University Department of Health Studies Repository
Not a member yet
1537 research outputs found
Sort by
Standardized versus individualized parenteral nutrition in neonatal intensive care units.
No full textU radu je opisan značaj parenteralne prehrane kod nedonoščadi. Parenteralna prehrana se primjenjuje intravenski u slučaju da enteralno hranjenje nije moguće zbog komplikacija. Standardizirana i individualizirana parenteralna prehrana dvije su vrste parenteralne prehrane koje imaju prednosti i nedostatke, te su u radu opisane njihove razlike. Ključna je uloga primalje i ostalog medicinskog osoblja kao i njihove stručnosti u cijelom procesu da bi se osigurao siguran i učinkovit pristup.This paper describes the significance of parenteral nutrition in preterm infants.. Parenteral nutrition is administered intravenously when enteral feeding is not feasible due to complications. Two types of parenteral nutrition, standardized and individualized, are discussed, highlighting their advantages and disadvantages. The crucial role of midwifes and other medical staff, as well as their expertise throughout the process, is essential to ensure a safe and effective approach
Therapeutic exercises as prevention of osteoporotic fractures in elderly people
No full textPrevencija osteoporotskih prijeloma kod starijih osoba izuzetno je važna zbog visokog rizika od invaliditeta i dugotrajnog oporavka. Tjelesna aktivnost, posebice terapijske vježbe smatraju se najboljom preventivnom intervencijom jer djeluju na smanjenje više čimbenika rizika. Multimodalni trening koji uključuje kombinaciju terapijskih vježbi snage, aerobnih vježbi, mobilnost i ravnotežu, pokazuje najbolje rezultate u povećanju mineralne gustoće kostiju (BMD) i smanjenju rizika od osteoporotskog prijeloma. Fizioterapeut u suradnji sa starijom osobom nakon postupka fizioterapijske procjene planira fizioterapijski proces te cilj terapije, također osigurava sigurnost, progresiju i motivaciju tijekom vježbanja. Nadzor prilikom vježbanja i individualan pristup mogu značajno poboljšati mobilnost, samopouzdanje i kvalitetu življenja starijih osoba te dovesti do prevencije padova i nastanka njihovih neželjenih posljedica.Prevention of osteoporotic fractures in the elderly is extremely important because of the high risk of disability and prolonged recovery. Physical activity, especially therapeutic exercises, are considered the best preventive intervention because they act on several risk factors. A multimodal training program that includes a combination of muscle strength exercise, aerobic exercise, mobility and balance shows the best results in increasing bone mineral density (BMD) and reducing the risk of osteoporotic fractures. The physiotherapist after the physiotherapeutic assessment in collaboration with the elderly patient, plans the therapeutic process and therapy goals ensuring safety, progression and motivation during exercise. Supervision during exercise and an individualized approach can significantly improve mobility, self-confidence and quality of life of the elderly, leading to the prevention of falls and the undesirable consequences that may result from them
Midwife care in preconception period
No full textSažetak: Prekoncepcijska skrb obuhvaća skup mjera i intervencija usmjerenih na unapređenje zdravlja žene tijekom prekoncepcijske skrbi s ciljem optimizacije ishoda trudnoće i zdravlja majke i djeteta. Obzirom na ključnu ulogu u reproduktivnoj skrbi, primalje imaju jedinstvenu perspektivu i odgovornost u pružanju podrške budućim roditeljima tijekom ovog razdoblja. Ovaj rad istražuje značaj prekoncepcijske skrbi, ulogu i odgovornosti primalja, te izazove i mogućnosti s kojima se suočavaju u pružanju ove vrste zdravstvene njege. Kroz pregled literature i analizu aktualnih smjernica, prikazani su osnovni elementi prekoncepcijske skrbi, uključujući edukaciju o zdravlju, savjetovanje o načinu života, planiranju trudnoće, upravljanju bolestima i rizičnim faktorima, te važnost suradnje s drugim zdravstvenim djelatnicima kako bi