Faculty of Mining, Geology and Petroleum Engineering Repository
Not a member yet
2190 research outputs found
Sort by
Detection of snow surfaces in the Alps from multispectral satellite images using machine learning in R programming language : master's thesis
Svrha ovog rada je razvoj i evaluacija modela za detekciju snježnog pokrivača korištenjem algoritama strojnog učenja. Korištenjem multispektralnih satelitskih snimaka iz misije Sentinel-2 i naprednih algoritama poput randomForest, Support Vector Machine i Neural Network, cilj je točno klasificirati snježni pokrivač i druge klase poput stijena, urbanih područja, vode i vegetacije. Analizirani su spektralni potpisi snježnog pokrivača u različitim godišnjim razdobljima, čime je omogućeno stvaranje pouzdanih klasificiranih rastera za vizualizaciju i procjenu učinkovitosti modela.The purpose of this work is to develop and evaluate a model for snow cover detection using machine learning algorithms. Using multispectral satellite images from the Sentinel-2 mission and advanced algorithms such as randomForest, Support Vector Machine and Neural Network, the goal is to accurately classify snow cover and other classes such as rocks, urban areas, water and vegetation. The spectral signatures of the snow cover in different periods of the year were analyzed, which enabled the creation of reliable classified rasters for visualization and evaluation of the model's effectiveness
PVT svojstva vodika i CO2 za usporedbu potencijala korištenja geotermalne energije
Ovaj završni rad istražuje potencijale korištenja različitih geofluida u geotermalnim sustavima, s posebnim naglaskom na usporedbu vode, CO2 i vodika. Rad analizira kako različiti fluidi utječu na prijenos topline u geotermalnim ležištima i njihovu potencijalnu primjenu u kontekstu rudarenja geotermalne energije. Napravljene su procjene učinkovitosti različitih geofluida u uvjetima visokih temperatura i različitih poroznosti stijena. Rezultati ukazuju kako pri implemenaciji vodika postoje izazovi, posebno u pogledu kompresije i prijenosa topline. CO2 se pokazuje efikasnijim u smislu termodinamičkih i reoloških svojstava, dok voda, unatoč određenim ograničenjima, ostaje najpouzdaniji izbor za većinu situacija. Zaključak rada je da je potrebno dodatno istražiti mogućnosti primjene vodika u geotermalnim sustavima, uzimajući u obzir složene interakcije između fluida i stijene te ekonomske aspekte takvih sustava
Integrirana grupna simulacija i dizajn SQL baze podataka za analizu velikih podataka : diplomski rad
This thesis presents an integrated approach to improve reservoir management by developing a structured SQL database and batch simulation process. Conventional reservoir simulations, which operate in isolation, often face limitations in scalability and efficiency. The proposed integrated system overcomes these challenges by enabling simultaneous execution of multiple simulation scenarios, coupled with robust data management capabilities. This integration enables faster computation, better resource allocation and higher accuracy through a systematic organization of vast datasets. The thesis underscores the potential of this innovative approach to significantly influence future practices in reservoir simulation and big data analytics, extending its implications beyond the academic sphere into practical applications in the petroleum industry. This research establishes a pioneering methodology that promises to revolutionize reservoir management strategies and big data processing in petroleum engineering.Ovaj rad predstavlja integrirani pristup unaprijeđenju upravljanja ležištima kroz razvoj strukturirane SQL baze podataka i procesa grupne simulacije. Tradicionalne ležišne simulacije, koje djeluju izolirano, često se suočavaju s ograničenjima u skalabilnosti i učinkovitosti. Predloženi integrirani sustav prevladava te izazove omogućujući istovremenu izvedbu više simulacijskih scenarija, u kombinaciji s naprednim upravljanjem podacima. Ova integracija omogućuje brzinu, bolju alokaciju resursa i poboljšanu točnost kroz sustavnu organizaciju ogromnih skupova podataka. Rad naglašava potencijal ovog inovativnog pristupa da značajno utječe na buduće prakse u simulaciji ležišta i analitici velikih podataka, proširujući svoje implikacije i na praktične primjene u naftnoj industriji. Kroz ovo istraživanje uspostavlja se metodologija koja obećava revolucionirati strategije upravljanja ležištima i obradu velikih podataka u naftnom inženjerstvu
