Faculty of Mining, Geology and Petroleum Engineering Repository
Not a member yet
2190 research outputs found
Sort by
A comprehensive comparison of stable and unstable area sampling strategies in large-scale landslide susceptibility models using machine learning methods
No full textThis paper focuses on large-scale landslide susceptibility modelling in NW Croatia. The objective of this research was to provide new insight into stable and unstable area sampling strategies on a representative inventory of small and shallow landslides mainly occurring in soil and soft rock. Four strategies were tested for stable area sampling (random points, stable area polygon, stable polygon buffering and stable area centroid) in combination with four strategies for unstable area sampling (landslide polygon, smoothing digital terrain model derived landslide conditioning factors, polygon buffering and landslide centroid), resulting in eight sampling scenarios. Using Logistic Regression, Neural Network, Random Forest and Support Vector Machine algorithm, 32 models were derived and analysed. The main conclusions reveal that polygon sampling of unstable areas is an imperative in large-scale modelling, as well as that subjective and/or biased stable area sampling leads to misleading models. Moreover, Random Forest and Neural Network proved to be more favourable methods (0.804 and 0.805 AUC, respectively), but also showed extreme sensitivity to the tested sampling strategies. In the comprehensive comparison, the advantages and disadvantages of 32 derived models were analysed through quantitative and qualitative parameters to highlight their application to large-scale landslide zonation. The results yielded by this research are beneficial to the susceptibility modelling step in large-scale landslide susceptibility assessments as they enable the derivation of more reliable zonation maps applicable to spatial and urban planning systems
A benchmark dataset and workflow for landslide susceptibility zonation
No full textLandslide susceptibility shows the spatial likelihood of landslide occurrence in a specific geographical area and is a relevant tool for mitigating the impact of landslides worldwide. As such, it is the subject of countless scientific studies. Many methods exist for generating a susceptibility map, mostly falling under the definition of statistical or machine learning. These models try to solve a classification problem: given a collection of spatial variables, and their combination associated with landslide presence or absence, a model should be trained, tested to reproduce the target outcome, and eventually applied to unseen data. Contrary to many fields of science that use machine learning for specific tasks, no reference data exist to assess the performance of a given method for landslide susceptibility. Here, we propose a benchmark dataset consisting of 7360 slope units encompassing an area of about in Central Italy. Using the dataset, we tried to answer two open questions in landslide research: (1) what effect does the human variability have in creating susceptibility models; (2) how can we develop a reproducible workflow for allowing meaningful model comparisons within the landslide susceptibility research community. With these questions in mind, we released a preliminary version of the dataset, along with a “call for collaboration,” aimed at collecting different calculations using the proposed data, and leaving the freedom of implementation to the respondents. Contributions were different in many respects, including classification methods, use of predictors, implementation of training/validation, and performance assessment. That feedback suggested refining the initial dataset, and constraining the implementation workflow. This resulted in a final benchmark dataset and landslide susceptibility maps obtained with many classification methods. Values of area under the receiver operating characteristic curve obtained with the final benchmark dataset were rather similar, as an effect of constraints on training, cross–validation, and use of data. Brier score results show larger variability, instead, ascribed to different model predictive abilities. Correlation plots show similarities between results of different methods applied by the same group, ascribed to a residual implementation dependence. We stress that the experiment did not intend to select the “best” method but only to establish a first benchmark dataset and workflow, that may be useful as a standard reference for calculations by other scholars. The experiment, to our knowledge, is the first of its kind for landslide susceptibility modeling. The data and workflow presented here comparatively assess the performance of independent methods for landslide susceptibility and we suggest the benchmark approach as a best practice for quantitative research in geosciences
Smart well completion : master's thesis
