Repository of the University of Rijeka, Department of Biotechnology
Not a member yet
    715 research outputs found

    Imunosno posredovane patologije u mišjem modelu s insuficijencijom optineurina

    No full text
    Amyotrophic lateral sclerosis (ALS) and frontotemporal dementia (FTD) are adult-onset neurodegenerative diseases characterized by neuronal loss, neuroinflammation and TAR DNA binding protein 43 (TDP-43) protein aggregation in distinct regions of the central nervous system (CNS). Both diseases may be caused by mutations in the same genes, one of which is OPTN, encoding for optineurin. Optineurin is a ubiquitin-binding adaptor protein that regulates various cellular functions, including inflammatory signaling, autophagy, vesicular and mitochondrial trafficking. To study its role in disease, a truncation mouse model of optineurin insufficiency that lacks the ubiquitin-binding region (Optn470T) was generated by our group. Aging is the major risk factor for neurodegenerative diseases, which strongly affects the immune system and results in a chronic low-grade inflammation (inflammaging). Since optineurin plays a role in inflammatory signaling, which was shown to be impaired in ALS/FTD patients, we have performed detailed analyses of Optn470T mice during aging, which include evaluations of motor and cognitive abilities, neuropathology (neuronal loss, TDP-43 aggregation and lipofuscin accumulation) and neuroinflammation. We observed that aging of Optn470T mice did not exaggerate the decrease in motor and cognitive abilities found in wild-type (WT) mice. This was corroborated by the absence of neuropathology and exaggerated neuroinflammation in aged Optn470T mice. Given that peripheral immune cells are also affected in ALS patients and during aging, we analyzed T cell polarization. We found a decreased percentage of tumor necrosis factor (TNF)- and interleukin (IL)-17A-producing CD4+ helper T cells and an increased percentage of TNF-producing CD8+ T cells in Optn470T mice in comparison to WT mice. One of the new potential ALS hallmarks is decreased phagocytosis of microglia and macrophages, reported during aging and in ALS patients. Here, we reported a decreased percentage of phagocytic bone-marrow derived macrophages (BMDMs) from aging mice, which was unaffected by optineurin insufficiency. To test if additional genetic hits will precipitate the disease phenotype, we crossed Optn470T mice with TDP-43G348C mice, where the latter have been reported to develop ALS/FTD-like symptoms. We successfully confirmed the generation of Optn470T/TDP-43G348C, which showed lower expression levels of TDP 43G348C transgene compared to TDP-43G348C mice, suggesting a potential protective mechanism of Optn470T truncation. TDP-43 was previously reported to directly regulate inflammatory nuclear factor (NF)-B-mediated signaling, which we did not observe in our experiments in BMDMs. In contrast, lipopolysaccharide (LPS)-stimulated BMDMs from Optn470T/TDP-43G348C mice have shown unaffected NF-B and decreased TANK-binding kinase (TBK1) signaling when compared to BMDMs from TDP-43G348C mice. Aged Optn470T/TDP-43G348C mice have shown decreased body weight and improved motor and cognitive abilities compared to TDP-43G348C mice of the same age. We also analyzed these mice in inflammatory conditions, which were reported to aggravate ALS/FTD phenotype. A three-day LPS administration resulted in a significant body weight loss and higher mortality of TDP-43G348C mice, which was rescued in Optn470T/TDP 43G348C mice. LPS-administered Optn470T/TDP-43G348C mice have shown decreased numbers of splenocytes, B cells, classical dendritic (cDC) and natural killer cells. Lastly, we observed an increase in chemokine (C-C motif) ligand 2 (CCL2) and IL-10 serum levels in TDP-43G348C and Optn470T/TDP-43G348C mice, respectively. Altogether, the presence of Optn470T truncation was insufficient to cause ALS/FTD-like neuropathology during aging. In contrast, Optn470T truncation has shown a protective effect in the presence of TDP-43G348C transgene in the basal state and during inflammation in aged mice, which could have been caused by decreased TDP-43G348C transgene levels in Optn470T/TDP-43G348C mice. Analysis of neuropathology and neuroinflammation in the hippocampus (region responsible for memory) and denervation of neuromuscular junctions will be performed to confirm this.Amiotrofična lateralna skleroza (ALS) i frontotemporalna demencija (FTD) su neurodegenerativne bolesti odraslih ljudi koje su karakterizirane gubitkom neurona, neuroinflamacijom i agregacijom TAR DNA-vezujućeg proteina 43 (TDP-43) u različitim dijelovima središnjeg živčanog sustava (SŽS). Obje bolesti mogu biti uzrokovane mutacijama istih gena, jedan od kojih je OPTN, koji kodira protein optineurin. Optineurin je ubikvitin-vezujući adaptorski protein koji regulira razne stanične funkcije, uključujući upalnu signalizaciju, autofagiju, vezikularno i mitohondrijalno prometovanje. Kako bismo izučili ulogu optineurina u bolesti, naša istraživačka skupina generirala je mišji model insuficijencije optineurina (Optn470T) kojem nedostaje ubikvitin-vezujuća regija. Starenje je glavni faktor rizika neurodegenerativnih bolesti koji znatno utječe na imunosni sustav te rezultira kroničnom upalom slabog intenziteta, odnosno „upalnim starenjem“. S obzirom na ulogu optineurina u upalnoj signalizaciji, koja je poremećena u ALS/FTD pacijenata, proveli smo detaljnu analizu Optn470T miševa tijekom starenja. Evaluirali smo simptome ALS/FTD-a analizirajući motoričke i kognitivne sposobnosti, neuropatologiju (gubitak neurona, TDP-43 agregacija i akumulacija lipofuscina) i neuroinflamaciju. Zamijetili smo da starenje Optn470T miševa nije pogoršalo gubitak motoričkih i kognitivnih sposobnosti pronađenih u miševima divljeg tipa (WT). Ove nalaze potvrdili smo nedostatkom neuropatologije i pojačane neuroinflamacije u starim Optn470T miševima. S obzirom da ALS i starenje također utječu na periferne imunosne stanice, analizirali smo polarizaciju T stanica. Pronašli smo smanjeni postotak CD4+ pomoćničkih T stanica koje proizvode faktor nekroze tumora (TNF) i interleukin (IL)-17A te povećan postotak CD8+ T stanica u Optn470T miševima u odnosu na WT miševe. Jedan od novih potencijalnih obilježja ALS-a je smanjena fagocitoza mikroglije i makrofaga koja je pronađena tijekom starenja i u ALS pacijenata. Ovdje smo pronašli smanjeni postotak fagocitirajućih makrofaga deriviranih iz koštane srži (BMDM ovi) starih miševa, koja nije bila poremećena u prisustvu insuficijencije optineurina. Kako bismo testirali ukoliko će dodatne genetske mutacije doprinijeti razvoju bolesti, proveli smo križanje Optn470T i TDP-43G348C miševa, gdje je za potonjeg pokazano da razvija ALS/FTD simptome. Uspješno smo potvrdili generaciju Optn470T/TDP-43G348C miševa, koji su pokazali nižu razinu ekspresije TDP-43G348C transgena u usporedbi s TDP-43G348C miševima, što je potencijalni protektivni mehanizam Optn470T trunkacije. Pronađeno je kako TDP-43 direktno regulira upalnu signalizaciju posredovanu nuklearnim faktorom (NF)-B, što mi nismo zamijetili u našim eksperimentima s BMDM-ovima. Suprotno tome, BMDM-ovi iz Optn470T/TDP-43G348C miševa stimulirani lipopolisaharidom (LPS-om) su pokazali normalnu NF-B te smanjenu aktivaciju TANK-vezujuće kinaze 1 (TBK1) signalizacije u usporedbi s BMDM-ovima iz TDP-43G348C miševa. Ostarjeli Optn470T/TDP-43G348C miševi pokazali su nižu tjelesnu masu te unaprijeđene motoričke i kognitivne sposobnosti u usporedbi s TDP-43G348C miševima iste dobi. Ove miševe smo također analizirali u upalnim uvjetima za koje je pokazano da pogoršavaju ALS/FTD fenotip. Trodnevna administracija LPS-a rezultirala je značajnim gubitkom tjelesne mase i visokom smrtnošću TDP-43G348C miševa, koje su bile značajno ublažene u Optn470T/TDP-43G348C miševima. U Optn470T/TDP-43G348C miševa administriranih LPS-om pronađen je niži broj splenocita, B stanica, klasičnih dendritičkih stanica (cDC) i prirodnih stanica ubojica. Na kraju smo pronašli povećanje kemokinog C-C liganda 2 (CCL2) i interleukina-10 u TDP-43G348C i Optn470T/TDP 43G348C miševima. Sveukupno, prisustvo Optn470T trunkacije je nedovoljno za izazivanje ALS/FTD neuropatologije tijekom starenja. Međutim, Optn470T trunkacija je pokazala protektivni učinak u prisustvu TDP-43G348C transgena u bazalnom stanju i tijekom upale u starih miševa, što bi moglo biti uzorkovano smanjenim razinama TDP-43G348C transgena u Optn470T/TDP-43G348C miševima. Analiza neuropatologije i neuroinflamacije u hipokampusu (regiji odgovornoj za memoriju) te denervacije neuromišićnih spojnica će biti provedene kako bismo to potvrdili