se osigurao sveobuhvatan pristup zdravlju žena. Rana intervencija i savjetovanje imaju ključnu ulogu u smanjenju komplikacija tijekom trudnoće i postizanju boljih perinatalnih ishoda. Kao zaključak, može se reći da primalje, kao edukatorice i podrška, imaju ključnu ulogu u osnaživanju budućih roditelja da preuzmu aktivnu ulogu u svom zdravlju prije trudnoće. Potreban je veći napor u smislu edukacije primalja, razvoj smjernica i jačanje svijesti o važnosti prekoncepcijske skrbi.Summary: Preconception care includes a set of measures and interventions aimed at improving a woman's health during preconception care with the aim of optimizing the outcome of pregnancy and the health of the mother and child. Given their key role in reproductive care, midwives have a unique perspective and responsibility in supporting expectant parents during this period. This paper explores the significance of preconception care, the role and responsibilities of midwives, and the challenges and opportunities they face in providing this type of health care. Through a literature review and analysis of current guidelines, the basic elements of preconception care are presented, including health education, lifestyle counseling, pregnancy planning, disease and risk factor management, and the importance of collaboration with other health professionals to ensure a comprehensive approach to women's health. Early intervention and counseling play a key role in reducing complications during pregnancy and achieving better perinatal outcomes. As a conclusion, it can be said that midwives, as educators and support, have a key role in empowering future parents to take an active role in their health before pregnancy. A greater effort is needed in terms of midwifery education, development of guidelines and increased awareness of the importance of preconception care
Challenges of nursing education on nutrition therapy for persons with diabetes
No full textŠećerna bolest, zbog ozbiljnih posljedica i velike zastupljenosti predstavlja jedan od najvećih javnozdravstvenih problema. U ovom radu istražena je važnost edukacije medicinskih sestara o prehrani u kontroli šećerne bolesti. Razmatrani su različiti tipovi dijabetesa, uključujući tip 1, tip 2 i gestacijski dijabetes, kao i akutne i kronične posljedice ove bolesti.
Danas medicinske sestre imaju ključnu ulogu u procjeni pacijentovog znanja o prehrani, s posebnim fokusom na unos ugljikohidrata, proteina i masti. Osim toga, medicinske sestre motiviraju pacijente i podržavaju ih u usvajanju zdravih prehrambenih navika. Edukacija pacijenata o prehrani zahtijeva posebnu pažnju u vođenju prehrane, uključujući poticanje i ohrabrivanje pacijenata na pridržavanje preporučenih smjernica.
U završnom radu se fokusira na aktivnosti medicinskih sestara u poboljšanju kvalitete života osoba sa šećernom bolesti kroz izradu planova obroka i edukaciju pacijenata u prevenciji dijabetičkih komplikacija. Edukacija medicinskih sestara u radu s pacijentima koji boluju od šećerne bolesti ima pozitivan utjecaj na liječenje i prevenciju s njim povezanih komplikacija.Diabetes is one of the biggest public health problems due to its serious and major consequences. This paper explores the importance of nurse education on nutrition in the management of diabetes. Various types of diabetes, including type 1, type 2, and gestational diabetes, as well as “the acute and chronic complications associated with the disease. Today, nurses play a crucial role in assessing patients knowledge of nutrition, with a particular focus on the intake of carbohydrates, proteins, and fats. In addition, nurses motivate and support patients in adopting healthy eating habits. Patient education on nutrition requires special attention in dietary management, including encouraging and supporting patients to adhere to recommended guidelines.
A bachelor theis focuses on the role of nurses in improving the quality of life for individuals with diabetes through meal planning and patient education in preventing diabetic complications.