No full textTijekom godina porasla je potražnja za izvorima energije, a konvencionalne metode proizvodnje nafte i plina više nisu dovoljne kako bi se zadovoljila potreba za ugljikovodicima. Naftna i plinska industrija suočava se s brojnim ekonomskim, geografskim i tehničkim izazovima, prvenstveno zbog smanjenja cijena nafte i plina te tržišne nestabilnosti. Posljednjih nekoliko desetljeća primjetan je trend novih načina opremanja bušotine i proizvodnje fluida. Uobičajeno rješenje za smanjenje problema ekonomske isplativosti proizvodnje ugljikovodika jest povećanje proizvodnje nafte i kontropka iz novih i postojećih nalazišta nafte i plina korištenjem inteligentnih sustava za opremanje bušotina. Tehnologija inteligentno opremljenih bušotina jedna je od novijih tehnologija proizvodnje koja se koristi kako bi se maksimizirala proizvodnja i iscrpak iz budućih i postojećih ležišta nafte i plina. Bušotine koje su opremljene inteligentnim uređajima za praćenje i upravljanje, omogućuju operaterima aktivno praćenje i daljinsko zatvaranje ili smanjenje protoka iz različitih dijelova ležišta. U ovom diplomskom radu analizirana je tehnologija inteligentnog opremanja bušotina, uređaji koji se koriste pri inteligentnom opremanju bušotina te primjena u praksi.Over the years, there has been an increasing demand for energy sources, and conventional methods of oil and gas production are no longer sufficient to meet the growing need for hydrocarbons. The oil and gas industry faces numerous economic, geographical, and technical challenges, primarily due to the decrease in oil and gas prices and market instability. In recent decades, a noticeable trend has emerged in adopting new ways of well completion and production. The typical solution to address the economic feasibility issues of hydrocarbon production involves increasing oil production and recovery from new and existing oil and gas reservoirs using smart well completion systems. Smart well completion technology is one of the newer production technologies utilized to maximize production and recovery from future and existing oil and gas fields. Wells equipped with smart monitoring and control devices allow operators to actively monitor and remotely adjust or reduce flow rates from various parts of the reservoir. This thesis analyzes smart well completion technology, the devices used in smart well completion, and their practical applications
Determination of geothermal potential in the Obod-Lacići exploitation field : master's thesis
No full textZbog velike tranzicija svjetskih država, a tako i Europske Unije prema održivim i obnovljivim izvorima energije, u svrhu ostvarenja smanjenja emisija stakleničkih plinova, traže se nove i učinkovite tehnologije. Geotermalna energija predstavlja obnovljivi izvor energije, a temelji se na pridobivanju vode iz podinskog akvifera. Jedan od načina je revitalizacija naftnog polja, što predstavlja iskorištavanje postojeće tehnologije i opreme koja je korištena za pridobivanje nafte u svrhu pridobivanja geotermalne vode. U ovom radu je ispitan geotermalni potencijal eksploatacijskog polja Obod-Lacići.Due to the significant transitions of world countries, as well as the European Union, toward sustainable and renewable energy sources aimed at reducing greenhouse gas emissions, new and efficient technologies are being sought. Geothermal energy represents a renewable energy source, based on extracting water from underground aquifers. One method involves the revitalization of oil fields, which entails utilizing existing technology and equipment used for oil extraction to extract geothermal water. This thesis examines the geothermal potential of the Obod-Lacići exploitation field
Paleosols: an important resource for terrestrial palaeoenvironmental and palaeoclimatic reconstructions
No full textOnline workshop Western Istrian Anticline as an Ideal Natural Laboratory for the Study of the Regional Unconformities in Carbonate Rocks, Friday, April 12, 2024
Procjena utjecaja dubine i vremena uzorkovanja tla na rezultate kvantifikacije radiološkog rizika : doktorski rad
No full textGiven that most mineral resources and raw materials contain radionuclides of natural origin, the exploitation of these resources, mining and mineral processing can result in an increased concentration of radionuclide activity in NORM (naturally occurring radioactive material) waste and residues, which can lead to potential exposure to ionizing radiation. This research focused on activities associated with potential radiation exposure, including coal combustion and natural gas processing. Since the generated waste and residues can contain significant amounts of NORM with often long-lived radionuclides and can adversely affect human health, safety and the environment, environmental monitoring and assessment of the impact of these industrial activities are immensely important. Radiological risk assessment is imperative to assess the possible radiological effects of these industrial processes on the environment. The ERICA Assessment Tool was used to quantify the radiological risk at three research locations related to the mining and oil and gas industry in Croatia. In all samples collected, radioactivity was determined using high-resolution gamma-spectrometry with a method accredited in compliance with the HRN EN ISO/IEC 17025 standard. The performed assessments focused on different spatial and temporal data sets, considering the specifics of each