University Department of Health Studies Repository
Not a member yet
1537 research outputs found
Sort by
SPECIFICS OF NURSING CARE IN PATIENTS WITH PURULENT MENINGITIS
No full textGnojni meningitis je prije izuma antibiotika bio smrtonosna upala moždanih ovojnica. Uzrokuju ga različite bakterije koje se dokazuju u krvi oboljelog ili cerebrospinalnom likvoru. Krv se uzorkuje u specifične sterilne setove sa podlogama tj bujonima. Postupak se naziva hemokultura, Čak i prije izoliranja uzročnika pristupa se antimikrobnom liječenju, ali je nerijetko potrebno i supurativno liječenje. Likvor se dobije postupkom lumbalne punkcije koju izvodi liječnik u aseptičnim uvjetima. Zadaća medicinske sestre je da uzorak pravovremeno dostavi u obližnji laboratorij s potrebnom medicinskom dokumentacijom. Oboljeli se liječe u jedinicama intenzivne skrbi, a sam oporavak traje dugo jer bolest uzrokuje neurološke ispade. Incidencija meningokokne bolesti je 0.5-5/10000 stanovnika, a bolest se češće javlja u proljeće u područjima umjerene klime. Zdravstvena njega oboljelog od gnojnog meningitisa je specifična jer na samom početku pri prijemu medicinska sestra treba strogo voditi računa o higijeni ruku, eventualnoj izolaciji bolesnika, a kasnije i o radu sa obitelji oboljelog jer je oporavak dugačak. Sestrinske dijagnoze koje se često javljaju kod oboljelih od gnojnog meningitisa su: hipertermija, bol, anksiozniznost i visok rizik za hipertermiju. Gnojni meningitis i njegove komplikacije, a osobito meningokokna sepsa predstavljaju po život zaraženog opasno stanje na koje treba što brže reagirati adekvatnom skrbi i liječenjem,ali i profilaktički zaštititi sve osobe koje su na bilo koji način našle u kontaktu oboljelog. Opisana sestrinska skrb omogućava oboljelima i članovima njihove obitelji da strpljivo prođu kroz proces rehabilitacije i nauče se određenim obrascima ponašanja u slučaju nastalih trajnih oštećenja kod oboljelog. Kako bi sestrinska skrb bila što efikasnija, sestra mora sagledati sve obrasce zdravstvenog funkcioniranja, a za ono područje u kojem se javlja problem izraditi specifičan plan zdravstvene njege.Purulent meningitis was a deadly meningitis before the invention of antibiotics. It is caused by various bacteria that are detected in the patient's blood or cerebrospinal fluid. Blood is sampled in specific sterile sets with substrates, ie. broths. The procedure is called blood culture. Even before the causative agent is isolated, antimicrobial treatment is approached, but suppurative treatment is often required. The cerebrospinal fluid is obtained by a lumbar puncture performed by a physician under aseptic conditions. The task of the nurse is to deliver the sample in a timely manner to a nearby laboratory with the necessary medical documentation. Patients are treated in intensive care units, and the recovery itself takes a long time because the disease causes neurological outbursts. The incidence of meningococcal disease is 0.5-5 / 10,000 inhabitants, and the disease occurs more frequently in the spring in temperate climates. The health care of a patient with purulent meningitis is specific because at the very beginning the nurse should strictly take care of hand hygiene, possible isolation of the patient, and later work with the patient's family because the recovery is long. Nursing diagnoses that often occur in patients with purulent meningitis are: hyperthermia, pain, anxiety, and a high risk of hyperthermia. Purulent meningitis and its complications, and especially meningococcal sepsis, represent a life-threatening condition that should be responded to as quickly as possible with adequate care and treatment, but also prophylactically protect all persons who have come into contact with the patient in any way. The described nursing care allows patients and their family members to patiently go through the rehabilitation process and learn certain patterns of behavior in case of permanent damage to the patient. In order for nursing care to be as effective as possible, the nurse must consider all patterns of health functioning, and for the area where the problem occurs, develop a specific health care plan
Zdravstvena njega pacijenta s akutnom vrtoglavicom : HEALTH CARE OF A PATIENT WITH ACUTE DIZZINESS
No full textBudući da je vrtoglavica subjektivni osjećaj okretanja prostora, može imati burnu simptomatologiju. Akutna vrtoglavica javlja se iznenada a predstavlja izazov za medicinski tim koji mora što prije odrediti da li se radi o centralnoj ili perifernoj vrtoglavici, jer o toj odluci ovisi daljnje liječenje i oporavak. Manifestacije raznih vestibularnih poremećaja znatno utječu na kvalitetu života bolesnika kako u fizičkom tako i u emotivnom i psihičkom pogledu.