The effect of blasting using low-density emulsion explosives
Low-density emulsion explosives are essentially blends of an emulsion matrix and a certain amount of gaseous phase inclusions acting as hot spots. With the addition of expanded polystyrene for gaseous sensibilization, the resulting explosive blend was developed to reduce peak values and pressure impulse of gaseous detonation products on surrounding rock. This resulted in a decrease in rock stress and a decrease in cracking zone width outside of the minefield boundary. The use of low-density emulsion explosives correlates with the decrease in the seismic effect of blasting, more precisely, the decrease of induced rock oscillation velocities. The low-density emulsion explosive used in this work was validated based on laboratory and field experiments. The laboratory experiments measured dominantly detonation and safety characteristics, while field experiments characterized working capacity, i.e. single-shot blasting effect in an igneous diabase. The obtained measurements were compared against reference explosives (pentrite, emulsion explosive sensitized with glass microspheres, and ANFO explosive). Measured parameters were detonation velocity and oscillation velocity used to determine the seismic effect of blasting in the immediate borehole vicinity
Effect of the size of styrofoam granules in explosives of reduced density on their properties : master's thesis
Zbog sve veće potrebe da se minimaliziraju neželjene posljedice, poput odbacivanja materijala, seizmičkih valova, zračnih udara i buke, sve se više okrećemo eksplozivima smanjene gustoće. Ovaj rad istražuje kako veličina granula ekspandiranog polistirena utječe na brzinu detonacije emulzijskih eksploziva. Eksperimenti su izvedeni s eksplozivima senzibiliziranim četiri različite granulacije polistirena, koristeći diskontinuiranu metodu mjerenja brzine detonacije. Analizom brzine detonacije za različite mješavine eksploziva, pokazano je da prilagodbom brzine detonacije i granulacije polistirena može se kontrolirati tlak detonacije i dostupna energija, čime se utječe na efikasnost miniranja.Due to the increasing need to minimize unwanted consequences, such as material ejection, seismic waves, airblasts, and noise, there is a growing shift towards low density explosives. This work investigates how the size of expanded polystyrene granules affects the detonation velocity of emulsion explosives. Experiments were conducted with explosives sensitized by four different granulations of polystyrene, using a discontinuous method for measuring detonation velocity. By analyzing the detonation velocity for different explosive mixtures, it has been shown that adjusting the detonation velocity and polystyrene granulation can control the detonation pressure and available energy, thereby affecting the efficiency of blasting
Utvrđivanje utjecaja veličine čestica praha kore mandarine na poboljšanje svojstva isplake : završni rad