    Optimisation of coagulation factor IX purification from human plasma

    No full text
    Tradicionalne metode proizvodnje terapeutskih proteina često u upstream procesu uključuju uzgoj staničnih linija, sakupljanje stanica, staničnu lizu, precipitaciju proteina, filtraciju i druge korake. U downstream procesima, procesima pročišćavanja terapeutskih proteina, koristi se kromatografija. Ključan korak optimizacije procesa čišćenja terapeutskih proteina iz kompleksnih smjesa, bila bi implementacija kromatografskih nosača na koje se mogu direktno primjeniti uzorci kompleksnih karakteristika, bez potrebe za dodatnom obradom i/ili predrazrijeđivanjem uzorka. U ovom radu to je demonstrirano na primjeru pročišćavanja koagulacijskog faktora IX IZ nerazrijeđene ljudske plazme sa odstranjenim krioprecipitatom. U tradicionalnom postupku čiščenja faktora IX, uzorak plazme se razrjeđuje, nakon čega slijede dva koraka kromatografije ionske izmjene. Kao posljednji korak koristi se afinitetna kromatografija na nosaču sa heparinskim ligandom životinjskog porijekla. Rezultati ovog istraživanja pokazuju da je na monolitne polimetakrilatne kromatografske nosače moguće direktno nanositi kompleksne biološke uzorke, a da pritom ne dolazi do neželjenih biokemijskih i biofizikalnih promjena ljudske plazme. To svojstvo monolitnih polimetarkrilatnih nosača iskorišteno je za pročišćavanje koagulacijskog faktora IX direktno iz plazme sa odstranjenim krioprecipitatom na DEAE kationskim izmjenjivačima. Također, utvrđeno je da se kao alternativa kromatografskim nosačima sa imobiliziranim heparinskim ligandom, u daljnjem pročišćavanju faktora IX mogu upotrijebiti kromatografski nosači sa kovalentno vezanim sulfatnim skupinama. Implementacija prethodna dva koraka predstavlja osnovu za novi (semi)kontinuirani proces proizvodnje u svrhu čišćenja i izolacije terapijskog pripravka koagulacijskog faktora IX.Traditional methods used in the upstream production of therapeutic proteins often include cell lines, cell harvesting and lysis, protein precipitation, filtration, and other steps. Chromatography is usually used in the downstream processes. A key step towards optimizing the process of therapeutic proteins purification from complex mixtures, would be the implementation of chromatographic supports to which samples with complex characteristics can be directly applied, without the need for additional processing and/or pre-dilution of the sample. Using the example of undiluted human plasma, it was demonstrated that it is possible to directly apply complex biological materials to monolithic polymethacrylate chromatographic supports, without unwanted biochemical and biophysical changes in the biological material. This property of monolithic polymethacrylate supports was used to purify coagulation factor IX directly from plasma with cryoprecipitate removed. In the traditional purification process of factor IX, the last step is affinity chromatography on a support with a heparin ligand of animal origin. In our experiments, it was established that as an alternative to chromatographic carriers with immobilized heparin ligand, chromatographic carriers with covalently bound sulfate groups can be used. The implementation of the previous two steps represents the basis for a new (semi)continuous production process for the purpose of cleaning and isolating the therapeutic preparation of coagulation factor IX