Cilj ovog rada je prikazati zdravstvenu njegu pacijenta s akutnom vrtoglavicom. Smatra se kako je zdravstvena njega ključna kako bi se u svakom trenutku moglo pratiti zdravstveno stanje pacijenta, eventualno poboljšanje ili pogoršanje tijekom procesa liječenja. Potrebno je uvidjeti važnost terapije te prikazati planove njege pacijenata s akutnom vrtoglavicom, a plan je prije svega potreban za izbor dijagnoza te ciljeva, intervencija i edukacije koje su nužne tijekom ali i nakon liječenja.Primjerena komunikacija medicinske sestre s bolesnikom ključan je segment u njezi. Time se smanjuje strah bolesnika, poboljšava se njegovo emocionalno stanje i potiče ga se na sudjelovanje u liječenju. Na taj se način pruža bolesniku sigurnost i nada za izlječenje te izgrađuje pozitivni stav prema sebi i okolini.Dizziness is a subjective feeling of rotation in space, and can have very severe symptomatology. Acute dizziness, which occurs suddenly, is a great challenge for the on-duty team. It is of absolute importance to determine as soon as possible whether it is peripheral or central vertigo, because it determines the further sequence of work-up, treatment, and rehabilitation. Symptoms and clinical manifestations of various vestibular disorders significantly affect the quality of life of the patient physically, mentally and emotionally.
The purpose of this paper is to present the health care of a patient with acute vertigo.
Medical care is necessary as a continuous monitoring of the patient's condition, in order to track any unexpected events, deterioration, or improvement during treatment. The importance of therapy should be emphasized, including a care plan for patients with acute vertigo, which includes the selection of nursing diagnoses, adequate goals, interventions, and advice and education required during hospital stays
Anxiety as a symptom and anxiety as a disorder in psychiatric nursing practice
No full textAnksioznost je osjećaj koji se javlja kada se suočite s prijetećim ili stresnim situacijama. To je normalan odgovor u kontaktu s opasnošću, ali, ako je snažan ili potraje, mogao bi prerasti u anksiozni poremećaj. Anksiozni poremećaj se razlikuje od razvojno-normativne ili prolazne anksioznosti izazvane stresom po tome što je tjeskoba izražena (tj. nerazmjerna stvarnoj prisutnoj prijetnji) i trajna te narušava svakodnevno funkcioniranje. Većina anksioznih poremećaja pogađa gotovo dvostruko više žena nego muškaraca. O uzrocima se govori u biološkim, psihodinamskim, bihevioralnim i kognitivnim teorijama nastanka. Psihološki tretmani, osobito kognitivna bihevioralna terapija i uporaba lijekova iz skupine selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina, smatraju se najučinkovitijom metodom liječenja. Anksiozni poremećaji (anksiozni poremećaj razdvajanja, specifične fobije, socijalni anksiozni poremećaj, panični poremećaj, agorafobija i generalizirani anksiozni poremećaj) uglavnom počinju u djetinjstvu, adolescenciji i ranoj odrasloj dobi. Emocionalna veza s skrbnikom od najranijeg djetinjstva ostavlja posljedice za kasniji mogući razvitak anksioznih poremećaja. Na razvoj anksioznosti utječe i anksiozna crta ličnosti. Uloga medicinske sestre kao člana tima je prevencija i zaštita mentalnog zdravlja, te edukacija svih dobnih skupina. Na odjelu psihijatrije se susreće s vrlo osjetljivom skupinom bolesnika, stoga je komunikacija između pacijenta i medicinske sestre/tehničara jedan od najvažnijih čimbenika u provođenju procesa zdravstvene njege.Anxiety is a feeling of fear that occurs when you come in contact with threatening or stressful situations. This is a normal response when you are in danger, but if it is severe or lasts, it could be considered an anxiety disorder. It differs from developmental-normative or transient anxiety caused by stress in that anxiety is pronounced ( disproportionate to the actual threat) and permanent, and impairs daily functioning. Most anxiety disorders occur almost twice as often in women as in men. Causes are discussed in biological, psychodynamic, behavioral, and cognitive theories of origin. Psychological treatments, especially cognitive behavioral therapy and the use of drugs from the group of selective serotonin reuptake inhibitors, are considered the most effective method of treatment. Anxiety disorders (separation anxiety disorder, specific phobias, social anxiety disorder, panic disorder, agoraphobia, and generalized anxiety disorder) mostly begin in childhood, adolescence, and early adulthood. The emotional connection with the parent from the earliest childhood leaves consequences for the later possible development of anxiety disorders. Also, an anxious personality trait affects the development of anxiety.
The role of the nurse as a member of the team is the prevention and protection of mental health, and the education of all age groups. In the psychiatry department, they meet a very sensitive group of patients, so communication between patients and the nurse / technician is one of the most important factors in health care process.
Shoulder injuries in water polo players during the half season period
No full textCilj: Zadatak ovog istraživanja je bio determinirati i opisati pojavnost ozljeda ramena u strogo izabranoj skupini sportaša vaterpolista nakon zadanog vremenskog perioda polusezone. Uz otkrivanje statističkih podataka o pojavnosti ozljeda na ispitanicima cilj je usmjeriti ih kako pravilno prevenirati te pravilno rehabilitirati zadobivene ozljede za potpunu restituciju u profesionalni sport
Metode: U kohortnoj studiji je sudjelovalo 37 ispitanika stavljenih u jednu homogenu skupinu. Mjereni su na početku i na kraju vaterpolske polusezone, podaci su prikupljeni 1.2.2021. i 1.6.2021. Ispunjavan je Constant Murley Score upitnik za ocjenjivanje stupnja ozljede ramena i utjecaja boli na život ispitanika. Upitnik se sastoji od mjera opsega pokreta, mjera snage i mjera boli koje su podijeljene na subjektivni dio koji ispunjava sportaš te objektivni koji ispunjava ispitivač. Prva i druga mjerenja su uspoređena te statistički obrađena
Rezultati: Statističkom analizom testiranja utvrđeno je sa 95% rasponom pouzdanosti da je statistički značajna razlika u mjerenjima pronađena za mjere unutarnje rotacije (p=0.0434) ramena te su mjere snage ramena na drugom mjerenju prikazale značajan pad performansi (p= 0.0002). Ostale mjere (bol unutar zadnja 24h, utjecaj boli na svakodnevni i rekreativni život, mjere abdukcije, antefleksije i vanjske rotacije) nisu prikazale značajnu statističku razliku mjerenja te analizirane po CMS- upitniku.