Isplaka je jedan od ključnih elemenata u procesu izrade bušotine te je potrebno pravilno odabrati tip i svojstva isplake, ovisno o uvjetima pri izradi kanala bušotine, kako bi mogla ispuniti svoje zadatke. Proteklih godina se sve više istražuje mogu li se konvencionalni aditivi zamijeniti s biorazgradivim materijalima koji imaju manji utjecaj na okoliš te su sigurniji za upotrebu. U ovom je radu kao biorazgradivi materijal i potencijalni aditiv korišten prah kore mandarine veličine čestica od 0,1 do 0,5 mm te od 0,5 do 0,8 mm. Cilj istraživanja bilo je utvrđivanje maksimalne količine i veličine čestica praha kore mandarine koja pozitivno utječe na svojstva isplake. Prah se dodavao u isplaku na bazi vode u četiri koncentracije: 5 g/L, 10 g/L, 15 g/L i 20 g/L, a mjerena su reološka (plastična i prividna viskoznost, naprezanje pri pokretanju, čvrstoća gela) i filtracijska svojstva isplake na bazi vode
Production characteristics of fractured wells and risks from the fracturing process in unconventional oil and gas reservoirs : master's thesis
Karakteristike nekonvencionalnih ležišta očituju se prvenstveno u maloj šupljikavosti i slaboj propusnosti stijene, koja je u plinskim ležištima niža od 0,1 mD (0,1E-15 m2), dok se naftna ležišta kategoriziraju nekonvencionalnima ukoliko je propusnost niža od 1 mD (1E-15 m2). Ključni pokazatelj proizvodnih mogućnosti bušotina u ovim ležištima je protok do bušotine, koji osim o propusnosti i šupljikavosti, uglavnom ovisi i o efektivnoj debljini, početnom tlaku te o karakteristikama pornih kanala. Prognoziranje proizvodnje ugljikovodika iz ovakvih ležišta temelji se na proizvodnim modelima za pritjecanje fluida iz ležišta u bušotinu kroz vertikalnu pukotinu ili kroz horizontalnu bušotinu, koji se analogno primjenjuju na višestruko frakturirane horizontalne bušotine. Kod ovih tipova stimuliranih bušotina dolazi do različitih oblika protoka, kao što su rani i kasni radijalni, rani i kasni linearni, bilinearni i pseudo-radijalni protok za koja postoje rješenja za tlak u bušotini, temeljem kojih se mogu odrediti proizvodne karakteristike bušotine, odnosno softverski postaviti proizvodni modeli za prognoziranje proizvodnje. Uspješnost procesa hidrauličkog frakturiranja, kao precizne stimulacijske aktivnosti koja je ograničena na djelovanje fluida u iniciranju i napredovanju pukotine u ležišnoj stijeni, utječe na proizvodne mogućnosti bušotine, jer one ovise i o konačnoj visini i poluduljini pukotine. Stoga se u naftno-plinskom inženjerstvu posebna pažnja posvećuje motrenju napredovanja pukotine. Iako je porast interesa javnosti za frakturiranje u nekim državama rezultirao značajnim strahom i nerazumijevanjem onoga što se događa u podzemlju, svi podaci ukazuju da frakturiranje u adekvatno konstruiranim bušotinama nije prijetnja prodiranju pukotine u podzemne vode i da ostali rizici općenito nemaju značajniji utjecaj na onečišćenje okoliša.The characteristics of unconventional reservoirs are manifested primarily in low porosity and low rock permeability, which in gas reservoirs is lower than 0.1 mD (0.1E-15 m2), while oil reservoirs are categorized as unconventional if the permeability is lower than 1 mD (1E- 15 m2). The key indicator of the production possibilities of wells in these reservoirs is the flow to the well, which, in addition to permeability and porosity, mainly depends on effective thickness, initial pressure and the characteristics of pore channels. Hydrocarbon production forecasting from such reservoirs is based on production models for the flow of fluid from the reservoir into the well through a vertical fracture or through a horizontal well, which are analogously applied to multiple fractured horizontal wells. With these types of stimulated wells, different forms of flow occur, such as early and late radial, early and late linear, bilinear and pseudo-radial flow, for which there are solutions for pressure in the well, based on which the production characteristics of the well can be determined, i.e. software set up production models for production forecasting. The success of the hydraulic fracturing process, as a precise stimulation activity that is limited to the action of the fluid in the initiation and progression of the fracture in the reservoir rock, affects the production possibilities of the well, because they also depend on the final height and half-length of the fracture. Therefore, in oil and gas engineering, special attention is paid to monitoring the progress of the fracture. Although the increase in public interest in fracturing in some countries has resulted in significant fear and misunderstanding of what is happening underground, all data indicate that fracturing in adequately constructed wells is not a threat to fracture penetration into groundwater and that other risks generally do not have a significant impact on environmental pollution