    Zbirka zadataka iz analitičke kemije

    No full text
    Zbirka zadataka iz analitičke kemije pripremljena je u skladu s nastavnim programom kolegija „Analitička kemija“ koji se izvodi na Fakultetu biotehnologije i razvoja lijekova Sveučilišta u Rijeci. Namijenjena je studentima (studenticama) prve godine preddiplomskog studija Biotehnologija i istraživanje lijekova i drugih srodnih studija. Sadržaj Zbirke zadataka prilagođen je izvođenju auditornih vježbi seminarske nastave u okviru nastavnog programa kolegija. Zbirka sadrži teorijski dio, riješene zadatke i zadatke za vježbu s rješenjima. Zadaci u Zbirci, podijeljeni u šest poglavlja, prikupljeni su i odabrani iz međunarodno provjerenih izvora i osobne arhive s ciljem veće uspješnosti studenata u rješavanju zadataka auditornih vježbi

    Interakcija optineurina i TDP-43 u staničnim modelima amiotrofične lateralne skleroze

    No full text
    Amyotrophic lateral sclerosis (ALS) is neurodegenerative disease caused by mutations in more than 30 different genes, which act by different and often still unclear pathogenic mechanisms. Two major features mark all ALS cases: insoluble protein aggregates in neurons and glia, and neuroinflammation. Aggregates in the majority of ALS cases, regardless of genetic cause, comprise TAR DNA-binding protein 43 (TDP-43), an RNA/DNA-binding protein with functions in splicing, mRNA metabolism and miRNA production. In contrast, OPTN gene is a rare cause of ALS. It encodes a multifunctional adaptor protein optineurin (Optn) proposed to regulate many cellular processes like autophagy, inflammation, Golgi maintenance and vesicular trafficking. Recent data from our laboratory have shown that both Optn insufficiency and deficiency caused an increase in endogenous TDP-43 levels in myeloid cells (microglia and macrophages), which was unexpectedly not caused by an autophagy block. Inflammatory stimulation by a lipopolysaccharide (LPS), which was previously shown to stimulate TDP-43 aggregation, elevated TDP-43 levels in WT but could not increase already elevated TDP-43 levels in cells lacking functional optineurin. Notably, no aggregates were formed in neither WT nor optineurin insufficient or deficient cells. Here generated a new mouse model carrying transgenic TDP-43G348C and truncated Optn470T/470T to test if transgenic TDP-43 causes greater proteotoxic stress than endogenous TDP-43 and leads to signs of ALS pathology in vitro or in vivo. We investigated transgenic TDP-43 levels in bone marrow-derived macrophages (BMDM) and observed higher TDP-43 levels in Optn470T/470T/TDP-43G348C compared to WT/TDP-43G348C BMDM. Transgenic TDP-43 thus did accumulate in Optn insufficient cells, but not because of an autophagy block. Also, we observed that transgenic TDP-43 levels cannot be additionally increased upon LPS stimulation in Optn470T/470T/TDP-43G348C BMDM, in contrast to WT cells. Notably, transgenic TDP-43 was not cytotoxic in unmanipulated BMDM but caused apoptosis after LPS stimulation in both optineurin sufficient and insufficient cells. Immunofluorescent analysis showed that transgenic TDP-43 was not depleted from the nucleus and did not aggregate upon LPS stimulation in BMDM. In addition, we investigated spinal cords of transgenic mice model and observed no signs of ALS pathology (neuronal loss and TDP-43 aggregation) in neither WT nor Optn470T/470T 8-month-old mice. In conclusion, in this study, we showed that transgenic TDP-43 has elevated protein levels in Optn insufficient BMDM, just like it was previously shown for endogenous TDP-43, but this is not caused by an autophagy block and does not result in cytotoxicity. Moreover, optineurin insufficiency did not precipitate the pathology in TDP-43G348C mouse model, at least not at the early stage of disease. Further studies are necessary to investigate pathology in Optn470T/470T/TDP-43G348C model at later stages.Amiotrofična lateralna skleroza (ALS) je neurodegenerativna bolest koju uzrokuju mutacije u više od 30 gena, koji djeluju prema različitim, i još uvijek nejasnim, patogenim mehanizmima. Dva glavna obilježja označavaju sve slučajeve ALS-a: netopljivi proteinski agregati, u neuronima i glija stanicama, i neuroinflamacija. Agregati u većini ALS slučajeva, neovisno o genetskom uzroku, sadrže TAR DNA-vezujući protein 43 (TDP-43), RNA/DNA-vezujući protein čije su funkcije prekrajanje, metabolizam RNA i miRNA. Suprotno tome, OPTN gen je rijedak uzrok ALS-a. Gen kodira multifunkcionalni adaptor protein optineurin (Optn), za koji se smatra da regulira mnoge stanične procese poput autofagije, upale, održavanja Golgija i vezikularnog transporta. Nedavni rezultati iz našeg laboratorija pokazali su da insuficijencija i deficijencija Optn uzrokuju povećanje razina endogenog TDP-43 u mijeloidnim stanicama (mikrogliji i makrofagima), koje, neočekivano, nije uzrokovano blokadom autofagije. Stimulacija upale sa lipopolisaharidom (LPS), koja je ranije pokazala da stimulira agregaciju TDP-43, povećala je razine TDP-43 u WT, ali nije uspjela povećati već povećane razine TDP-43 u stanicama bez funkcionalnog Optn. Značajno, agregati nisu formirani niti u WT niti u Optn insuficijentnim ili deficijentnim stanicama. U ovom radu proizveli smo novi mišji model sa transgeničnim TDP-43G348C i skraćenim Optn470T/470T kako bismo istražili uzrokuje li transgenični TDP-43 veći proteotoksični stres od endogenog TDP-43 i dovodi li do znakova patologije ALS-a in vitro ili in vivo. Testirali smo razine transgeničnog TDP-43 u makrofagima dobivenim iz koštane srži (BMDM) i uočili smo veće razine TDP-43 u Optn470T/470T/TDP-43G348C nego u WT/TDP-43G348C BMDM. Transgenični TDP-43 se nakupljao zbog insuficijencije Optn, a ne blokade autofagije. Također, uočili smo da se razine transgeničnog TDP-43 ne mogu dodatno povisiti stimulacijom LPS-om u Optn470T/470T/TDP-43G348C BMDM, za razliku od WT stanica. Transgenični TDP-43 nije bio citotoksičan u netretiranim stanicama, ali je uzrokovao apoptozu nakon stimulacije LPS-om u stanicama oba genotipa. Imunofluorescentna analiza nije pokazala nuklearnu depleciju niti agregaciju transgeničnog TDP-43 nakon stimulacije LPS-om u BMDM. Pored toga, testirali smo leđne moždine transgeničnog mišjeg modela i nismo uočili patološke znakove ALS-a (gubitak neurona i TDP-43 agregati) niti u WT niti Optn470T/470T miševima starim 8 mjeseci. Zaključno, u ovom radu pokazali smo da transgenični TDP-43 ima povećane razine proteina u Optn insuficijentnim BMDM, kao što je to prethodno prikazano za endogeni TDP-43, ali to nije uzrokovano blokadom autofagije i nije rezultiralo citotoksičnošću. Štoviše, Optn insuficijencija nije ubrzala patologiju TDP-43G348C mišjeg modela, barem ne u ranom stadiju bolesti. Dodatna istraživanja su potrebna kako bi se istražila patologija u Optn470T/470T/TDP-43G348C modelu u kasnijim stadijima