Zaključak: Pokret unutarnje rotacije je uvelike ograničen kod sportaša te nam dokazuje deficit na kojem treba raditi kroz opisani program prevencije. Snaga ramena u sportaša vaterpolista na kraju polusezone opada i jedan je od ranih pokazatelja oštećenja ramena te moguće pojavnosti ozljede. Potrebno je opisanim programom prevencije ozljeda pristupiti ovoj problematici. Mjere opsega pokreta u drugim radovima prikazuju pokret vanjske rotacije kao jedno od mjesto fokusa, te bi takva praćenja u budućnosti trebalo optimizirati jer i blago smanjen opseg pokreta ukazuje na neravnotežu muskulature ramenog obruča, posebice diskineziju scapuleObjective: Main objective of this study was to determine and describe shoulder injury percentages and its indcidence in a strictly chosen group of vaterpolo players before and after the second part of the season. In addition to revealing statistical data about injury occurence in vaterpolo players the goal was to educate them on how to prevent and rehabilitate shoulder injuries so they can fully return to professional sport or continue their ongoing training program.
Methods: In this cohort study there was 37 participants included as a part of one homogenous group. Measurements were taken at the start and at the end of waterpolo half-season. Data was collected 1.2.2021. and 1.6.2021. Constant Murley Score questionaire was used for grading the degree of injuries and pain. The questionaire consisted of range of motion measurements, strength measurements and pain measurements affecting the quality of life of the subjects.The tests were divided in two parts: the subjective and the objective part of the questionaire. Subjective part is filled by the player and objective part is filled by the examiner.Measurements at the start and at the end were statistically processed.
Results: Statistical analysis with a confidence interval of 95% shows that a statistically relevant difference was measured in the shoulder internal rotation component (p=0.0434). Shoulder strength measurements showed a dramatic decrease (p=0.0002). Other parameters (pain within 24 hours, the effects of pain on daily life/activities, shoulder abduction,flexion and external rotation of the shoulder) did not show a statistically relevant difference when analyzed by the CMS questionnaire.
Conclusion: Shoulder internal rotation is vastly limited in sportspersons and elucidates a deficit which needs to be addressed in the described prevention program. Shoulder strength in waterpolo players declines by the end of the half-season and is one of the indicators of shoulder damage and possible shoulder injury onset. This problem needs to be addressed via the described prevention program. In similar papers, shoulder measurements show the external rotation component as one of the focal points that need to be optimized in the future, since mild reduction in the range of motion is indicative of muscle imbalances of the shoulder girdle, especially scapular dyskinesis
RADIOLOGICAL DIAGNOSTIC OF ACUTE STROKE BASED ON COMPUTED TOMOGRAPHY
No full textKompjutorizirana tomografija (CT) je dijagnostički slikovni prikaz koji se koristi za izradu detaljnih slika unutarnjih organa, kostiju, tkiva i krvnih žila čovjekova tijela. Slike nastale tijekom skeniranja mogu se preoblikovati u više ravnina te generirati trodimenzionalni prikaz na monitoru računala. CT je prva dijagnostička metoda koja se koristi kod sumnji na moždani udar zbog niza prednosti kao što su brzina, neinvazivnost i točnost.
Moždani udar predstavlja globalni problem diljem svijeta jer je jedan od glavnih uzroka smrtnosti i invaliditeta, stoga je vrlo važno rano otkrivanje i prevencija. Moždani udar nastaje uslijed okluzije ili puknuća krvne žile što za posljedicu ima onemogućen protok krvi u moždano tkivo te prestanak oksigenacije.
Nativni CT je početna dijagnostička metoda u hitnim slučajevima koja nam omogućuje razlikovanje ishemijskog od hemoragijskog moždanog udara. Ishemijski moždani udar je najčešći oblik kojeg nalazimo čak u 80% slučajeva, dok 20% otpada na hemoragijski. CT perfuzija (CTP) je dijagnostička metoda oslikavanja kojom se jasno razlikuje zona hipoperfuzije od zone infarkta mjerenjem cerebrovaskularnog protoka (CBF), cerebrovaskularnog volumena (CBV) i srednjeg vremena protoka (MMT). CT angiografija (CTA) omogućuje neinvazivni i brzi prikaz intrakranijalnih i ekstrakranijalnih krvnih žila, te je pomoću nje moguće jasno odrediti mjesto stenoze ili okluzije krvne žile koja je dovela do ishemije. Ovi dijagnostički postupci, osim nativnog CT-a, zahtijevaju primjenu jodnog intravenskog kontrastnog sredstva.Computed tomography (CT) is a diagnostic imaging method used to produce detailed images of the internal organs, bones, tissues, and blood vessels of the human body. Images created during scanning can be transformed into multiple planes and generate a three-dimensional display on a computer monitor. CT is the first diagnostic method used in suspected stroke because of several advantages such as speed, noninvasiveness, and accuracy.