Regionalna ekološka analiza proizvodnje visokoproteinskih kultura na razini poljoprivrednih gospodarstava : diplomski rad
This thesis explores the environmental impacts of vegetable proteins—soybeans, peanuts, and fava beans—by analyzing different production systems and regional variations globally through a consistent Life Cycle Assessment (LCA) approach. Using a cradle-to-farm gate system boundary, it assesses the Life Cycle Impact Assessment (LCIA) climate change category, focusing on conventional versus organic production systems across various regions. The research employs an innovative method by systematically collecting Life Cycle Inventories (LCI) from individual studies, recalculating emissions like N₂O and CO₂ with a uniform methodology for consistency. Results show that conventional systems typically produce higher greenhouse gas (GHG) emissions due to synthetic inputs, while organic systems, though less impactful, face challenges like lower yields. Regional factors like climate and soil play a critical role, with favorable conditions leading to lower emissions. By critically evaluating prior studies, such as those by Poore and Nemeček, the thesis identifies biases from global averages and emphasizes the need for region-specific and consistent methodologies in environmental assessments. The study offers a more reliable set of results to inform sustainable agricultural practices and policy recommendations.Ovaj diplomski rad ima za cilj produbiti razumijevanje utjecaja biljnih proteina na okoliš—posebno soje, kikirikija i boba—analizom različitih proizvodnih sustava i usporedbom regionalnih varijacija na globalnoj razini koristeći dosljedan pristup procjeni životnog ciklusa (LCA). Korištenjem sustava od kolijevke do farme, istraživanje se fokusira na procjenu utjecaja klimatskih promjena, razlikujući konvencionalne i organske proizvodne sustave u različitim regijama. Rad se temelji na inovativnoj metodi prikupljanja postojećih inventara životnog ciklusa (LCI) iz različitih LCA studija, ponovno izračunavajući ključne emisije, poput N₂O i CO₂, koristeći jedinstvenu metodologiju radi osiguravanja konzistentnosti. Rezultati pokazuju značajnu varijabilnost u emisijama stakleničkih plinova (GHG) između konvencionalnih i organskih sustava. Konvencionalni sustavi obično generiraju veće emisije zbog uporabe sintetičkih gnojiva, dok se organski sustavi suočavaju s izazovima poput nižih prinosa i većeg korištenja zemljišta. Studija također ističe utjecaj regionalnih čimbenika poput klime i tipa tla na emisije. Kritičkim osvrtom na ranije studije, poput onih Poorea i Nemečeka, identificiraju se metodološke neusklađenosti i pristranosti globalnih prosjeka. Ovo istraživanje doprinosi razumijevanju održivih poljoprivrednih praksi, naglašavajući važnost regionalno specifičnih pristupa u procjenama utjecaja na okoliš
Strukturno-geološka građa Ivanščice i njezin tektonski položaj u dodirnom području Alpa, Dinarida i Panonskog bazena : doktorski rad
