Repository of the University of Rijeka, Department of Biotechnology
Not a member yet
    715 research outputs found

    Synthesis of new tripyridyl amphiphilic porphyrins for use in photodynamic therapy

    No full text
    Fotodinamička terapija je selektivna metoda liječenja tumora i ostalih bolesti koja kombinira elektromagnetsko zračenje određene valne duljine i fotosenzibilizator, tvar osjetljivu na navedeno zračenje, uz prisutnostost kisika kako bi uništila ciljane stanice bez nepovoljnih sistemskih učinaka na organizam pacijenta. Dobar fotosenzibilizator uz niz fotofizičkih treba imati i povoljan omjer hidrofilnih i lipofilnih svojstava kako bi se mogao administrirati u vodenom mediju i ne stvarati agregate, a istovremeno prelaziti staničnu membranu i nakupljati se u tumorskim stanicama. Poznato je kako porfirini imaju većinu poželjnih svojstava dobrih fotosenzibilizatora, a studije ukazuju kako trikationski porfirini s 3-piridilnim supstituentima uz jednu slobodnu meso poziciju za daljnju funkcionalizaciju čine dobar temelj strukture fotosenzibilizatora. Također, konjugacija s masnim kiselinama može povećati fotodinamičku aktivnost i selektivnost za tumorske stanice. Kako bi nastavili istraživanje u navedenom pravcu u ovom su radu sintetizirani novi 3- i 4-piridilni derivati porfirina. Konjugati su pripremljeni pomoću asimetričnog tripiridilnog porfirina dobivenog modificiranom Adler - Longo sintezom i njegovim daljnjim modifikacijama; konjugacijom sa stearoil- i oleoil-kloridom te kvaternizacijom piridinskih dušika jodmetanom i meta-klorperbenzojevom kiselinom. Tako su pripravljeni amfifilni kationski i zwitterionski spojevi s dugim alifatskim lancima koji bi mogli imati odgovarajuću ravnotežu hidrofilnih i lipofilnih svojstava u molekuli za potencijalnu primjenu u fotodinamičkoj terapiji. Svi novo pripravljeni spojevi izolirani su u čistom stanju, a strukture su potvrđene i okarakterizirane 1H i 13C NMR, UV/VIS, fluorescentnim i masenim spektrima. Spojevi su namijenjeni daljnjem testiranju in vitro fotodinamičke aktivnosti u bakterijskim i tumorskim stanicama.Photodynamic therapy is a selective method for treating cancer and various other diseases which combines light of appropriate wavelength and photosensitizer sensitive to that light with oxygen to produce toxic effects on targeted cells in immediate surroundings without systemic adverse effects on a patient. Ideal photosensitizer, apart certain photophysical properties, also needs to have appropriate ratio between hydrophilic and lipophilic properties in order to be administered in aqueous medium without aggregating, to traverse cell membranes through lipid layers, and accumulate in tumor cells. Porphyrins are known to possess many of the desired properties of a good photosensitizer and studies have shown that tricationic porphyrins with 3-pyridyl substituents with one free meso position for further functionalization make a good photosensitizer basis. Moreover, conjugation with fatty acids has shown to increase compound's photodynamic activity and selectivity for tumor cells. In order to further investigate the effects of different modifications, in this research new 3- and 4-pyridyl derivatives of porphyrins were synthesized. Conjugates were prepared from asymmetric tripyridyl porphyrins made in modified Adler – Longo synthesis and their further modifications; bonding with long alkyl chains of stearic and oleic acid in reactions with their chlorides and quaternization of pyridyl nitrogens with iodomethane and meta-chloroperbenzoic acid. Thus, final amphiphilic cationic and zwitterionic compounds with long alkyl chains are prepared that might have the required balance between hydrophilic and lipophilic properties for potential use in photodynamic therapy. All new compounds were isolated pure and their structures were confirmed and analyzed by 1H and 13C NMR, UV/VIS, fluorescence spectroscopy and mass spectrometry. Future work involves testing these products for in vitro photodynamic activity in bacterial and tumor cells