    Metabolic Profiling of Colorectal Adenocarcinoma Using Mass Spectrometry Imaging

    No full text
    Kolorektalni karcinom čini više od 90 % malignih tumora debelog crijeva, a učestalost ove bolesti u postupnom je porastu. Najrašireniji oblik je adenokarcinom, koji je, između ostalog, rezultat složenih metaboličkih interakcija u stanicama karcinoma na koje utječe i mikrookoliš. Biokemijska svojstva zloćudnih stanica među pacijentima značajno se razlikuju, a putem konvencionalnih histopatoloških pristupa teško ih je detaljnije opisati i klasificirati. Posljedica toga jednaki su terapijski postupci u bolesnika s različitom molekularnom podlogom bolesti. Stoga, cilj ovog istraživanja bio je vizualizirati i identificirati specifične endogene metabolite kolorektalnog adenokarcinoma i susjednog peritumorskog tkiva upotrebom slikovne spektrometrije masa (MSI od eng. Mass Spectrometry Imaging) kod deset ispitanika. MSI je izvedena primjenom matricom potpomognute ionizacije laserskom desorpcijom s analizatorom vremena preleta (MALDI-TOF od eng. Matrix-Assisted Laser Desorption/Ionization-Time Of Flight) u pozitivnom i negativnom načinu snimanja. Dobiveni rezultati MSI tehnikom pokazali su jasnije razlikovanje morfoloških obrazaca tumorskog i peritumorskog tkiva u odnosu na nativni i hematoksilin-eozin (H&E) metodom obojani preparat. Slikovna analiza na temelju m/z signala dobivenih snimanjem u negativnom načinu bolje je razlikovala vrstu tkiva i stanica te pružila informativnije raspodjele iona metabolita u odnosu na pozitivan način snimanja. Analiza glavnih komponenti (PCA od eng. Principal Component Analysis) jasno je klasificirala tumorske i peritumorske regije za pojedine ispitanike na temelju razlika u njihovim m/z signalima. Uočeno je da molekularne komponente većih masa bolje razlikuju navedene regije. Primjenom t-testa nije identificiran statistički značajan m/z signal svojstven tkivima svih ispitanika, što ukazuje na heterogenost tumorskih i peritumorskih regija među svim uzorcima. Kao dominantni spojevi u obje vrste tkiva detektirani su ceramidi, što bi moglo ukazati da su promjene u metabolizmu ceramida usko povezane s nastankom i napredovanjem kolorektalnog adenokarcinoma. Ovo istraživanje potvrđuje da nema univerzalnih markera adenokarcinoma kolona iz grupe malih molekula te upućuje na potrebu za personalizacijom dijagnostike i, shodno tome, terapijskog pristupa kolorektalnom adenokarcinomu.Colorectal carcinoma represents more than 90 % of malignant tumors of the colon, and the incidence of this disease is gradually increasing. The most common form is adenocarcinoma, which is, among other things, the result of complex metabolic interactions in cancer cells that are also affected by the microenvironment. The biochemical properties of malignant cells differ significantly among patients, and it is hard to describe and classify them in more detail through conventional histopathological approaches. The consequence is equal therapeutic procedures in patients with different molecular background of diseases. Therefore, the aim of this study was to visualize and identify specific endogenous metabolites of colorectal adenocarcinoma and surrounding peritumoral tissue using Mass Spectrometry Imaging (MSI) in ten patients. MSI was performed using Matrix-Assisted Laser Desorption/Ionization-Time Of Flight (MALDI-TOF) in positive and negative mode. The results obtained by the MSI technique showed a clearer difference between the morphological patterns of the tumor and peritumoral tissue in relation to the native preparation and preparation stained by hematoxylin-eosin (H&E) method. Image analysis based on m/z signals obtained by negative ion mode better distinguished tissue and cell type and provided a more informative distribution of ionized metabolites compared to positive ion mode. Principal component analysis (PCA) clearly classified tumor and peritumor areas based on differences in their m/z signals in the individual sample analysis. It has been observed that the molecular components of higher masses better differentiate these areas. No common statistically significant m/z signal was found in all subjects using the t-test, indicating heterogeneity of tumor and peritumor regions among all samples. Ceramides have been identified as dominant compounds in both tissue types, which may mean that changes in ceramide metabolism are closely related to the development and progression of colorectal adenocarcinoma. This study confirms that there are no universal tumor markers from the group of small molecules and requisit the need for personalization of diagnostics and, consequently, therapeutic approach to colorectal adenocarcinoma