Over the last decades, geologic and geophysical research has revealed the complexity of the Alpine-Carpathian-Dinaridic orogenic system. In large orogenic systems crustal and upper mantle structures can be traced for hundreds or thousands of kilometers. Contrary, Alpine-Carpathian Dinaridic orogenic system is characterized by the spatially limited subduction zones, detached and torn slabs, slabs that reverse subduction polarity along strike, subduction of heterogeneous lithosphere with oceanic or continental crust, and collision between continental lithosphere. Such complexity raises many controversies and multiple hypotheses which can be resolved only by obtaining high quality images of the deep subsurface and their integration with quality surface studies. One such controversial area is the study area comprising the Ivanščica Mt. with its close surroundings. This area represents the zone of subduction polarity reversal between the Dinarides, where the Adriatic plate represents the lower plate, and the Alps, where Adriatic plate represents the upper plate. This makes Ivanščica Mt. a significant site for the implementation of structural research aimed at understanding the crustal structures, deformation patterns and tectonic history of the region. Therefore, the main objective of this doctoral research was to investigate the Mesozoic and Cenozoic tectono-stratigraphic evolution of this transitional zone between the Alps and the Dinarides, in the SW part of the Pannonian Basin. The conducted interdisciplinary research combined implementation of sedimentological, biostratigraphic, petrological, geochemical, structural and thermochronological methods which resulted in novel findings regarding the Mesozoic lithostratigraphic evolution and tectonic history of the transitional area of the Alps and the Dinarides in the SW Pannonian Basin. In the Mesozoic Adriatic passive margin successions preserved on Ivanščica Mt., two extensional events were recognized by their syn-rift deposits. First extensional event (D1) is marked by the upper Anisian to Upper Ladinian deep-marine volcano-sedimentary deposits and is related to the opening of the Neotethys Ocean. Second extensional event (D2) is induced by the opening of the Alpine Tethys Ocean and characterized by the deposition of the Lower Jurassic deep-marine sedimentary succession. The oldest contractional event (D3) is related to the Berriasian - Valanginian (~ 140 Ma) obduction of the Neotethyan ophiolitic mélange above the sedimentary successions of the eastern Adriatic passive margin. This event was soon followed byAbstract II the second contractional event (D4), which occurred in Hauterivian to Albian (~ 133–100 Ma) and was characterized by thrusting and imbrication of the Adriatic passive margin successions together with previously emplaced ophiolitic mélange. The Mesozoic structures were dextrally rotated in post-Oligocene times and brought from the initially Dinaridic SE striking and SW verging structures to the recent SW striking and NW verging structures. The following Ottnangian to middle Badenian (~ 18–14 Ma) extensional event (D5) is associated with the formation of SE striking and mostly NE dipping normal listric faults, and ENE striking dextral transfer faults accommodating top-NE extension in the Pannonian Basin. A short-lasting contraction (D6) was registered in the late Sarmatian (~ 12 Ma). The late Pannonian (~ 6 Ma) to present contractional event (D7) resulted in reactivation of ENE striking dextral faults, formation of SE striking dextral faults as well as the formation of E to ENE trending folds and reverse faults. Documented stratigraphic evolution of the Ivanščica Mt. is in good accordance with the passive margin successions originating from the Adria plate, preserved today in the Alps, and the Pre-Karst unit of the Dinarides. Recognized deformational events and their timings indicate that Ivanščica Mt. was mainly affected by deformational phases related to the Mesozoic evolution of the Neotethys Ocean, as well as the Miocene opening and inversion of the Pannonian Basin. Therefore, the Mesozoic tectono-stratigraphic evolution of Ivanščica Mt. proves the paleogeographic affiliation of its non-ophiolitic Mesozoic structural-stratigraphic entities to the Pre-Karst unit of the Dinarides.Tijekom posljednjih