Working with patients with diabetes positively impacts treatment and the prevention of related complications
Palliative care of patients with glioblastoma
No full textGlioblastom je najteži i najagresivniji tip tumora mozga kod ljudi, koji obično rezultira vrlo niskom stopom preživljavanja. Čak i uz velike napretke medicine, prognoze za pacijente s ovom dijagnozom i dalje su vrlo loše, s prosječnim preživljavanjem od 12 do 18 mjeseci. Svaki čovjek zaslužuje da mu se omogući dostojanstvena smrt. To prvenstveno uključuje smrt bez boli i patnje, odnosno smanjenje boli i patnje koliko god je to moguće. Bolesnici s ovom dijagnozom prolaze izuzetno težak i trnovit put. Palijativna skrb je terapijski proces koji pružaju članovi kvalificiranog interdisciplinarnog tima za palijativnu skrb. Njihov je cilj omogućiti pacijentima i njihovim obiteljima da imaju optimalnu kvalitetu života unatoč bolesti. Najvažniji aspekti palijativne skrbi uključuju kontrolu simptoma, podršku emocionalnom, duhovnom i psihosocijalnom dobrobiti pacijenata i njihovih obitelji od dijagnoze pa sve do kraja života. Ona ublažava simptome i komplikacije ovog agresivnog tumora, poboljšanje rehabilitacije, kao i smanjenju ili sprečavanju toksičnih učinaka liječenja. Njena bitna stavka je i olakšavanje emocionalnog tereta kako pacijenta tako i njegove obitelji. Kvalitetna palijativna skrb je od interesa za sve koji su uključeni u proces i one koje primaju skrb i one koji pružaju skrb te je važno da se osigura dosljednost i visoki standardi u pružanju ove vrste skrbi. Razumijevanje temeljnog modela palijativne skrbi, zajedno s misijom i vizijom organizacije, ključno je za postizanje kvalitetne skrbi. Kroz usvajanje smjernica, standarda i procesa poboljšanja učinka te praćenje mjera ishoda, organizacije mogu osigurati kontinuirano unapređenje kvalitete skrbi koju pružaju. Kvalitetna palijativna skrb zahtjeva pažljivo strateško planiranje i sustavni razvoj smjernica i pri tome je najvažnije uključiti sve osobe koje su povezane s primanjem i pružanjem palijativne skrbi. Pri tom se misli na pacijente zajedno s njihovim obiteljima i skrbnicima, zdravstvene radnike, upravitelje, menadžere, administrativno osoblje, socijalne radnike, religijske lidere, volontere, osiguravatelje i akademsku zajednicu. Svi oni igraju važnu ulogu u osiguravanju kvalitetne palijativne skrbi. Njihove potrebe, perspektive, doprinosi, suradnja i podrška će osigurati pravilno donošenje odluka koje su najbolje za bolesnika s ovom teškom dijagnozom.Glioblastoma is the most severe and aggressive type of brain tumor in humans, usually resulting in a very low survival rate. Even with great medical advances, the prognosis for patients with this diagnosis is still very poor, with an average survival of 12 to 18 months. Every person deserves to be allowed a dignified death. This primarily includes death without pain and suffering, that is, reducing pain and suffering as much as possible. Patients with this diagnosis go through an extremely difficult and thorny path. Palliative care is a therapeutic process, provided by members of a qualified interdisciplinary palliative care team. Their goal is to enable patients and their families to have an optimal quality of life despite the disease. The most important aspects of palliative care include symptom control, supporting the emotional, spiritual and psychosocial well-being of patients and their families, from diagnosis to the end of life. It alleviates the symptoms and complications of this aggressive tumor, improving rehabilitation, as well as reducing or preventing the toxic effects of treatment. Its important point is to ease the emotional burden of both the patient and his family. Quality palliative care is of interest to all involved in the process, both those receiving care and those providing care, and it is important to ensure consistency and high standards in the provision of this type of care. Understanding the underlying model of palliative care, along with the organization's mission and vision, is critical to achieving quality care. Through the adoption of performance improvement guidelines, standards and processes and the monitoring of outcome measures, organizations can ensure continuous improvement in the quality of care they provide. Qualitative palliative care requires careful strategic planning and systematic development of guidelines, and it is most important to include all persons involved in receiving and providing palliative care. This includes patients along with their families and caregivers, healthcare workers, administrators, managers, administrative staff, social workers, religious leaders, volunteers, insurers and the academic community. They all play an important role in providing quality palliative care and their needs, perspectives, contributions, cooperation and support will ensure proper decision-making that is best for the patient with this difficult diagnosis
Whole body MRI in children: review
No full textIzum magnetske rezonance jedno je od najvećih postignuća moderne znanosti i medicine. Brojni ugledni znanstvenici i fizičari sudjelovali su kako bi stvorili MRI tehnologiju dostupnu svima te podigli kliničku medicinu na višu razinu. Danas je moguće na svim supravodljivim MRI skenerima stvoriti sliku dijelova tijela visoke prostorne rezolucije, a od nedavno u kliničku praksu ulazi i metoda snimanja cijelog tijela.