    Characterization of CO releasing metallosurfractant aggregates intended for biomedical applications

    No full text
    Od početka istraživanja terapeutskih sposobnosti CO, postojala je potreba za ciljanom dostavom ove terapije. Zbog toga, razvili su se razni kemijski spojevi koji otpuštaju CO. Među njima su izuzetni metalni karbonili , zbog velikog kapaciteta prijenosa CO. Mijenjajući ligande vezane za metal u koordinacijskom centru, poboljšala se permeabilnost u biološkim sustavima. Ovi karakterizirani spojevi, koji mogu imati metalni dio u polarnom ili hidrofobnom dijelu molekule, nazivaju se metalosurfraktanti. Zbog povećane amfifilnosti, grade razne supramolekularne agregate u vodenim sredinama. U prijašnjim istraživanjima, metalosurfraktant sa molibdenom je pokazao miješivost sa fosfatidilkolinom u agregate poznate kao metalosomi- sa fizikalno-kemijskim svojstvima, zbog kojih su prikladniji za primjenu u biološkim sustavima, u odnosu na agregate od čistih metalosurfraktanta. Glavni cilj ovog projekta, bio je opisati interakciju metalosoma, koji sadrže metalosurfraktant PCOL10, sa stanicama. Sekundarni cilj, bio je razvijanje metodologije za istraživanje svojstva metalosurfraktanta i metalosoma sa alatima računalne kemije. Nakon razvitka metodologije za proizvodnju PCOL10 metalosoma sa kontroliranim veličinama metalosoma, opisana su fizička i kemijska svojstva pod uvijetima relevantnima za inkubaciju sa stanicama. Zatim, stanične kulture ljudskih fibroblasta su inkubirane s metalosomima, te potom analizirane s microFTIR spektroskopijom u Alba sinkrotronu. Na temelju toga, opisana je ovisnost internalizacije metalosoma u stanicama, u odnosu na trajanje inkubacije, koncentraciju metalosoma i njihovu veličinu. Eksperimenti inkubacije u stanicama, pokazali su kako je internalizacija PCOL10 metalosoma u stanicama, uglavnom ovisna o vremenu inkubacije i koncentraciji. Laboratorijski dio rada obavljen je na Autonomnom Sveučilištu u Barceloni, u laboratoriju Lipidno-baziranih sustava dostave lijekova.Since the start of research into the therapeutic abilities of CO, systems for targeted delivery and release have been needed. Because of this, the category of CO releasing molecules includes numerous types of compounds. Among them, metal-carbonyl compounds are distinguished because of their high CO carrying capacity. These compounds were further optimized to improve specific targeting, by modifying the groups connected to the metal. The results, were compounds that can either include the metal into the polar, or hydrophobic group, called metallosurfractants. Their improved amphiphilic character, allows them to form supramolecular structures in an aqueous medium. In previous research, a molybdenum based metallosurfractant has shown miscibility with phosphatidylcholine that forms vesicles known as metallosomes, with improved physicochemical properties compared to pure metallosurfractant aggregates. The principal aim of this project was characterizing the interaction of PCOL10-metallosomes with cells. The secondary aim was to develop a workflow that models the properties of metallosurfactants and metallosomes, using computational chemistry. First, after developing a reproducible method for preparing PCOL10 metallosomes, the physical and chemical properties under conditions relevant for cell incubations were described. Finally, the metallosomes were incubated in cultures of human fibroblasts and analyzed using microFTIR spectroscopy at Alba synchrotron. The dependence of cell internalization upon incubation time, metallosome size and concentration, was described. The cell incubation studies showed that cell internalization of PCOL10 metallosomes depends mainly on incubation time and concentration. All laboratory research was carried out at the Autonomous University of Barcelona, at the Lipid-based drug delivery systems laboratory