    SYNTHESIS, CHARACTERIZATION AND SELF-ASSEMBLY OF SMALL PEPTIDIC GELATORS BASED ON AMYLOID β- PROTEIN

    Get PDF
    Klasičnim sintetskim metodama peptidne kemije u otopini sintetizirana je serija novih peptidomimetika, tripeptidnih derivata koji u svojoj strukturi sadrţe različite kombinacije aminokiselinskih slijedova (FFA, FAF, AFF) i s različitim zaštitnim grupama na N i C terminalnim završecima. Ispitana su gelirajuća svojstva pripravljenih spojeva u vodi, organskim otapalima i smjesama različitih otapala. Acetilni tripeptidi s aminokiselinskim slijedom FFA (Phe-Phe-Ala) pokazali su se kao dobri gelatori vode i polarnih otapala (6), ali i aromatskih otapala (5). Acetilni derivati s ostalim aminokiselinskim slijedovima (FAF i AFF) pokazali su izrazito slaba gelirajuća svojstva kao i butirilni tripeptidi sa slijedom FFA. Tripeptidi s benziloksikarbonilom (Z) na N terminalnoj strani (28, 32 i 37) su jako efikasni gelatori aromatskih otapala (o-, m- i p-ksilena i tetralina) te dekalina. Morfologija gelskih niti odreĎena je transmisijskom elektronskom mikroskopijom (TEM). Samoorganizacija molekula i supramolekularne interakcije u novim tripeptidnim gelovima proučavane su različitim spektroskopskim metodama (NMR, FTIR, CD) koje su ukazale na postojanje samoudruţivanja molekula, strukture β-nabrane ploče (paralelno ili antiparalelno orijentirane) povezane vodikovim vezama kod 5 i 6 te kod Z-zaštićenih tripeptida (28, 32 i 37). UV-Vis i fluorimetrijskom spektroskopijom te laserskim pretraţnim konfokalnim mikroskopom ispitano je vezanje tripeptida 6 na amiloidne boje (tioflavin T i kongo-crvenilo) u fiziološkim uvjetima. Fluorescencijskom titracijom vodene otopine tripeptida 6 s tioflavinom T dolazi do porasta emisije te boje i formiranja kompleksa stehiometrije 1:1 s konstantom stabilnosti log K = 2,48. Kongo-crvenilo s tripeptidom 6 tvori proziran gel u vodi dok sam spoj 6 stvara mutan hidrogel pri čemu dolazi do značajnijeg porasta emisije fluorescencije spoja kongocrvenilo u gelu u odnosu na otopinu gdje je neznatan porast emisije. Hidrogel kongo-crvenila i tripeptida 6 čine tanke niti promjera 10-15 nm dok TEM samog hidrogela 6 prikazuje prisutnost ravnih traka promjera 50-500 nm što ukazuje na promjenu morfologije gelova. Laserskim pretraţnim konfokalnim mikroskopom pokazano je da se obje amiloidne boje veţu na gelske niti tripeptida 6. Hidrogel tripeptida 6 omogućio je u fiziološkim uvjetima preţivljenje i proliferaciju stanica HEK293T in vitro te se pokazao kao potencijalni biomaterijal za primjenu u tkivnom inţenjerstvu. Dosadašnja istraţivanja su pokazala da bi novosintetizirani hidrogelator 6 mogao posluţiti kao potencijalni minimalistički model agregiranog Aβ-proteina i omogućiti precizan dizajn i razvoj novih efikasnijih molekula inhibitora ili detektora agregiranjaSeries of tripeptide FFA, FAF and AFF derivatives with different protecting groups was prepared using classical methods of solution-state peptide synthesis. Prepared tripeptides were tested for gelation of water, various organic solvents and mixtures of solvents. Acetyl FFA derivatives exhibited gelation of water, polar solvents (6) and aromatic solvents (5). However, acetyl FAF and AFF derivatives and butyryl FFA derivatives showed poor gelation abilities. Tripeptides with benzyloxicarbonyl protecting group (28, 32 and 37) exhibited strong gelation of aromatic solvents (o-, m- and p-xylene and tetraline) and decaline. Morphology of prepared gels was investigated by Transmission Electron Microscopy (TEM). Organisation in gel assemblies at the molecular and the supramolecular level determined by using spectroscopic methods (NMR, FTIR, CD) pointed towards the β-sheet type of hydrogen bonding selfassociation of tripeptides in gel aggregates. Binding studies of tripeptide 6 with amyloid dyes, Congo Red and Thioflavin T (ThT) were carried out using fluorescence spectroscopy and confocal microscopy. Fluorescence titration of tripeptide 6 aqueous solution bellow its minimal gelation concentration with Thioflavin T showed increase of ThT emission with increased tripeptide concentration and formation of the 1:1 complex with the association constant, log K = 2,48. Congo Red forms transparent hydrogel with a tripeptide 6 and shows increased fluorescence emission compared to aqueous solution of Congo Red. TEM of the tripeptide hydrogel with Congo Red revealed a change in fiber morphology compared to 6 hydrogel. TEM images of the nanofibrous hydrogel network show the presence of a mixture of fibers and straight ribbons with diameters in the range of 50–500 nm while the hydrogel network together with Congo Red contains small fibrils with diameters in range of 10-15 nm. Confocal microscopy revealed that the both dyes bind the hydrogel fibers. As a potential biomaterial, 6 was established as a stable and biocompatible physical support for HEK293T cells in vitro. Tripeptide 6 efficiently supported survival and promoted proliferation of HEK293T cells encapsulated within a three-dimensional nanofiber network. Furthermore, these results suggest the need for further evaluation of in vitro biocompatibility and bioactivity of this tripeptide on neural stem cells upon encapsulation for possible tissue engineering application. Likewise, tripeptide 6 could serve as minimalistic model of aggregated Aβ-protein and enable development of new amyloid aggregation inhibitors