desetljeća, geološka i geofizička istraživanja otkrila su složenost Alpsko Karpatsko-Dinaridskog orogenog sustava. U velikim orogenim sustavima, strukture Zemljine kore i gornjeg plašta mogu se pratiti stotinama ili tisućama kilometara. Suprotno tomu, AlpskoKarpatsko-Dinaridski orogeni sustav karakteriziraju prostorno ograničene zone subdukcije, odvojene i pocijepane ploče, ploče koje po pružanju mijenjaju polaritet subdukcije, subdukcija heterogene litosfere s oceanskom ili kontinentalnom korom te kolizija između kontinentalnih litosfera. Takva složenost rađa brojne kontroverze i mnogo hipoteza koje se mogu razriješiti samo prikupljanjem visokokvalitetnih geofizičkih slika dubokog podzemlja i integracijom s rezultatima kvalitetnih površinskih geoloških istraživanja. Jednom takvom kontroverznom području pripada i istraživano područje koje uključuje planinu Ivanščicu sa svojoj širom okolicom. Ono predstavlja zonu promjene polariteta subdukcije između Dinarida, gdje Adrija predstavlja donju ploču, i Alpa, gdje Adrija predstavlja gornju ploču. To čini planinu Ivanščicu značajnim mjestom za provođenje strukturnih istraživanja s ciljem razumijevanja struktura Zemljine kore, deformacijskih obrazaca i tektonske povijesti regije. Stoga su glavni ciljevi ovog doktorskog istraživanja bili: (1) nadopuniti postojeća saznanja o starosti, litostratigrafskim značajkama i paleogeografskom porijeklu mezozojskih naslaga na području Ivanščice; (2) odrediti današnji prostorni raspored i geodinamske značajke glavnih tektonsko-stratigrafskih jedinica te kinematsku karakterizaciju njihovih graničnih rasjeda; (3) rekonstruirati tektonsko-termalnu evoluciju, kinematske pokrete i režime paleonaprezanja tijekom glavnih mezozojskih i kenozojskih deformacijskih događaja u geodinamskom razvoju istraživanog područja te (4) predložiti regionalnu korelaciju tektonsko-stratigrafskih jedinica i deformacijskih događaja s odgovarajućim jedinicama i događajima u okolnim područjima Alpa, Dinarida i Panonskog bazena. Kako bi se ostvarili postavljeni ciljevi, zadane su sljedeće hipoteze: (i) sedimentološke i biostratigrafske analize srednje trijaskih i jurskih sedimentnih sukcesija mogu pružiti informacije o njihovoj preciznoj starosti i paleogeografskom porijeklu, kao i o starosti sin-sedimentnih tektonskih događaja; (ii) jedinica vulkanogeno-sedimentnog kompleksa može se podijeliti u dvije formacije, turbidite formacije Oštrc i ofiolitni melanž kompleksa Repno, s određivanjem njihove prostorne distribucije i karaktera njihove geološke granice; (iii) izolirana tijela gornjotrijaskih karbonata predstavljaju navlačke, olistolite unutar ofiolitnog melanža ili erozijske ostatke podloge ofiolitnog melanža sačuvane u jezgrama antiklinala; (iv) osim rasjeda koji su prema OGK 1:100.000 listu Varaždin na planini Ivanščici isključivo kenozojske starosti, moguće je kartografski odvojiti rasjede čija je starost predkenozojska; (v) neki od rasjeda koji su nastali u prethodnom aktivnom režimu tektonskog naprezanja, naknadno su reaktivirani ili invertirani pod utjecajem mlađih tektonskih naprezanja; (vi) tijekom mezozoika i kenozoika, istraživano područje bilo je pod utjecajem tektonskih deformacijskih događaja vezanih uz Dinaride, Alpe i Panonski bazen čije je učinke i deformacijske strukture moguće odrediti na terenu; (vii) moguće je odrediti kinematske karakteristike navlake prvog reda između tektonske jedinice Južnih Alpa i Dinarida te je isti navlačni kontakt moguće kartirati i pratiti na terenu. Potvrđivanjem ili opovrgavanjem iznesenih hipoteza dobiveni su i odgovori na zadane ciljeve doktorskog istraživanja koji su prezentirani u objavljenim znanstvenim radovima i sažeti u okviru diskusije ove disertacije. Provedena interdisciplinarna istraživanja uključivala su primjenu različitih metoda geološkog kartiranja te sedimentoloških, biostratigrafskih, petroloških, geokemijskih, strukturnih i termokronoloških metoda