    Stabilnost galij-dopamin nanočestica u različitim vodenim medijima

    No full text
    Antibiotic resistance is slowly becoming a serious problem in global public health due to antibiotic overuse, and due to a significant rise in multi-drug resistant bacteria. A lot of research has been put into finding antibacterial alternatives. Metal ions and metal-based nanoparticles are currently being studied as an alternative to antibiotics. Among various metals with antibacterial properties, gallium (Ga) ions and their nanoparticles have attracted attention due to their antibacterial properties. However, due to the low bioavailability of gallium ions, and the unique physicochemical properties of nanoparticles, gallium nanoparticles (Ga NPs) might be a better alternative compared to ions. Factors that can influence the antibacterial efficiency of Ga NPs are yet to be researched. In this work, the change in concentration of Ga NPs and their dissolution at different temperatures (20 °C and 37 °C) was measured in various aqueous media: distilled water, phosphate saline buffer (PBS), and bacterial growth medium (Mueller Hinton Broth, MHB). Determination of gallium ions concentration and Ga NPs was performed by inductively coupled plasma mass spectrometry (ICP-MS). Dissolution and ICP-MS ion release profiles of Ga NPs in different aqueous solutions and at different temperatures were observed and compared. Results suggest that the rates of dissolution differ in all of the investigated solutions and that temperature affects dissolution. Ga NPs at lower temperatures are more stable in all three solutions and have fewer statistical deviations. At higher temperatures, dissolutions went over 100 % in PBS and MHB. Even though Ga NPs are very stable in distilled H2O, distilled water has low dissolution rates, which might not be ideal for the antibacterial purpose of Ga NPs. Dissolution of Ga NPs is consistent, slowly increasing over 24 hours, at 20 °C. Around 80 % dissolution is detected in PBS and almost 100 % in MHB after 24 h, at lower temperatures. The effects of aqueous media on Ga NPs dissolution demonstrate that both PBS and MHB enable favorable dissolution, especially at 20 °C.Otpornost na antibiotike polako postaje ozbiljan problem u svjetskom javnom zdravstvu zbog prekomjerne uporabe antibiotika i značajnog porasta bakterija koje su otporne na više vrsta lijekova. Puno je istraživanja uloženo u pronalaženje antibakterijskih alternativa. Metalni ioni i nanočestice bazirane na metalima trenutno se proučavaju kao alternativa antibioticima. Među raznim metalima s antibakterijskim svojstvima, ioni galija (Ga) i njegove nanočestice privukli su pozornost zbog antibakterijskih svojstava. Međutim, zbog niske bioraspoloživosti iona galija i jedinstvenih fizikalno-kemijskih svojstava nanočestica, nanočestice galija (engl. gallium nanoparticles, Ga NP) mogle bi biti bolja alternativa nego ioni. Čimbenici koji mogu utjecati na antibakterijsku učinkovitost Ga NP tek treba istražiti. U ovom radu, promjena koncentracije Ga NP i njihovo otapanje na različitim temperaturama (20 °C i 37 °C) mjerit će se u različitim vodenim medijima: destilirana voda, fosfatni pufer i medij za rast bakterija (Mueller Hinton Broth, MHB). Određivanje koncentracije galijevih iona i Ga NPs provedeno je pomoću spektrometrije masa uz induktivno spregnutu plazmu (ICP-MS). Promatrani su i uspoređeni profili otapanja nanočestica i otpuštanja Ga iona u različitim vodenim otopinama i na različitim temperaturama. Rezultati pokazuju da se otapanja Ga NP razlikuju u svim ispitivanim otopinama, te da temperatura utječe na otapanje. Ga NP na nižim temperaturama stabilnije su u sve tri otopine i rezultati imaju manja statistička odstupanja. Pri višim temperaturama dobivene su vrijednosti otapanja preko 100 % u PBS i MHB. Iako su Ga NP vrlo stabilne u destiliranoj H2O, destilirana voda ima niske stope otapanja, što možda nije idealno za antibakterijsku svrhu Ga NP. Otapanje Ga NP je dosljedno, polako se povećava tijekom vremenskog raspona od 24 sata, na 20 °C. Oko 80 % otapanja detektirano je u PBS-u i gotovo 100 % u MHB-u nakon 24 sata, na nižoj temperaturi. Učinci vodenih medija na otapanje Ga NP pokazuju da i PBS i MHB omogućuju povoljno otapanje nanočestica, posebno na 20 °C