    Ispitivanje fotodinamičkog učinka amfipatskog porfirina na legionele

    No full text
    Legionella pneumophila je Gram-negativna bakterija čije je prirodno stanište voda, uključujući rijeke, jezera i potoke. L. pneumophila je uzročnik pontiačke groznice i legionarske bolesti, a distribucijski sustavi za vodu, rashladni tornjevi i ovlaživači zraka samo su neki od vodenih izvora infekcije. Unatoč provođenju protuepidemijskih mjera sve češća je pojava legioneloza stoga je potrebno razviti nove metode za uklanjanje legionele iz vode. Jedan od pristupa je protumikrobna fotodinamička terapija koja uključuje zajedničko djelovanje fotosenzibilizatora, molekularnog kisika i vidljivog svjetla određene valne duljine u svrhu produkcije singletnog kisika i kisikovih reaktivnih vrsta koji ubijaju stanicu. U radu je uspoređeno djelovanje novosintetiziranog amfipatskog porfirina s dva hidrofilna porfirina za evaluaciju moguće fotodinamičke inaktivacije bakterije u vodi. Određivane su minimalne inhibitorne i minimalne baktericidne koncentracije u bujonu i minimalne efektivne koncentracije u vodi dilucijskom metodom. Korišteno je crveno svjetlo ukupne doze svjetla 7,2 J cm-2 ili 24 J cm-2 te ljubičasto svjetlo ukupne doze svjetla 12 J cm-2. Najdjelotvornijim se pokazao amfipatski porfirin dok se aktivnost hidrofilnih porfirina minimalno razlikuje u korist tetrakationskog. Duže osvjetljavanje crvenim svjetlom slabijeg protoka i manje ukupne doze svjetla se pokazalo više učinkovitim od kraćeg osvjetljavanja crvenim svjetlom jačeg protoka i veće ukupne doze svjetla vjerojatno zbog dužeg izlaganja bakterija svjetlu. Spojevi u sterilnoj vodi su iskazali antimikrobno djelovanje i bez djelovanja svjetla, ali se toksičnost poveća nakon aktivacije svjetlom.Legionella pneumophila is a Gram-negative bacteria whose natural habitat is water, including rivers, lakes and streams. L. pneumophila causes Pontiac fever and Legionnaires' disease with some of the water sources of infection being water distribution systems, cooling towers and humidifiers. Despite anti-epidemic measures, legionellosis outbursts still occur very frequently and because of that it is necessary to develop new methods to remove Legionella from the water. One of the aproaches is antimicrobial photodynamic therapy, which includes combined activity of photosensitizer, molecular oxygen and visible light of appropriate wavelength to create singlet oxygen and oxygen reactive species leading to cell death. In this study we compared the activity of the newly synthesized amphipathic porphyrin with two hydrophilic porphyrins for possible photodynamic inactivation of bacteria in the tap water. The results were derived from the determination of minimum inhibitory and minimum bactericidal concentration in broth and minimum effective concentration in tap water by the microdilution method. A red light with the total dose of light 7,2 J cm-2 or 24 J cm-2 was used and violet light with total dose of light 12 J cm-2. The most efficient compound was amphiphilic porphyrin while the activities of the hydrophilic porphyrins differ minimaly but in favor of the tetracationic porphyrin. Longer illumination with lower dosage of red light was shown to be more effective than shorter illumination with red light with higher fluence rate and higher total dose of light probably due to the longer exposure of bacteria to the light. In the sterile water, compounds showed antimicrobial activity without illumination, but the toxicity increases after light activation