što je rezultiralo novim spoznajama vezanim uz mezozojsku litostratigrafsku evoluciju i tektonsku povijest istraživanog područja. Uvjeti na terenu zahtijevali su korištenje metoda geološkog kartiranja u svrhu prikupljanja maksimalne količine podataka tijekom samih terenskih istraživanja. Sedimentološke i biostratigrafske analize korištene su za određivanje taložnih okoliša i starosti mezozojskih sedimentnih i vulkanoklastičnih stijena. Petrološke i geokemijske metode korištene su pri analizi mezozojskih vulkanskih i vulkanoklastičnih stijena. Metodom određivanja vitrinitne refleksije analizirane su sedimentne stijene mezozojske starosti u svrhu određivanja maksimalnih temperatura pri kojima su iste bile izložene. Fission track analiza korištena je u svrhu otkrivanja povijesti hlađenja istraživanih stijena tijekom geološke prošlosti. Deskriptivna, kinematička i dinamička strukturna analiza sustavno je provedena na stijenama mezozojske i kenozojske starosti te u kombinaciji s rezultatima preostalih korištenih metoda, bila je osnova za razumijevanje mezozojske i kenozojske tektonsko-stratigrafske evolucije ove prijelazne zone između Alpa i Dinarida, u jugozapadnom dijelu Panonskog bazena. U mezozojskoj sukcesiji pasivnog kontinentalnog ruba Adrije očuvanoj na Ivanščici, prepoznate su te sedimentološki i biostratigrafski dokumentirane sin-riftne naslage dvaju ekstenzijskih događaja. Prvi ekstenzijski događaj (D1) karakteriziraju gornjo anizičke do gornjo ladiničke dubokomorske vulkano-sedimentne naslage, a povezan je s otvaranjem oceana Neotetis. Drugi ekstenzijski događaj (D2) uvjetovan je otvaranjem Alpskog Tetiskog oceana i karakteriziran je taloženjem donjo jurske dubokomorske sedimentne sukcesije. Najstariji kontrakcijski događaj (D3) vezan je uz berijas-valendijsku (~140 Ma) obdukciju neotetiskog ofiolitnog melanža preko sedimentnih sukcesija istočnog pasivnog ruba Adrije. Ovaj događaj je ubrzo praćen drugim kontrakcijskim događajem (D4) koji je rezultirao otrivsko-albskim (~133–100 Ma) navlačenjem i ljuskanjem sukcesija pasivnog ruba Adrije zajedno s ranije obduciranim ofiolitnim melanžem. Mezozojske deformacijske strukture su potom rotirane u post-oligocenskom vremenu iz prvotno tipično dinaridskih struktura s JI pružanjem i JZ vergencijom u recentne strukture s JZ pružanjem i SZ vergencijom. Sljedeći ekstenzijski događaj (D5) koji je trajao od otnanga do kraja srednjeg badena (~18–14 Ma) povezan je s formiranjem normalnih listričkih rasjeda s JI pružanjem i smjerom nagiba uglavnom prema SI te desnih rasjeda s pružanjem prema I-SI koji akomodiraju novonastalu ekstenziju u Panonskom bazenu sa smjerom prema SI. Kratkotrajna kontrakcija (D6) zabilježena je u kasnom sarmatu (~12 Ma) i rezultirao je reversnim rasjedanjem i inverzijom djela starije miocenskih listričkih rasjeda. Sadašnji kontrakcijski događaj (D7) koji započeo je u kasnom panonu (~6 Ma), a rezultirao je reaktivacijom desnih rasjeda s pružanjem prema I-SI, formiranjem novih desnih rasjeda s pružanjem prema JI te formiranjem bora i reversnih rasjeda s pružanjem prema I odnosno I-SI. Mezozojska i kenozojska tektonsko-stratigrafska evolucija Ivanščice ukazuje na tektonsku i paleogeografsku pripadnost njezinih ne ofiolitnih mezozojskih strukturno-stratigrafskih jedinica Predkrškoj jedinici Unutarnjih Dinarida. Repno kompleks predstavlja najsjeverozapadniju pojavu Zapadnovardarske ofiolitne jedinice. Do sada, ovo je jedino poznato mjesto gdje se ofiolitni melanž Zapadnovardarske ofiolitne jedinice nalazi u primarnom obdukcijskom navlačnom kontaktu sa sukcesijama Predkrške jedinice koje čine njegovu podinu. Ova spoznaja predstavlja značajan doprinos poznavanju strukturno-tektonske građe i dinamike Dinaridskog orogena. Dokumentirana mezozojska litostratigrafska sukcesija Ivanščice korelativna je sa sukcesijama pasivnog kontinentalnog ruba Adrije, koje su danas očuvane u Alpama i Predkrškoj tektonsko-stratigrafskoj jedinici Dinarida. Prepoznati deformacijski događaji i njihovo vrijeme ukazuju na to da je Ivanščica uglavnom bila pod utjecajem deformacijskih događaja vezanih uz mezozojsku evoluciju Neotetiskog oceana kao i miocensko otvaranje i inverziju Panonskog bazena. Stoga, mezozojska tektonsko-stratigrafska evolucija Ivanščice dokazuje paleogeografsku pripadnost njezinog ne-ofiolitnog mezozojskog strukturno-stratigrafskog entiteta Predkrškoj jedinici Unutrašnjih Dinarida