    Karakterizacija agregacije DISC1 proteina u neuropsihijatrijskim poremećajima

    No full text
    To date, the pathophysiology of psychiatric disorders remains poorly understood. While traditionally investigated using genetics, disrupted protein homeostasis has been suggested as a biological basis for these diseases in at least a subset of patients. Several proteins previously implicated by genetic studies have been shown to form insoluble aggregates in such illnesses, including Disrupted in Schizophrenia 1 (DISC1). DISC1 is a cytosolic, multi-functional scaffolding protein involved in numerous disease-related neuronal pathways. Due to its large interaction network, it has many reported roles, including, but not limited to, brain development, maturation, migration and proliferation of neuronal cells, synapse regulation and mitochondrial trafficking. However, delineation of the domain structure of DISC1 has only recently been attempted, using highthroughput analysis in Escherichia coli. This approach identified four distinct stable regions, named D, I, S and C. Here, we used both empirical and theoretical data to confirm and refine the domain structure of DISC1 when expressed in mammalian cells, as well as test the functionality of each region through protein-protein interactions. We then utilised this knowledge to identify the exact part of DISC1 responsible for its aggregation. Moreover, we created Drosophila lines expressing human DISC1, to assess behavioural phenotypes corresponding to symptoms often linked with psychiatric disorders. First, we attempted to refine the borders of DISC1 by combining previously published bioinformatics data on DISC1 domains with the recent empirical data. Constructs encoding variants of D, I and C regions were cloned, with borders modified based on theoretical predictions. These were transfected into HEK293 cells and tested for stability via proteasome inhibition assay. Results obtained by immunoblotting implicated that modified versions of D and C regions have improved stability over their empirical counterparts, with evidence that the I region may not represent a stable folded region by itself. The D, S and C domains were further shown to be functional in isolation, although only the C region was capable of forming interactions with known protein binding partners. In order to investigate which structural region(s) might be responsible for its aggregation, fragments of DISC1 were expressed in SH-SY5Y neuroblastoma cells and their localization patterns viewed by fluorescent microscopy. Single regions exhibited clear II cytoplasmic localization with no aggregate formation. In contrast, the combination of D and I region showed clear signs of aggregation, with full length DISC1 used as a positive control. Based on this, we hypothesized that the unstructured region between these two regions, D and I, is responsible for DISC1 aggregation propensity, which was verified using further truncation constructs. Finally, we created transgenic Drosophila lines expressing human DISC1 on both the second and third chromosome by using the Gal4-UAS system, which allows selective activation of any cloned gene in a variety of neuronal clusters. We assessed flies’ abilities to climb vertical surfaces, as well as locomotor activity and sleep patterns, which are often prone to disturbances in neuropsychiatric disorders. Our results signified that locomotor activity and sleep in Drosophila are affected by both the DISC1 insertion and protein expression, in correlation to symptoms reported by psychiatric patients. With this thesis, we confirmed and refined the domain structure of DISC1, a known risk factor for mental disorders. Additionally, our results provided an insight into its aggregation as an important emerging aspect of DISC1 pathology, as well as the direct effect of DISC1 expression on the behavioural phenotypes seen in Drosophila animal models. Together, our data will aid in elucidation of pathogenic mechanisms underlying psychiatric disorders, and generation of new, high-quality animal models to study behavioural consequences and relevance of DISC1 aggregation for major psychiatric disorders.Unatoč velikim znanstvenim napretcima postignutim tijekom posljednjih desetljeća, patofiziologija psihijatrijskih poremećaja još uvijek nije u potpunosti razjašnjena. Dok se tradicionalni pristup istraživanja primarno fokusirao na genetske aspekte bolesti, nova saznanja ukazuju na poremećaje u homeostazi proteina kao biološku bazu ovih bolesti. Štoviše, nekolicina proteina prethodno impliciranih u genetskim studijama neuropsihijatrijskih poremećaja također imaju sposobnost stvaranja toksičnih, netopljivih proteina u mozgovima pacijenata, uključujući i Disrupted in Schizophrenia 1 (DISC1) protein. DISC1 je citosolični, multifunkcionalni protein uključen u velik broj neuralnih procesa kritičnih za normalno obnašanje kognitivnih i tjelesnih funkcija. Zahvaljujući širokoj mreži interakcijskih proteina, DISC1 ima ulogu u razvoju mozga, maturaciji, migraciji i proliferaciji neuronalnih stanica, regulaciji sinapsi te mitohondrijskom transportu. No unatoč važnosti ovog proteina, tek je nedavno, uz pomoć visokopropusnih tehnologija, razotkrivena njegova strukturalna organizacija. Ovim su pristupom identificirane četiri stabilne regije proteina, nazvane D, I, S i C. U ovome radu koristili smo kombinaciju empirijskih i teorijskih podataka kako bismo potvrdili i usavršili strukturu domene DISC1 proteina u stanicama sisavaca te testirali funkcionalnost svake regije kroz interakciju sa drugim proteinima. Nadalje, identificirali smo točnu regiju DISC1 proteina odgovornu za njegovu agregaciju te proizveli linije vinskih mušica koje eksprimiraju ljudski DISC1 kako bismo evaluirali fenotipe ponašanja koji su u skladu sa čestim simptomima viđenim u psihijatrijskim poremećajima. Za potrebe optimizacije granica DISC1 regija kombinirali smo prethodno publicirana bioinformatička saznanja sa nedavnim eksperimentalnim otkrićima. Klonirali smo modificirane konstrukte koji kodiraju varijante D, I i C regija na temelju teorijskih predviđanja te ih transficirali u HEK293 stanice. Potom smo testirali stabilnost istih inhibicijom funkcije proteasoma. Dobiveni rezultati ukazali su na to da modificirane verzije D i C regije imaju povećanu stabilnost u usporedbi sa eksperimentalno dobivenim konstruktima, kao i da I regija eksprimirana u izolaciji ne predstavlja stabilnu regiju. Nadalje, demonstrirali smo da su D, S i C regije funkcionalne u izolaciji, iako je samo potonja demonstrirala sposobnost interakcije sa poznatim veznim partnerima. IV Kako bismo istražili koje strukturalne regije imaju sposobnost agregacije eksprimirali smo fragmente DISC1 proteina u SH-SY5Y stanicama neuroblastoma te pratili njihovu lokalizaciju koristeći fluorescentnu mikroskopiju. Izolirane regije demonstrirale su citoplazmatsku lokalizaciju s izostankom agregacije. Suprotno tome, kombinacija D i I regije demonstrirala je jasne znakove agregacije, u korespondenciji sa agregacijom vidljivom pri ekspresiji nefragmentiranog DISC1 proteina korištenog kao pozitivna kontrola. Temeljem ovih rezultata, pretpostavili smo kako je nestrukturirani dio između D i I regije zaslužan za sklonost DISC1 proteina ka formaciji agregata, što smo potvrdili daljnom ekspresijom fragmentiranih konstrukata te regije. Naposlijetku, proizveli smo transgenične linije vinskih mušica koje eksprimiraju ljudski DISC1 protein na drugom i trećem kromosomu, koristeći Gal4-UAS sistem koji omogućava selektivnu aktivaciju bilo kojeg kloniranog gena u različitim skupinama neurona. Testirali smo sposobnost transgeničnih linija pri uspinjanju vertikalnih površina te lokomotornu aktivnost i obrasce spavanja, čiji su poremećaji česta pojava u neuropsihijatrijskim bolestima. Dobiveni rezultati ukazali su na to kako insercija DISC1 gena i ekspresija proteina obje utječu na lokomotornu aktivnost i spavanje u vinskih mušica, u korelaciji sa simptomima zabilježenim u psihijatrijskih pacijenata. Ovim doktorskim radom potvrdili smo i optimizirali strukturu domene DISC1 proteina, važnog rizičnog faktora za razvoj mentalnih poremećaja. Nadalje, naši rezultati pružaju uvid u agregaciju ovog proteina kao potencijalnog patofiziološkog mehanizma bolesti, kao i izravan utjecaj ekspresije DISC1 gena na bihevioralne fenotipove viđene u modelu vinske mušice. Naši će podaci pridonijeti razjašnjenju patogenih mehanizama koji su temeljni uzrok psihijatrijskih poremećaja, kao i generaciji novih životinjskih modela visoke kvalitete koji će omogućiti proučavanje bihevioralnih posljedica DISC1 ekspresije, kao i važnost DISC1 agregacije, u psihijatrijskim poremećajima

    Agregacija, paralelna agregacija i koagregacija proteina u kroničnim mentalnim bolestima