Magnetska rezonanca cijelog tijela u djece sve je popularnija tehnika koji se sve češće koristi u procjeni opsežnosti širenja i praćenju raznih upalnih i onkoloških bolesti pedijatrijske populacije. Stvaranjem „Whole body magnetic resonance imaging“ (engl. WBMRI – magnetska rezonancija cijelog tijela) protokola i multidisciplinarnim pristupom liječenju pacijenata, tehnika se sve više koristi u kliničkom okruženju. Otkrivaju se nove tehnologije koje pospješuju učinkovitost i primjenjivost ove metode snimanja. WBMRI omogućuje dobivanje visokokvalitetnih anatomskih i funkcionalnih informacija bez uporabe ionizirajućeg zračenja.
U ovom preglednom radu bit će ukratko opisan povijesni razvoj MRI tehnologije, pregled i komparacija postojećih metoda u pedijatrijskoj radiologiji, najčešće indikacije za primjenu WBMRI u pedijatriji i protokoli snimanja u kliničkoj praksi.Invention of magnetic resonance imagining is one of the largest accomplishments of modern science and medicine. Numerous scientist and physicist worked together in order to create MRI technology available to everyone and take clinical medicine to a new level. Nowadays, it is possible to create high spatial resolution images of every body part on all supra-conductive MRI scanners, and as of recently a method of whole body imaging has entered into clinical practice.
Whole body magnetic resonance imaging in children has been gaining popularity and is used more and more for evaluating the extent and monitoring al kinds of inflammatory and neoplastic pediatric diseases. By creating WBMRI protocols and by multidisciplinary approach to treating patients, this imaging modality is being used more and more in clinical environment. New technologies are being implemented to raise efficacy and usage of this imaging modality. WBMRI provides us with high quality anatomical and functional information without the use of ionizing radiation.
In this review paper a short summary will be given on historical development of MRI technology, comparisons between other methods used in pediatric radiology, most common indications for using pediatric WBMRI and protocols used in clinical practice
Laboratory diagnostics of hemochromatosis in UH of Split (2014. - 2023.)
No full textHemokromatoza je nasljedna bolest koja uzrokuje prekomjerno nakupljanje željeza u tijelu, što može dovesti do oštećenja organa, primarno jetre. Postoje različiti genotipovi bolesti, ovisno o mutaciji na genu HFE. Cilj ovog rada bio je prikupiti i obraditi podatke molekularnog testiranja pacijenata s dijagnosticiranom mutacijom u genu HFE te njihove nalaze feritina, željeza te saturacije transferina. U istraživanje je bilo uključeno 179 pacijenata, koji su prošli molekularno testiranje na Odjelu za molekularnu patologiju, sudsku medicinu i citologiju KBC Split. Na Zavodu za medicinsko – laboratorijsku dijagnostiku KBC Split prikupljeni su njihovi podatci o vrijednostima feritina, saturacije transferina te željeza. Rezultati su pokazali da je većina ispitanika srednje ili starije životne dobi (raspon 46 – 58 godina). Najzastupljeniji genotip među ispitanicima je bio onaj bez mutacije u genu HFE (49,72%), dok je najrjeđi bio C282Y homozigot (1,68%). Vrijednosti feritina (20 – 5114 ng/mL), željeza (7 – 73 μmol/L) i saturacije transferina (12 – 98%) bile su iznad referentne vrijednosti za sve genotipove s mutacijom. Dobiveni rezultati naglašavaju važnost molekularne i biokemijske dijagnostike u interdisciplinarnom i individualiziranom pristupu dijagnostici i liječenju hemokromatoze.Hemochromatosis is a hereditary disease that causes excessive accumulation of iron in the body, which can lead to organ damage, primarily to the liver. There are different genotypes of the disease, depending on the mutation in the HFE gene. The aim of this study was to collect and analyze molecular testing data of patients diagnosed with a HFE gene mutation, as well as their ferritin, iron and transferrin saturation