Stroke is a global problem worldwide because it is one of the leading causes of death and disability, so early detection and prevention are very important. A stroke occurs due to occlusion or rupture of a blood vessel, which results in impaired blood flow to the brain tissue and cessation of oxygenation.
Native CT is the initial diagnostic method for emergencies that allows us to distinguish ischemic from hemorrhagic stroke. Ischemic stroke is the most common form and occurs in as many as 80% of cases, while 20% are hemorrhagic. CT perfusion (CTP) is a diagnostic imaging method that clearly distinguishes the hypoperfusion zone from the infarct zone by measuring cerebrovascular flow (CBF), cerebrovascular volume (CBV), and mean flow time (MMT). CT angiography (CTA) allows non-invasive and rapid imaging of intracranial and extracranial blood vessels, and it is possible to determine the location of stenosis or occlusion of the blood vessel that led to ischemia. These diagnostic procedures, in addition to native CT, require the use of an iodine intravenous contrast agent
Perception of nursing profession among students of the University of Split
No full textUvod: Sestrinstvo je prošlo dug razvojni put od primitivnog zanimanja do modernog i plemenitog zanimanja, a time
se mijenjala i sama percepcija prema sestrinskoj struci.
Cilj: Ispitati percepciju o zanimanju medicinske sestre kod studenata u Splitu.
Metode: Istraživanje se provodilo na 5 fakulteta u Splitu: Sveučilišni odjel zdravstvenih studija, Medicinski fakultet,
Pravni fakultet, Pomorski fakultet i Katoličko bogoslovni fakultet, a obuhvatilo je 516 studenata. Upitnik se ispunjavao
anonimno, online putem koristeći Google Forms u trajanju od studenog 2020. do ožujka 2021. godine.
Rezultati: Stavovi o sestrinstvu kao zanimanju između 5 fakulteta znatno se razlikuju (P<0,001), a najpozitivnije
stavove o sestrinstvu kao zanimanju su imali studenti Medicinskog fakulteta (X̄=0,28; SD=0,61), zatim studenti
Sveučilišnog odjela zdravstvenih studija (X̄=0,18; SD=0,97), dok su najlošije stavove o sestrinstvu kao zanimanju
imali studenti Katoličko-bogoslovnog fakulteta (X̄=-0,98; SD=1,42). U odgovorima o poštivanju sestrinstva kao
zanimanja između 5 studijskih smjerova Sveučilišnog odjela zdravstvenih studija (P<0,001) studenti Primaljstva su
iskazali najvišu razinu poštivanja sestrinstva kao zanimanja (X̄=0,39; SD=0,88), dok su studenti Sestrinstva iskazali
najlošiju razinu poštivanja sestrinstva kao zanimanja (X̄=-0,52; SD=1,06).
Zaključci: Studenti Sveučilišnog odjela zdravstvenih studija, Medicinskog fakulteta i Katoličko bogoslovnog
fakulteta imaju pozitivniju percepciju o zanimanju medicinske sestre od studenata Pravnog fakulteta i Pomorskog
fakulteta. Studenti sestrinstva i primaljstva nemaju pozitivniju percepciju o zanimanju medicinske sestre od studenata
fizioterapije, medicinsko-laboratorijske dijagnostike i radiološke tehnologije. Studenti koji imaju prijatelje ili rodbinu
koji se bave sestrinstvom imaju djelomično pozitivniju percepciju od studenata koji ih nemaju. Želja za pomaganjem,
kao razlog zbog kojeg su upisali fakultet najviše je izražena kod studenata Katoličko bogoslovnog fakulteta.Introduction: Nursing has gone through a long developmental path from a primitive profession to a modern and noble
profession, and thus the perception of the nursing profession has changed.
Aim: To examine the perception of the profession of a nurse among students in Split.
Methods: The research was conducted at 5 faculties in Split: the University Department of Health Studies, the Faculty
of Medicine, the Faculty of Law, the Faculty of Maritime Studies, the Faculty of Catholic Theology, and included 516
students. The questionnaire was completed anonymously, online using Google Forms from November 2020 to March
2021.
Results: Attitudes about nursing as a profession between 5 faculties differ significantly (P <0.001), and the most
positive attitudes about nursing as a profession were students of the Faculty of Medicine (X̄= 0.28; SD = 0.61),
followed by students of the University Department of Health study (X̄= 0.18; SD = 0.97), while the students of the
Catholic Theological Faculty had the worst attitudes about nursing as an occupation (X̄= -0.98; SD = 1.42). In the
answers on respect for nursing as a profession among 5 study fields of the University Department of Health Studies (P
<0.001), students of midwifery showed the highest level of respect for nursing as a profession (X̄= 0.39; SD = 0.88),
while students of nursing showed the worst the level of respect for nursing as a profession (X̄= -0.52; SD = 1.06).