    No full text
    Chronic mental illnesses (CMIs), including schizophrenia (SZ), bipolar disorder (BiPD), and major depressive disorder (MDD), present a substantial burden on individuals and healthcare systems worldwide. CMIs exhibit complex etiologies involving a mixture of genetic and environmental factors. While protein aggregation is a well-established hallmark of neurodegenerative diseases, its role in CMIs remains poorly understood. Key questions remain unanswered, such as whether aggregation occurs uniformly across brain regions, whether different proteins aggregate within the same individuals, what drives this aggregation, and how it may contribute to behavioral symptoms. This thesis aims to address these knowledge gaps by investigating the causes and effects of protein aggregation in CMIs, with a focus on the potential for co-aggregation of key candidate proteins. This research utilizes post-mortem human brain samples, in vitro cell models, and a transgenic Drosophila model. Analysis of human brain samples revealed distinct patterns of insolubility and aggregation for CRMP1, DISC1, NPAS3, and TRIOBP-1 across different brain regions linked to SZ, MDD, and suicide. Notably, these proteins were found to co-aggregate within the same individuals, including some healthy controls, suggesting either shared physiological mechanisms or differential pathological thresholds. The extent and location of aggregation varied between brain regions and individuals, showing that it does not follow a consistent pattern based on diagnosis. Moreover, the link between protein aggregation, genetic mutation, and environmental susceptibility was investigated using wild-type and mutant forms of NPAS3 in cell culture experiments. While previous research showed that mutation alone can cause NPAS3 aggregation, my findings demonstrated that loss of nuclear localization and potential aggregation can also occur under physiological and stress conditions, even in the absence of mutation. This suggests that these changes may be less dependent on genetic alterations than previously assumed. Region-specific analysis further revealed that the PAS1 domain strongly influences NPAS3 localization in cells, promoting its retention in the cytoplasm rather than the nucleus. This mislocalization may reduce NPAS3's functional activity and increase its susceptibility to aggregation. Additionally, CRMP1 showed potential for co-aggregation with DISC1 and TRIOBP-1 in cells, echoing findings from human brain analyses. Additionally, the Drosophila model expressing human DISC1 variants shows potential for revealing behavioral and molecular alterations. However, the model requires thorough validation due to lack of expression control. These findings establish that protein aggregation in CMIs is a heterogeneous, region-dependent process, with multiple proteins aggregating within the same individuals. It also provides new evidence that co-aggregation may be a contributing molecular mechanism in CMIs. Moreover, it highlights how both genetic and environmental stressors can influence aggregation. This study is limited by variability in brain tissue quality, protein aggregation detected in controls, and reliance on overexpression models in cell culture. Also, the Drosophila model showed leaky gene expression and requires further validation. Taken together, these factors highlight the need for improved models and normalization methods in future research. Nevertheless, the results from this thesis lay the groundwork for future research into protein aggregation as a potential biomarker or therapeutic target, offering novel molecular insights into the pathophysiology of CMIs.Kronične mentalne bolesti (KMB), uključujući shizofreniju (SZ), bipolarni poremećaj (BiPD) i kliničku depresiju (KD), predstavljaju značajan teret za pojedince i zdravstvene sustave diljem svijeta. KMB imaju složenu etiologiju koja uključuje kombinaciju genetskih i okolišnih čimbenika. Iako je agregacija proteina dobro poznata značajka neurodegenerativnih bolesti, njezina uloga u KMB još uvijek nije dovoljno istražena. Ključna pitanja ostaju neodgovorena: događa li se agregacija ravnomjerno u različitim regijama mozga, agregiraju li različiti proteini unutar istih pojedinaca, što pokreće agregaciju i kako ona može pridonijeti razvoju simptoma. Ova disertacija ima za cilj popuniti te praznine u znanju istraživanjem uzroka i posljedica agregacije proteina u KMB, s posebnim naglaskom na mogućnost koagregacije ključnih kandidata proteina. Opisano istraživanje uključuje analize post-mortem uzoraka ljudskog mozga, in vitro stanične modele i transgenični model vinske mušice (Drosophila). Analiza ljudskog moždanog tkiva otkrila je različite obrasce netopljivosti i agregacije proteina CRMP1, DISC1, NPAS3 i TRIOBP-1 u različitim regijama mozga povezanim sa SZ, MDD i suicidalnim ponašanjem. Analizirani proteini koagregirali unutar određenih pojedinaca sa dijagnozom i u kontrolnim uzorcima, upućujući na zajedničke fiziološke mehanizme ili različite patološke pragove. Opseg i lokalizacija agregacije varirali su među regijama mozga i pojedincima te agregacija nije bila dosljedna ni specifična za dijagnozu. Nadalje, povezanost agregacije proteina, genetskih mutacija i osjetljivosti na okoliš istražena je pomoću divljeg i mutiranog oblika proteina NPAS3 u staničnim kulturama. Iako su prethodna istraživanja pokazala kako sama mutacija može uzrokovati agregaciju NPAS3, moji rezultati pokazuju kako gubitak nuklearne lokalizacije i potencijalna agregacija mogu nastupiti i pod fiziološkim i stresnim uvjetima, čak i bez mutacije. Stoga opisane promjene mogu biti manje ovisne o genetici nego što se prethodno mislilo. Analiza regija proteina NPAS3 dodatno je pokazala kako PAS1 domena snažno utječe na lokalizaciju NPAS3 u stanicama, potičući njegovu lokalizaciju u citoplazmi umjesto u jezgri. Opisana promjena u lokalizaciji može smanjiti funkcionalnu aktivnost NPAS3 i povećati njegovu sklonost agregaciji. Također, pokazala sam kako CRMP1 može koagregirati s DISC1 i TRIOBP-1 u stanicama, što je u skladu s rezultatima analize uzoraka ljudskog mozga. Transgenični model vinske mušice koji eksprimira ljudski DISC1 pokazuje potencijal za otkrivanje bihevioralnih i molekularnih promjena, ali zahtijeva detaljnu validaciju zbog nedostatka kontrole ekspresije. Opisani rezultati potvrđuju heterogenost i specifičnost agregacija proteina u KMB, pri čemu više proteina može agregirati unutar istih pojedinaca. Disertacija također nudi nove dokaze kako koagregacija može biti molekularni mehanizam koji doprinosi razvoju KMB te ističe utjecaj genetskih i okolišnih čimbenika na agregaciju. Ovo istraživanje ima ograničenja, uključujući varijabilnost kvalitete tkiva, agregaciju proteina kod kontrola te prekomjernu ekspresiju proteina u staničnim kulturama. Također, Drosophila model pokazuje manjak kontrole ekspresije proteina, zbog čega zahtijeva dodatnu validaciju. Sveukupno, korišteni modeli i metode zahtjevaju značajnu modifikaciju u budućim istraživanjima. Unatoč tome, rezultati ovog rada postavljaju temelje za daljnja istraživanja agregacije proteina kao potencijalnog biomarkera ili terapijskog cilja, nudeći nove molekularne uvide u patofiziologiju KMB

    76

    full texts

    715

    metadata records
    Updated in last 30 days.
    Repository of the University of Rijeka, Department of Biotechnology
    Access Repository Dashboard
    Do you manage Open Research Online? Become a CORE Member to access insider analytics, issue reports and manage access to outputs from your repository in the CORE Repository Dashboard! 👇