    Endokanabinoidni sustav – njegova uloga u zdravlju i bolesti

    No full text
    Endokanabinoidni sustav skup je enzima, receptora i lipidnih molekula koji igraju važnu ulogu u fiziologiji čovjeka. Distribuiran u mozgu i na periferiji, ovaj sustav sudjeluje u održavanju energetske homeostaze poticanjem apetita i sprječavanjem povraćanja, smanjenju širenja upale nakon ozlijede tkiva te općoj kvaliteti života ublažavanjem boli i grčenja mišića kod teških patofizioloških stanja. Navedeni učinci samo su neke od uloga koje imaju kanabinoidi u ljudskom organizmu, a iscrpna istraživanja provode se u svrhu legalizacije njihove kliničke primjene. Trenutno dostupni lijekovi poznatog omjera fitokanabinoida poput oromukoznog spreja Sativex® primjenjuju se prvenstveno za olakšavanje mišićnog spazma i urgentne inkontinencije kod multiple skleroze, a preostala dva (Marinol® i Cesamet®) dolaze u formi kapsula i propisuju se u SAD-u, Kanadi, Novom Zelandu i diljem Europe zbog antiemetičkih svojstava (karcinom) te kao stimulatori apetita (AIDS). U Republici Hrvatskoj od 15. listopada 2015. godine legalizirana je primjena medicinskog kanabisa. Potencijal u narednim godinama leži u povećavanju tonusa endogenih ekvivalenata tetrahidrokanabinola (THC-a) inhibicijom njihovih hidrolaza, te CB2 selektivnih liganada koji nemaju psihotropne učinke. Cilj ovog rada bio je obraditi pozitivne i negativne učinke ove skupine molekula na zdravlje čovjeka. Značajno antikancerogeno djelovanje zabilježeno je apliciranjem agonista kanabinoidnih receptora u in vitro i in vivo modelima najtežeg oblika tumora mozga. Osim inhibicije angiogeneze, agonisti CB1 i CB2 receptora spriječavaju rast tumorskog tkiva stimulacijom de novo sinteze ceramida i aktivacijom stresnog odgovora endoplazmatskog retikuluma koji uzrokuje autofagijom-posredovanu smrt tumorskih stanica. S palijativnog aspekta, nedavno je otkriven antinociceptivni mehanizam kojim ova skupina molekula djeluje na područje mozga zaduženo za procesiranje boli supresijom GABAergičke transmisije. Ovakav pristup daje nadu za razvoj novih terapeutskih pristupa za smanjenje boli kod bolesti poput reumatoidnog artritisa, dijabetičke polineuropatije, fibromialgije i čak epilepsije. Pritom valja imati na umu da najpotentniji kanabinoidni pripravci sadrže psihoaktivni THC koji usljed dugoročne izloženosti vodi ka ovisnosti, depresiji i gubitku pamćenja, a pokazao se rizičnim faktorom u razvoju mentalnih bolesti. Osim toga, ovaj članak stavlja naglasak na negativan učinak THC-a na fertilitet muškaraca, proces spermatogeneze i funkciju spermija usljed promjene u ravnoteži endokanabinoida spolnog sustava.The endokanabinoid system combines a group of enzymes, receptors and lipid molecules which play an important role in human physiology. Distributed in the brain and in the periphery,this system participates in maintaining energy homeostasis by stimulating appetite and preventing vomiting, reducing inflammation after tissue injury and raising overall quality of life by alleviating pain and muscle cramps in severe pathophysiological conditions. The aforementioned effects are small part of the potency of cannabinoids, and extensive research is carried out in order to legalize their clinical application. Currently available drugs with known phytokanabinoid ratio such as Sativex® are primarily used to relieve muscular spasms and urgent incontinence in multiple sclerosis, while the remaining two (Marinol® and Cesamet®) are prescribed in the United States, Canada, New Zealand and throughout Europe due to antiemetic properties (carcinoma) and as an appetite stimulator (AIDS). In the Republic of Croatia since October 15th 2015, the use of medical cannabis is legalized. Potential in the coming years lies in increasing tone of endogenous THC equivalents by inhibiting their hydrolysis, and development of CB2 selective ligands which do not exhibit psychotropic effects. The aim of this paper was to address the positive and negative effects of this group of molecules on human health. Significant anticancer activity was observed by applying cannabinoid receptor agonists in in vitro and in vivo models of the most malignant brain tumor. In addition to inhibition of angiogenesis, CB1 and CB2 receptor agonists inhibited tumor tissue growth by stimulating de novo synthesis of ceramide and activating ER stress response that causes autophagy-mediated death of tumor cells. From a palliative point of view, an antinociceptive mechanism has recently been discovered by which this group of molecules acts on the brain region responsible for processing pain by suppressing GABAergic transmission. This approach gives hope in the future to reduce pain in diseases such as rheumatoid arthritis, diabetic polyneuropathy, fibromyalgia and even epilepsy. It should also be considered that the most potent cannabinoid-based drugs contain psychoactive THC which, after long-term exposure, leads to addiction, depression and memory loss, and also has shown to be a risk factor for development of mental illnesses. Additionally, this article highlights the negative impact on male fertility, spermatogenesis, and sperm function of THC due to changes in the balance of endocannabinoids located in the male reproductive system

    An unpredicted aggregation-critical region of the actinpolymerizing protein TRIOBP-1/Tara, determined by elucidation of its domain structure