research location. The results of radiological risk assessments confirmed that the overall radiological risk is negligible at all three selected research locations. In all risk assessment scenarios conducted by this research, lichens and bryophytes were the most sensitive organisms with generally the highest predicted dose rates. Indoor exposure was the most significant contributor to the total dose rate in all scenario assessments, with 226Ra as the key factor. The overall results of this spatial assessment suggest that the use of surface soil samples, as opposed to the use of samples from deeper layers, is reasonable since the radiological risk assessment results did not exceed the ERICA Assessment Tool dose rate limit of 10 μGyh−1. A time assessment based on data from the location of a natural gas processing facility showed that neither singular time assessments nor assessments based on time-averaged radiological data resulted in a significant risk to the environment. The results suggest that reliable monitoring and assessment should be used to continuously confirm radiological protection and environmental protection on the site. The results indicate the importance of environmental monitoring in ensuring long-term radiological protection and safety and environmental protection, and also demonstrate the applicability of the ERICA Assessment Tool to confirm the effects of remediation.S obzirom da većina mineralnih resursa i sirovina sadrži radionuklide prirodnog podrijetla, uglavnom iz lanaca raspada urana i torija, eksploatacija ovih resursa, rudarstvo i oplemenjivanje mineralnih sirovina mogu rezultirati povećanom koncentracijom aktivnosti radionuklida u NORM (engl. naturally occuring radioactive material) otpadu i reziduima, što može dovesti do potencijalne izloženosti ionizirajućem zračenju. Ovo se istraživanje usredotočilo na aktivnosti povezane s potencijalnom izloženošću biote zračenju, uključujući spaljivanje ugljena te proizvodnju i preradu plina. S obzirom da nastali otpad i rezidui mogu sadržavati značajne količine NORM-a, a sadržani radionuklidi često su dugovječni i mogu negativno utjecati na ljudsko zdravlje, sigurnost i okoliš, monitoring okoliša i procjena radiološkog utjecaja ovih industrijskih aktivnosti od iznimne su važnosti. Procjena radiološkog rizika imperativ je za procjenu mogućih radioloških učinaka ovih industrijskih procesa na okoliš.
Ciljevi i hipoteze
Glavni ciljevi ovog istraživanja bili su utvrditi moguću vezu između kvantifikacije radiološkog rizika i dubine uzorkovanja tla, utvrditi moguću vezu između kvantifikacije radiološkog rizika i učestalosti uzorkovanja tla te istražiti potencijalne učinke vrsta proizvodnih aktivnosti na odabranim lokacijama istraživanja na rezultate procjene ukupnog radiološkog rizika. Ovi su se ciljevi temeljili na dvije glavne hipoteze: (i) dubina s koje se uzima uzorak tla za analizu utječe na rezultat procjene radiološkog rizika zbog mehanizama transporta radionuklida u okolišu, (ii) učestalost uzorkovanja (jednokratno ili povremeno praćenje) na određenoj lokaciji, unatoč dugovječnosti radionuklida, utječe na rezultat procjene radiološkog rizika zbog mehanizama transporta radionuklida u okolišu.
Znanstveni doprinos
Rezultati ovog istraživanja korištenjem ERICA Assessment Tool-a omogućuju bolje razumijevanje ovisnosti rezultata procjene radiološkog rizika o dubini i učestalosti uzorkovanja tla na različitim lokacijama istraživanja. U okviru rada, na lokacijama rudarske i naftne i plinske industrije u Hrvatskoj po prvi put je istražen odnos između dubine i učestalosti uzorkovanja tla i rezultirajućeg radiološkog rizika za okoliš (biotu). Dobiveni rezultati doprinose području zaštite od zračenja i daju uvid u pristup odabiru uzoraka, planiranju budućih istraživanja procjene radiološkog rizika i interpretaciji dobivenih rezultata.
Metode i postupci
U svrhu kvantifikacije radiološkog rizika i moguće povezanosti rezultata radiološkog rizika i dubine te učestalosti uzorkovanja tla korišten je ERICA Assessment Tool koji provodi probabilističku kvantifikaciju radiološkog rizika za okoliš kombinirajući radiološke podatke i podatke o prijenosu radionuklida, pritom se oslanjajući se na dostupne baze podataka o referentnim organizmima i radionuklidima (Beresford i dr., 2007; Brown i dr., 2008; Brown i dr., 2016). ERICA Assessment Tool oslanja se na upotrebi referentni organizama (Brown i dr., 2008; Larsson, 2008) što je u skladu s preporukama International Commission on Radiological Protection (ICRP, 2007). Primjena ERICA Assessment Tool-a uključuje širok raspon mogućih izloženosti biote, uključujući izloženosti koje proizlaze iz odobrenih sustava za ispuštanje, potencijalnih ispuštanja radionuklida iz skladišta radioaktivnog otpada, proizvodnje i procesa sanacije koji uključuju rezidue i prirodne radioaktivne materijale te scenarije koji uključuju moguće radiološke ili nuklearne nesreće (Brown i dr., 2008.; Brown i dr., 2016.). Na svim uzorcima s lokacija istraživanja, s obzirom na način prisutnosti ili odlaganje prirodno nastalih radioaktivnih materijala i/ili rezidua, provedena je radiološka karakterizacija metodama visokorezolucijske gamaspektrometrije.
