditional and new aspects of tourism, as well as innovations such as social museums and smart tourism.
The research also encompasses selective forms of tourism such as cultural, gastronomic, wine, outdoor, and thermal tourism, providing a detailed insight into key attractions and destinations. Through this work, a broad and diverse range of Tuscany offerings is revealed, along with how it adapts to the changes and demands of modern tourism
Data collection methods in the process of organizational development
No full textUčinkovito prikupljanje podataka u kontekstu organizacijskog rasta zahtjeva cilj. Temeljito prikupljanje podataka dovodi do točnijih i jasnijih dijagnoza, kao i do učinkovitijih rješenja organizacijskih problema. Prilikom prikupljanja podataka OD praktičar mora biti svjestan prednosti i nedostataka. OD praktičari koji su dobro upućeni u metodologije prikupljanja podataka mogu uspješnije riješiti organizacijske izazove. Nadalje, OD praktičar bi trebao razumjeti kako se nositi s etičkim problemima prilikom prikupljanja podataka. Svaka organizacija ima svoj način poslovanja i svaka organizacija ima jedinstvene poteškoće za koje mora angažirati OD praktičara. Od ključne je važnosti točno identificirati problem koji je pri ruci i razmotriti koje su aktivnosti bile potrebne da se problem riješi. Empirijski dio rada obuhvatio je analizu dva studije slučaja u kojem je objašnjena svrha istraživanja, problematika studije slučaja te za koje su se metode prikupljanje podataka odlučili prilikom svojih intervencija.Effective data collection in the context of organizational growth requires a goal. Thorough data collection leads to more accurate and clearer diagnoses, as well as more effective solutions to organizational problems. When collecting OD data, the practitioner must be aware of the advantages and disadvantages. OD practitioners who are well versed in data collection methodologies can more successfully address organizational challenges. Furthermore, the OD practitioner should understand how to deal with ethical issues when collecting data. Every organization has its own way of doing business and every organization has unique challenges for which it must hire an OD practitioner. It is critical to accurately identify the problem at hand and consider what activities were needed to solve the problem. The empirical part of the paper included the analysis of two case studies in which the purpose of the research, the issues of the case study and which data collection methods were chosen during the interventions were explained
The picture book Si smo ga is an example of fostering oral native heritage in work with the youngest
No full textZavršni rad analizira slikovnicu Si smo ga! kao primjer očuvanja usmene zavičajne baštine u radu s najmlađima. Fokus je na istraživanju načina na koje slikovnica pridonosi očuvanju lokalne kulturne baštine među djecom. Rad predlaže metodički model za rad u vrtiću temeljen na slikovnici Si smo ga! i naglašava važnost interaktivnog iskustva u poticanju cjelovitog razvoja djece. Slikovnica postaje most između prošlosti i sadašnjosti Kastva, prenoseći emocionalnu povezanost s lokalnom kulturom. Kroz holistički pristup, djeca postaju aktivni sudionici u očuvanju kulturne baštine, učeći o životnim vrijednostima i postajući čuvari lokalnog nasljeđa za buduće generacije.This thesis analyses the picture book Si smo ga! as an example of preserving oral local heritage in working with the youngest. The focus is on exploring how the picture book contributes to the preservation of local cultural heritage among children. The paper proposes a methodical model for working in preschool based on the picture book Si smo ga! and emphasizes the importance of interactive experience in promoting the comprehensive development of children. The picture book becomes a bridge between the past and present of Kastav, conveying emotional connection with the local culture. Through a holistic approach, children become active participants in preserving cultural heritage, learning about life values, and becoming guardians of local legacy for future generations
Funny folk tales in kindergarten
No full textNarodne priče su priče koje se prenose generacijama, uglavnom pripovijedanjem i čitanjem. Danas postoje različite vrste narodnih priča uključuju bajke, basne, priče o prevarantima, mitovi i legende. Isto tako, postoje i šaljive narodne priče koje donose brojne edukativne vrijednosti za djecu. U završnom radu prikazane su temeljne karakteristike i važnosti čitanja i usmene predaje s naglaskom na usmene narodne priče šaljivog karaktera te njezine važnosti za odgoj i obrazovanje djece predškolske dobi. U radu je provedena analiza šaljive narodne priče „Čovjek i žena“, njezina temeljna pouka, karakterizacija likova te jezik i stil. Također, u radu je provedena i prikazana realizacija metodičkog modela – na koji način odabrati odgovarajuće priče, na koji način djecu uključiti u pripovijedanje te kojim aktivnostima poticati kreativno izražavanje kroz priče. Na kraju je provedena i studija slučaja, odnosno prikazani su primjeri uspješnih programa poticanja čitanja i analiza rezultata.Folktales are stories that are passed down through the generations, mostly through storytelling and reading. Today there are different types of folk tales including fairy tales, fables, trickster stories, myths and legends. In the same way, there are humorous folk tales that bring numerous educational values for children. In the final paper, the fundamental characteristics and importance of reading and oral tradition are presented, with an emphasis on oral folk tales of a humorous character and its importance for the upbringing and education of preschool children. The paper analyzes the humorous folk tale "Man and Woman", its basic lesson, character characterization, language and style. Also, in the paper, the realization of the methodical model was carried out and presented - how to choose appropriate stories, how to involve children in storytelling, and activities to encourage creative expression through stories were presented. At the end, a case study was conducted, i.e. examples of successful programs to encourage reading and analysis of the results were presented