    Get PDF
    Aggregation of specific proteins in the brains of patients with chronic mental illness as a result of disruptions in proteostasis is an emerging theme in the study of schizophrenia in particular. Proteins including DISC1 (disrupted in schizophrenia 1) and dysbindin-1B are found in insoluble forms within brain homogenates from such patients. We recently identified TRIOBP-1 (Trio-binding protein 1, also known as Tara) to be another such protein through an epitope discovery and proteomics approach by comparing post-mortem brain material from schizophrenia patients and control individuals. We hypothesized that this was likely to occur as a result of a specific subcellular process and that it, therefore, should be possible to identify a region of the TRIOBP-1 protein that is essential for its aggregation to occur. Here, we probe the domain organization of TRIOBP-1, finding it to possess two distinct coiled-coil domains: the central and C-terminal domains. The central domain inhibits the depolymerization of F-actin and is also responsible for oligomerization of TRIOBP-1. Along with an N-terminal pleckstrin homology domain, the central domain affects neurite outgrowth. In neuroblastoma cells it was found that the aggregation propensity of TRIOBP-1 arises from its central domain, with a short “linker” region narrowed to within amino acids 324–348, between its first two coiled coils, as essential for the formation of TRIOBP-1 aggregates. TRIOBP-1 aggregation, therefore, appears to occur through one or more specific cellular mechanisms, which therefore have the potential to be of physiological relevance for the biological process underlying the development of chronic mental illness

    S-ADENOSYLHOMOCYSTEINE HYDROLASE DEFICIENCY: MOLECULAR MECHANISMS OF NOVEL DISORDER

    Get PDF
    Uvod i cilj Nedostatak S-adenozilhomocistein hidrolaze (AHCY) je poremećaj uzrokovan mutacijama u genu ahcy čime je smanjena aktivnost proteina AHCY. AHCY ima ključnu ulogu u pravilnom odvijanju ciklusa aminokiseline metionina u stanici, stoga nedostatak njegove funkcije uzrokuje težak metabolički poremećaj. Kao jedini enzim koji hidrolizira SAH, snažni inhibitor staničnih metiltrasferaza, AHCY ima i indirektnu ulogu u održavanju metilacijskog statusa stanice. Klinička slika ovog potencijalno letalnog oboljenja je karakterizirana kombinacijom mišićnih, neuroloških i jetrenih poremećaja. Unatoč dokazanoj esencijalnosti AHCY, promjene u molekularnim mehanizmima stanice u stanju nedostatka AHCY su dosada nedovoljno istražene. Cilj ove doktorske disertacije je analiza i razumijevanje molekularnih i staničnih uloga AHCY s krajnjom svrhom probira potecijalnih biomarkera oboljenja. Materijali i metode U sklopu ove disertacije su rađene studije novootkrivene Y328D mutante potvrđene u pacijentici oboljeloj od nedostaka funkcije AHCY, a za dodatna istraživanja na raspolaganju su bili i primarni fibroblasti pacijentice. Zbog ograničenja u radu s primarnim fibroblastima, tijekom izrade doktorske disertacije su se pripremili, validirali i istraživali modelni stanični sustavi za što se koristila kombinacija metoda klasične biologije i različitih omiks i visokoprotočnih tehnika. Rezultati Po prvi puta je tijekom istraživanja AHCY korištena metoda kojom se na temelju fluorescencije dviju komplementiranih podjedinica proteina Venus s kojima su označeni proteini od interesa može pratiti njihova interakcija u ljudskim stanicama. Dokazano je da Y328D mutanta gubi sposobnost homodimerizacije, a metoda je također uspješno prilagođena na visokoprotočno skeniranje interaktora proteina AHCY. Nadalje, uočena je smanjena razina mutiranih AHCY mRNA i proteina u fibroblastima pacijenta i u stanicama sa stabilno eksprimiranim mutiranim AHCY. U istim stanicama je također mikroskopijom pokazano da mutacije uzrokuju povećanu ili smanjenu količinu proteina u jezgri stanica u odnosu na divlji tip. U stanicama hepatocelularnog karcinoma s utišanim AHCY smanjena je proliferacija i migracija te su aktivirani stanični putevi koji signaliziraju oštećenje DNA. Tijekom analize transkriptoma i proteoma fibroblasta pacijenta i stanica hepatocelularnog karcinoma s utišanim AHCY, uočena je moguća veza proteina AHCY s patologijom različitih neuroloških, jetrenih i mišićnih oboljenja, a predložena su i dva potencijalna biomarkera oboljenja. Zaključci Promjene razine AHCY mRNA i proteina, kao i lokalizacije AHCY u stanici koje su uočene u svih istraživanih mutanti proteina AHCY mogu biti odgovorne ili pridonositi patologiji kod oboljenja nedostatka AHCY. Prema predloženom mehanizmu AHCY ima utjecaj na oštećenje DNA i stanični ciklus. Dva potencijalna biomarkera su predložena s ciljem nastavka njihovog budućeg istraživanja u svrhu prognostike i dijagnostike oboljenja nedostatka AHCY.Introduction and aims S-adenosylhomocysteine hydrolase (AHCY) deficiency is a disorder caused by lowered enzymatic activity of AHCY protein due to the mutations in ahcy gene. AHCY has a key role in proper functioning of the methionine cycle in cell, therefore the lack of AHCY function causes severe metabolic disorder. Since AHCY is a single enzyme that hydrolyses SAH, a strong inhibitor of cellular metiltransferazes, it has a central role in maintaining the methylation status of the cell. Clinical presentation of this potentially lethal disorder includes a combination of muscular, neurological and hepatic disorders. Despite the essential activity of AHCY, changes in molecular and cellular mechanisms in the state of AHCY deficiency have so far been poorly investigated. The aim of this doctoral thesis is the analysis and understanding of molecular and cellular roles of AHCY and prediction of potential disease biomarkers. Materials and methods/methodological approach In this thesis, we performed studies of newly discovered Y328D mutant confirmed in the recent case of AHCY deficiency. Patient fibroblasts were obtained from the mentioned case, however, due to the limitations in experimental work with primary fibroblasts, we prepared, validated and investigated model cellular systems by combining methods ranging from classical biology approach to different omics and high throughput techniques. Results A method that enables visualization of protein interactions in human cells based on fluorescence of two complemented parts of Venus protein fused to proteins of interest was used for the first time to research AHCY protein. It is proven that Y328D mutant lacks the ability to form homodimes in human cells, and the method has been also successfully adapted to high throughput screening of AHCY protein interactors. Further, we report lower levels of mutant AHCY mRNA and protein in patient fibroblasts as well as cells that stably express AHCY mutant proteins. Microscopy revealed higher or lower amounts of mutant AHCY protein in cell nuclei in mentioned cells when compared to wild type. In hepatocellular carcinoma cells with a silenced AHCY expression we report lowered proliferation and migration as well as activation of DNA damage induced cellular pathways. While analyzing the transcriptome and proteome of patient fibroblasts and hepatocellular carcinoma cells with silenced AHCY expression, potential implications of AHCY protein in the pathology of various neurological, hepatic and muscular diseases are recognized, and two potential disease biomarkers are suggested. Conclusions Changes in levels of mutant AHCY mRNA and protein, as well as changed cellular localization of mutant AHCY could be responsible for or contribute to the pathology of the AHCY deficiency. As proposed by our mechanism, AHCY can imapact cellular DNA damage and cell cycle. Two biomarkers are suggested for further research and usage in prognostics and diagnostics of AHCY deficiency