Rezultati i zaključci
Procjene radiološkog rizika, korištenjem ERICA Assessment Tool-a, koje su provedene u sklopu ove disertacije, uključile su tri lokacije povezane s NORM-om u Hrvatskoj, uključujući lokacije na kojima se odlažu rezidui, i to na tzv. legacy odlagalištu ili na saniranom odlagalištu te postrojenje za preradu prirodnog plina. Rezultati provedenih procjena radiološkog rizika potvrdili su da je ukupni radiološki rizik zanemariv na sve tri odabrane lokacije istraživanja. U svim scenarijima procjene rizika provedenim ovim istraživanjem, lišajevi i briofiti su bili najosjetljiviji organizmi s općenito najvećim predviđenim brzinama doze. Unutarnja izloženost najviše je pridonijela ukupnoj brzini doze u svim scenarijima procjene, s 226Ra kao ključnim čimbenikom. Budući da ERICA Assessment Tool-a omogućuje provođenje procjene radiološkog rizika s obzirom na specifičan prostorni i vremenski kontekst pojedinih istraživačkih lokacija, izvršene procjene usmjerene su na različite prostorne i vremenske skupove podataka, s obzirom na specifičnosti svake lokacije. Procjena koja se odnosi na tzv. legacy odlagalište ugljenog pepela i šljake koristila je različite dubine uzorkovanja tla kao ulazne podatke za procjenu u prostornom kontekstu. Ovisno o referentnim organizmima uključenim u procjenu i njihovom staništu, kao što je bio slučaj s dubinom korijena mediteranske flore, dubina uzorka tla može neznatno utjecati na rezultate procjene rizika i akumulaciju radionuklida, ali VI potrebna su daljnja terenska istraživanja kako bi se razjasnio utjecaj dubine s koje je uzet uzorak u unosu radionuklida korijenjem. Vrijednosti koncentracijskih omjera (CR) korištene u procjeni rizika značajno su utjecale na rezultate procjene, pri čemu su procjene ukupne brzine doze bile veće kada je procjena uključivala zadane konzervativne vrijednosti CR alata ERICA Assessment Tool, za razliku od CR vrijednosti specifičnih za lokaciju. Ukupni rezultati ove prostorne procjene upućuju na to da je korištenje površinskih uzoraka tla, za razliku od korištenja uzoraka iz dubljih slojeva, razumno budući da rezultati procjene radiološkog rizika nisu premašili graničnu brzinu doze za procjenu ERICA Assessment Tool-a od 10 μGyh−1. U kontekstu procjena radiološkog rizika na temelju različitih vremenskih skupova podataka, rezultati procjene koji se odnose na sanirano odlagalište ugljenog pepela i šljake pokazali su da su procijenjeni radiološki rizik i odgovarajuće brzine doze za referentne organizme nakon sanacije lokacije bili značajno niži u usporedbi s razdobljem prije sanacije lokacije. Rezultati ukazuju na važnost monitoringa okoliša u osiguravanju dugoročne radiološke zaštite i sigurnosti i zaštite okoliša te također ukazuju na primjenjivost ERICA Assessment Tool-a za potvrdu učinaka sanacije. Vremenska procjena temeljena na podacima s lokacije postrojenja za preradu prirodnog plina pokazala je da niti pojedinačne vremenske procjene niti procjene temeljene na vremenski usrednjenim radiološkim podacima nisu rezultirale značajnim rizikom za okoliš. U svim scenarijima procjene nije uočen određeni trend u procijenjenim brzinama doza. Međutim, rezultati sugeriraju da radiološka zaštita i zaštita okoliša trebaju biti kontinuirano potvrđivani pouzdanim monitoringom i s njim povezanom procjenom. Učinak učestalosti uzorkovanja na odabranim istraživačkim lokacijama na rezultate procjene radiološkog rizika može se smatrati neznatnim, s obzirom na specifičnu lokaciju istraživanja, tj. bez fluktuacija u ispuštanju ili razinama kontaminacije i odsutnosti organizama s kratkim životnim vijekom koji bi mogli biti pogođeni izlaganjem zračenju. U kontekstu vrste industrijskih aktivnosti koje se provode na određenoj lokaciji istraživanja, rezultati procjene radiološkog rizika pokazali su da su predviđanja ukupne brzine doze veća na lokacijama povezanim sa sagorijevanjem ugljena u usporedbi s preradom prirodnog plina, posebno u kontekstu legacy odlagališta ugljenog pepela i šljake koje se ne nadzire. Industrijske aktivnosti prerade prirodnog plina, iako imaju značajan potencijal za izloženost zračenju, zbog primijenjenih strogih standarda zaštite okoliša utvrđene procijenjene ukupne brzine doze nisu bile značajne