Conclusions: Students of the University Department of Health Studies, Faculty of Medicine, and Catholic Theological
Faculty have a more positive perception of the profession of a nurse than students of the Faculty of Law and the Faculty
of Maritime Studies. Students of nursing and midwifery do not have a more positive perception of the profession of
nursing than students of physiotherapy, medical-laboratory diagnostics, and radiological technology. Students who
have friends or relatives who practice nursing have a partially more positive perception than students who do not. The
desire to help, as the reason why they enrolled in the faculty, is most pronounced among the students of the Catholic
Theological Faculty
Kinesiotherapy methods in low back pain
No full textCILJ: Cilj ovog istraživanja je analizirati razinu učinkovitosti triju kinezioterapijskih modela (Brück, Regan, Kaltenborn/Evjenth) u liječenju križobolje. Uspoređivala se učinkovitost Brückovih i Reganovih vježbi koji su se provodile u grupnom tretmanu, te Kaltenborn/Evjenth tehnike koja se provodila individualno
METODE I MATERIJALI: U istraživanju je sudjelovalo 66 ispitanika s dijagnosticiranom kroničnom križoboljom. Od 66 ispitanika 48 ih je bilo ženskog spola, a 18 muškog. Ispitanici su bili podijeljeni u 3 skupine po 22. Dvije skupine su bile kontrolne ( Bruck,Regan), dok je treća skupina bila pokusna (Kaltenborn/Evjenth). Glavne mjere ishoda su bile vizualno analogna skala boli za ocjenu osobnog doživljaja boli, Roland-Morris upitnik provodio se za osobnu ocjenu funkcije i kvalitete života, dok se gibljivost kralježnice prikazivala laterofleksijom trupa lijevo, laterofleksijom trupa desno, indeksom sagitalne gibljivosti lumbalne kralježnice i antefleksijom trupa.
REZULTATI: Rezultati istraživanja prikazani su tablično, grafički i opisno. Kaltenborn/Evjenth kinezioterapijski model, kod kojeg su ispitanici imali individualan tretman, pokazao se najučinkovitijim po svim mjerama ishoda, dok su grupni tretmani Bruckovim i Reganovim vježbama također pokazali napredak, no ni približan individualnom pristupu Kaltenborn/Evjenth modela.
ZAKLJUČAK: Provedenim istraživanjem utvrdio se značajno bolji učinak Kaltenborn/Evjenth kinezioterapijskog modela individualnim pristupom na liječenje križobolje u odnosu na Bruckov i Reganov model vježbanja. Saznanjima iz provedenog istraživanja, ali i proučavanjem dostupnih članaka na internetskim bazama podataka, doznajemo da kinezioterapija ima gotovo uvijek pozitivan učinak na pacijente s križoboljom te je često i prvi izbor u liječenju iste. Osim samog kineziterapijskog programa liječenja, važnu ulogu u uspješnosti terapije ima pravilno doziranje vježbi i edukacija pacijenta.AIM: The aim of this study was to analyze the level of efficacy of three kinesiotherapy models (Brück, Regan, Kaltenborn / Evjenth) in the treatment of low back pain. The effectiveness of the Brück and Reagan exercises, which were performed in group treatment, and the Kaltenborn / Evjenth technique, which was performed individually, were compared.
MATERIALS AND METHODS: The study involved 66 subjects diagnosed with chronic low back pain. Of the 66 respondents, 48 were female and 18 were male. Subjects were divided into 3 groups of 22. Two groups were control (Bruck, Regan), while the third group was experimental (Kaltenborn / Evjenth). The main outcome measures were a visually analogous pain scale to assess personal pain experience, the Roland-Morris questionnaire was conducted to personally assess function and quality of life, while spinal mobility was shown by torso lateroflexion left, trunk lateroflexion right, lumbar spine sagittal mobility index and lumbar spine index
RESULTS: The results of the research are presented in tabular, graphical and descriptive form. The Kaltenborn / Evjenth kinesiotherapy model, in which subjects had individual treatment, proved to be the most effective in all outcome measures, while group treatments with Bruck and Reagan exercises also showed progress, but not close to the individual approach of the Kaltenborn / Evjenth model.
CONCLUSION: The study found a significantly better effect of the Kaltenborn / Evjenth kinesiotherapy model with an individual approach to the treatment of low back pain compared to Bruck's and Reagan's model of exercise. With the findings of the research, but also by studying the available articles on online databases, we learn that kinesiotherapy almost always has a positive effect on patients with low back pain, and often the first choice in its treatment. In addition to the kinesitherapy treatment program itself, proper dosing of exercises and patient education play an important role in the success of therapy
NURSE EDUCATOR IN THE CARE OF A PATIENT WITH METABOLIC SYNDROME, IMPACT ON QUALITY OF LIFE
No full textSuvremeni način života obilježen prekomjernim sjedenjem i nedostatnom tjelesnom aktivnošću te nepravilnom, neredovitom i neuravnoteženom prehranom u uvjetima užurbanosti i stresa doprinosi razvoju brojnih kroničnih stanja, a jedan od njih je metabolički sindrom. Navedeni sindrom nema jednostavnu patogenezu, već je rezultat skupa rizičnih čimbenika kao što su visceralna pretilost koja uzrokuje upalne procese u organizmu te doprinosi otpuštanju viška slobodnih masnih kiselina u organizam, zatim hipertenzija, dislipidemija te inzulinska rezistencija. Dugoročna izloženost stanju povišenih vrijednosti šećera u krvi unatoč povećanom izlučivanju inzulina u gušterači koja se događa uslijed inzulinske rezistencije vodi do dijabetesa, srčanih i moždanih udara te smanjenja funkcije bubrega.