Landslide mapping using LIDAR technology in the pilot area in Gornja Dubrava, City of Zagreb : master's thesis
Predmet istraživanja ovog diplomskog rada izrada je inventara klizišta primjenom LiDAR tehnologije na pilot području u Gornjoj Dubravi, Grad Zagreb. Prednost LiDAR tehnologije u odnosu na ostale metode daljinskih istraživanja je izrada digitalnog modela terena (DMT) vrlo visoke rezolucije bez vegetacije koji omogućuje identifikaciju i kartiranje klizišta na područjima pod gustom vegetacijom i nedostupnim terenima. Inventar klizišta za pilot područje površine 19 km² dobiven je vizualnom interpretacijom morfometrijskih karata izvedenih iz LiDAR DMT-a, a to su karta osjenčanosti terena, karta nagiba terena i karta slojnica ekvidistance 1 m. Inventar klizišta sadrži 730 klizišta, površine od 14,86 do 10.045,28 m2, a najučestalija veličina klizišta je 255,66 m2. Inventar klizišta izrađen u ovom radu uspoređen je s već postojećim inventarom iz 2007. godine te je provedena terenska verifikacija manjeg broja klizišta. Provedena je analiza procjene rizika klizanja za elemente pod rizikom, odnosno kolika je ugroženost od pojedinačnih klizišta na pilot području. Analiza je pokazala kako je na pilot području od klizišta ugroženo 424 građevine i 11 km duljine prometnica, odnosno da se na građevinskom području unutar pilot područja nalazi ukupno 315 klizišta, odnosno 43,19 % od ukupnog broja klizišta u inventaru. Iz svega navedenog proizlazi da LiDAR DMT visoke rezolucije, dobiven laserskim skeniranjem iz zraka, omogućava pouzdanu vizualnu interpretaciju klizišta i izradu detaljnog i potpunog inventara klizišta kojeg je moguće koristiti i u drugim analizama, kao i u prostornom planiranju te za potrebe sustava civilne zaštite.The research subject in this master's thesis is the creation of an inventory of landslides using LiDAR technology in the pilot area in Gornja Dubrava, City of Zagreb. The advantage of LiDAR technology compared to other remote sensing methods is the creation of a digital terrain model (DMT) of very high resolution without vegetation, which enables the identification and mapping of landslides in areas under dense vegetation and inaccessible terrain. Landslide inventory for the pilot area of 19 km² was obtained by visual interpretation of morphometric maps derived from LiDAR DMT, and those are the hillshade map, the slope map and the contour map with an equidistance of 1 m. The landslide inventory contains 730 landslides, with surfaces ranging from 14,86 to 10.045,28 m², and the most common landslide size is 255,66 m². The inventory created in this thesis was compared with the existing geomorphological inventory from 2007, and a small number of landslides was verified on-site. A landslide risk assessment analysis was performed for elements at risk, i.e. the risk of individual landslides in the pilot area. The analysis showed that in the pilot area, 424 buildings and 11 km of roads are threatened by landslides; also, there is a total of 315 landslides in the construction area within the pilot area or 43,19 % of the total number of landslides in the inventory. From all of the above, it follows that high-resolution LiDAR DMT, obtained by airborne laser scanning, enables a reliable visual interpretation of landslides and the creation of a detailed and complete inventory of landslides that can be used in other analyses, as well as in physical planning and for the needs of the civil protection system