Mogućnosti uskladištenja energije u iscrpljenim plinskim ležištima polja Žutica : završni rad
No full textProcjena mogućnosti uskladištenja energije komprimiranim zrakom u slojevima gornjopanonskih pješčenjaka naftno-plinskih ležišta polja Žutica provedena je na temelju podataka iz 70 dubokih istraživačkih bušotina. Za izradu karata, geoloških profila, te izračun volumena kolektorskih stijena korišten je računalni program RockWorks. Ukupni volumen skladišta procijenjen je na 10 273 625,2 m³, s kapacitetom do 881,522 TJ energije. Skladištenje energije komprimiranim zrakom temelji se na tehnologiji uskladištenja energije u obliku potencijalne energije stlačenog zraka. Količina električne energije koja se može proizvesti iz uskladištenog zraka ovisi o efikasnosti korištenog CAES sustava. Iako su rezultati samo procjene, pružaju vrijedan alat za procjenu potencijala skladištenja energije u iscrpljenim plinskim ležištima. Obnovljivi izvori poput sunca, vjetra i vode ovise o sezonskim promjenama. Implementacija CAES sustava u takvim ležištima može stabilizirati energetske sustave, no potrebna su daljnja istraživanja za smanjenje gubitaka i poboljšanje tehnologije
Hidrogeološki odnosi u sjevernom dijelu hrvatskoga dinaridskog krša s recentnom bazom okršavanja : doktorski rad
No full textA wide variety of reliefs and transition zone between deep and shallow karst distinguishes northern Dinaric Croatian karst, characterised by abundant and valuable water resources, and belongs to the Black Sea basin. A good understanding of hydrogeological properties, dynamics, intrinsic groundwater vulnerability, and anthropogenic impacts is crucial for the sustainable management and protection of such immense and heterogeneous karst systems. In this Ph.D. thesis, karst catchments are characterised through the determination of hydrochemical water properties, analysis of recharge processes, time series and hydrograms, and the identification and assessment of potential anthropogenic impacts on groundwater. Spatial analyses of the water quality indices for surface water and groundwater were carried out in a GIS environment, and a detailed assessment of man-made hazards was conducted based on recommendations of COST Action 620. The produced maps offer insights into the qualitative status of water resources at a regional scale by indicating areas of potential negative impacts of land use, highlighting both point and diffuse sources of pollution. Higher values of the water quality indices for surface water and groundwater are observed in lowland areas, karst plateaus and poljes, where the impacts of anthropogenic activities such as agriculture and quarries take place on karstified permeable carbonate rocks. Hazard assessment showed how transport infrastructure induces a low hazard level. Based on the findings, hydrogeological researches were conducted in the narrowet research area, including the catchment areas of the Dobra, Mrežnica and Slunjčica Rivers.The main results and conclusions from the conducted hydrogeological, hydrochemical, and isotopic research are as follows: (I) the aquifers across Kapela Mt. mainly drain limestones; (II) water–rock interaction and carbonate weathering are significant contributors to water geochemistry; (III) there is a human impact on the Gojak and Tounjčica spring waters; (IV) the mean residence time of water in the observed aquifer is up to 1.5 years; (V) the new local meteoric water line (LMWL) was calculated for Kapela Mt. based on a three-year dataset (June 2018 – May 2021); (VI) in the north Dinaric karst, the predominant origin of precipitation is from the Mediterranean air mass; (VII) Velebit Mountain strongly influences the