levels. The study included 179 patients who underwent molecular testing at the Department of Molecular Pathology, Forensic Medicine, and Cytology at KBC Split. These ferritin, transferrin saturation, and iron values were collected at the Department of Medical Laboratory Diagnostics at KBC Split. The results showed that the majority of participants were middle – aged or older (46 – 58 years). The most prevalent genotype among the participants was the one HFE wild – type gene (49,72%), while the rarest was the C282Y homozygote (1,68%). The values of ferritin (20 – 5114 ng/mL), iron (7 – 73 μmol/L), and transferrin saturation (12 – 98%) were above the reference values for all genotypes with a mutation. The obtained results emphasize the importance of molecular and biochemical diagnostics in an interdisciplinary and individualized approach to the diagnosis and treatment of hemochromatosis
Medical-laboratory diagnostics - challenge in nursing practice
No full textKlinički laboratoriji pružaju bitne informacije ne samo za dijagnozu i praćenje, već i za probir, prevenciju, ranu dijagnozu te prilagođeno liječenje. Liječnici se oslanjaju na točne i pravovremene rezultate laboratorijskih pretraga kako bi donijeli odgovarajuće odluke za pružanje učinkovite skrbi za pacijente, čak 60-70% dijagnoza ovisi o laboratorijskim nalazima. Cjelokupni proces testiranja u laboratorijskoj medicini obuhvaća svaki korak u ciklusu, počevši od odluke kliničara da zatraži pretragu, preko prikupljanja uzoraka, najčešće venske krvi, do primitka rezultata od strane inicijalnog podnositelja zahtjeva. Prema definiciji Internacionalne Organizacije za Standardizaciju (ISO-a), laboratorijska pogreška se definira kao nedostatak koji se zbiva u bilo kojem dijelu laboratorijskog ciklusa, od traženja pretrage, analize, izvještavanja o rezultatima, do njihovog primjerenog tumačenja i reakcije na njih. Posljednjih je godina poznato da se samo 7% - 13% pogrešaka u ukupnom procesu testiranja događa u analitičkoj fazi. Većina pogrešaka javlja se u predanalitičkoj fazi (46% - 68%), fazi koja je obično izvan kontrole laboratorija i uključuje prikupljanje uzorka (flebotomiju, venepunkciju).
Provedeno istraživanje analiziralo je predanalitičke pogrešake uzoraka dostavljenih u Zavod za medicinsko laboratorijsku dijagnostiku sa Klinike za dječje bolesti, kirurgije, interne bolesti i dječje kirurgije Kliničkog bolničkog centra Split prije i nakon provedene edukacije. Edukaciju su provele licencirane djelatnice Hospitalija trgovine d.o.o., službenog distributera tvrtke Becton Dickinsona.
Dobiveni podaci sukladni su rezultatima drugih istraživanja o broju i vrsti predanalitičkih pogrešaka te naglašavaju važnosti kontinuirane edukacije zdravstvenog osoblja.Clinical laboratories provide essential information not only for diagnosis and monitoring, but also for screening, prevention, early diagnosis and tailored treatment. Physicians rely on accurate and timely laboratory test results to make appropriate decisions to provide effective patient care, as much as 60-70% of diagnoses depend on laboratory findings. The entire testing process in laboratory medicine includes every step in the cycle, starting with the clinician's decision to request a test, through the collection of samples, usually venous blood, to the receipt of the results by the initial requester. According to the definition of the International Organization for Standardization (ISO), a laboratory error is defined as a deficiency that occurs in any part of the laboratory cycle, from the search, analysis, reporting of results, to their appropriate interpretation and reaction to them. In recent years, it has been known that only 7% - 13% of errors in the overall testing process occur in the analytical phase. Most errors occur in the pre-analytical phase (46% - 68%), a phase that is usually beyond the control of the laboratory and includes sample collection (phlebotomy, venipuncture).