    Konjugati porfirina u fotodinamičkoj terapiji

    No full text
    Karcinom je i dalje vodeći uzrok smrti na globalnoj razini, bez obzira na napredak u liječenju i detekciji istih. Konvencionalni kemoterapeutski agensi korišteni u liječenju tumora su nespecifične toksičnosti te osim tumorskih, napadaju i zdrave stanice što dovodi do raznih nuspojava. Nadalje, tumorske stanice mogu nakon nekog vremena razviti rezistenciju na kemoterapeutike. Stoga, potreba za novim protutumorskim pristupima svakodnevno raste. Jedan od obećavajućih pristupa je fotodinamička terapija. Ova terapija kombinira zasebno tri netoksične komponente: kisik, fotosenzibilizator i svjetlost. Ozračivanjem fotosenzibilizatora svjetlošću odgovarajuće valne duljine u blizini molekularnog kisika dolazi do stvaranja visoko reaktivnog i toksičnog singlet kisika. Potonji može uzrokovati oksidativno oštećenje tkiva u kojem se nalazi. Stoga je vrlo bitno da se fotosenzibilizator lokalizira isključivo u tumorsko tkivo kako ne bi došlo do oštećenje zdravog tkiva. U tom pogledu, kao najučinkovitiji spojevi su se pokazali upravo porfirini. Veliki utjecaj na specifičnost porfirina ima njegova topljivost, tumorska distribucija i mogućnost prolaska kroz tumorsku membranu. Navedena specifičnost se pokušavala povećati na brojne načine, no kao najefikasniji način se pokazala konjugacija porfirina s određenim biomolekulama. Zbog lake dostupnosti i jednostavnog modificiranja, peptidi su se pokazali kao izvrsni vektori za konjugaciju. U ovom radu je prikazana konjugacija porfirina s antimikrobnim peptidom nizinom. Očekuje se da će amfipatska svojstva konjugata i prisutnost nizina u strukturi pospješiti topljivost fotosenzibilizatora i njegovo prodiranje kroz tumorsku membranu. Navedeno pozitivno utječe na specifičnost i efikasnost fotosenzibilizatora, a time i same fotodinamičke terapije.Carcinoma is still the leading cause of death globally, regardless of progress in their treatments and detection. Conventional chemotherapeutic agents used in the treatment of tumors have non-specific toxicity. Apart from tumor, they are attacking healthy cells as well, which leads to various side effects. Furthermore, tumor cells may eventually develop resistance to chemotherapy. Therefore, the need for new antitumor approaches is increasing every day. One of the promising approaches is photodynamic therapy. This therapy combines separately three nontoxic components: oxygen, photosensitizer and light. After the photosensitizer is irradiated with the light of the appropriate wavelength in the presence of the molecular oxygen, a highly reactive and toxic singlet oxygen is created. The latter can cause oxidative damage to the tissue in which it is present. Therefore, it is very important that the photosensitizer is localized solely in the tumor tissue so as to avoid damaging the healthy tissue. In this respect, so far the most effective compounds were porphyrins. Solubility, distribution within tumor and the ability to pass through the tumor membrane greatly influence the specificity of a porphyrin. There were different efforts to increase mentioned specificity, but the most efficient way was shown to be conjugation of porphyrin with certain biomolecules. Peptides are easily accessible and can be simply modified, and because of that they are proved to be excellent conjugation vectors. In this work, the conjugation of porphyrin with antimicrobial peptide nisin is shown. Amphiphilic properties of the conjugate and the presence of nisin in its structure are expected to enhance solubility of the photosensitizer and its penetration through the tumor membrane. This can positively affect the specificity and efficiency of the photosensitizer, thus photodynamic therapy itself