precipitation isotopic composition in the study area; (VIII) the deep karst zone is less developed than the shallow karst zone; (IX) groundwater exchange is significantly faster in shallow karst; (X) groundwater divides in the Kapela Mountain are zonal; (XI) the homogenisation of groundwater occurs during periods of high water levels; (XII) fast water exchange transpires without concurrent groundwater temperature homogenisation; and (XIII) the boundary between deep and fluviokarst in Croatia was defined.II This comprehensive regional-scale study is the first of its kind in this area. Although a regional study of the Kupa River catchment was conducted by Bojanić in 1972, it was limited by the instruments and methods available at that time. Previous research, made for the construction of hydrotechnical and water supply objects, was of local character and conducted only under specific hydrological conditions. For instance, around 20 tracer tests were carried out in the investigated area, but most of these date back to 1980 and should be critically reassessed and, if possible, conducted again under different hydrological conditions using more advanced in situ equipment and higher-resolution laboratory instruments.Najsjeverniji dio dinaridskog krša u Republici Hrvatskoj pripada Crnomorskom slijevu, i do sada nije bio predmet detaljnih regionalnih hidrogeoloških istraživanja. Prostire se preko masiva Kapele na jugozapadu pa sve do Karlovca na sjeveroistoku i kondicira se sa slijevom rijeke Kupe. Hidrogeološki odnosi rezultat su kompresijske tektonike (Tari, 2002) i prirodno su vrlo zamršeni. Riječ je o prijelaznoj zoni dubokog krša u takozvani plitki krš ili fluviokrš. Područje dubokog krša predstavlja planinski prostor Kapele i Gorskog kotara koji je zastupljen pretežito tektonski razlomljenim vapnencima i dolomitima s velikom pukotinskom poroznošću. Razvoj krških formi u mezozojskoj stijenskoj masi rezultira rijetkim, povremenim površinskim tokovima. Zbog velikog volumena okršenih kanala i pukotina, okršena stijenska masa može uskladištiti značajne količine vode, te ima veliki potencijal akumulirane vode u podzemlju. Izvori su povremeni, ili s velikim oscilacijama u izdašnosti, tipični krški. Nailaskom na dolomitnu barijeru vode izviru na površinu i formiraju vodene tokove duž krških polja, koji poniru u zoni plitkog krša te ponovo izviru nakon 5 do 15 km na stotinjak metara nižoj krškoj zaravni, kao niz izdašnih krških izvora. U zoni plitkog krša ili fluviokrša baza okršavanja relativno je poznata i vezana je uz erozijske baze kordunskih rijeka – Kupu, Koranu, Mrežnicu i Dobru. Sredinom prošlog stoljeća granica prijelaza dubokog u plitki krš deskriptivno je opisana (Bahun, 1968), a obilježena je velikim krškim izvorima kordunskih rijeka. U ovom je radu, na temelju detaljne analize prethodno izvedenih hidrogeoloških istraživanja (prvenstveno trasiranja), te provedenih statističkih analiza, utvrđeno da se vodonosnici planinskog masiva i vodonosnici podno krških polja bitno razlikuju. Stoga je zona razdvajanja između plitkog i dubokog krša pomaknuta na zapad, neposredno podno masiva Kapele (Boljat et al., 2024a). Promatrano područje najokršeniji je dio dinaridskog krša na prostoru RH prema gustoći ponikvi (Pahernik 2012).Trijaske vodonepropusne klastične stijene znatno su manje zastupljene, ali njihova raspodjela ima važan utjecaj na prostorni raspored vodnih pojava. U zasebnu kategoriju ulaze naslage kvartarne starosti, koje ispunjavaju krška polja i ponikve, nastale erozijskim procesima karbonatnih i klastičnih stijena. Propusnost ovih naslaga ovisna je o litološkom sastavu, debljini, tektonskoj poremećenosti, a njihova hidrogeološka funkcija ovisi i o hipsometrijskom i strukturnom položaju. Hidrogeološki odnosi u promatranom krškom sustavu u velikoj su mjeri izmijenjeni ljudskim intervencijama, uglavnom vezanim uz hidroenergetiku. Jezera, brane, kanali i tuneli već desetljećima utječu na inicijalne hidrogeološke odnose te se danas mogu smatrati nultimIV stanjem ovog terena. Ukratko, 1959. godine na širem području Ogulina izgrađena je i puštena u pogon HE Gojak. Za svoj rad koristi vode Ogulinske Dobre i Zagorske Mrežnice. Nizvodno od izvora Zagorske Mrežnice izgrađena je brana visine 9 m, kojom je formirano jezero Sabljaci. Iz jezera voda se hidrotehničkim tunelom voda provodi u slijev Ogulinske Dobre do akumulacije Bukovnik i dalje do HE Gojak. Tim zahvatom se bitno smanjuje prihranjivanje rijeke Mrežnice preko njene glavne pritoke Tounjčice i preusmjerava u slijev rijeke Dobre. 