The conducted research analyzed the pre-analytical errors of the samples submitted to the Institute for Medical Laboratory Diagnostics from the Clinic for Children's Diseases, Surgery, Internal Diseases and Children's Surgery of the Split Clinical Hospital Center before and after the education. The training was conducted by licensed employees of Hospitalija trade Ltd, the official distributor of Becton Dickinson.
The obtained data are consistent with the results of other research on the number and type of pre-analytical errors and emphasize the importance of continuous education of health personnel
Postoperative care and monitoring of active drainage in patients after total thyroidectomy
No full textCilj: analizirati optimalan broj dana aktivne drenaže nakon totalne tireoidektomije
Izvori podataka i metode: provedena je longitudinalna kohortna studija koja je pratila proces pripreme 65 bolesnika u trajanju od 19.07.2023. do 19.01.2024.godine za operativni zahvat totalne tireoidektomije te njihov postoperativni tijek s posebnim osvrtom na drenažu i drenirani sadržaj. Za opis distribucije frekvencija istraživanih varijabli upotrijebljene su deskriptivne statističke metode; za ispitivanje normalnosti razdiobe korišten je Kolmogorov – Smirnov test; homoscedascitet je testiran Leveneovim testom homogenosti varijance; za provjeru razlika u količine drenažnog sadržaja između više nezavisnih skupina ispitanika (prema patohistološkom nalazu) korištena je Jednosmjerna analiza varijance uz post hoc Tukey test. Za ispitivanje razlika u raspodjeli kategorijskih varijabli (spola i patohistološkog nalaza) korišten je Hi kvadrat test (χ2 test). Za ispitivanje povezanosti dobi i tjelesne težine sa količinom drenažnog sadržaja korištene su neparametrijske korelacije (Spearmanove). Kao razina statističke značajnosti je bila uzeta vrijednost P < 0,05. Za obradu je bio korišten statistički paketi IBM SPSS Statistics for Windows, verzija 25 (IBM Corp., Armonk, NY, SAD; 2017) i JASP, verzija 0.17.2.1 (Department of Psychological Methods, University of Amsterdam, Amsterdam, The Netherlands).
Rezultati: Na temelju rezultata istraživanja, optimalan broj dana za primjenu aktivne drenaže nakon totalne tireoidektomije može se smatrati 2 dana. Analizom podataka utvrđeno je da je količina drenažnog sadržaja značajno veća prvog dana, dok se količina drenažnog sadržaja smanjuje drugog i trećeg dana drenaže. Značajne razlike u količini drenažnog sadržaja između prvog i drugih dana, te između drugog i trećeg dana, ukazuju na to da se najveći dio sadržaja iz postoperativne rane uklanja već u prva 24 sata. Također, rezultati istraživanja pokazali su da su starija dob i veća tjelesna težina bolesnika, kao i muški spol povezani sa većim količinama drenažnog sadržaja.
Zaključak: Hipoteza ovog diplomskog rada je potvrđena i obranjena. S obzirom na to da se razlike u količini drenažnog sadržaja smanjuju nakon prvog dana i da nema značajnih razlika u ukupnoj količini drenažnog sadržaja između drugog i trećeg dana, može se zaključiti da bi smanjenje trajanja aktivne drenaže na 2 dana moglo biti dovoljno za učinkovito upravljanje postoperativnim drenažnim sadržajem i smanjenjem mogućih komplikacija.Objective: to analyze the optimal number of days of active drainage after total thyroidectomy
Data sources and methods: a longitudinal cohort study was conducted that followed the process of preparing 65 for the duration of 19.07.2023. to 19.01.2024. patients for total thyroidectomy and their postoperative course with special reference to the drain and drainage content. Descriptive statistical methods were used to describe the frequency distribution of the investigated variables; the Kolmogorov-Smirnov test was used to test the normality of the distribution; homoscedasticity was tested by Levene's homogeneity of variance test; to check the differences in the amount of aspirate between several independent groups of subjects (according to the pathohistological findings), one-way analysis of variance with post hoc Tukey test was used. The Chi square test (χ2 test) was used to examine differences in the distribution of categorical variables (gender and pathohistological findings). Non-parametric correlations (Spearman's) were used to examine the relationship between age and body weight with the amount of aspirate. The level of statistical significance was P < 0.05. The statistical packages IBM SPSS Statistics for Windows, version 25 (IBM Corp., Armonk, NY, USA; 2017) and JASP, version 0.17.2.1 (Department of Psychological Methods, University of Amsterdam, Amsterdam, The Netherlands) were used for processing.