Medicinske sestre imaju ključnu ulogu edukatora kod bolesnika oboljelih od metaboličkog sindroma. Individualni pristup edukaciji i motivaciji bolesnika za provedbu programa modifikacije životnog stila (prehrana, kretanje, prestanak pušenja i konzumacije alkohola) ključan je i učinkovit u primarnoj i sekundarnoj prevenciji komplikacija koje mogu nastati kao posljedica metaboličkog sindroma, a to su prvenstveno kardio-vaskularne bolesti. Preuzimanjem odgovornosti za vlastito zdravstveno stanje unaprjeđuje se nesmetano funkcioniranje oboljelih te se podiže kvaliteta njihova života.
CILJ: Cilj istraživanja je razumjeti patogenezu nastanka metaboličkog sindroma i njegovu korelaciju sa kritičnim čimbenicima te cjelovito obrazložiti ulogu medicinske sestre kao edukatora u skrbi za bolesnika oboljelog od istoga. Edukativna uloga medicinske sestre/tehničara je ključna obzirom da je esencijalni čimbenik o kojem ovisi ishod liječenja metaboličkog sindroma upravo promjena životnog stila i navika kao što su povećana tjelesna aktivnost, uvođenje kvalitetnije prehrane te prestanak pušenja i konzumacije alkohola.
METODE: Narativni pregled literature je prikazan na osnovu pretrage znanstvenih i stručnih članaka i publikacija dostupnih u bazama podataka Medline, scholar.google.hr i hrcak.srce.hr. Pretraživanje baza podataka je provedeno na osnovu ključnih riječi „metabolic syndrome“, „nursing management“, „nurse specialist“ i „educational role“ na engleskom i hrvatskom jeziku u bazama podataka PubMed i hrcak.srce.hr. Pretraga je rezultirala sa 137.000 rezultata. Potom je pretraga sužena prema kriteriju recentnosti rezultata, a kao granična godina je uzeta 2012. U užu pretragu su uključeni članci u kojima se obrađuje utjecaj uloge medicinske sestre edukatora na kvalitetu života i ishod liječenja oboljelih od metaboličkog sindroma, te je u radu prikazano ukupno šest istraživanja na tu temu.
REZULTATI: Prema rezultatima istraživanja Pincere i suradnika, individualan i dugotrajan pristup edukaciji i motivaciji pacijenta za usvajanje zdravih navika ključan je u uspješnom razvoju odgovornog pristupa samog pacijenta u pogledu brige za vlastito zdravlje [31]. Chang, Fritschi i Kim su pak radili istraživanje o utjecaju edukacije i promjene načina života na hipertenziju. Rezultati istraživanja pokazali su da je program utemeljen na sestrinskim intervencijama rezultirao uspješnijim ishodima u smislu promjena u sistoličkom i dijastoličkom tlaku te obujmu struka nego kod kontrolne skupine. Chia-Huei i suradnici su kroz analizu ukupno pet različitih programa za promjenu životnog stila također potvrdili kako edukacija i promocija zdrave prehrane i tjelovježbe te savjetovanje i poticanje motivacije imaju pozitivne ishode na sistolički i dijastolički krvni tlak te obujam struka i razinu triglicerida u krvi. Rezultati istraživanja Iquiza i suradnika ukazuju kako je primjena edukacijskih programa od strane medicinskih sestara/tehničara rezultirala brojnim dobrobitima u fizičkom zdravlju za ciljne skupine pacijenata, i to u pogledu brige o vlastitom zdravlju, unaprjeđenja funkcionalnosti i kvalitete života [34]. Rezultati istraživanja Lawler i suradnika pokazali su pozitivan učinak sestrinskih intervencija na stanje pacijenta na način da se kroz edukaciju bolesnika s dijabetesom smanjuje vrijeme i frekventnosti hospitalizacija i povećava razina zadovoljstva pacijenta [34]. Poljičanin i suradnici su proveli CroHort studiju o utjecaju edukacijskih i motivacijskih mjera koje provode medicinske sestre na razini zajednice koja je rezultirala spoznajom velikog utjecaja motivacije oboljlih na poboljšanje parametara i vrijednosti hiperlipidemije, hipertenzije te tjelesne mase. Istraživanje Felixa i suradnika temelji se na procjeni standarda za postavljanje sestrinskih dijagnoza i intervencija te je rezultiralo visokim stupnjem sukladnosti procesa sestrinske dijagnostike utemeljene na teorijskom okviru ljudskih potreba sa standardom ICNP® 2015 [36].