    Preparation and characterization of nanolipid formulations of Ambrosia Elatior proteins

    No full text
    Alergijske reakcije (reakcije preosjetljivosti) predstavljaju značajan medicinski problem modernog društva i načina života. Posebice su važne respiratorne alergijske reakcije kod djece koje sve češće prerastaju u kronične oblike ili prelaze u astmu te alergijske reakcije koje se javljaju kao profesionalna oboljenja. Jedan od glavnih ciljeva u znanstvenim istraživanjima alergija je iznalaženje novih dijagnostičkih alata alergijskih bolesti kao i novih mogućnosti za specifičnu imunoterapiju. U okviru ovog diplomskog rada pripravljene su i karakterizirane nanolipidne formulacije proteina izoliranih iz peluda biljke Ambrosia elatior. Formulacije su temeljene na liposomima s ugrađenim proteinima, koji su inkorporirani u gelsku mrežu peptidnog hidrogelatora Ac-L-Phe-L-Phe-L-Ala-NH2. Metodom hidratacije tankog lipidnog filma pripremljeni su multilamelarni liposomi. Efikasnost ugrađivanja proteina iz peluda A. elatior u liposome određena je spektrofotometrijski i iznosila je ~13,01%. Priređene liposomske formulacije alergena su karakterizirane metodom dinamičkog raspršenja svjetlosti i pokazano je kako ugrađivanje proteina A. elatior dovodi do povećanja liposoma i povećanja negativnog površinskog naboja. Ispitana su i gelirajuća svojstva hidrogelatora Ac-L-Phe-L-Phe-L-Ala-NH2 uz dodatak liposoma. Pokazano je da liposomi ne narušavaju gelsku mrežu hidrogelatora pri koncentraciji lipida manjoj od koncentracije gelatora. Ugrađivanje proteina Ambrosia elatior, te modelnog proteina albumina (BSA) / FITC-BSA rezultiralo je sporijim nastajanjem gela ili nemogućnošću prijelaza u gel. Sustavi liposomskih formulacija modelnog proteina BSA i FITC-BSA inkorporiranih u hidrogel su karakterizirani elektronskom (TEM) i konfokalnom mikroskopijom. Transmisijskom elektronskom mikroskopijom potvrđeno je ugrađivanje liposoma u hidrogel čija je morfologija ostala ista. U uzorcima gela s ugrađenim BSA, gelska mreža ostala je očuvanog integriteta, no uočeno je kako su gelske niti bile tanje i gušće. Konfokalna mikroskopija potvrdila je ugrađivanje FITC-BSA u liposomima, u hidrogel.Allergic reactions (hypersensitivity reactions) represent a significant medical problem of modern society and lifestyle. Of particular importance are respiratory allergic reactions in children, which are increasingly becoming chronic or progressing into asthma, and allergic reactions occuring as occupational diseases. One of the main goals in scientific research of allergies is finding new diagnostic tools for allergic diseases as well as new possibilities for specific immunotherapy. For this graduate thesis nanolipid formulations of proteins isolated from the Ambrosia elatior pollen were prepared and characterized. The formulations are based on liposomes with embedded proteins that are incorporated into the gel network of the peptide hydrogelator Ac-L-Phe-L-Phe-L-Ala-NH2. Multilamellar liposomes were prepared using the method of thin lipid film hydration. Efficacy of incorporating A. elatior proteins into liposomes was spectrophotometrically determined to be approx. 13.01%. Prepared liposomal formulations of the allergens were characterized by dynamic light scattering method. It was demonstrated that incorporation of A. elatior proteins leads to an increase in liposomes and an increase in negative surface charge. The gelling properties of the hydrogelator Ac-L-Phe-L-Phe-L-Ala-NH2 with addition of liposomes were also studied. It was shown that liposomes do not impair the gel network of hydrogelator at lipid concentrations lower than the gelator concentration. The incorporation of Ambrosia elatior proteins and model protein albumin (BSA) / FITC-BSA resulted in slower gel formation or inability to transition into gel. BSA and FITC-BSA liposome formulations incorporated in the hydrogel were characterized by electron (TEM) and confocal microscopy. Transmission electron microscopy confirmed the incorporation of liposomes into the hydrogel. In gel samples with built-in BSA, the gel network preserved integrity, but it was noticed that the gels fiber were thinner and thicker. Confocal microscopy proved the incorporation of FITC-BSA into liposomes in the hydrogel