Results: Based on the research results, the optimal number of days for the application of active drainage after total thyroidectomy can be considered 2 days. Data analysis revealed that the amount of aspirate is significantly higher on the first day, while the amount of aspirate decreases on the second and third day of drainage. Significant differences in the amount of aspirate between the first and second days, and between the second and third day, indicate that most of the fluid is removed already in the first 24 hours. Also, the results of the research showed that older age, higher body weight and male sex of the patient are associated with larger amounts of aspirate.
Conclusion: The hypothesis of this thesis has been confirmed and defended. Considering that the differences in the amount of aspirates decrease after the first day and that there are no significant differences in the total amount of aspirates between the second and the third day, it can be concluded that reducing the duration of active drainage to 2 days could be sufficient for effective management of postoperative effusion and reduction of possible complications
Implementation of kinesitherapy in children for the purpose of preventing the development of postural deformities
No full textPosturalni problemi, u vidu lošeg i nepravilnog držanja ili strukturalnih deformiteta, sve češće se javljaju kod djece i mladeži te imaju negativan utjecaj na opću kvalitetu života i funkcionalnost tijela. Brojni čimbenici poput manjka tjelesne aktivnosti i dugotrajnog zadržavanja nepravilnog položaja tijela utječu na njihovu pojavu. Skolioza, kifoza i lordoza najčešći su posturalni deformiteti, a razlikuju se s obzirom na prostoru ravninu u kojoj se očituje devijacija kralježnice. Loše i nepravilno držanje, a posebice kada se ne zamijeti i ne prevenira, često rezultira razvojem deformiteta. Provođenje bilo kojeg oblika tjelesne aktivnosti izrazito je važno u dječjoj dobi za pravilan rast i razvoj. Tjelesnu aktivnost i intenzitet neophodno je prilagoditi individualnim značajkama i trenutnom statusu djeteta. Cilj rada je prikazati model kineziterapijskih vježbi čijom bi primjenom utjecali na prevenciju razvoja posturalnih deformiteta. Prikazane vježbe koncepcijski su napravljene za primjenu u školskim ili kućnim uvjetima, što im omogućava praktičnu primjenu i lakšu dostupnost. Primjenom modela vježbi prikazanih u radu, te njihovim pravilnim strukturiranjem, pozitivno se utječe na povećanje dnevne aktivnosti, te na jačanje ciljane muskulature odgovorne za održavanje dobre posture tijela.Postural problems, in the form of bad and irregular posture or structural deformities, are occurring more and more frequently in children and young people and have a negative impact on the general quality of life and body functionality. Numerous factors such as less physical activity and long-term retention of an incorrect body position affect their appearance. Scoliosis, kyphosis and lordosis are the most common postural deformities, and they differ depending on the area of the plane in which the deviation of the spine is manifested.
Bad and incorrect posture, especially when it is not noticed and prevented, often results in development of deformities. Doing any form of physical activity is extremly important in childhood for proper growth and development. Physical activity and intensity must be adapted to the individual characteristics and current status of the child. The aim of the paper is to present a model of kinesitherapy exercise, the application of which would prevent development of postural deformities. Presented exercises are conceptually designed for use in school or home conditions, which makes them practical and easier to access. Applying the exercise models presented in the paper, and their proper structuring, has a positive effect on increasing daily activity and strenghtening the target muscles responsible for maintaining good body posture