ZAKLJUČAK: Metabolički sindrom se smatra stanjem rezultiranim kumulacijom genetskih čimbenika, suvremenog načina života bez dovoljno tjelesne aktivnosti i neadekvatne prehrane te štetnih životnih navika. Kriteriji za dijagnostiku metaboličkog sindroma se razlikuju, no u rizične čimbenike se ubrajaju visceralna pretilost, hipelipidemija, hipertenzija, inzulinska rezistencija i hipeglikemija. Ukoliko bolesnik ima tri od pet navedenih rizičnih čimbenika, dijagnosticira mu se metabolički sindrom. Utjecaj intervencija medicinskih sestara/ tehničara na poboljšanje stanja i liječenje uzroka metaboličkog sindroma nije zanemariv. Motivacija, edukacija i savjetovanje pacijenata uvelike dopridonose smanjenju vrijednosti hiperlipidemije, hipertenzije te tjelesne mase pacijenata, a to se postiže pravodobnim dijagnosticiranjem uzroka i individualnim holističkim pristupom oboljelima.The modern way of life characterized by excessive sitting and insufficient physical activity, as well as unbalanced and irregular diet combined with stressful and busy life, contributes to the development of numerous chronic conditions, one of which is metabolic syndrome. This syndrome does not have a simple pathogenesis, but is the result of a set of risk factors such as visceral obesity, which causes inflammatory processes in the body and contributes to the release of excess free fatty acids into the body, hypertension, dyslipidemia and insulin resistance. Long-term exposure to a state of elevated blood sugar levels despite increased insulin secretion in the pancreas that occurs due to insulin resistance leads to diabetes, heart attacks and strokes, and decreased kidney function..
Nurses play a key role as educators in patients with metabolic syndrome. An individual approach to educating and motivating patients to implement a lifestyle modification program (diet, exercise, smoking cessation, and alcohol consumption) is crucial and effective in primary and secondary prevention of complications that may result from metabolic syndrome, primarily cardiovascular disease. By taking responsibility for one's own health, the everyday functioning of patients is improved and the quality of their lives is raised.
AIM: The aim of the research is to understand the pathogenesis of the metabolic syndrome and its correlation with critical factors and to fully explain the role of the nurse as an educator in the care of patients with the metabolic syndrome. The educational role of the nurse / technician is crucial given that the essential factor on which the outcome of metabolic syndrome treatment depends is a change in lifestyle and habits such as increased physical activity, introduction of a better diet and smoking cessation and alcohol consumption cessation.
METODHS: Narrative literature review is presented based on a search of scientific and professional articles and publications available in the databases of Medline, scholar.google.hr and hrcak.srce.hr. The database search was performed on the basis of the keywords "metabolic syndrome", "nursing management", "nurse specialist" and "educational role" in English and Croatian in the PubMed and hrcak.srce.hr databases. Search returned 137,000 results. Then the search was narrowed according to the criterion of recent results, and the limit year was 2012. research on the subject. The shortlist includes articles that deal with the impact of the role of the educator nurse on the quality of life and the outcome of treatment of patients with metabolic syndrome, and the paper presents a total of six studies on this topic.
RESULTS: According to research by Pincera and associates., An individual and long-term approach to educating and motivating the patient to adopt healthy habits is crucial in the successful development of a responsible approach of the patient to care for their own health [31]. Chang, Fritschi, and Kim, on the other hand, did research on the impact of education and lifestyle changes on hypertension. The results of the study showed that the program based on nursing interventions resulted in more successful outcomes in terms of changes in systolic and diastolic pressure and waist circumference than in the control group. Through an analysis of a total of five different lifestyle change programs, Chia-Huei and colleagues also confirmed that education and promotion of healthy eating and exercise and counseling and motivation have positive outcomes on systolic and diastolic blood pressure and waist circumference and blood triglyceride levels. The results of research by Iquiz and associates indicate that the implementation of educational programs by nurses / technicians has resulted in numerous physical health benefits for target groups of patients, in terms of caring for their own health, improving functionality and quality of life [34]. The results of a study by Lawler et al showed a positive effect of nursing interventions on the patient's condition by reducing the time and frequency of hospitalizations and increasing patient satisfaction through education of patients with diabetes [34]. Poljičanin and colleagues conducted a CroHort study on the impact of educational and motivational measures implemented by nurses at the community level, which resulted in the realization of the great impact of motivation of patients on improving the parameters and values of hyperlipidemia, hypertension and body weight. The research of Felix and co-workers is based on the assessment of standards for setting nursing diagnoses and interventions and has resulted in a high degree of compliance of the nursing diagnosis process based on the theoretical framework of human needs with the ICNP® 2015 standard. [36].
CONCLUSION: Metabolic syndrome is considered a condition resulted because of the accumulation of genetic factors, a modern lifestyle without sufficient physical activity and inadequate nutrition, and harmful lifestyle habits. Criteria for the diagnosis of metabolic syndrome vary, but risk factors include visceral obesity, hypelipidemia, hypertension, insulin resistance, and hypoglycemia. If a patient has three of the five listed risk factors, he is diagnosed with metabolic syndrome. The impact of the interventions of nurses / technicians on the improvement of the condition and the treatment of the causes of the metabolic syndrome is not negligible. Motivation, education and counseling of patients greatly contribute to the reduction of the values of hyperlipidemia, hypertension and body weight of patients, and this is achieved by timely diagnosis of the causes and individual holistic approach to patients
Water exercises for the knee and hip osteoarthritis
No full textSažetak:
CILJ: Cilj ovog rada je pretragom medicinske baze podataka napraviti narativni pregled literature o vježbama u vodi kod osteoartritisa koljena i kuka. Procijenit ćemo doprinos vježbi u vodi u terapiji osteoartritisa i njihov učinak u usporedbi s nekim drugim terapijama.