2010. godine nizvodno od HE Gojak, izgrađena je vršna HE Lešće čija brana radi 12 km dug uspor na rijeci Dobri. Potencijal proizvodnje električne energije pokušat će se dodatno povećati retencijom u Drežničkom polju kojom se planira produžiti zadržavanje vode u slijevu Sabljaka, izgradnja je započela 2021. godine. Ciljevi istraživanja bili su (i) hidrokemijskim i izotopnim metodama okarakterizirati područje istraživanja, odrediti srednje vrijeme zadržavanja i nadmorske visine područja prihranjivanja izvora, (ii) utvrditi nulto stanje dinamike sustava kao temelj za praćenje utjecaja novih hidrotehničkih zahvata unutar područja istraživanja, (iii) unaprijediti metodologije za istraživanje regionalnih krških sustava, s naglaskom na definiranje zone prelaska dubokog u plitki krš ili fluviokrš, (iv) izrada konceptualnog modela grupiranja izvora u zajedničke slijevne površine prema dinamičkim i hidrokemijskim značajkama. U skladu s navedenim su postavljene sljedeće hipoteze: (i) korištenje prostora i hidrogeološke značajke vodonosnika izravno utječu na kakvoću podzemnih voda u kršu, (ii) izvori istraživanog područja mogu se grupirati prema dinamičkim i hidrokemijskim značajkama u zajedničke podsljevove, (iii) prosječno zadržavanje podzemnih voda u vodonosnicima istraživanog područja dinaridskog krša je manje od dvije godine, i (iv) iz razlike sadržaja stabilnih izotopa kisika i vodika u oborinama mogu se izdvojiti utjecaji mediteranskih i kontinentalnih oborina koje napajaju izvorske vode istraživanog područja. Prije uspostave hidrogeoloških istraživanja u okviru ovog rada, za cijelo područje slijeva rijeke Kupe, uključujući i područje u Republici Sloveniji, prikupljeni su i obrađeni svi dostupni literaturni i prostorni podatci, podloge, analize te točkasti i linijski podaci koji imaju ili mogu imati utjecaj na vodonosnik. Na temelju rezultata analiza prikupljenih podataka (1) uspostavljeno je hidrogeološko istraživanje u središnjem dijelu područja i (2) izrađena je regionalna karta ranjivosti i hazarda za krško područje slijeva rijeke Kupe u Republici Hrvatskoj i Sloveniji (Selak et al., 2020).V Karta ranjivosti temelji se na izračunu Indeksa kvalitete podzemne vode (WQIgw) prema metodi uspostavljenoj u projektu CC-WARE (Čenčur Curk et al., 2014) i karta hazarda prema COST620 metodi (Zwahler, 2004). WQIgw dobiven je izračunom hidrogeoloških parametara, parametara načina korištenja pokrova i koeficijenta efektive infiltracije, dok je karta hazarda bazirana na identifikaciji mjesta mogućih opasnosti s procjenom utjecaja i rizika. Područje istraživanja u kojem je uspostavljeno hidrogeološko istraživanje obuhvaća sljevove rijeka Dobre, Mrežnice i Slunjčice. Sjevernu granicu područja istraživanja definira razvodnica neposrednog slijeva rijeka Kupe i Dobre, zapadna se podudara s razvodnicom Jadranskog i Crnomorskog slijeva, južna se proteže od Plitvičkih jezera do Slunja, dok istočnu definiraju izvori rijeka Donje Dobre, Mrežnice i Slunjčice, odnosno prijelazna zona dubokog krša u plitki krš ili fluviokrš. S ciljem definiranja krškog hidrogeološkog sustava područja koje se istražuje, uspostavljen je trogodišnji hidrološki i hidrokemijski monitoring, koji uključuje i monitoring stabilnih izotopa vode. U tu svrhu, postavljen je sakupljač oborina te na 7 lokacija automatski mjerači razina, elektolitičke vodljivosti i