    Azithromycin and chlorine e6 conjugate synthesis study

    No full text
    U ovom radu opisan je razvoj sinteze novoga konjugata azitromicina i klorina e6. Pripravljeni derivat azitromicina s aktiviranom 4''-O-acilimidazolilnom funkcionalnom skupinom i 13¹-etilendiaminski derivat klorina e6 su reakcijom amidnog vezanja u završnom stupnju paralelne sinteze povezani u željeni konjugat. Svim izoliranim spojevima strukture su potvrđene i okarakterizirane 1H i 13C NMR, UV/Vis i IR spektrima a završnom spoju 21 dodatno i 2D spektroskopijom COSY, NOESY i TOCSY. Svrha je sintetiziranih spojeva ispitivanje mogućnosti njihova korištenja u antimikrobnoj fotodinamičkoj terapiji.This work describes the synthesis of a new conjugate of azithromycin and chlorine e6. The prepared azithromycin derivative with the activated 4"-O-acylimidazolyl functional group and the 13-ethylenediamine derivative of chlorine e6 are reacted with the amide bond in the final step of the parallel synthesis linked to the desired conjugate. All isolated structural compounds were confirmed and characterized by 1H and 13C NMR, UV/Vis and IR spectra and final compound 21 in addition to 2D COSY, NOESY and TOCSY spectroscopy. The purpose of the synthesized compounds is to investigate the possibility of their use in antimicrobial photodynamic therapy

    Utjecaj iona željeza na preživljavanje i razmnožavanje F.novicida i F.tularensis subsp. Holartica sojLVS u vodi

    No full text
    Francisella tularensis je fakultativni, aerobni, gram-negativni unutarstanični patogen i uzročnik je bolesti tularemije, u ljudi i životinja. Pripada razredu Gammaproteobacteria, obitelji Francisellaceae te rodu Francisella. Vrsti tularensis pripada podvrsta tularensis ili Tip A, podvrsta holarctica ili Tip B te podvrsta mediasiatica dok novicida čini zasebni rod. Cilj rada bio je odrediti utjecaj različitih koncentracija iona željeza (0.1 μM; 0.8 μM; 0.1 mM; 0.5 mM i 1.0 mM) na preživljavanje i razmnožavanje F. novicida i F. tularensis subsp. holarctica, soj LVS, u redestiliranoj vodi. Broj bakterija (CFU/mL) određen je nakapavanjem serijskih razrijeđenja na hranjive podloge svakih 24 sata tijekom 5 dana. Rezultati su pokazali da prisustvo željeza u najvećim koncentracijama (0.1 mM; 0.5 mM i 1.0 mM) u redestiliranoj vodi bitno smanjuje razmnožavanje bakterija. Koncentracija od 0.8 μM iona željeza pokazala se optimalnom za preživljavanje bakterija u redestiliranoj vodi. Također se dokazalo iskorištenje željeza od strane F. novicida i F. tularensis subsp. holarctica, soj LVS, analizom otopina željezovih iona prije (0. dan) i 5. dan nakon inokulacije bakterija pomoću atomskog spektrometra

    76

    full texts

    715

    metadata records
    Updated in last 30 days.
    Repository of the University of Rijeka, Department of Biotechnology
    Access Repository Dashboard
    Do you manage Open Research Online? Become a CORE Member to access insider analytics, issue reports and manage access to outputs from your repository in the CORE Repository Dashboard! 👇