MATERIJALI I METODE: Za izradu ovog rada proučena je literatura medicinske baze podataka PubMed. Ključne riječi pri pretraživanju su bile: aquatic exercise osteoarthritis knee and hip i hydrotherapy osteoarthritis knee and hip. Za analizu ovog rada odabrano je 5 istraživanja, od kojih 3 rada uspoređuju učinke vježbi u vodi samo s kontrolnom skupinom, a preostala 2 s nekom drugom terapijom.
REZULTATI: Rezultati ovih studija mjereni su pomoću određenih testova, indeksa i skala samoprocjene. U većini istraživanja, vježbe u vodi pozitivno su utjecale na mjere ishoda, a ni u jednom istraživanju nisu doprinijele pogoršanju stanja. Kod snaženja mišića, vježbe na suhom su prednjačile pred onima u vodi, dok je značajniji napredak u kondiciji postignut kod hidrogimnastike. Zbog rasterećenog pokreta i manje bolnosti većina pacijenata je istaknula pozitivna iskustva treninga u vodi.
ZAKLJUČAK: Vježbe u vodi pokazale su se prikladne kod poboljšanja aerobne funkcije, ali nisu pogodne za jačanje muskulature. Kod teških oblika osteoartritisa, voda je adekvatan medij za vježbanje jer pacijenti na taj način mogu provoditi vježbe višeg intenziteta uz pojavu manje bolnost. Iako ne donose značajno smanjene bolova, vježbe u vodi ne pogoršavaju stanje i ne rezultiraju ozljedama. Zamijećeno je da su se bolji ishodi javili kod pacijenata u ranijim stadijima bolesti.Summary:
AIM: The purpose of this paper is to search medical database to make a narrative review of literature on water exercises for the knee and hip osteoarthritis. We will evaluate the contribution of water exercises in the treatment of osteoarthritis and their effects compared to some other therapies.
MATERIALS AND METHODS: For the research of this paper the literature of PubMed medical database was studied. The key words in the search were: water exercise osteoarthritis of the knee and hip and hydrotherapy osteoarthritis of the knee and hip. For the analysis of this paper 5 studies were selected, from which 3 studies compared the effects of water exercises with the control group and the remaining 2 with some other therapy.
RESULTS: The results of these studies were measured using specific tests, indexes and self-reported scales. In most studies, water exercises had a positive effect on outcome measures and in none of studies did not contribute to the worsening of the condition. In terms of strengthening, gym exercises took precedence over those in water, while more significant progress in fitness was achieved with hydrogymnastics. Due to the relieved movement and less pain, most patients pointed out the positive experiences of training in water.
CONCLUSION: Water exercises have shown to be suitable in improving aerobic function, but they are not suitable in strengthening. In severe forms of osteoarthritis, water is an adequate exercise medium because on that way patients can perform exercises of higher intensity with less pain. Although, they do not bring significant pain reduction, water exercises do not worsen the condition and do not result in injuries. It was observed that better outcomes were reported by patients in the earlier stages of the disease
PSYHOSOCIAL CHARACTERISTICS OF CHILDREN OF PARENTS WITH CERTAIN MENTAL ILLNESS
No full textPsihičke bolesti roditelja kao i zlouporaba alkohola mogu imati značajne dugoročne učinke na djecu. Genetska predispozicija i činjenica da prisutnost bolesti ne utječe samo na pojedinca već na cijelu obitelj, mijenjajući način funkcioniranja, povećavajući rizik postavljanja dijagnoze mentalne bolesti, nasilja u obitelji bilo fizičkog ili emocionalnog, uključenosti službi za zaštitu djece, razvoda i nezdravog zdravstvenog ponašanja. Mijenjanje uloga gdje, često, djeca moraju preuzeti ulogu roditelja dovodi do zanemarivanja njihovog vlastitog emocionalnog razvoja. Zbog stigme, srama i manjka informacija djeca su izoliranija, socijalno povučenija, slabijeg uspjeha u školi. Također su prisutni problemi ponašanja, depresivno ponašanje, strah od sukoba, usamljenost osjećaj napuštenosti, manjak emocionalne potpore te ljutnja i bijes kao odgovor na stres. Reakcije na stresne događaje te učinak na razvoj djeteta u obitelji ne mogu se nazvati tipičnim za djecu roditelja oboljelih od duševnih bolesti, jer kako će dijete reagirati ovisi o samom djetetu, dobi, emocionalnoj zrelosti kao i prisutnosti zdravog roditelja. Ukoliko se bolest na vrijeme prepozna, pravilno liječi uključujući cijelu obitelj u proces može se smanjiti utjecaj psihičke bolesti na sposobnost pojedinca da bude dobar roditelj čime se smanjuju negativni učinci na dijete. Pravilna edukacija, ne samo obitelji već i svih službi uključenih u proces pomoći obitelji te uključivanje djece kao ravnopravnih jedinki u donošenju odluka može pomoći pri razumijevanju i nošenju s mentalnom bolesti roditelja što u konačnici može smanjiti negativni učinak iste