temperature. Također, prikupljeni su meteorološki i hidrološki podaci Državnog hidrometerološkog zavoda Republike Hrvatske i Hrvatske elektroprivrede te podatci o kakvoći voda koja se koristi u vodoopskrbi. U sklopu ove disertacije obrađeni su podatci prikupljeni na 8 izvora. Krški dio slijeva rijeke Kupe klasificiran je u 5 klasa prema indeksu kvalitete podzemne vode. Zbog rijetke naseljenosti i slabe ljudske aktivnosti oko 95% površine nema negativni utjecaj na podzemnu vodu. Na području istraživanja nisu zabilježeni hazardi visoke opasnosti. Identificirani su hazardi srednje opasnosti u koje su uvrštena naselja bez kanalizacije, prometne trase, industrija, odlagališta otpada, te nisko rizični s poljoprivredom kao glavnim hazardom. Statistički gledano upotreba prostora sjevenog dinaridskog krša u vrlo malom postotku utječe na kvalitetu podzemne vode, no utvrđeno je da je područje izrazito okršeno i da se potencijalni onečišćivači vrlo brzo mogu infiltrirati u podzemlje i pojaviti na izvorima u roku od tri četiri dana na izvorima podno Kapele, odnosno od par sati do maksimalno dva i pol dana na izvorima podno Ogulinskog polja, ovisno o hidrološkim uvijetima. Sjeverni dinaridski krš u Hrvatskoj razlikuje se od ostatka dinaridskog krša po dubini okršavanja i dubini cirkulacije podzemne vode kroz vodonosnik. U području istraživanja izdvojene su dvije zone koje se razlikuju prema navedenom kriteriju, zona dubokog krša u kojem su krški sustavi razvijeni do dubine od nekoliko stotina metara i zona plitkog krša iliVI fluviokrša u kojem je okršavanje maksimalno razvijeno do dubine od 200 metara, odnosno do erozijske baze kordunskih rijeka. Analize kroskorelacija, recesijskih krivulja i rezultati trasiranja ustvrdili su 10 puta brži protok vode u zoni plitkog krša nego u zoni dubokog krša odnosno u vodonosnicima razvijenim u planinskom masivu Kapele. U sklopu disertacije kritički su sagledana povijesna trasiranja i objašnjeni su kontradiktorni rezultati. Izrađen je konceptualni model područja istraživanja u vrijeme niskih i visokih voda i objašnjeno je različito kretanje podzemne vode ovisno o hidrološkim uvijetima u slijevu. Hidrokemijskim analizama utvrđen je razvoj krških vodonosnika dominantno u vapnencu s manjim udjelom dolomita bez kontakta s drugim vrstama stijena. Izvori pitke vode imaju izrazito kvalitetnu vodu sa zanemarivim ljudskim pritiskom. Ljudski pritisak zabilježen je na izvorima u zoni plitkog krša, odnosno nizvodno od krških polja. Konstruirana je nova meteorska linija vode za planinu Kapela na temelju trogodišnjeg seta podataka prikupljenih u mjecečnim intervalima u periodu od lipnja 2018 godine do svibnja 2021 godine. Na temelju prostorne raspodjele stabilnih izotopa kisika i vodika u izvorskim vodama konstatiran je značajan kontinentalan efekt oborinskih voda na jugu područja. Razvijeni reljef planinskog masiva Velebita utječe na osiromašenje oborine težim izotopima kisika i vodika koja dolazi s prostora Mediterana. Izračunato je prosječno zadržavanje vode do godine i pol u planinskom masivu Kapele, odnosno do godine dana u vodonosnicima nizvodno od krških polja
Određivanje učinkovitosti hidrauličnih čekića pri usitnjavanju blokova stijena : završni rad
No full textU radu se analizira učinkovitost hidrauličnog čekića Komac koji se koristi u kamenolomu Vetovo. U radu je također ukratko opisan princip rada hidrauličnog čekića, razvoj hidrauličnih čekića kroz povijest, te nove tehnologije u modernim hidrauličnim čekićima. U poglavlju o terenskim ispitivanjima je prikazana tablica s podacima prikupljenim na terenu
Analiza proračuna učinka skrepera pri podvodnoj eksploataciji građevnog pijeska i šljunka : završni rad
No full textU radu se analizira učinkovitost rada skrepera koji se koristi na eksploatacijskom polju Bok. Također je kratko opisan rad skrepera, te su objašnjeni njegovi glavni dijelovi. Opisano je eksploatacijsko polje Bok. Opisani su i uspoređeni dijagonalni i lepezasti način rada skrepera